Buddhizam

Euro je napisao/la:

Eh daaaa...što bih dao za jedan "dobar samadhi"!!! Ma kako se on zvao


pozdrav

Euro

Brijem da bi nam svima dobro došao.

Laku noć!

chiron je napisao/la:

Mene zanimaju riječi ostvarenih majstora po tom pitanju.

Filozofski nema nikave dvojbe o bliskosti advaite i budizma.

Da, ali neki hinduistički pravci kao što su Vaišnavski se okomljuju upravo na Budizam i Advaitu, i nazivaju ih istim zajedničkim imenom - Mayavadi filozofija. I to govore u ružnom tonu pričajući o mayavadi filozofiji kao prevarantskoj.

Primjer za to su, nama najbliži, Vaišnave iz Hare Krišna pokreta.
Za njih su monisti i budisti jedno te isto tj. mayavadiji. A po njima Mayavadiji tobože beskorisno meditiraju, umjesto da obožavaju Krišnu, i ako Mayavadi dožive Nirvikalpa Samadhi ili Nirvanu sjedinjuju se s Brahmajyotijem.
Da bi nakon par miliona godina boravka u Brahmajyotiju ponovno pali tj. utjelovili se na nekoj od rajskih planeta, pa zatim astralnih, a na kraju dolaze tj. vraćaju se i inkarniraju se na Zemlji. Što znači da je postignuće Nirvane kod Budista ili Nirvikalpa Samadhija kod Monista, za Vaišnave predmet podsmjeha.
E pa sad...pitanje je kako pomiriti ili barem približiti stajališta sa takvim dijelom Hinduističkih škola ili pravaca.
Ili je to jednostavno nemoguće?


pozdrav

Euro



pozdrav

Euro

Pod atmanom kao dušom sam mislio nešto vječno. Inače, lijep je opis s ledom, al to je ponovno ona priča o kapi koja se rastapa u oceanu.

mozda jesam zaveden samo razlikom u riječima jer moram priznat da nikad nisam puno proučavao neke od tih religija, al primarno sam uspređivao tu priču o razvoju meditacije. Tu je ta razlika jako očita i ozbiljnija. Jer kad u yogi kažu da je jedinstvo i cilj postignuto stapanjem s objektom meditacije kao što je Om ili neka mantra npr. dok u budizmu je jasno objašnjeno da to nije cilj i upozorava se o opasnosti da se to shvati kao cilj to je jedna razlika koju ne možeš pomiriti na način o kojem ti govoriš. Također spomenuo sam Han Shana koji je to slično rekao za Lao tzeov Tao te ching, a bio je stručnjak u tom području.

Također, za neke stvari imam osobno iskustvo koje su mi potvrdili učitelji samo nisam nikad pričao sa hindu učiteljem o njemu.

Sankara je iznimno negirao shunyatu.

Zanimljivo mi je da recimo ovo što si napisao, Euro, upravo budisti kažu za Nirvikalpu.

...upravo to isto kažu budisti za nirvikalpu.

Moram reč da željno iščekujem jednom mogućnost za susret s nekim hindu učiteljem jer mislim da se jedino tako može nač odgovor.

Al ček malo Fazlija, znači ti smatraš da ostale religije nisu baštinici istog iskustva?

chiron je napisao/la:

Pod atmanom kao dušom sam mislio nešto vječno. Inače, lijep je opis s ledom, al to je ponovno ona priča o kapi koja se rastapa u oceanu.

Po mojem misljenju to jeste temeljna cinjenica i slicnost svih monistickih skola (bez obzira na njihove filozofske razlike o prirodi metafizicke sile neznanja ili stvaranja, zavisno kako je koja skola gleda). To jeste sustina i izvornog theravadskog buddhistickog ucenja o dhamma (sastojnicama stvarnosti) koje teze svojem vlastitom utrnucu (niravni), kao i tantrickog ucenja o sjedinjenju (samadhiju), Jedinstvu (Anuttara), koje je u vedanti izrazeno ucenjem o istosti Atmana i Brahmana.

chiron je napisao/la:

... primarno sam uspređivao tu priču o razvoju meditacije. Tu je ta razlika jako očita i ozbiljnija. Jer kad u yogi kažu da je jedinstvo i cilj postignuto stapanjem s objektom meditacije kao što je Om ili neka mantra npr. dok u budizmu je jasno objašnjeno da to nije cilj i upozorava se o opasnosti da se to shvati kao cilj to je jedna razlika koju ne možeš pomiriti na način o kojem ti govoriš.

To je svakako istina, ali yoga sustavi jasno naznacavaju i razlike u vrstama samadhijima. Naravno da postoje i samadhiji s nekim ogranicenim predmetom sabranosti, ali se i kod njih to navodi tek kao psiholoska mogucnost, ali ujedno i kao ne(sasvim)pozeljna stvar. Kada govorimo o vrhunskim dometima, osobito krajnjim ciljevima yoge u monistickim skolama poput tantre ili vedante, onda se tu svakako uvijek misli na jedinstvo (samadhi) s Ishvarom (Bogom).

Naravno, tu Bog nije razumljen kao starac na oblaku, niti djecak s frulom, nego kao Apsolut, Brahman... sto je opet posve isto kao i buddhisticka Nirvana.

chiron je napisao/la:

Sankara je iznimno negirao shunyatu.

Naravno, ali niti sam nije ponudio "opis" Apsoluta koji bi bio bas mnogo bolji. Sat-citt-ananda (svjesni bitak prozet blazenstvom) je jednako tako vrlo apstraktan. Mislim (mozda grijesim) da se tu radilo dosta o sukobu medju skolama, ucenjima i borbi za prevlast. U tom razdoblju su se vedanta i mahayana vec toliko priblizile da su se jos mogle sporiti samo oko izvanjskih stvari... u kojima je vedanta prevagnula.

chiron je napisao/la:

Al ček malo Fazlija, znači ti smatraš da ostale religije nisu baštinici istog iskustva?

Meni se cine vrlo bliskima po tom pitanju tantra, vedanta, buddhizam i taoizam. Ostale skole koje su se prozele tehnikom yoge (kao prakticnom disciplinom tantre) su postupno takodjer preuzele dosta od tog utjecaja, jer su yogom dolazile do slicnog iskustva, ali te skole nisu prezivjele. Mi danas nemamo predstavnika samhkye, vaisheshike, purva mimamse i sl.

Ostale svjetske vjere su nesto posve drugo. Mozda samo krscanstvo bastini vrlo posredno i u tragovima ovaj utjecaj, ali on u njemu ne igra vaznu ulogu i vrlo je zanemaren od strane samih krscana.

Mi danas nemamo predstavnika samhkye, vaisheshike, purva mimamse i sl.

Pa dobro...ali se recimo ovdje na internetu ipak mogu naći i ovakve stvari:

http://www.paukic.com/euro/Sankhya.pdf

i

http://www.paukic.com/euro/Sankhya_karika_i_Sutra.pdf



pozdrav

Euro

Postoje spisi tih skola, ali same skole nisu prezivjele. Danas vise nema predstavnika tih ucenja. Jednako tako su iscezle i mnoge buddhisticke skole, osobito one hinayanske. Tako je samo prezivjela theravada skola tog smjera. zato se danas pod pojmom hinayana cesto smatra samo theravada.

Korisno partnerstvo

Buda je veru poredio sa slepim dzinom koji sretne ostroku, ali
paralizovanu osobu zovu Mudrost. I onda taj slepi dzin, po imenu Vera,
kaze paralizovanom: "Ja sam vrlo snazan, ali ne vidim; ti si slab, ali
imas ostar pogled. Hajde popni mi se na ramena. Zajedno cemo daleko
stici." Buda nikada nije podrzavao slepu veru, ver ravnotezu izmedju
srca i uma, izmedju mudrosti i poverenja. To dvoje zajedno ce daleko
stici. Izreka da vera moze da pomera planine nazalost ispusta iz vide
cinjenicu da, posto je slepa, vera ne zna koju planinu treba pomeriti.
Tu je kljucna uloga mudrosti. Sto znaci da je podrobno razumevanje
Ucenja kljucna stvar.

Ayya Khema, When the Iron Eagle Flies

Fazlija je napisao/la:

chiron je napisao/la:

Pod atmanom kao dušom sam mislio nešto vječno. Inače, lijep je opis s ledom, al to je ponovno ona priča o kapi koja se rastapa u oceanu.

Po mojem misljenju to jeste temeljna cinjenica i slicnost svih monistickih skola (bez obzira na njihove filozofske razlike o prirodi metafizicke sile neznanja ili stvaranja, zavisno kako je koja skola gleda). To jeste sustina i izvornog theravadskog buddhistickog ucenja o dhamma (sastojnicama stvarnosti) koje teze svojem vlastitom utrnucu (niravni), kao i tantrickog ucenja o sjedinjenju (samadhiju), Jedinstvu (Anuttara), koje je u vedanti izrazeno ucenjem o istosti Atmana i Brahmana.

Ovo mi je još jedan primjer površnog razumjevanja stvari o kojima pričaš. U budizmu (naročito u onom theravade) ne dolazi do "utrnuća" dharmi niti one tomu teže. Svoje iskustvo praktikant razloži na dharme i onda promatra njihovu netrajnost isl. primarno kako bi uvidio međuzavisno nastajanje fenomena i samim time (njihovo) ne-imanje sebstva. Jedino što bi se reklo u četiri plemenite da time utrne je žudnja. Kada bi dharme utrnule tu bi bila sličnost s "citta vritti nirodha" odnosno prestajanjem obrtanja svijesti kod Patanjalija. No međuzavisno nastajanje, koje je među školama čak opčenitija definicija Buddhina probuđenja od shunyate sadržava veliku razliku u odnosu na stapanje s brahmanom kao kap vode u oceanu. Baš ta uspredba se često daje kao primjer razlike u doživljaju hindu i budističke nirvane.

chiron je napisao/la:

... primarno sam uspređivao tu priču o razvoju meditacije. Tu je ta razlika jako očita i ozbiljnija. Jer kad u yogi kažu da je jedinstvo i cilj postignuto stapanjem s objektom meditacije kao što je Om ili neka mantra npr. dok u budizmu je jasno objašnjeno da to nije cilj i upozorava se o opasnosti da se to shvati kao cilj to je jedna razlika koju ne možeš pomiriti na način o kojem ti govoriš.

To je svakako istina, ali yoga sustavi jasno naznacavaju i razlike u vrstama samadhijima. Naravno da postoje i samadhiji s nekim ogranicenim predmetom sabranosti, ali se i kod njih to navodi tek kao psiholoska mogucnost, ali ujedno i kao ne(sasvim)pozeljna stvar. Kada govorimo o vrhunskim dometima, osobito krajnjim ciljevima yoge u monistickim skolama poput tantre ili vedante, onda se tu svakako uvijek misli na jedinstvo (samadhi) s Ishvarom (Bogom).

Naravno, tu Bog nije razumljen kao starac na oblaku, niti djecak s frulom, nego kao Apsolut, Brahman... sto je opet posve isto kao i buddhisticka Nirvana.[/quote]


Jest da se misli na stapanje s bogom, al u opisima praksi koje su dane npr. u Patanjalijevom sustavu Brahman je ono što se samo od sebe pojavljuje i ostvaruje nakon prestajanja obrtanja svijesti koje se razvija fokusom na objekt. To se jasno vidi iz teksta ako si ga pročitao. U njemu se i citira Shankara na veliko.

Evo jedan lijep citat iz Maha-nidana Sutte:
Delineations of a Self


"To what extent, Ananda, does one delineate when delineating a self?
Either delineating a self possessed of form and finite, one delineates
that 'My self is possessed of form and finite.' Or, delineating a self
possessed of form and infinite, one delineates that 'My self is
possessed of form and infinite.' Or, delineating a self formless and
finite, one delineates that 'My self is formless and finite.' Or,
delineating a self formless and infinite, one delineates that 'My self
is formless and infinite.'


Nema mi smisla ovaj razgovor jer meni su poznati svi citati i opisi koje si naveo, al ipak sam več prije dao svoje tvrdnje. To je zato jer znam kako se priča o rastapanju u oceanu, o manasu isl. može shvatiti da znači isto što i budistička nirvana, al isto tako da (ako se pogleda u kontekstu) ona još više odgovara opisu samadhia kakav je dao Patanjali. To je manjak riječi. Ja sam otvoren za tu mogučnost. No ja istražujem to konkretno i dublje s željom doći do koliko toliko konačnog odgovora. To znači da ne baratam samo riječima već da svoja iskustva u meditaciji smještam uz pomoć učitelja i tekstova prvo u kontekst budizma kako bih spojio iskustvo i teoriju i potom istražujem dalje. Znači sve ono što sam ja napisao (uključujući donekle i priče o hindu samadhijima) na ovoj temi nisu samo riječi za mene več su poduprte iskustvom od kojih sam samo dio eksplicitno opisao. Ja nisam neki veliki mistik kojeg šoraju izmjenjena stanja svijesti svaki drugi dan, al u svojoj ograničenosti imao sam iskustva nekih samadhia kakvi su opisana u yogi uključujući ono BESKONAČNE, sveprisutne i zračeče prisutnosti svijesti dok sam se u okviru budizma bavio Zenom kroz koji sam i došao do prvog potvrđenog uvida u Um te sam kasnije nastavio uglavnom s Dzogchenom i nekim višim tantrama koje ga prate imati ponovljena i dublja iskustva istoga. Znači dok pričam o razlikama između tih iskustva i njihovom stupnjevanju, produbljavanju i posebnostima to je nešto što osim što sam pročitao sam dijelom i doživio. Zanimljivo je i da su iskustva i išla tim slijedom kako sam ih gore opisao.
Mene zanima da netko tko je kod nekog drugog učitelja došao do potvrđene realizacije i tko ima ponovno iskustvo toga kroz praksu mi iskomunicira svoja iskustva, njihovo shvaćanje kroz tekstove i razvoj kroz praksu. Jer upravo ako ima sličnosti onda ih onaj tko ih je prošao može prepoznati kao što sam mogao sa raznim drugim ljudima koji se bave meditacijom. Dakle, bez toga tvoje riječi nemaju težinu za mene. One su samo osobno mišljenje jer ti ne komuniciraš na opisani način već samo vrlo generalno govoriš i daješ kratke opise iz raznih religija birajuči one koji samo govore kako ima nešto nad- dok sve to prati neka pretpostavka da si ti imao to neko konačno iskustvo mudrosti koje ti je razjasnilo da su sve te škole iste. To se može shvatit kako god hoćeš isto kao što si ti sam možeš svoje iskustvo tumačit kako god hočeš. Ja ne smatram sebe nekim autoritetom niti negiram vrijednost bilo kakvih spoznaja koje ti il neko drugi možeš imati, al mislim da se STVARNO nači bliskost među školama na ovaj način ne može, a ja bih to stvarno volio.

U budizmu (naročito u onom
theravade) ne dolazi do "utrnuća" dharmi niti one tomu teže. Svoje
iskustvo praktikant razloži na dharme i onda promatra njihovu
netrajnost i sl. primarno kako bi uvidio međuzavisno nastajanje fenomena
i samim time (njihovo) ne-imanje sebstva. Jedino što bi se reklo u
četiri plemenite da time utrne je žudnja.

Dhamme, kao sto kazes, nemaju trajne sustine, one nastaju, traju i
gasnu. U sustini buddhizam ne daje odgovor na pitanje sto one ustvari
jesu. Govori samo o njihovim svojstvima. Kada se um za njih ne veze kao
za trajne sustine, dolazi do uvida u pravo stanje stvarnosti. Do
utrnuca svih vazanosti za te pojedine ogranicenosti. Buddha jasno kaze
da u nirvani nema vise nikakvih dhammi. Neke hinayanske skole su ucile
da je nirvana takodjer zasebna dhamma, ali nije. Ona je obustava svih
dhammi. Na tom osnovu je i Nagarjuna gradio svoj madhyamika sustav.

Gasne zudnja za posjedovanjem trajnih sustina (jer se uvidja da tako
sto ne postoji). To doista jeste isto kao i u patanjalijevom yoga
sustavu u kojem se um vise ne veze za svoje vlastite sadrzaje. Tada
obitava u izvornom stanju, inace se vidjelac (svjedoceca svijest)
poistovjacuje s vidjenim (sadrzajima).

Bilo bi dobro da procitas Ranobuddhisticku dharmu od Scerbatskog: http://www.demetra.hr/biblioteke.php?start=40

Kada bi dharme utrnule tu bi
bila sličnost s "citta vritti nirodha" odnosno prestajanjem obrtanja
svijesti kod Patanjalija.

Gdje odlaze dhamme nakon nirvane, gdje odlaze vrttiji nakon samadhija?
To nisu stvari koje imaju nezavisnu sustinu, niti su to neke izvanjske
stvari. To su unutrasnji sarzaji uma, svijesti... kako god hocemo
nazvati. Ne postoje 2 stvarnosti, pa da u jednoj ostavimo pojavnost sa
svojim dhammama (sastojnicama) i vrttijima (poticajima, porivima), i
odemo u nirvanu. To su dva dijela jedne te iste stvarnosti. Na tome
narocito ustrajava Nagarjuna. Drugim rijecima, dhamme ili vrttiji su se
prestale ispoljavati nakon sagledavanja njihove prolazne sustine, ili u
najmanju ruku prolaze kao film ispred uma koji se za njih vise ne veze
kao za nesto sto mu pripada. Na jednom mjestu Buddha kaze da se u
njegovom umu vise ne javlja niti jedna misao (sadrzaj, vrtti) bez
njegove volje.

Vrlo si u pravu sto meditiras, to je temeljno iskustvo, ali pri tome
moras imati i teoretsko znanje filozofije da bi svoja meditativna
iskustva znao smjestiti u neki okvir u kojem su i drugi prije tebe
govorili. Ne trebas biti vezan za doslovno znacenje cijeci, nego
pokusaj razumjeti njihovu sustinu.

Jastvo o kojem se nekada govori u tantri i yogi nije misljeno na nase
malo "ja" nego na kozmicko Ja. Pa cak i takvo, ono nema nikakvog
ogranicenog i ispoljenog sadrzaja.

U Vijnana Bhairava Tantri se spominje (negdje pred kraj, ne sjecam se
sada tocno broja stiha) da je Parvati meditirala na Shivu (naravno, ne
nuzno na njegov tjelesni lik, i to treba shvatiti samo slikovito) i
spoznala da je On beskonacan blijesak ciste svijesti. Potom je
pomislila da je to nesto sto jos uvijek njezin um moze spoznati,
pojmiti i da tako sto ne moze biti konacna stvarnost. Potom je
nastavila meditaciju do stanja koje se nije moglo opisati. To je prava
priroda Shive.

Gdje je tu ograniceno jastvo, gdje su tu sadrzaji? Slicno je tako i sa svim pojmovima buddhizma: praznina, nirvana... Nagarjuna kaze da je onaj koji prijanja uz prazninu u jos vecem neznanju, nego onaj koji smatra da ogranicene pojave imaju trajnu sustinu. Trebamo pazljivo citati pouke drevnih i suvremenih mudraca i shvatiti sustinu o kojoj govore.
Naravno, oni koji ne rade nikakvu meditaciju to ne mogu razumjeti, ali
i mnogi od onih koji rade meditaciju jos uvijek robuju svojim starim i
ogranicenim razumijevanjima duhovne filozofije. Zbog toga treba
meditirati, ali ujedno i pazljivo citati duhovnu filozofiju izmedju,
iza i ispod redova...

Fazlija

Gdje je tu ograniceno jastvo, gdje su tu sadrzaji? Slicno je tako i sa svim pojmovima buddhizma: praznina, nirvana... Nagarjuna kaze da je onaj koji prijanja uz prazninu u jos vecem neznanju, nego onaj koji smatra da ogranicene pojave imaju trajnu sustinu. Trebamo pazljivo citati pouke drevnih i suvremenih mudraca i shvatiti sustinu o kojoj govore.
Naravno, oni koji ne rade nikakvu meditaciju to ne mogu razumjeti, ali
i mnogi od onih koji rade meditaciju jos uvijek robuju svojim starim i
ogranicenim razumijevanjima duhovne filozofije. Zbog toga treba
meditirati, ali ujedno i pazljivo citati duhovnu filozofiju izmedju,
iza i ispod redova...

Hegel taj proces samopromatranja promatranja svijesti u bitku i nebitku transcendentalnom meditacijom koja je svojstvena transcendentalnom umu naziva transcendentalnom refleksijom..

Krscanin slusa Svetoga Duha koji ga vodi u svu istinu i pokazuje kako istina prelazi iz refleksije u život po zakonu svetosti u kojoj je prisutna stalna negacija zla kao mogućnosti pobune koje je kreator već jednom pobijeđen..

Nisam posve razumio ovo zadnje... Mislis li da je Stvoritelj bio nekada pobijedjen od strane nekog drugog bica?

Ja sam htio ukazati da ti identificiraš pojam dharma s pojmom misao. To se naročito vidjelo jer si napisao da one "teže utrnuću" čime to hoćeš izjednačiti s "prestajanjem kretanja misli" i kao da ima nešto čemu one "teže". Al to su dvije različite stvari. Prvo iz razloga što se u budizmu stanje prestajanja obrtanja svijesti u idealnim uvjetima ostvaruje prije vipashyana meditacije zatim iz toga što kažeš proizlazi da bi sama vipashyana bila bespotrebna, a samim time i cijela nauka o dharmama i ostalo jer bi se to moglo ostvariti "prestajanjem obrtanja svijesti" i ostvarenjem stanja koje se "ne može opisati riječima". Cijelo to učenje o dharmama ima razlog da se kroz njega spozna anatta i smatra se da je to stanje potpunog oslobođenja dok se stanje prestajanja obrtanja misli ne smatra trajnim (iako može trajati nebrojene eone i biti blaženo) no može ga se zamijeniti za takvo isto kao što ga se može zamijeniti za konačnu realizaciju. Zato je i toliki naglasak na vipashyana meditaciji. Također, bitan je put, baš zato da ljudi kao ti ne bi izjednačili to sve sa jednom idejom da se samo radi "o nečem što se ne da opisat riječima". Za neke sa vrhunskom i za to prikladnom karmom je možda to dovoljno, al nije za sve dok za neke to vodi u krivo.
U kasnijim školama dapače, bodhisattve se vračaju u svijet da bi podučavali iako za njih nema patnje. Dakle, hoću ukazati da prestajanje dharmi znači samo prestajanje viđenja takozvane uobičajenog realnosti no ta ideja postoji i u hindu školama.

Ti možeš tvrditi što hoćeš, al ne pružaš ništa konkretno niti novo. Pričaš meni o mom manjkavom razumjevanju filozofije dok ti ja mogu reči da je večina mojih argumenata i spornih pitanja zastupljena kod svih velikih budističkih učitelja, uključujući suvremenih i svih ovih čije tečajeve najavljuješ.
Ti svoja iskustva stečena vjerojatno samostalno isto sam interpretiraš. To je sve ok, al kao što sam rekao sve to što tvrdiš nije ništa novo i ako nemaš nešto spoznato unutar i kroz tradiciju to nema težinu jer mi raspravljamo o tradicijama ne o iskustvima i mišljenjima pojedinaca.
Također, ne razumiješ moje stanovište, dakle ja ne tvrdim da su to različite spoznaje dapače, ja sam sklon ideji da ne samo advaita, bud. i tao. su iz istog iskustva nego čak sve religije jednim dijelo,, al kao prvo nije svugdje taj put tako precizno (!) izrečen, upravo ta zamka gdje ti to hoćeš sve izjednačit da se samo radi o nekom ne-konceptualnom stanju i to je to.
I drugo tvoja manjkavost iskustva o kojima pričaš i poznavanja filozofije te samih tehnika meditacije u praksi! Smatram da je ono široko, al opčenito i primarno se bazira na toj tendenciji da se sve svede na nešto onkraj misli što je točno, al nije dovoljni pokazatelj za ostvarenje. Da, ne pričam o tome da samo barataš da tako kažem klasičnim budizmom vjerojatno jer kolko vidim poznavanje engleskog ti nije baš naj pa se literatura koju proučavaš svede na hrv. prijevode.
Ja sam imam sličnih da ne kažem istih ideja o tim pitanjima koje bi mogle biti točne, al možda i ne. Dok je tvoja interpretacija isto takva. A ako hoćeš pričat o filozofiji pa valjda je jasno da kako ima i sličnosti tako ima i ogromnih razlika.
Također, budući da je svima u interesu da se ljudi ne svađaju i ne ratuju oko religija zar misliš da učitelji puni suosječanja i s tako velikom publikom kao npr. Dalai Lama ili sam Sheng-yen ne bi rekli da su to stvarno bar slična učenja i realizacije, al ne govore. Dapače!
Dakle, jednostavno tvoje argumente ne smatram dobrim, dubokim i razrađenim pogotovo jer su velikim dijelom stečeni čitanjem bar mi se tako čini iz načina izlaganja. Kaj meni znači da mi ti kažeš joj u tamo nekoj tantri Parvati kaže... Takva nabacivanja sa citatima bi mogli nastavit u beskonačnost. Vidio sam isto takve argumente i njihove razrade i kritike kod raznih učitelja.
Ja znam što sam prošao i znam zašto npr. nakon jednog od tih samadhia koje svrstavam pod klasičnu yogu sam praktički osječao da sam oslobođen. Blaženstvo, ljubav, beskonačnost, mir i svijest...danima i danima. Sa prijašnje perspektive oslobođenje. I u biti baš bi mogo reči: bitak, svijest, blaženstvo. To bi prije mogao tako opisat.
Dok sama Praznina nije imala veze s ičim od toga prije.
Opet ne kažem ja da sam majstor i da sve to super kužim bolje od tebe, al mi samo citati ne znače ništa. Mogu se shvatit na različite načine. Rađe ću sam ič proučavat vedantu. Što i budem prije ili kasnije.

Nitko te ne prijeci da sam proucavas vedantu, niti da imas svoje misljenje o bilo cemu. Cemu toliko ogorcenje za covjeka koje iskusio samadhi i bio u tolikom Blazenstvu? Samo moras uzeti u obzir da dhamme, sastojnice pojavne stvarnosti, nisu neke izvanjske cestice ili pojave koje bombardiraju svijest izvana. Niti su porivi, misli (vrtti) izvanjske u odnosu na nju samu. Tada ces shvatiti sto je Nagarjuna mislio kada je rekao da Buddha nikada nije naucavao o dvije stvarnosti, kao i sto je mislio kada je izjavio za mnoge sablaznu misao da su samsara i nirvana u konacnici Jedno.

Ako si zadovoljan s rijecima nirvana, ananda, sat, brahman, shiva ili shunyata, to je sasvim u redu, ali morat ces shvatiti da one nemaju sadrzaj u uobicajenom smislu te rijeci. To se ne moze izreci, niti spoznati bez obustave misli. Kao poznavatelj mahayane, to bi trebao uzeti u razmatranje. Mozda trazis razlike medju skolama, ali one se ne razlikuju u toj konacnoj odrednici. One se razlikuju u odnosu na objasnjenje sile stvaranja. Tu je prostor njihove razlike, a ne u konacnom postignucu, ma kako ga nazivali i opisivali. To je moje skromno misljenje.

Nisam niti tvrdio da je Buddha naučavao da ima dvije stvarnosti. Samo da postoji razlika između nirvikalpe kako je opisana u yoga-sutrama i probuđenja kako je opisano u budizmu. Možeš ih ako hoćeš zvati različitim imenima, a tvrditi da su isto.
U školama mahayane i vajrayane se npr. konačno stanje može spoznati i bez obustave misli dapače u Dzogchenu se uvid ostvaruje upravo na taj način dok je samo konačno oslobođenje bez misli.
Ja samo iskazujem tu razliku za koju sam utvrdio iz knjiga da stoji, iz mog iskustva i iz priča drugih ljudi koji su slijedili neke hindu učitelje. Svugdje se vrti ta priča gdje oni dožive i streme samadhiu kakvog sam opisao i onda to eventualno poistovječuju s budizmom ili jednostavno smatraju knonačnim.
Ti vrtiš tu istu priču, a moje ogorčenje proizlazi iz činjenice da sam još u prijašnjem dijelu teme razgovarajući s Eurom iskazao dobar dio ovog što tebi pričam. Ja ne pohađam forume niti volim visit za kompjutorom. Jedan ne baš najbolji dan nisam baš znao kaj bi pa sam tu počeo pisati. Imam puno posla, a malo vremena za sebe zadnje vrijeme i u biti mi se ne da pisat na ovu temu pogotovo ne ponovno. Zato mi je cijela priča bila naporna pa sam ju htio što prije završit, a stalno sam se morao ponavljat.
Ti imaš čisto fino poznavanje budizma za nekog tko nije u tome i činiš mi se kao dobar tip. Taj moj nabrušen ton nema nikakvih osobnih konotacija. Samo kao što rekoh vidio sam u startu oko čega će se argumenti "vrittit" i možda je tako, a možda nije. Kao što rekoh volio bih upoznat nekog tko je prošao to sve u hindu tradiciji.