Zao mi je sto moram ovo reci (i to neka ostane na ovom forumu), ja
svakodnevno promatram starce i nemocne, mozda cu se krivo izraziti, one
koji se boje smrti, boje se umrijeti. Zasto je crkva uvijek puna starih
baba, vecinom od 60 godina na dalje.. Jer imaju osjecaj da su dosli "do
kraja svojega puta". Pa da se na kraju ne moraju u zadnji cas pokajati,
svakodnevno pohadjaju svetu misu. Nemocni ce gledati misu preko medija,
a mladi ce umjesto mise otici preko crkve u birtiju. A dok se ovi
zdravi ne najdu na toj strani za sad imaju vremena. Treba je bdijeti.
Ali za bdjenje uvijek ima vremena, a za Krista, nikad! Sjecam se onog
psalma:
"Mladici i djevojke, starci s djecom zajedno, neka hvale ime Gospodnje, jer jedino je njegovo Ime Uzviseno"