http://www.glas-koncila.hr/rubrike_zapazanja.html?broj_ID=14018
Živimo u vremenima, premda su uvijek vremena slična, za one koji se žele i neizbježno moraju suočavati s istinom. Vjerojatno se tako osjećaju i predstavnici Crkve koji, premda navikli, nisu očekivali linč poslije zločina koji se dogodio nad svećenikom u Generalskom Stolu. Čitajući priloge o tom ružnom slučaju, ponovno je došlo do uobičajene zamjene teza pa je zločinac skoro u svim prilozima proglašen dobrim čovjekom, nitko nije imao nijedne ružne riječi za njega, a za svećenika ih je imalo kojih 90 posto napisa. Ne znajući ništa o zločinu, isključivo prateći medije, dobiva se dojam, što je u Hrvatskoj inače postala praksa, o dobrom čovjeku koji je ubio iz dosada nepoznatih razloga. O lošem novinarstvu svjedoče tekstovi koji su se dan za danom mogli uspoređivati i u kojima je svaki drugi dan obarao činjenice iz prošlog. Novinari su preuzeli funkciju i suda i suca i policije i obrane. Jedna od glavnih sudionica afere, spominjana cijelo vrijeme kao tajanstvena uplašena osoba koja živi iza zatvorenih prozora, pojavila se bez imalo stida, čak ne u tisku nego u najjačem mediju, u udarnom terminu, i to baš na Novoj TV. Razgovor je vodila jedna od voditeljica poznata po svojedobnim izjavama o velikom obraćenju, kao što su česta medijska obraćenja zvijezda, posebno televizijskih. I vjera i obraćenje su nešto u što ne smijemo dirati i što predstavlja tajnu. Međutim, posljedice koje ostaju poslije velikih izjava o obraćenju bile su u ovom slučaju nabacano kamenje na tragično stradalog svećenika. Sve je utoliko strašnije jer se govori o čovjeku koji se ne može braniti.
...
Možda takva pomutnja nastaje u vremenu u kojem će se polagano otkrivati arhivi pa su mnogi novinari u strahu od susreta sa samim sobom, ali i oni koji su ih zahvaljujući jedinoj Partiji opsluživali. O sustizanju sudbina kod njemačkih novinara pisao je ovih dana njemački tisak, a Alexander Oršić napisao je o tome kratku tekst u »Večernjem listu«. Prema njegovim riječima, zamjenik glavnog urednika berlinskog dnevnika »Berliner Zeitung« Thomas Leinkauf morao je otići sa svog mjesta nakon što su se pojavili dokumenti koji dokazuju da je kao poručnik komunističke tajne službe Stasi pod kodnim imenom »Gregor« dugi niz godina uhodio svoje kolege. Možemo se prisjetiti da je ne tako davno u Hrvatskoj boravio jedan od Stasijevih šefova koji je vedro priznao svoja zlodjela, memoari su mu prevedenu u Hrvatskoj, a bio je priman i od poznatih političara. Kako Oršić navodi, Leinkauf je vrh ledenoga brijega jer je 65% svih tiskovina, 9,7 milijuna primjeraka naklade u Istočnoj Njemačkoj bilo u vlasništvu tadašnje njemačke Komunističke partije koja je izabirala urednike i njihove pomoćnike. Mnogi od nas znaju kako funkcionira takav sustav u kojem su formirani mnogi urednici, pa su mnogi naivni i danas iznenađeni kako su nekim »hrabrim« borcima za pravdu sva novinarska vrata otvorena pa postaju pozitivci, čemu često nasjeda i Crkva koju jedino muči odakle im sprega s najnemoralnijim novinarstvom. Bit će potrebno još puno vremena, istraživačkog novinarstva i istinoljubivosti da se ne bi dogodili međusobni progoni sličnih, a da bismo ipak pokušali život učiniti boljim i moralnijim.
Živimo u vremenima, premda su uvijek vremena slična, za one koji se žele i neizbježno moraju suočavati s istinom. Vjerojatno se tako osjećaju i predstavnici Crkve koji, premda navikli, nisu očekivali linč poslije zločina koji se dogodio nad svećenikom u Generalskom Stolu. Čitajući priloge o tom ružnom slučaju, ponovno je došlo do uobičajene zamjene teza pa je zločinac skoro u svim prilozima proglašen dobrim čovjekom, nitko nije imao nijedne ružne riječi za njega, a za svećenika ih je imalo kojih 90 posto napisa. Ne znajući ništa o zločinu, isključivo prateći medije, dobiva se dojam, što je u Hrvatskoj inače postala praksa, o dobrom čovjeku koji je ubio iz dosada nepoznatih razloga. O lošem novinarstvu svjedoče tekstovi koji su se dan za danom mogli uspoređivati i u kojima je svaki drugi dan obarao činjenice iz prošlog. Novinari su preuzeli funkciju i suda i suca i policije i obrane. Jedna od glavnih sudionica afere, spominjana cijelo vrijeme kao tajanstvena uplašena osoba koja živi iza zatvorenih prozora, pojavila se bez imalo stida, čak ne u tisku nego u najjačem mediju, u udarnom terminu, i to baš na Novoj TV. Razgovor je vodila jedna od voditeljica poznata po svojedobnim izjavama o velikom obraćenju, kao što su česta medijska obraćenja zvijezda, posebno televizijskih. I vjera i obraćenje su nešto u što ne smijemo dirati i što predstavlja tajnu. Međutim, posljedice koje ostaju poslije velikih izjava o obraćenju bile su u ovom slučaju nabacano kamenje na tragično stradalog svećenika. Sve je utoliko strašnije jer se govori o čovjeku koji se ne može braniti.
...
Možda takva pomutnja nastaje u vremenu u kojem će se polagano otkrivati arhivi pa su mnogi novinari u strahu od susreta sa samim sobom, ali i oni koji su ih zahvaljujući jedinoj Partiji opsluživali. O sustizanju sudbina kod njemačkih novinara pisao je ovih dana njemački tisak, a Alexander Oršić napisao je o tome kratku tekst u »Večernjem listu«. Prema njegovim riječima, zamjenik glavnog urednika berlinskog dnevnika »Berliner Zeitung« Thomas Leinkauf morao je otići sa svog mjesta nakon što su se pojavili dokumenti koji dokazuju da je kao poručnik komunističke tajne službe Stasi pod kodnim imenom »Gregor« dugi niz godina uhodio svoje kolege. Možemo se prisjetiti da je ne tako davno u Hrvatskoj boravio jedan od Stasijevih šefova koji je vedro priznao svoja zlodjela, memoari su mu prevedenu u Hrvatskoj, a bio je priman i od poznatih političara. Kako Oršić navodi, Leinkauf je vrh ledenoga brijega jer je 65% svih tiskovina, 9,7 milijuna primjeraka naklade u Istočnoj Njemačkoj bilo u vlasništvu tadašnje njemačke Komunističke partije koja je izabirala urednike i njihove pomoćnike. Mnogi od nas znaju kako funkcionira takav sustav u kojem su formirani mnogi urednici, pa su mnogi naivni i danas iznenađeni kako su nekim »hrabrim« borcima za pravdu sva novinarska vrata otvorena pa postaju pozitivci, čemu često nasjeda i Crkva koju jedino muči odakle im sprega s najnemoralnijim novinarstvom. Bit će potrebno još puno vremena, istraživačkog novinarstva i istinoljubivosti da se ne bi dogodili međusobni progoni sličnih, a da bismo ipak pokušali život učiniti boljim i moralnijim.