Koncept "Duše i Duha"

Joj, već sam zaboravio na ovo objašnjenje.
Ma naravno, jedno od najbitnijih teoloških pitanja ovisi o zarezu, koji su, baš pogodne za tu teoriju, apostoli napisali na krivom mjestu i to sva trojica.
Hau jes nou!

Nemoj zaboravljati tako važne stvari ...
Pa ne misliš valjda da su apostoli stavljali interpunkcije, tu i je problem, a problem je izgleda jer nisi pročitao što sam napisao ...

[/quote]

Iv 5:25 "Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će."

Kada Isus govori o mrtvima, govori o mrtvima duhom, a ne tijelom. Na puno mijesta kaže da oni koji žive po tijelu su mrtvi, zato jer je težnja tijela smrt, a koji žive po duhu su živi, jer je težnja duha život. Mrtvi tijelom ne čuju!

Istina, ali govori i o uskrsnuću mrtvih što si čini se previdio, pročitaj 28 i 29 stih ...
Is coming, and now is. While the phrase "is coming" clearly applies to the literal resurrection in the future (see v. 28), the words "now is" seem to point to the experience to which Jesus had just referred, when the Christian "is passed from death unto life" (v. 24). Thus they are a reminder that a spiritual resurrection is immediately available to anyone who, though spiritually dead, will yet "hear the voice of the Son of God." See the similar use of these phrases in ch. 4:21, 23.

It is also true that the present verse appears to speak of only a partial resurrection, whereas v. 28 distinctly declares that in the future resurrection "all that are in the graves shall hear his voice." So understood, v. 25 may be seen as referring to the special resurrection of many "saints which slept," but arose at the resurrection of Christ as the first fruits of His victory (see Matt. 27:52, 53).

Što se tiče te ideje o mrtvima koji čekaju uskrsnuće. To je židovska ideologija, a Isus govori nešto sasvim drugo:

Oprosti, nisam znao da u bibliji postoje ideologije, ustvari cijela biblija je Židovska uključujući sve pisce pa i Isusa, znači li to da ih sve zato odbacuješ? Po meni je uskrsnuće mrtvih jedina nada pa i sam Pavle piše "Jer ako mrtvi ne uskršavaju ni Krist onda nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, jer ste u grijehima svojim. Dakle tako i oni, koji usnuše u Kristu, izgiboše. 1.Kor.16-18

Iv 11:24 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

Vjeruješ li u ovo?

Isus nije rekao: "Tko vjeruje mene i dalje će živjeti, čak i ako umre", nego:
"Tko vjeruje mene, ako i umre, živjet će.
Izrecimo to na drugi način; "Tko vjeruje mene, čak i onda ako umre, uskrsnut će i živjeti."
Potom je Isus nastavio:
Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.
U izvornom tekstu stoji: "Neće umrijeti za aeon". Aeon između ostalog znači i vječno ili uvijek. Dakle, tko vjeruje u Isusa neće umrijeti zauvijek, za vječnost. Ovu misao, da smrt za vjerne nije vječna, nalazimo i u sljedećim Isusovim riječima:
Zaista, zaista, kažem vam, ako tko drži riječ moju, sigurno neće nigda vidjeti smrti.
Tko vjeruje kako je to Marta izrazila zna da smrt nije kraj, jer postoji uskrsnuće:
Znam da će uskrsnuti - odvrati Mu Marta - o uskrsnuću, u posljednji dan.
Vjeruješ li ti u ovo?

Također:
Mt 22:29 Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

Bog je Bog živih, ne mrtvih. Tijela umiru, duše žive! To je Isusov nauk!

[/quote]

BOG NIJE BOG MRTVIH
Za boga probuđenje mrtvih ne predstavlja problem, kao što za nas ne predstavlja problem buđenje iz sna. Isusov odgovor saducejima, koji su se nadali da će Ga pitanjem o uskrsnuću zbuniti, treba gledati u toj svjetlosti.
Prema evanđelju po Mateju 22,23,33; Marku 12,18-27; i Luki 20,27-40 saduceji su tvrdili "da nema uskrsnuća". Prije nego što se Isus pobliže pozabavio njihovim pitanjem, ukazao im je na njihov problem: " U zabludi ste - odgovori im Isus jer ne poznajete Pisma ni moći Božje." (Mat.22,29)
Prije svega, njima je nedostajala vjera u Božju silu da može probuditi mrtve. Isus je njihovu pogrešnu predstavu ispravio riječima: " O uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao nebeski anđeli."
Poslije uskrsnuća "oni neće moći više ni umrijeti ..." Luka 20,36
Ovdje se radi o uskrsnuću onih koji dobiju besmrtnost i vječni život. Tko u tome bude imao udjela, doživjet će samo "prvu smrt", a "drugu smrt" neće okusiti. I ovdje Isus ne govori o stanju između uskrsnuća; za Njega postoji samo smrt, a zatim uskrsnuće. Poslije prvih riječi kojima je odgovorio na pitanje saduceja, Isus je pokazao da je i Mojsije, kojega su visoko cijenili, vjerovao u uskrsnuće. Ovo objašnjenje evanđelist Luka započinje riječima: "A da će mrtvi uskrsnuti, to i Mojsije kaza na mjestu o grmu" (37)
Sve što je tome slijedilo, prema Isusovim riječima, odnosilo se na uskrsnuće, a ne na neki nastavak života poslije smrti.
Iskaz: "... u kojem naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim. A Bog nije Bog mrtvih, nego živih", odnosi se - prema Isusovom izričitom objašnjenju - na uskrsnuće.Isus je pred saducejima naglasio uskrsnuće u koje uopće nisu vjerovali: U tom pogledu ništa ne mijenja ni nastavak koji nalazimo kod Luke: "Jer za Nj svi žive." Ova rečenica samo naglašava ono što je Isus rekao saducejima o "moći Božjoj".
Da su Abraham, Izak i Jakov stvarno živjeli u Isusovo vrijeme, onda bi to mogli zahvaliti samo djelovanju božanske moći, dakle uskrsnuću. I kad budu jednog dana opet oživjeli, to će biti zahvaljujući uskrsnuću pri Isusovom ponovnom dolasku. Rečenica: "Jer za Nj svi žive" ne odnosi se na umrle, nego prvenstveno na Boga. Bog može govoriti o onome što je predvidio i odredio kao buduća zbivanja, kao o nečemu što se već dogodilo. Bog može pozvati u postojanje ono što još ne postoji, a može govoriti o onome što ne postoji kao da već postoji. U posmrtnom govoru pri pokopu kneza Johannesa von Sachsena, Luther je rekao: "kršćanima ne odgovara naziv 'mrtvi ljudi', nego 'oni koji spavaju' a smrt više ne treba nazivati 'smrt', nego 'san' i to san u kojemu nitko ne sanja. "Od Luthera potječu i ove riječi: "Kad umremo, mi to nazivamo smrću; to i jeste. Ali za Boga je to tihi san, tiši ne može biti."

O Justinu Mučeniku (rođ. oko 100 poslije Krista) stoji u njegovom poznatom Dijalogu sa židovom Triphonom u 150. poglavlju:

Ne želim slijediti ni ljude ni ljudska učenja, nego Boga i objave koje dolaze od Njega. Kad upoznate ljude koji se nazivaju kršćanima, a ne priznaju i usuđuju se huliti na Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva, koji niječu čak i uskrsnuće mrtvih i tvrde da su njihove duše odmah poslije smrti primljene u Nebo, nemojte ih smatrati kršćanima.

jony je napisao/la:

Tijelo
Neka glavna čula ili osjeti tijela su:
1. Vid
2. Opip
3. Okus
4. Njuh
5. Sluh

Duh
Glavna čula ili osjeti duha su:
1. Memorija ili pamćenje
2. Emocije
3. Razmišljanje
4. Svjest
5. Mašta

Duša
Mjesto u kojem prebiva Bog kod vjernika - a kod griješnika je mrtva - jer u njoj nema Boga! ("Duša koja griješi - umrijet će.")
Duša - to smo pravi mi - jer ako smo djeca Božja i imamo vječni život (a jedino što je vječno je Bog) moramo biti dio Boga. Dakle, kad se u nama nastani Duh Sveti - u nama se nastanio dio Boga - što smo zapravo mi. A tijelo i duh su samo šator u koji se nastanio dio Duha Svetoga - kao što je Isus Krist čovjek bio šator u kojeg se na krštenju nastanila punina Boga!

evo da ponovim ...

Izraz "živa duša" znači razumno živo biće. Riječ duša znači - osoba. Tijelo, dah i misli ili razum sačinjavaju dušu. Bez daha čovjek je samo beživotna materija, kao što je to kad ga gledamo mrtva. Kad čovjek umre, dah se vraća Bogu, a ne duša. (Prop. 12,7)

Kakve funkcije se pripisuju ljudskoj duši?
a) žeđ - (Priče 25,25)
b) glad - Priče 27,7)
c) jede, pije, veseli se - (Luka 12,19)
d) osjeća i misli - (Djela 14,2)
e) umire - (Ezekiel 18,4)

10 je napisao/la:

Glavni problem u tumačenju ovog teksta je uzrokovan mjestom stavljanja zareza, koji je u većini prijevoda stavljen prije riječi "danas".

Joj, već sam zaboravio na ovo objašnjenje.
Ma naravno, jedno od najbitnijih teoloških pitanja ovisi o zarezu, koji su, baš pogodne za tu teoriju, apostoli napisali na krivom mjestu i to sva trojica.
Hau jes nou!

Pa ne misliš valjda da su apostoli stavljali interpunkcije, tu i je problem, a problem je izgleda jer nisi pročitao što sam napisao ...

Man nije čak ni bitna interpunkcija, pošto je nije ni bilo. Bitno je značenje. A činjenica je da je Isus uvijek koristio frazu "Zaista, kažem ti:". Jednom je čak i koristio frazu "Zaista, kažem ti: [vrijeme kada će se nešto dogoditi].." i to kada je govorio Petru o njegovoj zataji:
Mt 26:34 Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"
Tu je očito da govori kada će ga Petar zatajiti.
Također, izjava "Zaista ti kažem danas, biti ćeš samnom u raju" nema smisla, jer je puno važnije kada će razbojnik biti u raju, nego kada mu to govori. To su riječi utjehe, neče morati beskonačno čekati, nego će već večeras biti s njim u raju. Razbojnik je znao da mu Isus to tada govori, nije morao još to naglašavati.

10 je napisao/la:

[/size]Razbojnik je zamolio Isusa da ga se sjeti u budućnosti, kad uđe u svoje mesijansko kraljevstvo. A Isus je odgovorio, sjećajući se pokajanog razbojnika odmah, "danas", potvrdivši mu da će biti s Njim u raju.

Isus je trebao biti u kraljevstvu odmah nakon smrti. Znači nema tu budućnosti, jer "danas" jeIsus to rekao i "danas" je Isus već bio u kraljevstvu.

10 je napisao/la:

Iv 5:25 "Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će."
Kada Isus govori o mrtvima, govori o mrtvima duhom, a ne tijelom. Na puno mijesta kaže da oni koji žive po tijelu su mrtvi, zato jer je težnja tijela smrt, a koji žive po duhu su živi, jer je težnja duha život. Mrtvi tijelom ne čuju!

Istina, ali govori i o uskrsnuću mrtvih što si čini se previdio, pročitaj 28 i 29 stih ...
Is coming, and now is. While the phrase "is coming" clearly applies to the literal resurrection in the future (see v. 28), the words "now is" seem to point to the experience to which Jesus had just referred, when the Christian "is passed from death unto life" (v. 24). Thus they are a reminder that a spiritual resurrection is immediately available to anyone who, though spiritually dead, will yet "hear the voice of the Son of God." See the similar use of these phrases in ch. 4:21, 23.

Isus istu frazu koristi i u stihu:
Iv 4.23 "Ali dolazi čas - sada je! -
kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini
jer takve upravo kanjatelje traži Otac"
Gdje je očito da misli upravo na sadašnji trenutak. To je slično frazi "došao je (dugo očekivani) trenutak". Gdje se podrazumijeva da se o tome govori u budućnosti, kao nećemu što tek treba doći, ali taj trenutak dolaska je upravo sada. To je trenutak kada budućnost postaje sadašnjost.
Također i u 28. u 29. stihu govori o mrtvima duhom, jer inače nema smisla.

10 je napisao/la:

Što se tiče te ideje o mrtvima koji čekaju uskrsnuće. To je židovska ideologija, a Isus govori nešto sasvim drugo:

Oprosti, nisam znao da u bibliji postoje ideologije, ustvari cijela biblija je Židovska uključujući sve pisce pa i Isusa, znači li to da ih sve zato odbacuješ? Po meni je uskrsnuće mrtvih jedina nada pa i sam Pavle piše "Jer ako mrtvi ne uskršavaju ni Krist onda nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, jer ste u grijehima svojim. Dakle tako i oni, koji usnuše u Kristu, izgiboše. 1.Kor.16-18

Misliš na Kor 15:13:
No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
Tu je skroz druga problematika, tu se postavlja pitanje da li uopće postoji život nakon smrti. Tu Pavao govori o onima koji tvrde da mrtvi ne uskršavaju uopće, da jednom kada umreš, zauvijek si mrtav (poput saduceja). Kao što sam već rekao, židovi nisu poznavali ideju duše, koja je nezavisna od tijela, mislili su da postoji samo tijelo i ništa više. Zato je njima bilo jako teško objasniti kako netko živi i nakon tjelesne smrti, pa su uveli pojam uskrsnuća.
Dalje PAvao kaže:
"Ako mrvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijet"
Očito da nam nije "sutra umrijet" , nego da će duhovno tijelo "uskrsnuti", odnosno da ćemo se mi preobraziti, duhovno tijelo nastavlja živjeti. To je bit uskrsnuća.

10 je napisao/la:

Iv 11:24 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"
Vjeruješ li u ovo?

Isus nije rekao: "Tko vjeruje mene i dalje će živjeti, čak i ako umre", nego:
"Tko vjeruje mene, ako i umre, živjet će.
Izrecimo to na drugi način; "Tko vjeruje mene, čak i onda ako umre, uskrsnut će i živjeti."
Potom je Isus nastavio:
Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.
U izvornom tekstu stoji: "Neće umrijeti za aeon". Aeon između ostalog znači i vječno ili uvijek. Dakle, tko vjeruje u Isusa neće umrijeti zauvijek, za vječnost. Ovu misao, da smrt za vjerne nije vječna, nalazimo i u sljedećim Isusovim riječima:
Zaista, zaista, kažem vam, ako tko drži riječ moju, sigurno neće nigda vidjeti smrti.
Tko vjeruje kako je to Marta izrazila zna da smrt nije kraj, jer postoji uskrsnuće:
Znam da će uskrsnuti - odvrati Mu Marta - o uskrsnuću, u posljednji dan.
Vjeruješ li ti u ovo?

Ma pročitaj još jednom, pa probaj skužiti koja je poanta svega toga. Marta zna da joj je brat umro i onda zna da to nije konačna smrt, ona vjeruje isto što i ti, da će njezin brat uskrsnuti u posljednji dan. A Isus joj na to kaže (parafraziram) : "Ja sam život, tko vjeruje u mene ima život vječni. Čak i kada mu tijelo umre, on će živjeti, jer živi po duhu, a duh nemože umrijeti."

10 je napisao/la:

BOG NIJE BOG MRTVIH
Prije svega, njima je nedostajala vjera u Božju silu da može probuditi mrtve. Isus je njihovu pogrešnu predstavu ispravio riječima: " O uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao nebeski anđeli."
Poslije uskrsnuća "oni neće moći više ni umrijeti ..." Luka 20,36
Ovdje se radi o uskrsnuću onih koji dobiju besmrtnost i vječni život. Tko u tome bude imao udjela, doživjet će samo "prvu smrt", a "drugu smrt" neće okusiti. I ovdje Isus ne govori o stanju između uskrsnuća; za Njega postoji samo smrt, a zatim uskrsnuće.

Ma za njega ne postoji uopće smrt, osim smrti duše u paklu. Smrt tijela je nevažna. Oni koji žive po duhu, imaju život vječni, ne u budućnosti, nego sada! To je Isusov nauk.
Iv 5:24 Zaista,zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla,ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
"Prešao" , ne "preći će". Znači sada!

10 je napisao/la:

Iskaz: "... u kojem naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim. A Bog nije Bog mrtvih, nego živih", odnosi se - prema Isusovom izričitom objašnjenju - na uskrsnuće.Isus je pred saducejima naglasio uskrsnuće u koje uopće nisu vjerovali: U tom pogledu ništa ne mijenja ni nastavak koji nalazimo kod Luke: "Jer za Nj svi žive." Ova rečenica samo naglašava ono što je Isus rekao saducejima o "moći Božjoj".
Da su Abraham, Izak i Jakov stvarno živjeli u Isusovo vrijeme, onda bi to mogli zahvaliti samo djelovanju božanske moći, dakle uskrsnuću. I kad budu jednog dana opet oživjeli, to će biti zahvaljujući uskrsnuću pri Isusovom ponovnom dolasku. Rečenica: "Jer za Nj svi žive" ne odnosi se na umrle, nego prvenstveno na Boga. Bog može govoriti o onome što je predvidio i odredio kao buduća zbivanja, kao o nečemu što se već dogodilo. Bog može pozvati u postojanje ono što još ne postoji, a može govoriti o onome što ne postoji kao da već postoji.

Ako oni samo "spavaju", onda je Bog "Bog usnulih", a ne "Bog živih"!
Pa normalno da su Abraham, Izak i Jakov stvarno živjeli u Isusovo vrijeme, kao i Mojsije i Ilija. Naravno ne u tjelesnom obliku, jer je tjelesno raspadljivo, ali živjeli su u duhovnom obliku.
Kako bi se drugačije prikazali Isusu u molitvi?
Mt 17:3 "I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime."

mnogi mistici KC imali su viđenja duša u čistilištu, neki i razgovor s njima
po tome ispada da duše egzistiraju aktivno i poslije tjelesne smrti , a prije uskrsnuća

mene , više buni , pojam uskrsnuće mrtvih!!

kako u samoj bibliji se kaže da čovijek u nebu , raju neće imati zemaljsko tijelo nego savršenije , drugačije, koje neće ni stariti , niti će gladovati, biti žedan isl. , čemu uopće uskrsnuće tijela ( i kako do njega dolazi , ako je postalo prah??)

hrvoje hrki je napisao/la:

mnogi mistici KC imali su viđenja duša u čistilištu, neki i razgovor s njima
po tome ispada da duše egzistiraju aktivno i poslije tjelesne smrti , a prije uskrsnuća

mene , više buni , pojam uskrsnuće mrtvih!!

kako u samoj bibliji se kaže da čovijek u nebu , raju neće imati zemaljsko tijelo nego savršenije , drugačije, koje neće ni stariti , niti će gladovati, biti žedan isl. , čemu uopće uskrsnuće tijela ( i kako do njega dolazi , ako je postalo prah??)

Da to su u biti vazna pitanja...Slazem se s tobom.Cemu uskrsnuce tijela?

Istina je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

kako u samoj bibliji se kaže da čovijek u nebu , raju neće imati zemaljsko tijelo nego savršenije , drugačije, koje neće ni stariti , niti će gladovati, biti žedan isl. , čemu uopće uskrsnuće tijela ( i kako do njega dolazi , ako je postalo prah??)

Da to su u biti vazna pitanja...Slazem se s tobom.Cemu uskrsnuce tijela?

Mislim da je sasvim očito da tijelo neće uskrsnuti. Stvarno neznam od kuda ta ideja, to je jedna od rijetko potpuno jasnih Pavlovih izjava.
Imamo fizičko tijelo i imamo duhovno tijelo, fizičko tijelo je raspadljivo i ne može baštiniti vječnosti. Duhovno tijelo je ono koje će uskrsnuti, a fizičko će se vratiti u prah iz kojeg je nastalo.
Da ne ispadne da su to moje ideje, evo šta Pavao kaže:

1. Kor15:44 "sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno."

1. Kor15:55 "A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti."

pa u kavom tijelu je uskrsnuo Lazar , Tabita i drugi iz Biblije
u vjerovanju se kaže vjerujem u uskrsnuće tijela
dapače ne kaže se kakvog, ali se ne kaže ni u uskrsnuće "duhovnog" tijela

mene zanima , kakva se metamorfoza događa između duše i uskrsnuća recimo tog"duhovnog tijela"
u čemu je veći kvalitet poslije uskrsnuća, recimo tog duhovnog tijela u odnosu na samu dušu??

hrvoje hrki je napisao/la:

pa u kavom tijelu je uskrsnuo Lazar , Tabita i drugi iz Biblije

Zaboravio si... i Isus.
Piše da su svi uskrsnuli u tjelesnom obliku, znači očito u fizičkom tijelu. Mislim da ta usksnuća nisu ista kao i naša "uskrsnuća" nakon smrti. Ova uskrsnuća koje je Isus činio, su vezana na iskazivanje Isusove nadmoći nad materijalnim svijetom, isto kao i hodanje po vodi, pretvorba vode i vino, itd.
Uskrsnuće i vječni život su nešto sasvim drugo. Za to uskrsnuće Pavao jasno kaže da nakon smrti postoji samo duhovno tijelo. Isto tako i Isus kaže da su u kraljevstvom nebeskom svi poput anđela, a kako znamo anđeli su duhovna bića.

hrvoje hrki je napisao/la:

u vjerovanju se kaže vjerujem u uskrsnuće tijela
dapače ne kaže se kakvog, ali se ne kaže ni u uskrsnuće "duhovnog" tijela

Ne moj se uvrijediti, ali to je katolička nauka, koja i nema baš neki duhovni autoritet.

hrvoje hrki je napisao/la:

mene zanima , kakva se metamorfoza događa između duše i uskrsnuća recimo tog"duhovnog tijela"
u čemu je veći kvalitet poslije uskrsnuća, recimo tog duhovnog tijela u odnosu na samu dušu??

Nije mi baš jasno šta pitaš.
Ponovit ću ono što sam već napisao, kako ja to shvaćam. Duša je naša bit, nema oblik niti formu. Ta duša, odnosno "mi" smo "obućeni" u duhovno tijelo i fizičko tijelo. Fizičko tijelo se raspada nakon smrti, a duhovno tijelo (ili barem neki aspekt tog tijela) uskrsne.

Konin je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

pa u kavom tijelu je uskrsnuo Lazar , Tabita i drugi iz Biblije

Zaboravio si... i Isus.
Piše da su svi uskrsnuli u tjelesnom obliku, znači očito u fizičkom tijelu. Mislim da ta usksnuća nisu ista kao i naša "uskrsnuća" nakon smrti. Ova uskrsnuća koje je Isus činio, su vezana na iskazivanje Isusove nadmoći nad materijalnim svijetom, isto kao i hodanje po vodi, pretvorba vode i vino, itd.
Uskrsnuće i vječni život su nešto sasvim drugo. Za to uskrsnuće Pavao jasno kaže da nakon smrti postoji samo duhovno tijelo. Isto tako i Isus kaže da su u kraljevstvom nebeskom svi poput anđela, a kako znamo anđeli su duhovna bića.

hrvoje hrki je napisao/la:

u vjerovanju se kaže vjerujem u uskrsnuće tijela
dapače ne kaže se kakvog, ali se ne kaže ni u uskrsnuće "duhovnog" tijela

Ne moj se uvrijediti, ali to je katolička nauka, koja i nema baš neki duhovni autoritet.

hrvoje hrki je napisao/la:

mene zanima , kakva se metamorfoza događa između duše i uskrsnuća recimo tog"duhovnog tijela"
u čemu je veći kvalitet poslije uskrsnuća, recimo tog duhovnog tijela u odnosu na samu dušu??

Nije mi baš jasno šta pitaš.
Ponovit ću ono što sam već napisao, kako ja to shvaćam. Duša je naša bit, nema oblik niti formu. Ta duša, odnosno "mi" smo "obućeni" u duhovno tijelo i fizičko tijelo. Fizičko tijelo se raspada nakon smrti, a duhovno tijelo (ili barem neki aspekt tog tijela) uskrsne.

Da , ali koja je po tebi razlika između duhovnog tijela i duše
nesporno je da duše umrlih postoje
upravo je tema , i prijepor, šta je duša , a šta duh

sada se javlja prijepor, šta je DUHOVNO TIJELO ( i da li ono postoji tek od trenutka uskrsnuća- znači uskrsnuće duhovnog tijela) , a šta je DUŠA:scratch:

hrvoje hrki je napisao/la:

mnogi mistici KC imali su viđenja duša u čistilištu, neki i razgovor s njima
po tome ispada da duše egzistiraju aktivno i poslije tjelesne smrti , a prije uskrsnuća

mene , više buni , pojam uskrsnuće mrtvih!!

kako u samoj bibliji se kaže da čovijek u nebu , raju neće imati zemaljsko tijelo nego savršenije , drugačije, koje neće ni stariti , niti će gladovati, biti žedan isl. , čemu uopće uskrsnuće tijela ( i kako do njega dolazi , ako je postalo prah??)

TIJELO > Mislim, tu je manje-više sve jasno, samo je još važno napomenuti kako teologija smatra tijelo konstitutivnim za čovjeka. Duša i duh prožimaju i oživljuju tijelo. I stoga suprotno grčkoj filozofiji, uskrsnuće nužno uključuje i tijelo, no ne ovakvo tijelo kakvo sada imamo, ograničeno fizikalnim zakonima i smrću. Kako je to Toma Akvinski rekao, tijelo će biti nesumnjivo ljudsko, ali od finije materije nepodložno ograničenjima ovoga svijeta. Ja smatram da će to biti nešto kao ono što spiritualisti danas nazivaju astralnim tijelom, samo mnogo bolje, naravno.
DUŠA > Što je duša je najvjerojatnije najbolje objasnio Toma Akvinski u questiji 75. svoje Summa Thelogiae, ali na tako kompliciran način da sam trebao dva puta pročitati kako bih shvatio o čemu on... Uglavnom, duša je besmrtna i nematerijalna, ova dva pojam su međusobno povezani i učinak-posljedica jedan drugome. Po funkciji, duša je prvi princip, princip života iliti akt tijela, ono što pokreče i u potpunosti kontrolira tijelo, prema tome duša je esencija čovjeka, centar ljudske volje, osobnosti i poimanja. Duša je najdublji čovjekov aspekt, njegova najveća vrednota, ono po čemu je čovjek na " sliku Božju" (pojam "slika Božja" odnosi se na ljudsku slobodu, sposobnost racionalnog promišljanja i savjest). Dušu čovjek prima po Božjoj milosti od Boga u trenutku začeća i po njoj je od samoga trenutka punopravno ljudsko biće sa svim pravima na život i zato je Crkva protiv pobačaja koji negira ovu činjenicu. U Židova sinonim za dušu je krv (nefeš), jer po neki zapisima u Bibliji može se zaključiti kako je krv nosilac života, a pošto je princip života duša onda se u krvi nalazi duša. Po duši majmun postaje ljudsko biće, mjesto gdje dvonožni majmun sreće palog anđela....

DUH > Važno je razumijeti kako se pojmovi "duše" i "duha" preklapaju, tako da i ih je teško razlikovati i na teoretskom planu, a nemoguće u stvarnosti. Kao i duša, [color=#ff0000]duh je nematerijalan, ali se za razliku od duše razvija i raste kao integralan dio ljudskog bića. Duh je svojstven samo čovjeku, da se razumjemo, dušu imaju sva živa bića na ovom svijetu na sebi svojstven način. Mačke, psi, papige, biljke itd. imaju duše na stupnju njima shodnom na način koji ih čini upravo onim što jesu, mačkama, psima i papigama. Čovjek ima svoju ljudsku dušu, ali i duh, inteligenciju, svijest o svijetu oko sebe i svijest o sebi samome. Ono što nazivamo "duhom" u spiritualističkom smislu, mislim "ghost" (hrvatski je tako nespretan jezik), jest na neki način duh umrle osobe kojoj je duša transcendentirala na onaj svijet, ali se sama osoba nije pomirila sa svojom smrću. Po nekim teolozima, duh se može promatrati i kao aspekt duše koji se razvija, koji je centar emocija i želje, onaj dio koji omogućava čovjeku komunikaciju s Bogom. U izvornoj hebrejskoj pneumatologiji, duh zapravo znači, kao i kod nas, dah, izdah, uzduh... životni pokret ili impuls

Uz ova tri pojma je nerazdvojivo vezano i uskrsnuća. Naime, po kršćanskom vjerovanju, uskrsnuće nije tek reanimacija čovjeka nego potpuna obnova ljudskog bića, ali ne na prijašnje stanje nego na "život po Kristu". Život po Krist znači, kako već rekoh, poboljašano tijelo, bez ograničenja, ali i poboljšanu sposobnost spoznaje i racionalnog promišljanja. Istočni je grijeh oslabio čovjekovu narav, umanjio nam sposobnosti duha i duše, ograničio nas na mnoge način, a ponajviše smrću. Osim povratka svega navedenog, uskrsnućem nam je darovana i visio beatifica > sposobnost / mogućnost / povlastica gledanja Boga "licem u lice" tj. participacija na božanskom životu, pobožanstvenjenje čovjeka milošću Gospodinovom, biti bogom u zajedništvom s Bogom. To je poanta sveg ovog cirkusa koje zovemo kršćanstvo....

hrvoje hrki je napisao/la:

Da , ali koja je po tebi razlika između duhovnog tijela i duše
nesporno je da duše umrlih postoje
upravo je tema , i prijepor, šta je duša , a šta duh
sada se javlja prijepor, šta je DUHOVNO TIJELO ( i da li ono postoji tek od trenutka uskrsnuća- znači uskrsnuće duhovnog tijela) , a šta je DUŠA:scratch:

Razlika iz među duhovnog tijela i duše?
Glavna razlika bi bila u području manifestacije, da ne ulazimo u kvantitativne i kvalitativne osobine.
Duša ja naša sama bit, esencija naše osobnosti, bez forme, nemanifestirana i transcedentna ovom svijetu.
Manifestacija duše u "duhovnom" svijetu je duhovno tijelo, a manifestacija u materijalnom svijetu je fizičko tijelo. Znači mi smo duša i imamo duhovno tijelo i fizičko tijelo, koja nas određuju i daju nam područje manifestacije.
Da ne uvodimo neke nove i "nekršćanske" pojmove, mogli to usporediti sa trojstvom, doduše dosta neprecizno.
Duša je poput Boga Oca, vječno transcedentnog i nemanifestiranog, Onog koji je izvan vremena i prostora. Manifestacija Boga na fizičkom nivou je Isus Krist - odnosno tijelo (barem jedan aspekt toga), a manifestacija na duhovnom nivou je Duh sveti - odnosno Duhovno tijelo. Ponavljam, ovo je dosta nategnuta i neprecizna analogija, Isus Krist je dalekosloženiji pojam i puno više od Božjeg tijela, isto kao što je Duh Sveti puno, puno više od samo duhovnog tijela, ali evo, čisto da se dobije osjećaj o čemu se tu priča.

Konin je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

Da , ali koja je po tebi razlika između duhovnog tijela i duše
nesporno je da duše umrlih postoje
upravo je tema , i prijepor, šta je duša , a šta duh
sada se javlja prijepor, šta je DUHOVNO TIJELO ( i da li ono postoji tek od trenutka uskrsnuća- znači uskrsnuće duhovnog tijela) , a šta je DUŠA:scratch:

Razlika iz među duhovnog tijela i duše?
Glavna razlika bi bila u području manifestacije, da ne ulazimo u kvantitativne i kvalitativne osobine.
Duša ja naša sama bit, esencija naše osobnosti, bez forme, nemanifestirana i transcedentna ovom svijetu.
Manifestacija duše u "duhovnom" svijetu je duhovno tijelo, a manifestacija u materijalnom svijetu je fizičko tijelo. Znači mi smo duša i imamo duhovno tijelo i fizičko tijelo, koja nas određuju i daju nam područje manifestacije.
Da ne uvodimo neke nove i "nekršćanske" pojmove, mogli to usporediti sa trojstvom, doduše dosta neprecizno.
Duša je poput Boga Oca, vječno transcedentnog i nemanifestiranog, Onog koji je izvan vremena i prostora. Manifestacija Boga na fizičkom nivou je Isus Krist - odnosno tijelo (barem jedan aspekt toga), a manifestacija na duhovnom nivou je Duh sveti - odnosno Duhovno tijelo. Ponavljam, ovo je dosta nategnuta i neprecizna analogija, Isus Krist je dalekosloženiji pojam i puno više od Božjeg tijela, isto kao što je Duh Sveti puno, puno više od samo duhovnog tijela, ali evo, čisto da se dobije osjećaj o čemu se tu priča.

hvala na zanimljivim analogijama i primjerima
zanima me i nešto dalje
duša je koliko znamo emanentna u nama od samoga začeća
to se mislim svi slažemo
da li je po vama DUŠA, recimo na neki način( jer sami kažemo da je esencija, bit svakog čovjeka) manje sklona promjenama od začeća do smrti (tjelesne) ., naime da li je dušna neki način determinirana i nepromjenjiva ( ili barem jako malo promjenjiva) predodređena samim začećem ( genima)

a , za razliku od duše, da je DUH više podložan razvoju, napretku ka boljem , savršenijem
duh je onaj koji se mijenja , razvija:?:

hrvoje hrki je napisao/la:

da li je po vama DUŠA, recimo na neki način( jer sami kažemo da je esencija, bit svakog čovjeka) manje sklona promjenama od začeća do smrti (tjelesne) ., naime da li je dušna neki način determinirana i nepromjenjiva ( ili barem jako malo promjenjiva) predodređena samim začećem ( genima)
a , za razliku od duše, da je DUH više podložan razvoju, napretku ka boljem , savršenijem
duh je onaj koji se mijenja , razvija:?:

Ja bi rekao da je duša u potpunosti nepromjenjiva i dana u Bogu. A na nama je koliko ćemo se poistovjetiti sa fizičkim tijelom, duhovnim tijelom ili samom dušom. Koliko god duša bila savršena, nemora značiti da smo i mi takvi, jer mi odlučujemo koliko ćemo "pustiti" dušu u naš život. Tako se za nekoga kaže da nema dušu, a za nekoga da je "duša od čovijeka".
Složio bi se da je duh taj koji se mijenja i razvija, odnosno bolje rečeno koliko ćemo dopustiti duši da "prosvjetli" naš duh. Tu dolazi onda do pitanja primanja Duha Svetoga, što ja smatram da je otvaranje duha prema našoj duši, trenutak kada se uz pomoć Božje sile ostvaruje veza između tijela, duha i duše, tada osjećamo našu dušu koja je jedno s Bogom i možemo djelovati u skladu s Njom.
Determiniranost i gene, ne bih baš uvodio u ovu priču. Svakako vjerujem u slobodnu volju, a ne neku predodređenost. Ali isto tako je očito da se ljudi rađaju sa različitim predispozicijama, odnosno uvjetima najpogodnijim za njihov razvitak. Geni su nešto slično, ali stupanj ispod.

Konin je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

da li je po vama DUŠA, recimo na neki način( jer sami kažemo da je esencija, bit svakog čovjeka) manje sklona promjenama od začeća do smrti (tjelesne) ., naime da li je dušna neki način determinirana i nepromjenjiva ( ili barem jako malo promjenjiva) predodređena samim začećem ( genima)
a , za razliku od duše, da je DUH više podložan razvoju, napretku ka boljem , savršenijem
duh je onaj koji se mijenja , razvija:?:

Ja bi rekao da je duša u potpunosti nepromjenjiva i dana u Bogu. A na nama je koliko ćemo se poistovjetiti sa fizičkim tijelom, duhovnim tijelom ili samom dušom. Koliko god duša bila savršena, nemora značiti da smo i mi takvi, jer mi odlučujemo koliko ćemo "pustiti" dušu u naš život. Tako se za nekoga kaže da nema dušu, a za nekoga da je "duša od čovijeka".
Složio bi se da je duh taj koji se mijenja i razvija, odnosno bolje rečeno koliko ćemo dopustiti duši da "prosvjetli" naš duh. Tu dolazi onda do pitanja primanja Duha Svetoga, što ja smatram da je otvaranje duha prema našoj duši, trenutak kada se uz pomoć Božje sile ostvaruje veza između tijela, duha i duše, tada osjećamo našu dušu koja je jedno s Bogom i možemo djelovati u skladu s Njom.
Determiniranost i gene, ne bih baš uvodio u ovu priču. Svakako vjerujem u slobodnu volju, a ne neku predodređenost. Ali isto tako je očito da se ljudi rađaju sa različitim predispozicijama, odnosno uvjetima najpogodnijim za njihov razvitak. Geni su nešto slično, ali stupanj ispod.

jednom si prilikom, čini mi se ti , rekao, da stari židovi nisu poznavali pojam duše neovisno od tijela
znači da nisu priznavali nikakav život poslije smrti
btw, čini mi se da su tako mislili samo saduceji
ali nema veze, reci mi: kako danas židovi-vjernici gledaju , da li postoji duša koja ide u raj ili pakao
ili vjeruju , kao stari židovi , da poslije smrti tijela, ne egzistira ni duša
pa po tome, bi se dalo zaključiti da nema kazne ni nagrade prema čovječjoj duši
opet , dalje znači, da oni se ne moraju opterećivati sa svojim životom i djelovanjem
jer , ako nema zagrobnog života, raći će židovi, radimo ono što nam je milo i drago , budimo hedonisti , pijmo , veselimo se...

pa ako je tako, onda oni u biti nisu vjernici
kakava je razlika između njih i ateista-gnostika?

hrvoje hrki je napisao/la:

jednom si prilikom, čini mi se ti , rekao, da stari židovi nisu poznavali pojam duše neovisno od tijela
znači da nisu priznavali nikakav život poslije smrti
btw, čini mi se da su tako mislili samo saduceji
ali nema veze, reci mi: kako danas židovi-vjernici gledaju , da li postoji duša koja ide u raj ili pakao
ili vjeruju , kao stari židovi , da poslije smrti tijela, ne egzistira ni duša

Neznam, nisam previše izučavao židovstvo kao religiju, jer mi nije pretjerano zanimljiva. AFAIK imaju jako slično vjerovanje tadašnjim farizejima. Bolje bi bilo to pitati nekog teologa ovdje.
Saduceji koliko sam shvatio ne priznaju da postoji bilo šta osim tijela, isto tako nisu priznavali da postoji uskrsnuće. Farzeji koliko znam su smatrali da postoji i tijelo i duša, zajedno povezani, ali su vjerovali u uskrsnuće i to u uskrsnuće tijela. Rano kršćanstvo je preuzelo tu nauku, samo ju je dalje produbilo sa idejom, da tijelo nemože uskrsnuti pošto je raspadljivo, nego da uskršava duh. Ali koliko vidim još ima i nekih "kršćana" koji su zaglavili na stupnju farizejske nauke...

hrvoje hrki je napisao/la:

pa po tome, bi se dalo zaključiti da nema kazne ni nagrade prema čovječjoj duši
opet , dalje znači, da oni se ne moraju opterećivati sa svojim životom i djelovanjem
jer , ako nema zagrobnog života, raći će židovi, radimo ono što nam je milo i drago , budimo hedonisti , pijmo , veselimo se...

pa ako je tako, onda oni u biti nisu vjernici
kakava je razlika između njih i ateista-gnostika?

Ateista-gnostika? To ti je u principu oksimoron, dva potpuno različita pojma.
Ponovo, nerazumijem se toliko u židovsku teologiju. Ali dio njih je sigurno vjerovao da postoji neki oblik "uskrsnuća" nakon smrti u kojem će biti kažnjeni ako nisu poštivali Zakon ili će biti nagrađeni, ako su ga poštivali.

crusader je napisao/la:

Ne mogu razlikovati covjekov "Duh" i "Dušu". STO JE DUH, A STO DUSA???

I, je li ti sada, nakon 4. stranice diskusije, jasno što je duh, a što duša?

Ne, nije mi još jasno. Jasno mi je samo da je Duh ovozemaljski, manje-više materijalni, a Duša da je nadnaravna

Gle, kada Biblija govori o čovjeku, ona ne govori o nebeskim, nego o zemaljskim stvarima. Nije čovjek nikada živio na nebu, nego je Adam stvoren na Zemlji. I novi raj će biti na Zemlji.
Dakle, duh, duša i tijelo - pripadaju zemlji, nama ljudima. Oni koji ovo ne razumiju brkaju osnovne pojmove. A Božja riječ je uvijek jednostavna, jasna i poticajna za ohrabrenje u vjeri.

Kada je Bog stvarao Adama, prvo je stvorio tijelo "od praha zemaljskog", odnosno od istih kemijskih elemenata od kojih je stvoren i svijet u kojem Adam treba živjeti. To znamo iz kemije i biologije.
Da je Adam ostao u tom stanju, ne bi bio živ. Zato Bog udahnu dah života (život, duh) u njega. U tom trenutku Adam je oživio, postao je živo biće. Ali to nije sve, jer spajanjem tijela i duha (života, životnog daha) Adam je postao živa duša.
Duh - to je naša duhovna strana: razum, svijest, intelekt. A duša je naša emotivna (osjećajna) strana: možemo voljeti, suosjećati, brinuti, mrziti, uzbuditi se, radovati se, rastužiti se...

Dakle, u tijelo je Bog usadio život, odnosno učinio nas je bićima koja imaju razum, svijest i pamet. Ali da smo ostali samo na tome - bili bismo samo odlični roboti. Zato nam Bog kao plod spajanja tijela i duha - daje dušu (osjećaje).
Dakle, čovjek je tijelesno, razumsko i emotivno biće (tijelo, duh i duša). Svako od toga ima svoje mjesto u našem životu. Ako te zanima više o tome, možemo drugom prilikom.

Duša nije postojala prije nego je duh spojen sa tijelom, pa tako duh ne može "nastaviti živjeti" ni u trenutku smrti. Dakle, duša nije besmrtna. Evo ti primjer: usporedimo čovjeka sa sandukom. Kada se spoje daske (tijelo) i čavli (duh) - dobije se sanduk (duša, razuman čovjek ispunjen emocijama). Kada se izvade čavli iz dasaka (kada duh napusti tijelo u trenutku smrti) - gdje je sanduk? Gdje je duša? Nema je! Duša nije postojala prije Adamovog rođenja i nije Bog u Adama "ulio" dušu. Duša je produkt spajanja tijela i duha. Osim što imamo tijelo i razum, kao rezultat njihovog spajanja dobili smo Božji dar - osjećaje, emocije (dušu). U trenutku smrti emocije nestaju, jer život napušta tijelo.

I sam znaš da su duševni poremečaji - poremećaji na emotivnom nivou (strahovi, tjeskobe, depresije, manije i sl.) S druge strane duhovni problem je problem nerazumnog ponašanja (bezumlja, nedostatka razuma), nesvjesnost svojih pravih potreba (pomirenje s Bogom, obnova saveza s Njim) i dr.
Za sada toliko. Pozdrav