Koncept "Duše i Duha"

Istina je napisao/la:

Pa ja nikad nisam razumjela da covjek moze reci da poslije smrti niceg nema ili da postoji samo tijelo???

Ooooo draga moja Istina, pa zar ti stvarno nisi čula za denominacije i vjere u kojima ljudi ne vjeruju u postojanje duše nakon smrti?
Pitaj samo o tome Adventiste ili pak Jehovine svjedoke!
Ovdje na ovom topicu je upravo naglasak na tome da li postoji duša u čovjeku, jer nam je itekako interesantno što se događa sa dušom nakon smrti!!!

Istina je napisao/la:

Sve sto je oko nas i ono sto nas cini osobama nema nikakve veze sa tijelom.Zovemo li to dusom ili necim slicnim nije ni bitno,ali je bitno to koncepcija duse svakome tko gleda i slusa covjeka oko sebe jednostavno nemoze biti nepoznata a kamoli nepostojeca....

Tako je, slažem se. Kada razgovaraš sa čovjekom u jednom trenutku čak i ateist shvati da "ne razgovara sa tijelom" nego sa "dušom"!!!

pozdrav

Euro

1. Tko ima besmrtnost?

Čovjek je smrtan, a samo je Bog besmrtan.
Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kome čast i država vječna. (1.Tim.6,16.)

Ovdje je istaknuto da je samo Bog besmrtan, a pravedni će primiti besmrtnost od Krista, izvora besmrtnosti, u času uskrsnuća. Apostol Pavao kaže: Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti. Ali svaki u svom redu: novina Krist; a potom oni koji vjerovaše Kristu o Njegovom dolasku. (1.Kor. 15,22.23)

Vječni život ili besmrtnost nije urođena osobina ljudske duše. Vječni život ili besmrtnost neće primiti oni koji odbacuju Krista. Besmrtnost je obečana samo onima koji prihvačaju evanđelje i koji " su trpljenjem djela dobrog tražili slavu i čast i neraspadljivost". (Rim. 2,7)

Kako je čovjek stvoren?

"A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa." (1.Mojs. 2,7)
Bog je čovjeka načinio od materije (praha zemaljskoga) i dunuo u njega dah života. Tako je čovjek postao duša živa.
Obratimo pažnju na činjenicu da Bog nije dunuo u čovjeka živu ili besmrtnu dušu, već dah života; i čovjek je postao živo biće (duša živa). Dah je oživio i pokrenuo čovjekove organe. Dah života imaju sva živa stvorenja.

Dah je bezličan i nije odgovoran za naša djela. On se ne vraća Bogu kao neko zasebno, razumno biće - nego kao život koji je Bog poklonio živim bićima. Izvještaj o uništenju ljudi i životinjskog svijeta za vrijeme potopa kaže: Sve, što je imalo u sebi dah života, sve, što je živjelo na suhu, pomrije.

Što je "živa duša"?

Izraz "živa duša" znači razumno živo biće. Riječ duša znači - osoba. Tijelo, dah i misli ili razum sačinjavaju dušu. Bez daha čovjek je samo beživotna materija, kao što je to kad ga gledamo mrtva. Kad čovjek umre, dah se vraća Bogu, a ne duša. (Prop. 12,7)

Kakve funkcije se pripisuju ljudskoj duši?
a) žeđ - (Priče 25,25)
b) glad - Priče 27,7)
c) jede, pije, veseli se - (Luka 12,19)
d) osjeća i misli - (Djela 14,2)
e) umire - (Ezekiel 18,4)

Riječ "duša" (hebrejski nefeš) spominje se u bibliji preko 800 puta i ima različita značenja. Duša je prije svega individualizirani život. Duša nije neko duhovno biće, zatvoreno u tijelo kao u neki zatvor: ona je sam tjelesni život, zemaljska osoba, koja ima svoj početak i kraj.

Čovjekovo stanje za vrijeme smrti.

Mnogi ljudi vjeruju da smrt nije prestanak života, nego da čovjek živi i poslije smrti i da se nalazi u svjesnom stanju. Da li je to istina? Da li je čovjek svjestan za vrijeme smrti?

Evo četiri točke koje Sveto pismo ističe u vezi sa čovjekovim stanjem za vrijeme smrti.

1. Taj dan propadnu sve pomisli njegove (Psalam 146,4)
2. Mrtvi ne znaju ništa i ne osjećaju ništa. (Prop.9,5.6)
3. Mrtvi ne hvale Boga. (Psalam 115,17)
4. Smrt se uspoređuje sa dubokim snom. (Ivan 11,11-14)

Isus je Lazara podiga iz groba, ali Lazar nije mogao ništa da priča o tome što je bilo sa njim u toku četiri dana dok se nalazio u grobu, jer se on nalazio u besvjesnom stanju, sličnom dubokom snu.

Tko je izmislio teoriju o čovjekovoj urođenoj besmrtnosti, o čovjekovom svjesnom stanju za vrijeme smrti? Sotona je još u raju kazao Evi: "Nećete vi umrijeti!"
Međutim , Bog Je kazao:"Jer u koji dan okusiš s njega (sa zabranjenog drveta) umrijet ćeš."

Izraz "živa duša" znači razumno živo biće. Riječ duša znači - osoba. Tijelo, dah i misli ili razum sačinjavaju dušu

Duša ne može biti osoba. Jer bi tada duša bila tijelo. Isus govori o tijelu i duši kao odvojenim kategorijama.

Mislim da nisi do kraja proanalizirao Matej 10:28.:

"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti!
Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.!

Duša i tijelo nisu jedno te isto!!!


pozdrav

Euro

Euro, rekli smo na početku šta je duša ...


Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.


Znači duša ne može egzistirati bez jedne od ovih komponenti (tijelo, duh) nego sama po sebi označava osobu kao takvu.


Soul. Gr. psucheµ, "breath," "life," or "soul." Psucheµ (plural, psuchai) is translated 40 times in the NT as "life" or "lives," clearly with the meaning commonly attributed to the word "life" (see chs. 2:20; 6:25; 16:25; etc.). It is rendered 58 times as "soul" or "souls" (see chs. 10:28; 11:29; 12:18; etc.). In some of these instances it means simply "people" (see Acts 7:14; 27:37; 1 Peter 3:20; etc.). In other instances it is translated as, or equivalent to, some personal pronoun (see Matt. 12:18; 2 Cor. 12:15; see on Ps. 16:10). At times it refers to the emotions (see Mark 14:34; Luke 2:35; etc.), to the natural appetites (see Rev. 18:14), to the mind (see Acts 14:2; Phil. 1:27), or to the heart (see Eph. 6:6). There is nothing in the word psucheµ itself that even remotely implies a conscious entity that is able to survive the death of the body and hence be immortal. In no instance of its use in the Bible does psucheµ refer to a conscious entity able to exist apart from the body. The Bible knows nothing of a living, conscious soul that, supposedly, survives the body. For the Heb. nephesh, the Hebrew equivalent of the Gr. puscheµ, see on 1 Kings 17:21; Ps. 16:10. All that is said of one word applies to the other.



pozdrav

10

Ma ja se slažem s tobom. Iznio si argumente koji zaista opravdavaju ono što tvrdiš. To je OK.

Mene samo interesira ovo u Matej 10:28.
Zašto Isus kaže da duša postoji i nakon smrti tijela?


pozdrav

Euro

Mislim da je sasvim očito da duša postoji neovisno od tijela. Ako ništa drugo, dokaz tome su iskustva nakon smrti.
Problem je u tome da uistinu Židovi nisu poznavali koncept duše neovisan od tijela. Taj koncept su kršćani preuzeli od Grka.
Ali iz nauke Isusa i Pavla je vidljivo da duša postoji bez tijela. Također tu je vrlo očito, ono o čemu ja već duže vrijeme govorim, a to da svaki navod iz Biblije treba razmatrati u skladu sa okolnostima i razinom znanja slušateljstva.
Pavao upravo takvima koji misle da će tijelo uskrsnuti i da će ono baštiniti kraljevstvo nebesko, odgovara da je tijelo raspadljivo i kako može nešto raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Isto tako govori da nakon smrti nećemo usnuti, nego se izmjeniti, da ćemo biti poput anđela, odnosno da ćemo imati samo duhovno tijelo.

A da li je duša besmrtna, očito nije, ako pakao definiramo kao smrt duše.
Ali to što duša nije besmrtna ne znači da ne postoji nakon smrti tijela.

"Smrt duše je vječna smrt. Kristovo upozorenje nikako ne uči o
besmrtnosti duše. Namjesto toga ono uči da Bog može uništiti dušu kao i tijelo.
Edwad Fudge primjećuje da “ako Isus ne prijeti naprazno, samo upozorenje
sadrži misao da će Bog izvršiti takvu presudu na onima koji se uporno protive
Njegovoj vlasti i odupiru svakom pozivu milosti”. Fudge nastavlja:
“Upozorenje našeg Gospodina je jasno. Čovjekova moć da ubije završava s
tijelom i horizontom sadašnjeg doba. Smrt koju čovjek izaziva nije konačna, jer će Bog pozvati mrtve iz zemlje i pravednima dati besmrtnost. Božja sposobnost da ubije i uništi nije ograničena. Ona seže dublje od fizičkog i dalje od sadašnjosti. Bog može ubiti tijelo i dušu, oboje sada i kasnije.”
Luka navodi Kristovu izjavu, ali izostavlja spominjanje duše. “Ne bojte
se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga trebate da se bojite: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao!” (Lk 12,4.5) Luka izostavlja riječ duša-psyche, a mjesto toga govori o cijelom čovjeku koga Bog može uništiti u paklu. Moguće je da je izostavljanje pojma duša-psyche bilo namjerno kako bi se spriječio nesporazum u umovima neznabožačkih čitatelja naviklih da dušu smatraju neovisnom i besmrtnom komponentom koja nadživljuje smrt. Da bi objasni kako ništa ne preživljuje Božje uništenje čovjeka, Luka izbjegava služiti se pojmom dušapsyche koji je mogao zbuniti njegove neznabožačke čitatelje.
Za ovakvo tumačenje nalazimo potvrdu u Luka 9,25 gdje ponovno
izostavlja pojam duša-psyche: “Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a
sam sebe [eauton] izgubi ili se upropasti?” Vjerojatno je Luka ovdje uporabio zamjenicu “sebe” namjesto duše-psyche, kao što je u Marku 8,36 jer su ovo posljednje, misli Edward Schweizer, “[neznabožački čitatelji] mogli pogrešno shvatiti kao kažnjavanje duše poslije smrti”.101 Time što je upotrijebio zamjenicu “sebe”, Luka pokazuje da je Isus mislio na gubitak cijele osobe.
Ako držimo na umu Kristovo prošireno značenje pojma “duša”, onda
značenje Njegove izreke postaje jasno. Ubiti tijelo znači oduzeti sadašnji
zemaljski život. No time se ne ubija duša, odnosno, vječni život kojega primaju oni koji su prihvatili Kristove uvjete za spasenje. Uzimati sadašnji život znači staviti čovjeka na spavanje, ali on nije konačno uništen sve do druge smrti, koju, kako ćemo to vidjeti, Sveto pismo izjednačuje s paklom.
Edward William Fudge, The Fire That Consumes (Houston, 1989), str. 173.
Značenje Kristovih riječi u Mateju 10,28 ilustrirano je Njegovom
izjavom da Jairova kćerka nije umrla već spava (Mt 9,24). Ona je zapravo bila
mrtva (“ubiti tijelo”), no budući da se prigodom uskrsnuća trebala probuditi,
moglo se slobodno reći da spava. Njezina konačna budućnost još nije bila
odrenena. Isto tako, budući da će svi mrtvi uskrsnuti u posljednji dan, dok leže u grobovima njihova duša, odnosno život kojim su živjeli za ili protiv Isusa Krista, još uvijek čeka na konačnu kob: vječno spasenje za vjerne ili vječno uništenje za nevjerne. Ovo posljednje je uništenje tijela i duše u paklu, na koje je Isus upozorio.
Očuvanje duše u Kristovom učenju nije automatski proces koji se vrši
snagom same duše, već Božji dar kojega primaju oni koji su spremni žrtvovati
svoju dušu (sadašnji život) za Njega. Ovo prošireno značenje duše usko je
povezano s karakterom ili osobnošću vjernika. Zli ljudi i snage mogu ubiti
tijelo, fizički život, ali ne mogu uništiti dušu, karakter ili osobnost vjernika.
Bog se osobno zauzeo da sačuva osobnost i karakter svakog vjernika. Prigodom svog dolaska Krist je uskrsnuti one koji su umrli u Njemu, vraćajući im dušu, odnosno njihov vlastiti karakter i osobnost."

10 je napisao/la:

"Smrt duše je vječna smrt.

[cut ostatak teksta]

Ne kužim na koju i čiji tvrdnju odgovaraš i šta točno želiš reči ovim tekstom?
Ajde da malo sredimo ovu raspravu i da počnemo citirati izjave.

Da ponovim moje stajalište, pa da od toga dalje krenemo (zanemariti ću pojam duhovnog tijelo, jer ono nije toliko bitno kada gledamo krajnosti)

Ovako, imamo dušu i imamo tijelo.
Duša=ja=moja bit=moja svijest
Ja imam tijelo. znači u odnosu sam sa tijelom. Ja nisam tijelo. Tijelo je raspadljivo. Tijelo dobivamo pri rođenju, a nakon smrti ono se raspada i nestaje.
Duša nije besmrtna, jer je pakao smrt duše.
Duša nadživljava tijelo, mi nadživljavamo smrt tijela.

Luka izostavlja pojam duše, a koristi osobne zamjenice, zato jer je duša ta koja nas određuje. Zato jer mi nismo tijelo, nego smo mi duša, koja trenutno ima tijelo.
Isus cijelo vrijeme upozorava da se ne brinemo oko tijela, jer je ono prolazno, nego da se brnemo oko onoga što je bitno, a to smo mi, naša bit, odnosno naša duša. Ono što može zaprljati dušu, toga se treba kloniti, onoga tko može uništiti dušu, toga se treba bojati.
Zato je i logično da se ne trebamo bojati smrti tijela, jer ne umiremo mi, umire samo tijelo. Isto tako u kraljevstvu nebeskom, nema tijela, samo duše.

Pozdrav Konin,

nemam bas vremena na sve odgovarati, ali mislim da sam vec bio jasan u nekim stvarima ...

Ono sto ja ne razumijem je kakva je po vama razlika između duha i duše, mislim da tu ima dosta mješanja pojmova, da li smatras da "duša" svjesno živi poslije smrti, onda se nameće pitanje uskrsnuća i suda pa i Kristovog dolaska ...
Mislim da ima dosta krivih naucavanja po tim pitanjima danas, raj, pakao i čistilište i dr.

pozdrav

10 je napisao/la:

Ono sto ja ne razumijem je kakva je po vama razlika između duha i duše, mislim da tu ima dosta mješanja pojmova, da li smatras da "duša" svjesno živi poslije smrti, onda se nameće pitanje uskrsnuća i suda pa i Kristovog dolaska ...

To sam već objasnio. Duša je naša bit, mi smo duša. Što se tiče našeg duha, bolji bi naziv bio duhovno tijelo, jer kao što imamo fizičko, tako imamo i duhovno tijelo. Sada, kakavo je to tijelo i da li i ono preživljava smrt tijela, to je već puno kompleksnije pitanje.
Naravavno da duša svjesno živi i poslje smrti tijela. kao što rekoh, ako ništa drugo, dokaz tome su iskustva nakon smrti. A dokaz da duhovno tijelo može postojati neovisno o tjelesnom su npr. anđeli.
Da nameću se pitanja uskrsnuća, suda i Kristovog dolaska...

Kako onda razumijes sljedeće?

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"

za sada toliko ...

10 je napisao/la:

Kako onda razumijes sljedeće?

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

Stvaranje "zemaljskog" čovijeka: Spoj duhovne i fizičke čestice = život , ali aspekt tog života na ovom svijetu. Kužiš?
Ako imaš samo fizičko tijelo ono je neživo, ako imaš samo duhovno, ono je itekako živo, ali se nemože očitovati na ovom svijetu, treba izraz očitovanja u obliku materijalnog tijela.
S druge strane uzmi u obzir da su to pisali Židovi koji su u ono vrijeme imali jako primitivno poimanje duše i tijela.

10 je napisao/la:

i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"

Fizičko tijelo je raspadljivo i nakon smrti se pretvori u prah. Duhovno tijelo je duhovno i postoji po Bogu, nakon smrti se vraća njemu. Ali ne u smislu da Bog uzme TEBI tijelo, nego se ti u obliku duha se vraćaš Bogu(barem nekom aspektu) i duhovnom svijetu.
Isto kao možeš reći "Bože predajem se Tebi, neka bude volja Tvoja!", tako u trenutku smrti kada znaš da će tijelo umrijeti kažeš "Bože predajem svoj duh(sebe nakon smrti) u Tvoje ruke, pobrini se za mene!"

Tradicionalno i popularno vjerovanje da smrt nije prestanak života cijele osobe već razdvajanje besmrtne duše od smrtnog tijela, ima svoje korijene u Sotoninoj laži: "Ne, nećete umrijeti!" (Post 3,4) Ova je laž u različitim oblicima opstala tijekom povijesti čovječanstva do naših dana. Danas se vjerovanje u preživljavanje duše bilo u raju ili paklu ne promiče praznovjernim i zastrašujućim srednjovjekovnim književnim i umjetničkim djelima, već uglačanom slikom medija, psihika, sofisticiranim "znanstvenim" istraživanjima doživljaja bliske smrti i popularnim kanaliziranjem new agea s duhovima iz prošlosti. Sotonine metode su se promijenile, ali je njegov cilj isti: navesti ljude da vjeruju laž da, bez obzira što učinili, neće umrijeti već će, zahvaljujući vječnom životu, postati kao bogovi. Tradicionalni pogled na smrt ograničava je na tijelo, budući da duša nastavlja postojati. Vern Hannah s pravo kaže da je "takva radikalna redefinicija smrti u biti nijekanje smrti – definicija, besumnje, koja 'lukavoj zmiji' iz Postanka 3 i te kako odgovara" Biblija pristupa smrti mnogo ozbiljnije. Smrt je posljednji neprijatelj (1 Kor 15,26), a ne osloboditelj besmrtne duše. Kako to kaže Oscar Cullmann: "Smrt je uništenje cijelog života stvorenog po Bogu. Stoga kod uskrsnuća treba biti pobijeđena smrt, a ne tijelo. Helmut Thielicke odlično zapaža da je ideja besmrtnosti duše oblik eskapizma koji dopušta "stvarnoj" osobi da izbjegne smrt. Ona je pokušaj razoružavanja smrti. U nastavku objašnjava da se "na idealistički način možemo držati nekog 'nepovredivog područja ega', ali smrt nije 'prelaženje' već 'silaženje' i ne daje mjesta romantici ili idealizmu. Idejom besmrtnosti ne možemo obezvrijediti niti sakriti stvarnost groba. Kršćansko stajalište je uskrsnuće, a ne besmrtnost duše." Naša jedina zaštita od popularnog pogrešnog shvaćanja smrti je jasno razumijevanje onoga što Biblija uči o naravi smrti. Našli smo da Stari i Novi zavjet jasno uče kako je smrt prestanak života cijele osobe. U smrti nema sjećanja ni svijesti (Ps 8,5; 146,4; 30,10; 115,17; Prop 9,5). Nema neovisnog postojanja duha ili duše od tijela. Smrt je gubitak cijelog bića a ne samo gubitak zdravlja. Cijela osoba počiva u grobu u stanju nesvjesnosti, koje Biblija naziva "snom". "Buđenje" će doći kad prigodom svog dolaska Krist pozove u život svete koji spavaju. Metafora "sna" često je uzeta u Bibliji da označi stanje umrlih jer prikladno prikazuje njihovo nesvjesno stanje i buđenje u dan Kristova dolaska. Ona kazuje da u vremenu koje protječe između smrti i uskrsnuća umrli nisu svjesni. Metafora "sna" je stvarno prelijepi i nježni izraz koji kazuje da smrt nije kraj čovjekove sudbine jer postoji buđenje iz smrtnog sna u jutro uskrsnuća.

10 je napisao/la:

Tradicionalno i popularno vjerovanje da smrt nije prestanak života cijele osobe već razdvajanje besmrtne duše od smrtnog tijela, ima svoje korijene u Sotoninoj laži: "Ne, nećete umrijeti!" (Post 3,4) Ova je laž u različitim oblicima opstala tijekom povijesti čovječanstva do naših dana. Danas se vjerovanje u preživljavanje duše bilo u raju ili paklu ne promiče praznovjernim i zastrašujućim srednjovjekovnim književnim i umjetničkim djelima, već uglačanom slikom medija, psihika, sofisticiranim "znanstvenim" istraživanjima doživljaja bliske smrti i popularnim kanaliziranjem new agea s duhovima iz prošlosti. Tradicionalni pogled na smrt ograničava je na tijelo, budući da duša nastavlja postojati.

Ne slažem se. Najlakše je sve što ne odgovara tvom shvaćanju Biblije pripisati new ageu i sotoninoj prevari. Postoje i druge religije, starije i dugovječnije od kršćanstva, u čijim temeljima je istina o tome da duša nadživljava tijelo. Kao što i postoje mnoge vjerodavna svjedočanstva o iskustvima poslje smrti.
Ali da ne ulazim u dublje rasprave, ajde samo odgovori onda na ova dva pitanja:

1.Kako objašnjavaš da je Isus na križu rekao svom "susjedu" da će još danas biti s Njim u raju?

2.Šta znači ovaj stih:
Mt 16:28 "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Također i dalje nemaš objašnjenja na Mt:
"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti!
Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu!"
Ovaj stih očito govori da kada te netko ubije ovdje na zemlji, da umire samo tvoje tijelo, a ne i duh.

Ovo o čemu ti govoriš nije smrt, nego neka vrsta hibernacije...

Ni ja se ne slažem s tvojim tumačenjem pa šta onda ...
Mislim sam dao dosta argumenata potkrijepljenih biblijom, a buduči vidim da svoja učenja izvlačiš iz "drugih religija" jasno da se ne slažemo ...

Isus i razbojnik na križu.
Kratki razgovor između Isusa i pokajnika na križu do Njega (Lk 23,42.43) dualisti rabe kao snažan dokaz svjesnog postojanja vjernih umrlih u raju prije uskrsnuća. Zato je važno dobro razmotriti riječi koje je Isus uputio pokajanom razbojniku. Nasuprot drugom zločincu i većini mnoštva, pokajani razbojnik je vjerovao da je Isus Mesija. Rekao je: "Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!" (r. 42) A Isus mu je odgovorio: "Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!" (r. 43) Glavni problem u tumačenju ovog teksta je uzrokovan mjestom stavljanja zareza, koji je u većini prijevoda stavljen prije riječi "danas". Zato većina čitatelja i komentatora pretpostavlja da je Isus rekao: "Danas ćeš sa mnom biti u raju!" Takvim čitanjem tumače da je razbojnik "tog istog dana"otišao s Kristom u raj. Međutim, izvorni grčki tekst nije imao interpunkcije i doslovno preveden glasi: "Zaista kažem ti danas sa mnom ćeš biti u raju!" Prilog "danassemeron" nalazi se između glagola "kažem-lego" i "bit ćeš-ese". To znači da se gramatički uzeto prilog "danas" može primijeniti na jedan ili drugi glagol. Ako ga povežemo s prvim, onda je Isus rekao: "Zaista kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju!" Prevodioci su zarez stavili prije priloga "danas", ne iz gramatičkih razloga, već teološkog osvjedočenja da mrtvi primaju nagradu kad umru. Pitanje s kojim se suočavamo jeste: Da li je Isus želio reći: "Zaista, kažem ti danas…" ili "Danas ćeš sa mnom biti u raju"? Oni koji tvrde da je Isus rekao ovo drugo, pozivaju se na činjenicu da se prilog "danas" nigdje ne pojavljuje uz često upotrijebljenu frazu: "Zaista, kažem ti." To je ispravan zaključak, ali razlog za ovaj izuzetni dodatak priloga "danas" frazi "Zaista, kažem ti" mogao bi biti neposredni kontekst. Razbojnik je zamolio Isusa da ga se sjeti u budućnosti, kad uđe u svoje mesijansko kraljevstvo. A Isus je odgovorio, sjećajući se pokajanog razbojnika odmah, "danas", potvrdivši mu da će biti s Njim u raju. Ovo tumačenje podržavaju tri glavna razloga: (1) novozavjetno značenje raja, (2) vrijeme kada će spašeni dobiti svoju rajsku nagradu i (3) vrijeme kad se sam Isus vratio u raj.

Što je raj?
Riječ "raj-paradeisos" pojavljuje se samo triput u Novom zavjetu – dvaput uz ovaj slučaj u Luki 23,43. U 2. Korinćanima 12,2-4 Pavao izvještava o ekstatičkom doživljaju kad "bi uznesen u raj" koji je u "trećem nebu" (rr. 4.2). Za Pavla je bilo jasno da se raj nalazi u nebu. U Otkrivenju 2,7 Gospodin je obećao ovo: "Pobjedniku ću dati da jede od stabla života koje se nalazi u Božjem raju." Ovdje je raj povezan sa stablom života, koje se prema Otkrivenju 22,2 nalazi u Novom Jeruzalemu: "Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod."(DF) Sve ovo pokazuje da je raj vječno obitavalište otkupljenih u obnovljenom"edenskom vrtu". Stoga je Isus, kad je pokajanom razbojniku obećao mjesto s Njim u "raju", govorio o "mnogo stanova" u "kući Oca moga" i o vremenu kad će se vratiti da k sebi uzme svoje (Iv 14,1-3). Tijekom svoje službe Isus je učio da će spašeni ući u kraljevstvo Njegovog Oca kad se bude vratio: "Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!" (Mt 25,34; 16,27) Pavao je učio istu istinu. Kad Krist dođe po drugi put, uskrsnut će sveti koji spavaju a živi sveti će se preobraziti; zatim će svi biti "odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom." (1 Sol 4,17) Tek će tada, nakon uskrsnuća pravednih, razbojnik biti s Isusom u raju.

Kada se Isus vratio u raj?Oni koji za Kristovo obećanje razbojniku kažu kako znači da je razbojnik tog istog dana otišao u raj da bude s Kristom, pretpostavljaju da su Isus i razbojnik uzašli u nebo neposredno nakon svoje smrti. No takav se zaključak teško može potkrijepiti Svetim pismom. Sveto pismo izričito uči da je Krist na dan razapeća sišao u grob-hades. Na Pedesetnicu je Petar objavio da Krist, prema Davidovom proročanstvu (Ps 16,10), nije "ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo", već Ga je Bog uskrsnuo (Dj 2,31). Kao što smo vidjeli hades je u Novom zavjetu dosljedno povezan s grobom ili boravištem mrtvih. A to znači da je Krist teško mogao reći razbojniku da će tog istog dana biti s Njim u raju, kad je znao da će tog dana počivati u grobu. Oni koji bi tvrdili da je u grob sišlo samo Kristovo tijelo, dok je Njegova duša uzašla na nebo, zanemaruju ono što je Isus rekao Mariji u dan svog uskrsnuća: "Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu." (Iv 20,17 – DF) Očito Isus za vrijeme ta tri dana nije bio na nebu. Počivao je u grobu, čekajući da Ga Otac dozove u život. Zbog toga razbojnik nije mogao otići s Isusom u raj neposredno poslije svoje smrti, kad ni sam Isus nije uzašao Ocu nego tek neko vrijeme nakon svog uskrsnuća.

Ako stignem odgovorim i na ostala pitanja, spremam se za put ...

DUŠA KOJU SE NE MOŽE UBITI

U evanđelju po Mateju 10. poglavlju od 16. stiha Isus govori o stradanjima kojima će biti izloženi Njegovi sljedbenici. On kaže da im ljudi mogu oduzeti ovaj život, ali da im je njihova moć ograničena. Isus to čini tako što ukazuje na razliku između ubijanja koje provode ljudi i uništenja koje Bog vrši ...
I Luka kaže ono što je zapisao Matej: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga treba da se bojite: Bojte se Onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao!" (Luka 12,4.5)

Zapazimo da Isus pravi razliku između smrti kojoj su izloženi svi ljudi i pogubljenja u paklu koje će osjetiti samo oni koji su odbili da se pokaju. Ljudi mogu učiniti da vjerni iskuse prvu, ali ne i drugu smrt.
Prema evanđelju po Mateju 5.29.30 cijelo tijelo, cijeli nepokajani grešnik - dakle ne neka besmrtna duša odlazi u gehenu. Prema evanđelju po Mateju 10,28 u geheni pogibaju i tijelo i duša. Iz Isusovih i riječi biblijskih proroka jasno proizlazi da bezbožnici neće vječno patiti, nego će poginuti. Kao što se korov skuplja i spaljuje, tako će na kraju vremena biti i s onima koji se nisu htjeli pokajati. (Matej 13,40-4249.50)

Pitanje o tome posjeduje li čovjek besmrtnu dušu može se pojaviti samo onda ako pogrešno protumačimo riječ "duša" i ako joj damo značenje koje ona nema. Ne zaboravimo da grčka riječ "psyche" koju prevodimo s "duša" znači i život.
Progonitelji mogu pogubiti, ali ne mogu uzeti obećani budući život.

Zadnja promjena: ; pet 03 kol 2007, 23:57; ukupno mijenjano 1 put.

10 je napisao/la:

Isus i razbojnik na križu.
Glavni problem u tumačenju ovog teksta je uzrokovan mjestom stavljanja zareza, koji je u većini prijevoda stavljen prije riječi "danas".

Joj, već sam zaboravio na ovo objašnjenje.
Ma naravno, jedno od najbitnijih teoloških pitanja ovisi o zarezu, koji su, baš pogodne za tu teoriju, apostoli napisali na krivom mjestu i to sva trojica.
Hau jes nou!

10 je napisao/la:

DUŠA KUJU SE NE MOŽE UBITI

Zapazimo
da Isus pravi razliku između smrti kojoj su izloženi svi ljudi i
pogubljenja u paklu koje će osjetiti samo oni koji su odbili da se
pokaju. Ljudi mogu učiniti da vjerni iskuse prvu, ali ne i drugu smrt.
Prema
evanđelju po Mateju 5.29.30 cijelo tijelo, cijeli nepokajani grešnik -
dakle ne neka besmrtna duša odlazi u gehenu. Prema evanđelju po Mateju
10,28 u geheni pogibaju i tijelo i duša. Iz Isusovih i riječi
biblijskih proroka jasno proizlazi da bezbožnici neće vječno patiti,
nego će poginuti. Kao što se korov skuplja i spaljuje, tako će na kraju
vremena biti i s onima koji se nisu htjeli pokajati. (Matej
13,40-4249.50)

Ti previđaš jednu jako bitnu stvar. Isusu vanjska obilježja, pa tako ni tijela, nisu uopće bila bitna, nije se njima bavio. Isus je, poput Boga, gledao direktno u ljudsku dušu, sa njome razgovarao, njome se bavio i o njoj pričao.

Iv 5:25 "Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će."

Kada Isus govori o mrtvima, govori o mrtvima duhom, a ne tijelom. Na puno mijesta kaže da oni koji žive po tijelu su mrtvi, zato jer je težnja tijela smrt, a koji žive po duhu su živi, jer je težnja duha život. Mrtvi tijelom ne čuju!

Što se tiče te ideje o mrtvima koji čekaju uskrsnuće. To je židovska ideologija, a Isus govori nešto sasvim drugo:

Iv 11:24 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

Vjeruješ li u ovo? ;)

Također:
Mt 22:29 Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

Bog je Bog živih, ne mrtvih. Tijela umiru, duše žive! To je Isusov nauk!

Tijelo
Neka glavna čula ili osjeti tijela su:
1. Vid
2. Opip
3. Okus
4. Njuh
5. Sluh

Duh
Glavna čula ili osjeti duha su:
1. Memorija ili pamćenje
2. Emocije
3. Razmišljanje
4. Svjest
5. Mašta

Duša
Mjesto u kojem prebiva Bog kod vjernika - a kod griješnika je mrtva - jer u njoj nema Boga! ("Duša koja griješi - umrijet će.")
Duša - to smo pravi mi - jer ako smo djeca Božja i imamo vječni život (a jedino što je vječno je Bog) moramo biti dio Boga. Dakle, kad se u nama nastani Duh Sveti - u nama se nastanio dio Boga - što smo zapravo mi. A tijelo i duh su samo šator u koji se nastanio dio Duha Svetoga - kao što je Isus Krist čovjek bio šator u kojeg se na krštenju nastanila punina Boga!