[size=12]
Ona pjesmica niti u kojem smislu ne smije izgubiti poredak riječi.
Zašto?
Spominjao sam rimsko carstvo u doba Oktavijana Augusta.Tada je bilo na vrhuncu svoje moći.Rimski su se carevi sami smatrali bogovima.
Istina.
Obespravljeni puk je bio izrabljivan ne samo od strane Rima već i vlastiti plemenskih velmoža.Harale su razne bolesti.
Ovisi koji puk. Naime, to je robovlasničko vrijeme i građani nisu bili obespravljeni, nego su to bili zarobljenici. Iz tog vremena seže ona izreka: "kruha i igara". To je, uglavnom, bilo dovoljno da puk bude zadovoljan. Zato i jesu građeni brojne arene u kojima su se održavale zabave za dekadentni puk, uključujući i gladijatorske borbe.
Moral je bio komercijalni pojam,ljudi su počeli gubiti vjeru u sebe.Postojala je opasnost urušavanja ljudskog roda samoga u sebe, odnosno do njegovog nestanka u vapaju.
Brkate razdoblja. Naime, trenutak kad su pogani počeli gubiti tlo pod nogama nije onda kad su bili na vrhuncu moći, nego kad su je počeli gubiti. Istina jeste da je vrhunac moći povezan s vrhuncem dekadencije, no dekadencija ne izlazi iz straha nego iz objesti i izobilja.
U takvim okolnostima po običnog čovjeka nastaje ono iz pjesmice o Božjoj ljubavi prema čovjeku.
Vjera u Krista, otkupitelja nije nastala u Rimu, nego među Židovima, na temelju osobnog svjedočanstva o Kristovom uskrsnuću i pobjedi nad smrću. Židovi su onda Radosnu vijest prenjeli svima. Naravno, to širenje je bilo bolno i krvavo jer su u arenama uglavnom završavali kršćani, no za razliku od onog što pokušavate oslikati, kršćani nisu bili očajni niti uplašeni, nego dapače, puni entuzijazma i radosti, bez imalo straha od bilo kakve patnje i boli. Razlog tom stavu je upravo pogled prema raspetom Kristu koji je otkrio što zapravo znači Ljubav, da to znači položiti svoj život za dobro svoga bližnjega.
Upravo taj entuzijazam i ta neustrašivost jeste razlog zašto se kršćanstvo tako brzo proširilo po cijelom svijetu u uvjetima kad je bilo progonjeno. Da je vladao očaj, onda širenja ne bi niti bilo, nego bi bilo izumiranje.
Dakle, na ruševinama poganske civilizacije, nikla je nova... puna života i energije... civilizacija u kojoj se vladari više nisu pravili bogovima, nego koji su bili svjesni da mogu lako završiti u paklu kao i svaki drugi čovjek.
Kršćansko oduševljenje nije bilo samo teoretskim znanjem nego i brojnim čudima koja su se događala, a koja su bila potrebna da se ljudi uvjere da ta nova vjera uistinu jeste vjerodostojna.
Dakle, razlog širenja kršćanstva je upravo suprotan od onog što si ti oslikao i prema tome, jasno je da se ne slažem s tvojim zaključcima. A kako je stvarno bilo, predlažem čitanje ranih Crkvenih Otaca. Ta djela vrlo efikasno razbijaju moderne zablude da je kršćanstvo nastalo pod utjecajem poganstva.