Jasenovac i Bleiburg
Jasenovac:
Iz poštovanja prema svim žrtvama, kada je i Jasenovac u pitanju, potrebno je istini dopustiti da progovori u svojoj istinitosti. Zato mi je drago što se posljednjih godina učinio pomak u stavovima koji ublažavaju propagandnu zaglušnost pristranosti i povijesne nekorektnosti. Hrvatska javnost ima pravo znati istinu o Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata kao i nakon što je prestao biti ustaškim logorom. Žurno valja istražiti koliko je ljudi stradalo na tom strašnom gubilištu i mjestu nečovječnosti kako bi se znalo njegovati osjetljivost za patnju koju su prouzročili mrzitelji čovjeka."
Bleiburg:
"Jedan od najbližih Titovih suradnika u to vrijeme Milovan Đilas ovako je posvjedočio godine 1979: »Da budem iskren, mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve poubijali« (vidi: Vlatko Pavletić, Tuđmanova doktrina i drugi članci, Zagreb 2007, str. 151). Pitam se: je li to komunistički antifašizam?"-J.Bozanić
Očekujemo da će hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta broj 1481, od 25. siječnja 2006, o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima.
Neki novinar je postavio pitanje zašto kardinal Stepinac nije stao pred vlakove koji su odvozili zarobljenike. Sama biskupska služba nije "gerilska" i kardinal se ne može ponašati poput Che Guevare, i što bi tada a što sada uopće značila kardinalova eventualna smrt pred vlakovima, možda još gore progone. Postoje poslovi koji iziskuju mudrost, diplomaciju i žrtvu, a takvim pristupom je , kako ističe Đurđica Ivanišević-Lieb upravo kardinal Stepinac spasio na tisuće djece i ljudi među kojima je uspio iz zatvora izvaditi i Ivana Meštrovića i Jozu Kljakovića koji su već pisali oproštajna pisma obiteljima vjerujući da će biti pogubljeni.Moj se je otac bacio pred vlak, odsjekao mu nogu i na kraju su ga nakon rata ubili iz osvete i bacili u Dunav a bio je amerikanac u njemačkoj vojsci, neke je spasio sebe nije jer ....Tko za to zna..
Budućnost i prošlost:
"Svakako se svi želimo baviti pitanjima budućnosti, ali narodi koji ne poznaju svoju vlastitu povijest, bez obzira kolikogod ona bila bolna, ne mogu stvarati svoju budućnost. Prije ili kasnije, sva prešućena pitanja prošlosti vraćaju se kao bumerang. Ne slažem se s tvrdnjama da mlade naraštaje ne smijemo opterećivati s poslijeratnim pokoljima i prikrivenim stratištima jer ih oni, tobože, ne zanimaju. To je podcjenjivanje mladih naraštaja koji pitaju, traže i žele odgovore na sve. Jedno od najčešćih pitanja, koje se čuje od protivnika ovoga nastojanja je: Zašto se uopće opterećivati tajnim grobištima? Odgovor je jednostavan. Zato jer postoje. Treba ih vidjeti i za njih znati. Stvari koje ostavimo nerazjašnjenima, koje ne raščistimo kad to možemo i kad je to potrebno, imaju opaku vlastitost da se vremenom same razjasne i to na način koji nije nikome ugodan."Dr.M.Ferenc
No u pitanju su i zločini nad Njemcima:
"Među stradalim folksdojčerima u poslijeratnim jugoslavenskim logorima znatan je broj žena i djece. Prema poimeničnim pokazateljima, oko 26.000 Njemica i oko 6000 djece mlađe od 14 godina stradalo je u jugoslavenskim logorima za folksdojčere, na različite načine i pod različitim okolnostima, pretežno od gladi i tifusa.... Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. u petak 30. lipnja 2006. Mediji su je prešutjeli, a pojedinci, i na samom vrhu hrvatske države, ne poštuju je i ignoriraju odluke Hrvatskoga sabora. Kako to komentirate?
DR. GEIGER: Čini mi se da se zagovornici komunističke ideologije u Hrvatskoj, pokriveni plaštem antifašizma, a koji nisu malobrojni, upinju i dalje - unatoč deklarativnim izjavama da osuđuju svaki zločin - prešutjeti i omalovažiti svako istraživanje koje ne podržava njihovu sliku prošlosti. Ujedno, događaje i zločine koji su postali javni i neupitni nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloženja. Obilježavanja mjesta i vremena stradanja od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću naši političari izbjegavaju, štoviše ignoriraju. Zamjetno je da su hrvatski mediji pretežno transmisija upravo takvih nastojanja. Uz to, zapravo i nema u Hrvatskoj znanstvenog dijaloga o pitanju partizanske i komunističke represije i zločina.
AVNOJ proglasio Nijemce kolektivnim krivcima
- Posebno ste istraživali progone Nijemaca nastankom komunističke Jugoslavije. Jesu li postojale organizirane čistke i koliko je Nijemaca s područja Slavonije, Baranje i drugih krajeva ubijeno odnosno protjerano?
DR. GEIGER: Do potkraj Drugoga svjetskog rata većina hrvatskih folksdojčera, zbog ratnih događanja, izbjegla je ili je prognana iz svojih domova, pretežno u Austriju i Njemačku, ali i na područje Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske i Italije, gdje su i dočekali završetak rata. Prema podacima vodstva Njemačke narodne skupine potkraj 1944, odnosno izvješća Veleposlanstva Trećeg Reicha u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha početkom 1945, evakuirano je oko 110.000 pripadnika Njemačke narodne skupine iz NDH. U zavičaju su ostali mahom folksdojčeri koji nisu bili izloženi neposrednoj ratnoj opasnosti. Potkraj 1944. i početkom 1945. partizanski pokreta i novouspostavljene »narodne« vlasti započeli su progon preostalih folksdojčera u Jugoslaviji, i u Hrvatskoj. Tome je napose pridonijela i odluka Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. koja je pripadnike njemačke manjine proglasila kolektivnim krivcima.
Njemačko stanovništvo koje nije izbjeglo bilo je tijekom i neposredno nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika. Nakon Drugoga svjetskog rata komunistička vlast u Jugoslaviji oduzela je pripadnicima njemačke manjine sva nacionalna i građanska prava. Žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo folksdojčeri koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo pomaganje. Komunističke vlasti Jugoslavije nisu više izbjegle i protjerane folksdojčere smatrali državljanima Jugoslavije. Preostale folksdojčere u Jugoslaviji namjeravale su protjerati iz zemlje. Jugoslavenske vlasti zauzele su stav o zabrani povratka izbjeglih i prognanih folksdojčera iz Jugoslavije. To je najjednostavnije, uz konfiskaciju njemačke imovine, otvaralo mogućnost radikalne promjene vlasničkih odnosa te etničke i vjerske slike Slavonije, Srijema, Baranje, Bačke i Banata, i ostalih područja u kojima su Nijemci živjeli......"iz
http://www.glas-koncila.hr/rubrika_arhiva.html?news_ID=11464
Što predlažete?
Jasenovac:
Iz poštovanja prema svim žrtvama, kada je i Jasenovac u pitanju, potrebno je istini dopustiti da progovori u svojoj istinitosti. Zato mi je drago što se posljednjih godina učinio pomak u stavovima koji ublažavaju propagandnu zaglušnost pristranosti i povijesne nekorektnosti. Hrvatska javnost ima pravo znati istinu o Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata kao i nakon što je prestao biti ustaškim logorom. Žurno valja istražiti koliko je ljudi stradalo na tom strašnom gubilištu i mjestu nečovječnosti kako bi se znalo njegovati osjetljivost za patnju koju su prouzročili mrzitelji čovjeka."
Bleiburg:
"Jedan od najbližih Titovih suradnika u to vrijeme Milovan Đilas ovako je posvjedočio godine 1979: »Da budem iskren, mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve poubijali« (vidi: Vlatko Pavletić, Tuđmanova doktrina i drugi članci, Zagreb 2007, str. 151). Pitam se: je li to komunistički antifašizam?"-J.Bozanić
Očekujemo da će hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta broj 1481, od 25. siječnja 2006, o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima.
Neki novinar je postavio pitanje zašto kardinal Stepinac nije stao pred vlakove koji su odvozili zarobljenike. Sama biskupska služba nije "gerilska" i kardinal se ne može ponašati poput Che Guevare, i što bi tada a što sada uopće značila kardinalova eventualna smrt pred vlakovima, možda još gore progone. Postoje poslovi koji iziskuju mudrost, diplomaciju i žrtvu, a takvim pristupom je , kako ističe Đurđica Ivanišević-Lieb upravo kardinal Stepinac spasio na tisuće djece i ljudi među kojima je uspio iz zatvora izvaditi i Ivana Meštrovića i Jozu Kljakovića koji su već pisali oproštajna pisma obiteljima vjerujući da će biti pogubljeni.Moj se je otac bacio pred vlak, odsjekao mu nogu i na kraju su ga nakon rata ubili iz osvete i bacili u Dunav a bio je amerikanac u njemačkoj vojsci, neke je spasio sebe nije jer ....Tko za to zna..
Budućnost i prošlost:
"Svakako se svi želimo baviti pitanjima budućnosti, ali narodi koji ne poznaju svoju vlastitu povijest, bez obzira kolikogod ona bila bolna, ne mogu stvarati svoju budućnost. Prije ili kasnije, sva prešućena pitanja prošlosti vraćaju se kao bumerang. Ne slažem se s tvrdnjama da mlade naraštaje ne smijemo opterećivati s poslijeratnim pokoljima i prikrivenim stratištima jer ih oni, tobože, ne zanimaju. To je podcjenjivanje mladih naraštaja koji pitaju, traže i žele odgovore na sve. Jedno od najčešćih pitanja, koje se čuje od protivnika ovoga nastojanja je: Zašto se uopće opterećivati tajnim grobištima? Odgovor je jednostavan. Zato jer postoje. Treba ih vidjeti i za njih znati. Stvari koje ostavimo nerazjašnjenima, koje ne raščistimo kad to možemo i kad je to potrebno, imaju opaku vlastitost da se vremenom same razjasne i to na način koji nije nikome ugodan."Dr.M.Ferenc
No u pitanju su i zločini nad Njemcima:
"Među stradalim folksdojčerima u poslijeratnim jugoslavenskim logorima znatan je broj žena i djece. Prema poimeničnim pokazateljima, oko 26.000 Njemica i oko 6000 djece mlađe od 14 godina stradalo je u jugoslavenskim logorima za folksdojčere, na različite načine i pod različitim okolnostima, pretežno od gladi i tifusa.... Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. u petak 30. lipnja 2006. Mediji su je prešutjeli, a pojedinci, i na samom vrhu hrvatske države, ne poštuju je i ignoriraju odluke Hrvatskoga sabora. Kako to komentirate?
DR. GEIGER: Čini mi se da se zagovornici komunističke ideologije u Hrvatskoj, pokriveni plaštem antifašizma, a koji nisu malobrojni, upinju i dalje - unatoč deklarativnim izjavama da osuđuju svaki zločin - prešutjeti i omalovažiti svako istraživanje koje ne podržava njihovu sliku prošlosti. Ujedno, događaje i zločine koji su postali javni i neupitni nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloženja. Obilježavanja mjesta i vremena stradanja od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću naši političari izbjegavaju, štoviše ignoriraju. Zamjetno je da su hrvatski mediji pretežno transmisija upravo takvih nastojanja. Uz to, zapravo i nema u Hrvatskoj znanstvenog dijaloga o pitanju partizanske i komunističke represije i zločina.
AVNOJ proglasio Nijemce kolektivnim krivcima
- Posebno ste istraživali progone Nijemaca nastankom komunističke Jugoslavije. Jesu li postojale organizirane čistke i koliko je Nijemaca s područja Slavonije, Baranje i drugih krajeva ubijeno odnosno protjerano?
DR. GEIGER: Do potkraj Drugoga svjetskog rata većina hrvatskih folksdojčera, zbog ratnih događanja, izbjegla je ili je prognana iz svojih domova, pretežno u Austriju i Njemačku, ali i na područje Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske i Italije, gdje su i dočekali završetak rata. Prema podacima vodstva Njemačke narodne skupine potkraj 1944, odnosno izvješća Veleposlanstva Trećeg Reicha u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova Trećeg Reicha početkom 1945, evakuirano je oko 110.000 pripadnika Njemačke narodne skupine iz NDH. U zavičaju su ostali mahom folksdojčeri koji nisu bili izloženi neposrednoj ratnoj opasnosti. Potkraj 1944. i početkom 1945. partizanski pokreta i novouspostavljene »narodne« vlasti započeli su progon preostalih folksdojčera u Jugoslaviji, i u Hrvatskoj. Tome je napose pridonijela i odluka Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. koja je pripadnike njemačke manjine proglasila kolektivnim krivcima.
Njemačko stanovništvo koje nije izbjeglo bilo je tijekom i neposredno nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika. Nakon Drugoga svjetskog rata komunistička vlast u Jugoslaviji oduzela je pripadnicima njemačke manjine sva nacionalna i građanska prava. Žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo folksdojčeri koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo pomaganje. Komunističke vlasti Jugoslavije nisu više izbjegle i protjerane folksdojčere smatrali državljanima Jugoslavije. Preostale folksdojčere u Jugoslaviji namjeravale su protjerati iz zemlje. Jugoslavenske vlasti zauzele su stav o zabrani povratka izbjeglih i prognanih folksdojčera iz Jugoslavije. To je najjednostavnije, uz konfiskaciju njemačke imovine, otvaralo mogućnost radikalne promjene vlasničkih odnosa te etničke i vjerske slike Slavonije, Srijema, Baranje, Bačke i Banata, i ostalih područja u kojima su Nijemci živjeli......"iz
http://www.glas-koncila.hr/rubrika_arhiva.html?news_ID=11464
Što predlažete?