Kršćanski Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kršćanski ForumLogin

PREŠLI SMO NA https://krscanski.chat/


Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

power_settings_newLogin to reply
+12
ILIJA
Domenika
dominik
Velikomucenik
jony
mikic
kainos
Izrail
Češljugar
Aladin
hrvoje hrki
laodikejac
16 posters

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Otkrivenje 17,4.5:

Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 32-41Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 32-50
Ako je Božji narod čista žena vjerna svome mužu, onda je Babilon suprotan ovom simbolu, ili je to sistem bogosluženja koji ne pripada Bogu, ima tajanstvenu religiju i uči i sprovodi mrzost.
Da li Rim tvrdi da je majka svim kćerima?
"Sacros lateran eccles emnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput"
U Dominus Jesus stoji izjava :
"Uvijek treba da bude jasno da jedna, sveta Ktolička i apostolska, univerzalna crkva nije sestra, već majka svim crkvama"

Riječ Vatikan doslovno znači :
Vatis = Božanstveni
Kan = Zmija
Puna titula Vatikanske države je :
"Stato della citta del Vaticano"
što predstavlja kombinaciju crkve i države.
Grad Vatican je sagrađen na mjestu koji se latinski zove Vaticanus Mons ili Vaticanus Kolis
što znači brdo proročanstva.

abraham

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista... Osobno izjavljujem da nisam dužan biti poslušan papi više nego bih bio antikristu -

Martin Luther

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Krilati zmaj je simbol paganskog Rima kako ga možemo vidjeti u Vatikanskom muzeju.

abraham

Geldmuseum

Das besondere Objekt

Der Vatikanstaat

Mit einer Größe von 44 Hektar und einer Einwohnerzahl von etwa 500 Personen ist der

„Staat der Vatikanstadt“ (Stato della Città del Vaticano) der kleinste Staat der Welt.

Sein Territorium wird vom Stadtgebiet Roms umschlossen. Neben der Wohnung des

Papstes beherbergt die Vatikanstadt u. a. eine der bedeutendsten Kunstsammlungen

der Welt und das berühmte vatikanische Archiv.

Staatsform ist die Wahlmonarchie mit dem Papst als Staatsoberhaupt. Sein offizieller

Titel lautet: Bischof von Rom, Stellvertreter Jesu Christi, Nachfolger des Apostelfürsten,

Oberhaupt der universalen Kirche, Primas von Italien, Erzbischof und Metropolit der

Kirchenprovinz Rom, Souverän des Staates der Vatikanstadt, Diener der Diener Gottes.

Als Nationalfeiertag wird der Tag der Amtseinführung des jeweils regierenden Papstes

begangen: Unter Benedikt XVI. ist dies der 24. April.

Der Name Vatikan leitet sich vom lat. „Mons vaticanus“

ab, einem Hügel am rechten Tiberufer. Seit dem zweiten

Jahrhundert wird dort das Grab des Apostelfürsten

Petrus verehrt. Kaiser Konstantin ließ kurz nach dem

Jahr 320 n. Chr. über dem vermuteten Grab eine

Basilika errichten. Nach verschiedenen Umbauten

wurde vor 500 Jahren, am 18. April 1506, unter Papst

Julius II. (1503 – 1513) der Grundstein für einen

fundamentalen Neubau gelegt. Durch Urban VIII. (1623

– 1644) wurde der Kirchenbau, nach über 100jähriger

Bauzeit, im Jahr 1626 feierlich eingeweiht. Der auf der

Medaille von 1924 dargestellte Petersdom ist das größte

Bauwerk der Christenheit und Zentrum der römisch-katholischen Kirche.

Die päpstliche Münzprägung beginnt im achten Jahrhundert unter Hadrian I. und wird

in der Folgezeit mehrfach unterbrochen oder nur zusammen mit dem Kaiser ausgeübt.

Eine bis in die Gegenwart kontinuierlich durchgeführte Prägetätigkeit setzt 1929 mitGeldmuseum

Piastra 1678 / 1679

dem Abschluss der Lateranverträge ein, in denen das mit staatsrechtlicher Souveränität

ausgestattete weltliche Hoheitsgebiet des Heiligen Stuhls definiert wird.

Geldscheine hat der Vatikan als unabhängiger Staat im Laufe seiner Geschichte niemals

ausgegeben. Ebenso wie San Marino und Monaco druckt auch der Vatikan keine

Eurobanknoten.

Bei der Gestaltung der Münzen finden sich häufig biblische Motive, wie die beiden

Prägungen Innocenz’ XI. und Innocenz’ XII. aus dem 17. Jahrhundert zeigen:

„Er stieg in das Boot und seine Jünger folgten ihm. Plötzlich

brach auf dem See ein gewaltiger Sturm los, sodass das

Boot von den Wellen überflutet wurde. Jesus aber schlief.

Da traten die Jünger zu ihm und weckten ihn; sie riefen:

Herr, rette uns, wir gehen zugrunde! Er sagte zu ihnen:

Warum habt ihr solche Angst, ihr Kleingläubigen? Dann

stand er auf, drohte den Winden und dem See und es trat

völlige Stille ein. Die Leute aber staunten und sagten: Was

ist das für ein Mensch, dass ihm sogar die Winde und der

See gehorchen?“

(Matthäus 8, 23 – 27)

„Da entbrannte im Himmel ein Kampf; Michael und seine

Engel erhoben sich, um mit dem Drachen zu kämpfen. Der

Drache und seine Engel kämpften, aber sie konnten sich

nicht halten und sie verloren ihren Platz im Himmel. Er wurde

gestürzt der große Drache, die alte Schlange, die Teufel oder

Satan heißt und die ganze Welt verführt; …“

(Offenbarung 12, 7 - 9)

Literatur:

Emmerich, Heinrich: Vatikan, In: Lexikon für Theologie und Kirche, Band 10, Sp. 629 – 632.-Freiburg, 1965

Schwaiger, Georg: Papst, Abschnitte I – II, In: Lexikon für Theologie und Kirche, Band 8, Sp. 36 – 44.-Freiburg, 1965

Stumpf, Gerd: Nachfolger Petri : römische Päpste im Spiegel von Münzen, Medaillen und Siegeln.-München: Selbstverl. Der Staatl.

Münzsammlung, 2003

Die Bibel : Altes und Neues Testament ; Einheitsübersetzung.-Freiburg, 1980

Piastra 1693

Benedikt XVI., 2005-

2 Euro

Sixtus IV., 1471-1484

Grosso



Das besondere Objekt

Der Vatikanstaat

Zadnja promjena: ; sri 18 tra 2007, 11:35; ukupno mijenjano 1 put.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
abraham je napisao/la:
[

Nažalost , iako odvojene od papstva koje je slijedilo nebiblijske doktrine, protestantske crkve počele su piti vino rimskog Babilona,

abraham


Izgleda da je papa za sve kriv. Pa bar je onda lako stvari riješiti.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Pisat ćemo o najsloženijoj i najdelikatnijoj krivici i odgovornosti u povijesti
za koju je Bog predvidio samo jedan izlaz - izlaz iz Babilona na Njegov način i prema Njegovom modelu a ne na ljudskom koji je sastavni dio babilonskih grijeha - kao na pr. rješenje : "to je bar lako" kojeg odbijamo
jer više spada u ekstremni paganizam nego u ekumensku metodu..
pomirenja crkava u okviru kompromisne tolerancije koja također nije biblijsko rješenje već ide u prilog zatišja pred harmagedonsu bitku..
abraham




<BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Zadnja promjena: ; sri 18 tra 2007, 23:24; ukupno mijenjano 10 put/a.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Abrahame,je li po tebi Katolička crkva 'iskvarena'?
Mislim,ja sam u Kat.C.,ali ipak,mislim da je važnije slijediti Boga i Njegovu istinsku Riječ...I ja mislim da ima iskvarenosti u svim denominancijama.Koliko gdje-e to zbilja ne bih znao.Ne usudim se to komentarisati.
I bojim se što će biti na Sudnjem danu zbog Marije...danas sam igrom slučaja slušao pjesmu od Severine-'Prva mi je Gospe moja(Ljubav)...',a vjerujem da i mnogi tako štuju Gospu.Ne znam zaista je li to u redu,ali bojim se Suda.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
<BLOCKQUOTE>
Češljugar je napisao/la:
Abrahame,je li po tebi Katolička crkva 'iskvarena'?
Mislim,ja sam u Kat.C.,ali ipak,mislim da je važnije slijediti Boga i Njegovu istinsku Riječ...I ja mislim da ima iskvarenosti u svim denominancijama.Koliko gdje-e to zbilja ne bih znao.Ne usudim se to komentarisati.
I bojim se što će biti na Sudnjem danu zbog Marije...danas sam igrom slučaja slušao pjesmu od Severine-'Prva mi je Gospe moja(Ljubav)...',a vjerujem da i mnogi tako štuju Gospu.Ne znam zaista je li to u redu,ali bojim se Suda.

Ma Cesljugar,ima Bog u svim denominacijama,ljude koji su njemu vjerna djeca,ali ima u svim denominacijama i nevjerne djece,nije to crno bjela tehnika,gdje je covjek tu ima i jednio i drugo,mi ne mozemo prosuditi,ovdje vise ovdje menje,ostavimo to Dragom Bogu.</BLOCKQUOTE>

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Dina je napisao/la:
<blockquote>Ma Cesljugar....</blockquote>


Dina pusti Abrahama da se izjasni.
Mene baš zanima misli li on kao ti o tom pitanju?
Dakle da li je Katolička Crkva iskvarena?
Pustimo vjernike njih ima svakakvih?
Hvala na odgovoru.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
U Otkrivenju 18. glave, i pored tragedija koje će se dogoditi u razdoblju između događaja između 17. i 16.glave Otkrivenja nagovještena je mogućnost reformi u svim crkvama koje sačinjavaju dio na koji se može primijeniti Kristova žalost za napuštanjem prve ljubavi i nada u povrat prvobitnoj čistoti Kristove nevjeste nakon 1798 godine pa naovamo u budućnost.Te reforme zahvatit će sve crkve koje su napustile čistotu tradicije vjerne Isusovoj nauci – i Katoličku i protestanteske crkve koje nisu nastavile reformaciju..Pogriješke prošlosti zbog napuštanja prvobitne ljubavi se ne mogu ispraviti ali se ne moraju ponavljati.Desetine milijuna ljudi je najtragičnije stradalo od ljudske ruke vođene pijanstvom ostavljanja Kristove istine.
Nadam se velikim vođama u Katoličkoj crkvi, posebno, nadahnutom biskupu kardinalu i Papi koji će povesti reformu korjenitiju od Lutherove i ukazati na izlazak iz Babilona i odvajanje od onog dijela KC koji ne će željeti prihvatiti reformu i obnovu prvobitne ljubavi prema Kristu.

Svi koji će odbiti izlazak iz Babilona po Božjem pozivu iz Otkrivenja 18. gl Sveto pismo okarakterizira kao opijene vinom bluda – one koji su namjerno ostali u grijesima pijanstva lažnih nauka.
No ono što se događa u odnosima između dva roga na drugoj zvijeri – između republikanizma i protestantizma u Americi upučuje na ustupke koje Amerika daje KC radi ostvarenog zajedničkog rušenja komunizma.Amerika u jačanju Papstva vidi rast svoje sile te će učiniti sve da zadrži premoć u svijetu.Dolazi vrijeme kada će u ime očuvanja tradicionalne Američke slobode savjesti stvoriti instituciju svojevrsnog jedinstva države i protestantizma kako bi spriječila zloupotrebu slobode savijesti kontroliranom slobodom u okviru nove demokracije..U tom smislu možemo očekivati promjenu američkog ustava radi očuvanja nacinalnih interesa.
Protestanti danas gledaju na katolcizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gdje je katolcizam u manjini, i gdje katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjcaj, vidi se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske crkve od papske hijerarhije posebno u odnosu na opasnosti od terorizma. Sve više preovladava mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima i da one nisu tako velike kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osječanja koja se sada ispoljavaju! Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protestantski svijet je sklon da prihvati ovu tvrdnju. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su karakterizirale njenu vlast za vrijme vjekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujči je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne prosvijećenostii promijenio njena osječanja.Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrješivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahjtev, ona ga, – u devetnaestom i dvadesetom vijeku – ističe sa još
većom odlučnoću nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolička crkva »nije nikada pogriješila niti će, prema Svetom pismu, ikada pogrješiti«! Kako se ona bez reformi onda može odreći načela koji su u toku prošlih vijekova njome upravljala?
Papska crkva i pored reformi neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na nepogriješivost. Ona je do pape Ivana Pavla II smatrala da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Biblijski se pitamo, zar njen konzervativni dio ne bi ponovio slična djela kada bi mu se pružila povijesna prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka konzervativni dio Rima ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo će oživjeti njegovo nasilje i modernizirano - progonstvo. Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto do sada bilo najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15. kolovoza 1854. godine: ’Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode sajvesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše prijeti jednoj državi.’
Isti papa u svojoj poslanici od 8. decembra 1864. godine izriče prokletstvo nad ’onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu.’ Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači promjenu duha. Rim je uvijek u povijesti bio tolerantan kada je bio nemoćan. Biskup O’Konor kaže: ’Sloboda vejroispovesti samo se trpi dok se ne može drukèije postupati bez opasnosti po katolički svijet… Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ’Krivovjerstvo i nevjerovanje
su zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji, gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi preijstup…Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vjernosti, koja je do sada sadržavala ove riječi:
’Obečavam da ću progoniti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih nasjednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.«
Istina je da i u rimokatoličkoj crkvi ima mnogo pravih kršćana. Stotine tisuća i milijuni njih služe Bogu prema svjetlosti koju imaju. Njima je preporućeno da čitati Božju Riječ, i zato mogu upoznati istinu. Oni uočavaju razliku između službe srca i niza uobičajenih formi i obreda. Bog gleda sa nježnim milosrđem na ove duše koje su odgajane u vjeri koja ne može zadovoljiti dušu. On će učiniti da zraci svjetlosti i prodru kroz gustu tamu koja ih okružava. Otkriti će im istinu kakva je Isusu, i mnogi će se još
priključiti njegovom narodu.
Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primjetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu u procesima globalizacije; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da zadobije prevlast u svijetu, da opet ako treba uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam sagradio. Katolcizam zadobija teren na sve strane. Pogledajte na sve veæi broj njegovih crkava i kapela u protestantskim zemljama. Vidite kolika je u Americi popularnost njegovih visokih škola i seminara koje protestanti poseæuju u velikom broju.
Hoće li Papska crkva ikada u cjelini i pored reformi koju očekujem odstupiti od svoga zahtjeva na nepogrešivost? Iako ne smatra da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme zar ona ne bi ponovila ista djela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ako prije toga ne ostvari reformu prema Otkrivenju 18 glave ubrzo će oživeti njegovo nasilje i progonstvo.
Mnogi u Sjedinjenim Državama smatraju strah od katolcizma za ogranièenost ili detinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu katolicizma ništa što bi bilo u protivrječnosti sa demokratskim slobodarskim ustanovama, niti u njegovom jaèanju nalaze išta što bi bilo opasno. (Zato uporedimo najpre neka od glavnih naèela amerièke državne uprave sa naèelima katolièke crkve. )
Protestanti su već dugo stupili u vezu sa papstvom i štite ga.To je prema proročanstvu već skoro ostvareno. Učinili su sporazume i ustupke koji iznenaðuju i same katolike, koji to ne mogu razumijeti. Zatvaraju oči pred pravim karakterom konzervetivne rimske ckrve iopasnostima koje im prijete od njene prevlasti. Treba li narod ustati i oduprijeti se jačanju ovog najopasneg neprijatelja graðanskih i verskih sloboda?Ali demokratske vođe – obračene li su, obraćena li je demokratska većina?Kako demokraciju vratiti Kristu?

Mnogi protestanti misle da je katolička religija bez privlačnosti i da je njeno bogosluženje dosadna i besmislena cermonija. Oni se varaju. Iako je katolicizam osnovan na imitacij prvoj ljubavi, prijevara nije sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i savjesti. Oko je očarano. Raskošni hramovi, velièanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umjetnièki kipovi, – sve to probuðuje estetsko zadovoljstvo.I uho je oèarano. Muzika je nenadmašiva.
Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade velièanstvenih katedrala, duša se ispunjava strahom i poštovanjem.A posebno u harizmatskim ugođajima odvajanja od izvornog pentekostalizma!
Ovaj spoljašnji sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša optereæenih grijehom, dokaz su unutrašnje neispravnosti .
Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svjetlosti koja sija sa Križa pravo kršćanstvo izgleda tako čisto i privlaèno da nikakva spoljašnja ukrašavanja ne mogu poveæati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cjenjen, jeste ona sveta ljepota.
Sjajni stil nije neophodan znak čistih i uzvišenih misli. Smisao za umjetnost i prefinjen ukus često mogu biti i u jednoj zemaljskoj i čulnoj duši. Sotona se time služi da navede ljude da zaborave na potrebe svoje duše, da izgube iz vida buduæi, vejèni život, da se odvrate od svoga močnog Pomagaèa i da žive samo za ovaj sijvet.
Religija puna ceremonija i spoljašnjeg sjaja privlačna je za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremonije katoličkog bogosluženja imaju očaravajću silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju na katolièku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji čvrsto stoje na temeljima istine, čija su srca obnovljena Božjim Duhom, zaštičeni su od njenog utjecaja. Hiljade onih koji nemaju živog iskustva sa Kristom biće zavedeni da prihvate obličje pobožnosti koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.No mnogi i u protestantizmu i u KC žele prihvatiti poruku iz Otkrivenja 18 glave..Mnoštvo će vjernika biti iznenađeno da će se svećenici usuditi prihvatiti posla koji je Bog predvidio za ovo vrijeme?!

Volio bih da začetnik izlaska iz Babilona veći i od Luthera bude papa Bendickt XVI koji će uputiti na ispitivanje zlatne čaše kako bi se narodi vratili Kristovom Vječnom Evanđelju.Narodi su postali repovi a ne glave jer su se odvratili od Vječnog Evanđelja..
Nadam se reformnom procesu koji će veći dio vjernika izvesti i odvojiti od Babilona i vratiti KC svetoj izvornoj čistoti Kristovog Evanđelja.
Zahvaljujem mnoštvu vjernika KC koji su u povijesti pridonijeli održavanju biblijske svjetlosti.
Vidim sve više slugu Božjih u KC koji pridonose budućoj reformi KC kojom će mnoštvo izaći iz Babilona vođeni Bogom.Vrijeme Moćnog anđela iz Otkrivenja 18. glave je blizu.
Izlazak iz Babilona je najedelikatniji i najveličanstveniji poduhvat u povijesti nakon Kristovog uzašašća i pedesetnice, veći od reformacije, djelo Božje u novoj pedesetnici koja dolazi na svijet.On ovisi od prihvatanja biblijske filozofije velike borbe između Krista i sotone i od svijesti o času suda Božjeg koji se propovijeda prema Otkrivenju 14 glave..Kristova zastava iz Otkrivenja 18 glave se vijori u KC.Poziva na nesudjelovanje u Babilonskim grijesima - preispitajte čašu zlatnu, uporedite je sa zlatnom čašom Kristove nevjeste..!
abraham
Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 Pdf


Zadnja promjena: ; pet 20 tra 2007, 23:34; ukupno mijenjano 3 put/a.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Amin!

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
abraham je napisao/la:
U Otkrivenju 18. glave, i pored tragedija koje će se dogoditi u razdoblju između događaja između 17. i 16.glave Otkrivenja nagovještena je mogućnost reformi u svim crkvama koje sačinjavaju dio na koji se može primijeniti Kristova žalost za napuštanjem prve ljubavi i nada u povrat prvobitnoj čistoti Kristove nevjeste nakon 1798 godine pa naovamo u budućnost.Te reforme zahvatit će sve crkve koje su napustile čistotu tradicije vjerne Isusovoj nauci – i Katoličku i protestanteske crkve koje nisu nastavile reformaciju..Pogriješke prošlosti zbog napuštanja prvobitne ljubavi se ne mogu ispraviti ali se ne moraju ponavljati.Desetine milijuna ljudi je najtragičnije stradalo od ljudske ruke vođene pijanstvom ostavljanja Kristove istine.
Nadam se velikim vođama u Katoličkoj crkvi, posebno, nadahnutom biskupu kardinalu i Papi koji će povesti reformu korjenitiju od Lutherove i ukazati na izlazak iz Babilona i odvajanje od onog dijela KC koji ne će željeti prihvatiti reformu i obnovu prvobitne ljubavi prema Kristu.

Svi koji će odbiti izlazak iz Babilona po Božjem pozivu iz Otkrivenja 18. gl Sveto pismo okarakterizira kao opijene vinom bluda – one koji su namjerno ostali u grijesima pijanstva lažnih nauka.
No ono što se događa u odnosima između dva roga na drugoj zvijeri – između republikanizma i protestantizma u Americi upučuje na ustupke koje Amerika daje KC radi ostvarenog zajedničkog rušenja komunizma.Amerika u jačanju Papstva vidi rast svoje sile te će učiniti sve da zadrži premoć u svijetu.Dolazi vrijeme kada će u ime očuvanja tradicionalne Američke slobode savjesti stvoriti instituciju svojevrsnog jedinstva države i protestantizma kako bi spriječila zloupotrebu slobode savijesti kontroliranom slobodom u okviru nove demokracije..U tom smislu možemo očekivati promjenu američkog ustava radi očuvanja nacinalnih interesa.
Protestanti danas gledaju na katolcizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gdje je katolcizam u manjini, i gdje katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjcaj, vidi se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske crkve od papske hijerarhije posebno u odnosu na opasnosti od terorizma. Sve više preovladava mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima i da one nisu tako velike kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osječanja koja se sada ispoljavaju! Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protestantski svijet je sklon da prihvati ovu tvrdnju. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su karakterizirale njenu vlast za vrijme vjekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujči je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne prosvijećenostii promijenio njena osječanja.Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrješivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahjtev, ona ga, – u devetnaestom i dvadesetom vijeku – ističe sa još
većom odlučnoću nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolička crkva »nije nikada pogriješila niti će, prema Svetom pismu, ikada pogrješiti«! Kako se ona bez reformi onda može odreći načela koji su u toku prošlih vijekova njome upravljala?
Papska crkva i pored reformi neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na nepogriješivost. Ona je do pape Ivana Pavla II smatrala da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Biblijski se pitamo, zar njen konzervativni dio ne bi ponovio slična djela kada bi mu se pružila povijesna prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka konzervativni dio Rima ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo će oživjeti njegovo nasilje i modernizirano - progonstvo. Ustav Sjedinjenih Država garantira slobodu savjesti. To je nešto do sada bilo najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15. kolovoza 1854. godine: ’Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode sajvesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše prijeti jednoj državi.’
Isti papa u svojoj poslanici od 8. decembra 1864. godine izriče prokletstvo nad ’onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu.’ Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači promjenu duha. Rim je uvijek u povijesti bio tolerantan kada je bio nemoćan. Biskup O’Konor kaže: ’Sloboda vejroispovesti samo se trpi dok se ne može drukèije postupati bez opasnosti po katolički svijet… Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ’Krivovjerstvo i nevjerovanje
su zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji, gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi preijstup…Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vjernosti, koja je do sada sadržavala ove riječi:
’Obečavam da ću progoniti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih nasjednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.«
Istina je da i u rimokatoličkoj crkvi ima mnogo pravih kršćana. Stotine tisuća i milijuni njih služe Bogu prema svjetlosti koju imaju. Njima je preporućeno da čitati Božju Riječ, i zato mogu upoznati istinu. Oni uočavaju razliku između službe srca i niza uobičajenih formi i obreda. Bog gleda sa nježnim milosrđem na ove duše koje su odgajane u vjeri koja ne može zadovoljiti dušu. On će učiniti da zraci svjetlosti i prodru kroz gustu tamu koja ih okružava. Otkriti će im istinu kakva je Isusu, i mnogi će se još
priključiti njegovom narodu.
Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primjetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu u procesima globalizacije; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da zadobije prevlast u svijetu, da opet ako treba uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam sagradio. Katolcizam zadobija teren na sve strane. Pogledajte na sve veæi broj njegovih crkava i kapela u protestantskim zemljama. Vidite kolika je u Americi popularnost njegovih visokih škola i seminara koje protestanti poseæuju u velikom broju.
Hoće li Papska crkva ikada u cjelini i pored reformi koju očekujem odstupiti od svoga zahtjeva na nepogrešivost? Iako ne smatra da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme zar ona ne bi ponovila ista djela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ako prije toga ne ostvari reformu prema Otkrivenju 18 glave ubrzo će oživeti njegovo nasilje i progonstvo.
Mnogi u Sjedinjenim Državama smatraju strah od katolcizma za ogranièenost ili detinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu katolicizma ništa što bi bilo u protivrječnosti sa demokratskim slobodarskim ustanovama, niti u njegovom jaèanju nalaze išta što bi bilo opasno. (Zato uporedimo najpre neka od glavnih naèela amerièke državne uprave sa naèelima katolièke crkve. )
Protestanti su već dugo stupili u vezu sa papstvom i štite ga.To je prema proročanstvu već skoro ostvareno. Učinili su sporazume i ustupke koji iznenaðuju i same katolike, koji to ne mogu razumijeti. Zatvaraju oči pred pravim karakterom konzervetivne rimske ckrve iopasnostima koje im prijete od njene prevlasti. Treba li narod ustati i oduprijeti se jačanju ovog najopasneg neprijatelja graðanskih i verskih sloboda?Ali demokratske vođe – obračene li su, obraćena li je demokratska većina?Kako demokraciju vratiti Kristu?

Mnogi protestanti misle da je katolička religija bez privlačnosti i da je njeno bogosluženje dosadna i besmislena cermonija. Oni se varaju. Iako je katolicizam osnovan na imitacij prvoj ljubavi, prijevara nije sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i savjesti. Oko je očarano. Raskošni hramovi, velièanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umjetnièki kipovi, – sve to probuðuje estetsko zadovoljstvo.I uho je oèarano. Muzika je nenadmašiva.
Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade velièanstvenih katedrala, duša se ispunjava strahom i poštovanjem.A posebno u harizmatskim ugođajima odvajanja od izvornog pentekostalizma!
Ovaj spoljašnji sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša optereæenih grijehom, dokaz su unutrašnje neispravnosti .
Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svjetlosti koja sija sa Križa pravo kršćanstvo izgleda tako čisto i privlaèno da nikakva spoljašnja ukrašavanja ne mogu poveæati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cjenjen, jeste ona sveta ljepota.
Sjajni stil nije neophodan znak čistih i uzvišenih misli. Smisao za umjetnost i prefinjen ukus često mogu biti i u jednoj zemaljskoj i čulnoj duši. Sotona se time služi da navede ljude da zaborave na potrebe svoje duše, da izgube iz vida buduæi, vejèni život, da se odvrate od svoga močnog Pomagaèa i da žive samo za ovaj sijvet.
Religija puna ceremonija i spoljašnjeg sjaja privlačna je za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremonije katoličkog bogosluženja imaju očaravajću silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju na katolièku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji čvrsto stoje na temeljima istine, čija su srca obnovljena Božjim Duhom, zaštičeni su od njenog utjecaja. Hiljade onih koji nemaju živog iskustva sa Kristom biće zavedeni da prihvate obličje pobožnosti koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.No mnogi i u protestantizmu i u KC žele prihvatiti poruku iz Otkrivenja 18 glave..Mnoštvo će vjernika biti iznenađeno da će se svećenici usuditi prihvatiti posla koji je Bog predvidio za ovo vrijeme?!

Volio bih da začetnik izlaska iz Babilona veći i od Luthera bude papa Bendickt XVI koji će uputiti na ispitivanje zlatne čaše kako bi se narodi vratili Kristovom Vječnom Evanđelju.Narodi su postali repovi a ne glave jer su se odvratili od Vječnog Evanđelja..
Nadam se reformnom procesu koji će veći dio vjernika izvesti i odvojiti od Babilona i vratiti KC svetoj izvornoj čistoti Kristovog Evanđelja.
Zahvaljujem mnoštvu vjernika KC koji su u povijesti pridonijeli održavanju biblijske svjetlosti.
Vidim sve više slugu Božjih u KC koji pridonose budućoj reformi KC kojom će mnoštvo izaći iz Babilona vođeni Bogom.Vrijeme Moćnog anđela iz Otkrivenja 18. glave je blizu.
Izlazak iz Babilona je najedelikatniji i najveličanstveniji poduhvat u povijesti nakon Kristovog uzašašća i pedesetnice, veći od reformacije, djelo Božje u novoj pedesetnici koja dolazi na svijet.On ovisi od prihvatanja biblijske filozofije velike borbe između Krista i sotone i od svijesti o času suda Božjeg koji se propovijeda prema Otkrivenju 14 glave..Kristova zastava iz Otkrivenja 18 glave se vijori u KC.Poziva na nesudjelovanje u Babilonskim grijesima - preispitajte čašu zlatnu, uporedite je sa zlatnom čašom Kristove nevjeste..!
abraham



Jako je žalosno da jedan čovjek koji se naziva kršćaninom zastupa ovakve stavove i priča nam bajke

uzmimo čisto hipotetski da je istina da se približavaju protestantski i katolički poglavari u SAD

i sad se ja trebam svim sredstvima boriti protiv toga??

zašto , zato jer sam od svojih otaca i djedova futran mržnjom prema papi i svemu oko njega

pa čovječe, zar ne vidiš da se takvim približavanjem i smanjivanjem nesuglasica , samo umanjuje Kristova bol zbog toliko velike razdijeljenosti njegovog Tijela na zemlji

i šta reći ako bi većina adventista zastupala mišljenje abrahama: mogao bih reći samo , na sličan način vrijeđanjem koju čini abraham, pa vi niste dostojni da se nazivate kršćanima, vi ste obična sekta , sotonini šegrti , onaj otpad , antikristi , koje je Isus predskazao da će se pojaviti u posljednja vremena i da će samo buniti i željeti da iskvare i ono malo stado što još se drži Božjih zakona...Twisted Evil

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
hrvoje hrki je napisao/la:


Jako je žalosno da jedan čovjek koji se naziva kršćaninom zastupa ovakve stavove i priča nam bajke

uzmimo čisto hipotetski da je istina da se približavaju protestantski i katolički poglavari u SAD

i sad se ja trebam svim sredstvima boriti protiv toga??

zašto , zato jer sam od svojih otaca i djedova futran mržnjom prema papi i svemu oko njega

pa čovječe, zar ne vidiš da se takvim približavanjem i smanjivanjem nesuglasica , samo umanjuje Kristova bol zbog toliko velike razdijeljenosti njegovog Tijela na zemlji



Amen na ovom.
Ali brate nemojmo past u zamku da osuđujemo pojedinca nego zabludu kojomje je vođen.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Na zalost, ima mnogo teskih momenata s kojim se mi kao hriscani medju sobom susrecemo.

Bolno je ne samo za jednu stranu, vec i za drugu, sto postoje neke indicije da je borba izmedju dobra i zla veoma velika na ovoj zemlji.

Mrak se prikazuje kao svetlost, a videlo kao tama. Dobro se naziva zlim a zlo dobrim.

Borba je teska, surova i nemilosrdna.

Ko god ovde bio u pravu, ocigledno je da se sotona dobro pretvara, da glumi andjela svetla na veoma uspesan nacin. I zavadja nas ljude do ivice mrznje.

Ovo je tako ocigledno, da me dusa boli dok to sve gledam.

Braco, obratimo se Bogu sa svim srcem i potrazimo Ga, moleci, da nas obasja svojom istinom ma kakva ona bila i ma gde se ona tacno sada nalazila.

U Njemu, nasem Ocu nebeskom, jedino mozemo, svi mi, ma sa koje strane istine se nalazili, ili ma kojeg ubedjenja bili, naci utehu i prosvetljenje. Kako se ne bi smo upleli u duh mrznje kojom veliki Bozji i covek neprijatelj zeli da nas nadahne.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Znaci reforme:
Vatikan ukinuo limb i nekrštenoj djeci otvorio vrata raja
Foto: AFP





Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 Papa

VATIKAN - Rimokatolička crkva danas je službeno ukinula postojanje limbusa infantiuma (dječjeg limba), "mjesta između raja i pakla", u kojemu su se nalazila djeca umrla prije primitka sakramenta krštenja.

Takvu odluku Međunarodnog katoličkog teološkog povjerenstva, koju je odobrio papa Benedikt XVI., objavila je američka Katolička novinska služba (CNS) koja je pribavila kopiju dokumenta, a prenose svjetske agencije.

U dokumentu je povjerenstvo zaključilo da postoje "ozbiljni teološki i liturgijski razlozi za uvjerenje da su i djeca koja umru nekrštena, spašena".

Bog je milosrdan i "želi da se sva djeca spase", ocijenili su teolozi okupljeni pod predsjedanjem predstojnika Kongregacije za nauk vjere, američkog kardinala Williama Johna Levade.





Bog je milosrdan i "želi da se sva djeca spase", ocijenili su teolozi okupljeni pod predsjedanjem predstojnika Kongregacije za nauk vjere, američkog kardinala Williama Johna LevadeOvakva se odluka se očekivala godinama i može se smatrati definitivnim ukidanjem limba jer je iz katoličkih katekizama taj pojam maknut još 1992. godine.

Prije 13. stoljeća Crkva je smatrala da sva nekrštena djeca, uključujući i novorođenčad umrlu pri porodu, zbog Istočnog grijeha idu u pakao jer nisu primila sakrament krštenja. No, tada su srednjovjekovni teolozi definirali pojam limba, mjesta između raja i pakla, gdje odlaze nekrštena djeca, koja, kako je kasnije rekao papa Pio X., "ne zaslužuju raj, ali ne mogu niti u pakao ili u čistilište".

Ovaj se koncept posljednjih nekoliko desetljeća počeo smatrati zastarjelim, a poznato je da mu se Benedikt XVI. protivi još iz vremena dok je bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere kada je izjavio "da se radi samo o teološkoj hipotezi nikad definiranoj u istini ili vjeri koju bi on osobno ukinuo".

Postojanje limba zabrinjavalo je milijune katolika, posebno u zemljama u razvoju, u kojima puno djece svakodnevno umire od neishranjenosti ili bolesti nedugo po rođenju.
Prema crkvenoj terminologiji, postoji i drugi dio limba - limbus patrum (limb očeva), privremeno mjesto u kojemu se odmaraju duše dobrih ljudi koje su umrle prije Isusova uskrsnuća, zbog čega je, primjerice, Dante u svojoj "Božanskoj komediji" ondje smjestio likove poput Platona i Sokrata. (H)

-----------------------
Korak po korak do reforme.
abraham

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Ivan Miklenić
Slika Benedikta XVI.
Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 SpacerEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 1144834143_5_30_photo
Druga obljetnica izbora na čelo Katoličke Crkve, koja pada u četvrtak 19. travnja, kao i nedjeljna proslava 80. rođendana, koja pada u ponedjeljak 16. travnja, stavlja papu Benedikta XVI. u središte pozornosti svjetske pa i hrvatske, osobito katoličke javnosti. Zahvaljujući suvremenim sredstvima priopćivanja, većina ljudi u svijetu, pa i u Hrvatskoj, ima svoju sliku Benedikta XVI. i svoj stav o njemu, premda je u papinskoj službi tek dvije godine. Razumije se da ni ta slika, ni taj stav, ne mogu biti konačni ni cjeloviti jer je s jedne strane dvije godine u papinskoj službi vrlo malo vremena, a s druge strane nema ni potrebne povijesne distanciranosti da bi se osoba i djelovanje Benedikta XVI. mogli ozbiljno, vjerodostojno i objektivno ocijeniti.
U Hrvatskoj upravo u takvim okolnostima nužne nedorečenosti veoma je važno kakvu sliku o Benediktu XVI. serviraju mediji i koliko su gledatelji, čitatelji odnosno slušatelji dorasli procijeniti vjerodostojnost tih medijskih ponuda te s potrebnom kritičnošću razlikovati činjenice od mišljenja pojedinih autora. Premda katolici u Hrvatskoj mogu svoju sliku Benedikta XVI. izgrađivati na temelju onoga što se u samoj Crkvi govori i piše o Papi, osobito u crkvenim medijima koji mu sustavno posvećuju primjerenu pozornost, činjenica je da drugi javni i privatni mediji i češće i lakše dohvaćaju i katoličke vjernike pa je i mogućnost utjecaja tih medija veća. To znači da većina katoličkih vjernika u Hrvatskoj svoje spoznaje o papi Benediktu XVI. može dobiti upravo iz necrkvenih izvora. To po sebi ne bi trebao biti nikakav problem kad ti necrkveni izvori, odnosno utjecajni društveni mediji, ne bi bili često pristrani i neobjektivni, općenito, a posebno kad je riječ o



Katolički vjernici kao i svi drugi građani ove zemlje imaju neotuđivo pravo na objektivnu informaciju o svemu pa i o papi Benediktu XVI.Benediktu XVI. Vjerojatno se ni u jednoj zemlji nije dogodilo da bi tako malo autora iznijelo toliko puno neistina, konstrukcija, tendencioznih mišljenja i optužaba o papi Benediktu XVI. kao u Hrvatskoj. Pojedini autori, dosljedni svojoj predrasudi od same mogućnosti da kardinal Ratzinger bude izabran za papu, a osobito od njegova izbora, ponavljaju svoje stereotipe pokušavajući na taj način hrvatskoj javnosti nametnuti što lošiju, što negativniju sliku sadašnjega Pape. Kad bi u tom svom nastojanju poštivali činjenice i samo iznosili svoja mišljenja, onda im nitko ne bi imao što predbaciti, no kad oni konstruiraju, iznose neistine i izmišljaju podatke, bilo iz neznanja bilo iz osobne ili svoje kolektivne averzije prema Katoličkoj Crkvi i prema svakome crkvenom službeniku kao takvome, onda na takvo postupanje treba javno upozoriti. Katoličkim vjernicima u Hrvatskoj sasvim je normalno da neki ljudi, pa i neki medijski djelatnici, imaju negativno mišljenje o Katoličkoj Crkvi, papi, biskupima, svećenicima, pa i o Benediktu XVI, ali im nije normalno ni svejedno, niti im to može biti, što se takva negativna mišljenja podupiru neistinama, konstrukcijama i podmetanjima. Katolički vjernici, kao i svi drugi građani ove zemlje, imaju neotuđivo pravo na objektivnu informaciju o svemu pa i o papi Benediktu XVI.
Bez ikakve pretenzije o konačnoj ocjeni, dosadašnji pontifikat Benedikta XVI. očituje se u prvom redu kao svjesno i sustavno nastavljanje služenja Katoličke Crkve dobru čitavoga čovječanstva i svih ljudi. To služenje, kojemu Benedikt XVI. daje svoje specifične naglaske, bitan je smisao postojanja Crkve koju je Krist ustanovio da bi u svijetu nastavilo njegovo djelo spasenja koje je ponuđeno svim ljudima. Na tragu svojih velikih prethodnika na Petrovoj stolici Benedikt XVI. neumorno naviješta i svjedoči Krista raspetoga i uskrsloga stavljajući u prvi plan, sasvim svjesno i vrlo odlučno, sliku Boga kao ljubavi otvorene i dostupne čitavom čovječanstvu i svim ljudima. Prva, programska enciklika Benedikta XVI. »Bog je ljubav« upravo je vrlo originalan naglasak navještaja Radosne vijesti razumljiv suvremenom čovjeku koji je možda više nego ikada gladan istinske ljubavi te se često zadovoljava različitim surogatima i krivotvorinama ljubavi koji ostavljaju u ljudima sve veću prazninu. Benedikt XVI. dosad je na mnogo načina u brojnim porukama i nagovorima varirao temu Boga kao ljubavi, pokušavajući na taj način suvremenim vjernicima i svim tražiteljima istine olakšati probijanje različitih svojih zidova ili okova samodostatnosti, sebičnosti i bešćutnosti. Potičući suvremene ljude, bez obzira na njihove vlastitosti, ograničenosti ili različitosti, da spoznaju kako su stvarno voljeni, kako im je ponuđena neopoziva, vjerna i neizmjerna Božja ljubav, papa Benedikt XVI. izvrsno djeluje u službi konkretnih ljudi. Papinstvo Benedikta XVI. također je u službi čitavoga čovječanstva i konkretnih ljudi kad otvoreno i hrabro govori o velikim i opasnim suvremenim zabludama koje prijete strašnim posljedicama za budućnost i sam opstanak čovječanstva. Upozoravajući na suvremenu diktaturu relativizma koja dovodi u pitanje naravni moralni zakon upisan u srcu svakoga čovjeka i po kojem je svaki čovjek sposoban razlikovati dobro i zlo, Papa upravo proročki želi pomoći da se na svijetu ne dogodi globalni totalitarizam koji je moguća i ozbiljna prijetnja ne samo da liši slobode, dostojanstva i vlastitog identiteta čitave narode nego i da svi pojedinci, osim onih u novoj upravljačkoj klasi, postanu doslovno robovi.
Stoga je vrlo važno poznavati autentičnu sliku Benedikta XVI. i stoga je vrlo važno da upravo Benedikt XVI, Kristov namjesnik u ovome vremenu i suvremeni prorok, sa svojom autentičnom porukom bude objektivno prikazivan i tumačen i kao takav bude u središtu pozornosti i svjetske i hrvatske javnosti, svakoga čovjeka, jer je Bogu svaki čovjek važan.

------------------
/podvukao - abraham/

Reforma katoličke se crkve je već počela .
abraham

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Razgovor: kardinal William Joseph Levada, pročelnik Kongregacije za nauk vjere
»Vjeru se ne može nametati, ona se nudi ljudskoj slobodi«
Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 1169032032_5_30_photo
Pročelnik Kongregacije za nauk vjere William Joseph Levada, boraveći ovih dana u Zagrebu, rado je pristao na intervju za Glas Koncila. On je posjetio Zagreb i u studenome 2004. godine kao nadbiskup San Francisca da bi se pomolio na grobu kardinala Franje Šepera, pod čijim je vodstvom kao mladi svećenik svojedobno radio u Kongregaciji za nauk vjere. U tadašnjem je razgovoru za Glas Koncila iznio svoja sjećanja na kardinala Šepera, a također je naširoko govorio o crkvenim i društvenim prilikama u SAD-u. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Trinaestoga svibnja 2005. godine papa Benedikt XVI. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, a na posljednjem konzistoriju u ožujku 2006. kreirao ga je kardinalom. O 25. obljetnici smrti kardinala Šepera ponovo je došao u Zagreb te je svojemu domaćinu kardinalu Bozaniću donio, između ostaloga, netom objavljenu zbirku svih radova koje je Kongregacija za nauk vjere objavila od Drugoga vatikanskog koncila do 2005. godine. Letimičan pogled na popis pokazuje da je od 105 dokumenata njih četrdesetak nastalo pod vodstvom kardinala Šepera.
Ne samo štititi, nego i promicati

Većina vjernika, pa i drugih ljudi, barem je čula za ime »Kongregacija za nauk vjere«. No zacijelo je mnogo manji broj onih koji znadu koja je njezina osnovna djelatnost, tj. smisao njezina postojanja. Štoviše, nekima je stalo do toga da stalno ističu kako je današnja Kongregacija nasljednik nekadašnjeg Svetog Uficija ili Inkvizicije. Biste li nam mogli malo opširnije progovoriti o radu Kongregacije i o njezinoj temeljnoj svrsi?

KARDINAL LEVADA: Spomenut ću knjigu s dokumentima koje je Kongregacija objavila od Koncila na ovamo, jer se na temelju tih dokumenata može dobiti uvid u djelokrug njezina rada. Obično ljudi misle da se ona bavi samo ispitivanjem teologa, tj. ispravnosti njihove teologije. Istina, radimo i to ako nam biskupi, a osobito biskupske konferencije ukažu na potrebu za tim. No pored toga razmatramo ženidbene slučajeve, s aspekta vjere, o kojima mora odlučiti Sveti Otac. Ispitujemo te slučajeve i rezultate ispitivanja podastiremo njemu osobno. Tu su i pitanja koja se tiču ozbiljnijih prekršaja protiv sakramenata, kao što je kršenje ispovjedne tajne ili profanacija euharistije. U djelokrug našega rada ulaze i izvještaji o navodnim ukazanjima. Naravno, o svemu ne objavljujemo dokumente, ali moramo ispitati stvar s našeg aspekta i dati mišljenje.
Kongregacija nastavlja raditi ono što je Crkva uvijek radila, a to je ispitivanje je li neki nauk uistinu u skladu s objavom Isusa Krista i Svetoga pisma, tj. je li neko tumačenje ispravno ili pogrešno. U tom je smislu Kongregacija povijesna nasljednica Svetog Uficija. Kao katolici vjerujemo da Isus nije jednostavno došao na našu zemlju, propovijedao radosnu vijest, ostavio neko sjećanje na nju, a potom oprao od nas ruke, nego nam je ostavio svoju poruku kao trajni polog. Obzirom na razvoj misli u različitim kulturama, logično je da su ljudi uvijek imali različite zamisli o tome što nam je Isus ostavio i što je želio. Ako vjerujemo da je Isus zauvijek sa svojom Crkvom i da je vodi njegov Sveti Duh, onda je jasno da to Crkva može znati i definirati.
Drugi vatikanski koncil je želio dati - u tome je pak srž reforme Kongregacije nakon Koncila - novo usmjerenje tome dikasteriju koji pruža važnu pomoć papama i sveopćoj Crkvi. Novo usmjerenje je u tome što on ne samo da štiti i da bdije nad naukom Crkve, nego također promiče bolje razumijevanje crkvenoga nauka i učiteljstva.
Vjernici moraju znati istinu

Biste li mogli malo podrobnije opisati kontakte, institucionalizirane ili ne, s teolozima?





»Ne treba čuditi što unutar Crkve postoje različiti kulturni, intelektualni, jednom riječju kontekstualni čimbenici koji utječu na razumijevanje vjere. No s druge strane vjera je nešto zadano. Kad govorimo o vjeri, govorimo o Vjerovanju, o 'Symbolum fidei', o 'jednoj vjeri, jednome krstu i jednome Gospodinu'. Vjera je prije svega odgovor na Božju objavu.«

»Ne možemo mi mijenjati Krista, nego Krist treba mijenjati nas, on želi prožeti i pročistiti svaku kulturu, uključujući i našu. Velika je napast u koju dolaze ljudi svakoga vremena, dakle, da pokušavaju stvoriti Krista na svoju vlastitu sliku.«KARDINAL LEVADA: I ovdje bih ukazao na novoobjavljenu knjigu s dokumentima koje je izdala Kongregacija od Koncila naovamo. Tu se vidi kako je Kongregacija tijekom svojega rada objavljivala dokumente u kojima se osvrtala na sporne stavove nekih teologa. Ima tu poznatih i manje poznatih imena. Naravno, taj se proces nastavlja u skladu s utvrđenim procedurama koje su teolozima poznate. Tako teolog, ili teologinja, može imati svojega savjetnika, ima mogućnosti korespondencije s našim stručnjacima ako ispitujemo neku njihovu knjigu. Ponekad se događa da se pogrešno razumije teologova nakana, tj. teolog tvrdi da nije imao nakanu reći to što se nama čini da je pogrešno. U tom slučaju dajemo mu mogućnost da, u drugoj knjizi ili u posebnome članku pisanom s tom nakanom, jasnije iskaže svoj stvarni stav. Ako to učini, stvar ostaje interna, tj. ne dođe ni pred koju drugu instancu.
Ponekad se ne možemo složiti. Tada smatramo da oni u Crkvi koji će čitati te knjige ili članke moraju znati kako oni - u tim i tim točkama - nisu u skladu s naukom Crkve.
»Iskustvo nije dio objave«
Nakon dva europska pročelnika, kardinala Šepera i Ratzingera, Vi dolazite iz Sjeverne Amerike. Razdoblje nakon Koncila može se u teologiji nazvati razdobljem kontekstualnosti, tj. razdobljem različitih teologija nastalih u različitim kulturnim, društvenim, gospodarskim, političkim i inim kontekstima. Kako sada, iz središta Crkve, vidite tu kontekstualnost?

KARDINAL LEVADA: Istina, potrebno je uvijek promatrati kontekst u kojemu se vjera proučava i razumijeva, u kojemu se odvijaju teološka istraživanja te nastaju teološka tumačenja. Ako pogledamo povijest teologije, vidjet ćemo da je uvijek bilo različitih pristupa istome. Tako smo u vrijeme otaca imali aleksandrijsku i antiohijsku školu koje su s različitim naglascima pristupale pitanju tko je Isus i Duh Sveti. U srednjem vijeku postojala je dominikanska i franjevačka škola. Čak i u vremenu postreformacije imali smo različite pristupe pojedinim pitanjima. Sjetimo se razlika isusovačke i dominikanske škole u pitanjima milosti i slobodne volje.
Ne treba nas stoga čuditi što unutar Crkve postoje različiti kulturni, intelektualni, jednom riječju kontekstualni čimbenici koji utječu na razumijevanje vjere. No s druge strane vjera je nešto zadano. Kad govorimo o vjeri, govorimo o Vjerovanju, o »Symbolum fidei«, o »jednoj vjeri, jednome krstu i jednome Gospodinu«. Vjera je prije svega odgovor na Božju objavu, a teologija također razmatra o tome odgovoru. Tako se prije svega može i mora govoriti o temeljnome jedinstvu, koje dolazi prije različitih kulturnih i kontekstualnih čimbenika. U posljednje se vrijeme govori o teologiji »odozdo«, tj. o teološkome promišljanju koje kreće od ljudskoga iskustva. Temeljni nedostatak toga pristupa jest da ne uzima u obzir činjenicu da iskustvo nije dio objave. Prvenstvo ima Božja objava.
Temelj za razumijevanje vjere i za teološko promišljanje jest sposobnost traženja istine, koja je zajednička svim ljudima, bili oni Afrikanci ili Europljani ili Azijati ili Amerikanci. Svima nam je dano da možemo otkriti i razlučiti koja je to temeljna objava koju je Bog dao čovječanstvu. Stoga, kad govorimo o ovom vrlo širokome pitanju kontekstualizacije teologije, ne smatram da kao Sjevernoamerikanac ne mogu razumjeti afrički ili europski ili koji drugi kontekst, jer svi imamo zajedničku ljudskost i tražimo istinu Božje objave. Mislim da to osobito dolazi do izražaja u Katoličkoj Crkvi, koja je sveopća. U Kongregaciji imamo članova iz Afrike, Latinske Amerike, Azije, iz čitavoga svijeta. I svi se slažemo oko temeljnih poimanja objave i vjere.

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
Kardinal Šeper s drugačije pozicije
Prije dvije godine, u razgovoru za naš tjednik već ste rekli mnogo toga o kardinalu Šeperu. No sa sadašnjeg stajališta, kao pročelnik Kongregacije, mnogo bolje možete vrednovati njegovo djelo. Možete li nam nešto reći o kardinalu Šeperu kao pročelniku Kongregacije za nauk vjere?

KARDINAL LEVADA: Istina je da sada kao pročelnik Kongregacije vidim lik i djelo kardinala Šepera s drugačije pozicije nego kad sam bio jedan od službenika u tome dikasteriju. Prije svega bolje razumijem opseg njegovih dužnosti kao pročelnika Kongregacije te također kao predsjednika Međunarodne teološke komisije, koja je zapravo ustanovljena i započela s radom za vrijeme njegove službe, i Biblijske komisije koja se u to vrijeme reformirala. Ta dva tijela se neovisno bave svako svojim područjem, također izrađuju dokumente, ali su i povezana s Kongregacijom za nauk vjere preko predsjednika, a to je pročelnik Kongregacije.
Domet djelovanja kardinala Šepera možda se bolje može razumjeti ako se pogleda na objavljene dokumente za vrijeme Šeperova vodstva Kongregacije. Donio sam kardinalu Bozaniću novu knjigu, tek je od prošloga tjedna dostupna javnosti, u kojoj se nalaze svi dokumenti koje je naša Kongregacija objavila od Koncila do prošle godine. Ako malo pogledamo kazalo, vidjet ćemo da je kardinal Šeper bio odgovoran za značajniji dio tih dokumenata.
Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 1169032078_5_30_photo

»Krist objave je model čovještva«
Živimo u vremenu pluralizma mišljenja, gotovo da se može reći da svatko ima pravo na svoju istinu. Prije nekoliko dana Sveti je Otac među suvremene sile zla ubrojio »moderniziranog ili postmoderniziranog Krista«. Kako danas govoriti o Kristu koji je s jedne strane konačna i potpuna objava Boga, a s druge se strane želi utjeloviti u svakome vremenu, pa i u postmodernističkom?

KARDINAL LEVADA: U opisivanju i pokušaju razumijevanja kulturnih fenomena dajemo im imena. Tako imamo prosvjetiteljstvo, postprosvjetiteljstvo, modernu i postmodernu, vrijeme reformacije, barok... Ti nam pojmovi pomažu u opisivanju tih tijekova, no rekao bih da ih u primjeni treba uzeti podosta elastično. Papa Benedikt XVI. je mnogo puta, govoreći o temeljnim temama kršćanstva kao objavljene vjere, naglasio kako se glavni suvremeni izazovi vrte oko relativističkog mentaliteta. Taj mentalitet želi prikazati Krista kao jednoga od nas: Bio je dobar čovjek, govorio je divne stvari, ima mnogo toga simpatičnoga i slično. Tako je, primjerice, jedan od tvoraca američke državnosti Thomas Jefferson stvorio »svoju« bibliju, tj. iz Svetoga je pisma izbacio sve one dijelove za koje je smatrao da se ne uklapaju u onodobni ideal mirnog i humanog društva i države. Na taj je način izbacio Krista, pretvorivši ga u prosvjetitelja kakvi su bili u modi u doba američke revolucije. Takav mu je Krist bio koristan u izgradnji demokracije.
To je upravo suprotno od onoga što Krist za nas doista jest. Ne možemo mi mijenjati Krista, nego Krist treba mijenjati nas, on želi prožeti i pročistiti svaku kulturu, uključujući i našu. Velika je napast u koju dolaze ljudi svakoga vremena, dakle, da pokušavaju stvoriti Krista na svoju vlastitu sliku. A istina je drugačija: mi smo stvoreni na Božju sliku. Krist objave jest model čovještva. Mi moramo njega tražiti i njemu se suobličavati.
Nadalje, odgovarajući na to pitanje milim da središnje pitanje koje si treba postaviti, osim pitanja tko je Krist, glasi: Koja je Kristova nakana s nama? On nam želi ponuditi Božje odgovore na velika pitanja čovjekova postojanja. Zašto postojimo? Što je naše postojanje? Ima li ono smisla i u čemu je taj smisao? Upravo to čini teologija.
Međureligijski dijalog je nuždan

Međureligijski dijalog sve više postaje »top-temom« suvremenog društva, ali i crkvenog života i govora. Međutim, i na tom polju može biti nesporazuma. Biste li mogli nešto reći o toj temi?

KARDINAL LEVADA: Možda bih najprije rekao kako međureligijski dijalog nije isto što i ekumenski dijalog. Kod ekumenskoga dijaloga imamo zajedničku kršćansku tradiciju i zajednički temelj, a to je Božja objava u Kristu i jedno krštenje. Međureligijski dijalog postaje sve važniji kako za društveni život tako i za Crkvu. Mislim da je sveti otac Benedikt XVI. snažno naglasio dva temeljna aspekta međureligijskog dijaloga. Prvi je naglasak na ljudskome razumu. Naime, ljudski razum jamči da je dijalog moguć, da se možemo povezati kao ljudska bića, da jedni druge možemo razumjeti. Ako netko želi znati što kršćani ili katolici točno vjeruju, mora se informirati, mora ući u međureligijski dijalog.
Smatram da i mi moramo razumjeti druge religijske tradicije. Jer sve one traže Boga i temeljni smisao života. Riječ je naprosto o zajedničkoj baštini čovječanstva, koju antropološka istraživanja detektiraju u najstarijim čovjekovim tragovima na zemlji. Netko će reći da su religije kroz povijest imale svojih zastranjenja, kao što su ljudske žrtve ili kanibalizam. Upravo tu Sveti Otac naglašava ulogu ljudskoga razuma u religiji.
Govoreći o dijalogu s muslimanima, on poručuje kako, u ime razuma, nije moguće govoriti da Bog želi poticati na nasilje. I mi kršćani imali smo razdoblja sprege između države i Crkve, kad je neispovijedanje kršćanske vjere značilo ugrožavanje državnoga poretka. Tim više se moramo zalagati za poštivanje temeljnih vrijednosti kao što su ljudsko dostojanstvo i vjerska sloboda. Vjera se ne može nametati, ona se nudi ljudskoj slobodi.
Međureligijski dijalog je, nadalje, od temeljne važnosti za budućnost čovječanstva. To bi bio onaj drugi bitni element koji ističe Sveti Otac. Pritom naglašava kako nije prihvatljiv stav prema kojemu bi isključivanje religije iz javnoga života i njezino guranje u isključivo privatnu sferu bilo rješenje za mir u svijetu i suživot među ljudima. Povijest čovječanstva kao i ljudska narav pokazuju kako to nije rješenje. Zapravo, ako želimo imati uspješan dijalog s islamom i s drugim religijskim tradicijama, moramo shvatiti da su njihove kulture zasnovane na religijskim zasadama. I ako želimo dijalog s njima, taj dijalog mora imati komponentu međureligijskoga dijaloga.




Koncil - kontinuitet u reformi
Razdoblje neposredno nakon Koncila bilo je podosta burno, za cijelu Crkvu a osobito za Vašu Kongregaciju. Čini se da su se vode podosta smirile...

KARDINAL LEVADA: Što se tiče postkoncilskoga vremena u Crkvi, valja reći kako je on prije svega želio naglasiti temeljne kršćanske odgovore na velika životna pitanja: Tko smo mi, koji je smisao našega postojanja, koje je određenje svega čovječanstva? Ipak, u dvije tisuće godina povijesti kršćanstva Koncil je bio jedna od vrlo važnih prekretnica. Što se tiče progresivnih i konzervativnih tumačenja, mogu reći kako su mnogi teolozi tumačili koncil na temelju onoga što bi oni željeli da je rekao. Problem je dakle u interpretaciji.
Tu bih uputio na riječi pape Benedikta XVI. tijekom prošlogodišnjega predbožićnog primanja članova Rimske kurije o 40. obljetnici završetka Koncila. On je ukazao na razliku u tumačenju toga događaja. Jedan je pristup nazvao »hermeneutikom diskontinuiteta«. Riječ je o pristupu prema kojemu bi Koncil bio nešto različito od onoga što je Crkva uvijek bila i što je vjerovala. Drugi pristup je »hermeneutika kontinuiteta u reformi«. Koncil je uistinu mnogo toga reformirao: liturgiju, razumijevanje Pisma, ponovno otkriće otaca... Bila je to obnova u smislu povratka k jednostavnosti ili punini onoga što kršćanstvo doista jest.
No to se dogodilo u kontinuitetu s onime što je Crkva o sebi uvijek vjerovala da jest. To ne znači da nije bilo koraka unaprijed i unazad. Do nekih se spoznaja došlo tek kasnije, čak i u odnosu na sadržaje Svetoga pisma. Sjetimo se samo pitanja ropstva, u čiju prosudbu Pismo uopće nije ulazilo. Tek nakon dugoga društvenog i kulturnog razvoja, nakon otkrića Novoga svijeta i prodiranja na afrički kontinent, europskome društvu je postalo jasno da ropstvo ne smije biti legitimna društvena ustanova. To treba imati na umu i kad se tumači Drugi vatikanski koncil. Mislim da u Crkvi ima mnogo nepotrebnih napetosti koje na neki način prikrivaju ono što Isus Krist želi reći svijetu. Jer ako stalno raspravljamo o tome čija je interpretacija točna, u opasnosti smo da se ne usredotočimo na ono bitno.
Sada, četrdeset godina nakon Koncila, imamo određeni pregled kako se razvijala njegova percepcija. Ako se osvrnemo na biskupske sinode koje se održavaju svake tri godine od Koncila naovamo i ako promotrimo brojne teme kojima su se one bavile te papinske postsinodske apostolske pobudnice, mislim da imamo dobar putokaz kako shvatiti Koncil. I ne samo to, nego u njima nalazimo putokaze za neprestani »aggiornamento«, podanašnjenje kršćanske poruke. Još jedan takav primjer jest i Kompendij socijalnoga nauka Crkve, u kojemu su sakupljeni bitni dokumenti crkvenoga učiteljstva, napose papinskoga, o tome kako ostvarivati pravednost u svijetu. Tu se doista jasno govori o mnogim užim temama.
</B>Glas Koncila, broj 3 (1700), 21.1.2007.
-----------------------------
Reforma je na vratima.
abraham

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
REFORMA MJESNE CRKVE:


Papst hat manchen überrascht"



Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 Blob
Gemeinsame Eucharistie in Altötting während des Papstbesuches in Bayern: Benedikt der XVI. und Kardinal Lehmann (l.).




Bonn. Kardinal Karl Lehmann hat die Amtsführung von Papst Benedikt XVI. zu dessen 80. Geburtstag gewürdigt. Der Papst aus Deutschland habe in den zwei Jahren seiner Amtszeit viele Beobachter durch Gesten, Personalentscheidungen und sein Lehrschreiben überrascht, sagte der Vorsitzende der Deutschen Bischofskonferenz im Interview der Katholischen Nachrichten-Agentur (KNA) in Bonn. Er sei in der Öffentlichkeit "im Bewusstsein seiner Möglichkeiten und Grenzen auch seines Alters - eindrucksvoll präsent, ohne dabei seinen Vorgänger einfach zu kopieren".
Mit Schubladendenken komme man nicht weiter, sagte der Mainzer Kardinal unter Verweis etwa auf das überraschende Treffen des Papstes mit dem katholischen Theologen Hans Küng, die erste Enzyklika "Deus Caritas est" oder seinen Umgang mit den Jugendlichen beim Weltjugendtag. Es komme Benedikt XVI. darauf an, grundlegende Linien des Glaubens aufzuzeigen und so den Glauben auch für das dritte Jahrtausend lebendig und authentisch weiterzugeben.
Ungeduld in der Ökumene
Lehmann räumte ein, dass in der Ökumene Einiges ins Stocken geraten sei. Gleichwohl dürfe man die "enormen Fortschritte" im ökumenischen Dialog, gerade auch mit den Protestanten, in den vergangenen Jahrzehnten nicht verkennen. Dies dürfe durch "überzogene populäre Forderungen" nicht klein geredet werden. Benedikt XVI. habe zur Ökumene als Theologe schon vor dem Konzil noch heute wegweisende theologische Beiträge geleistet. "Ich verstehe aber auch die Ungeduld mancher Menschen, die unter der Trennung - wie wir alle - sehr leiden."
Mit Blick auf Reformen Benedikt XVI. in der Römischen Kurie äußerte der Mainzer Bischof die Hoffnung auf eine stärkere Einbindung der Ortskirchen. Daran hätten auch die deutschen Bischöfe bei ihren Besuchen im Vatikan im November erinnert. Sie hätten dabei in den meisten Vatikan-Behörden eine große Offenheit für diese Fragen erlebt.
Zurückhaltend bewertete der Vorsitzende der Deutschen Bischofskonferenz das Verhältnis der Bundesbürger zum Papst aus Deutschland. "Wir beobachten natürlich, dass es eine stärkere Identifikation mit dem Papst aus unserem Land gibt - was aber nicht zwangsläufig in die Kirche führt", sagte er. Wenn viele Menschen durch dieses neue Interesse an Kirche und Papst Orientierung für den Glauben und ihr Leben fänden, könne das nur recht sein, so Lehmann.
Text: KNA Katholische Nachrichtenagentur GmbH/
Foto: Michael Bönte, 13.04.2007

<BLOCKQUOTE>
Lesen Sie mehr zu Papst
Benedikt XVI. in "kirchensite.de"
</BLOCKQUOTE>

descriptionEshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica - Page 3 EmptyRe: Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

more_horiz
privacy_tip Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
power_settings_newLogin to reply