U Otkrivenju 18. glave, i pored tragedija koje će se dogoditi u razdoblju između događaja između 17. i 16.glave Otkrivenja nagovještena je mogućnost reformi u svim crkvama koje sačinjavaju dio na koji se može primijeniti Kristova žalost za napuštanjem prve ljubavi i nada u povrat prvobitnoj čistoti Kristove nevjeste nakon 1798 godine pa naovamo u budućnost.Te reforme zahvatit će sve crkve koje su napustile čistotu tradicije vjerne Isusovoj nauci – i Katoličku i protestanteske crkve koje nisu nastavile reformaciju..Pogriješke prošlosti zbog napuštanja prvobitne ljubavi se ne mogu ispraviti ali se ne moraju ponavljati.Desetine milijuna ljudi je najtragičnije stradalo od ljudske ruke vođene pijanstvom ostavljanja Kristove istine.
Nadam se velikim vođama u Katoličkoj crkvi, posebno, nadahnutom biskupu kardinalu i Papi koji će povesti reformu korjenitiju od Lutherove i ukazati na izlazak iz Babilona i odvajanje od onog dijela KC koji ne će željeti prihvatiti reformu i obnovu prvobitne ljubavi prema Kristu.
Svi koji će odbiti izlazak iz Babilona po Božjem pozivu iz Otkrivenja 18. gl Sveto pismo okarakterizira kao opijene vinom bluda – one koji su namjerno ostali u grijesima pijanstva lažnih nauka.
No ono što se događa u odnosima između dva roga na drugoj zvijeri – između republikanizma i protestantizma u Americi upučuje na ustupke koje Amerika daje KC radi ostvarenog zajedničkog rušenja komunizma.Amerika u jačanju Papstva vidi rast svoje sile te će učiniti sve da zadrži premoć u svijetu.Dolazi vrijeme kada će u ime očuvanja tradicionalne Američke slobode savjesti stvoriti instituciju svojevrsnog jedinstva države i protestantizma kako bi spriječila zloupotrebu slobode savijesti kontroliranom slobodom u okviru nove demokracije..U tom smislu možemo očekivati promjenu američkog ustava radi očuvanja nacinalnih interesa.
Protestanti danas gledaju na katolcizam mnogo povoljnije nego u prošlosti. U zemljama gdje je katolcizam u manjini, i gdje katolici zauzimaju pomirljiv stav da bi zadobili utjcaj, vidi se sve veća ravnodušnost u pogledu nauka koje rastavljaju protestantske crkve od papske hijerarhije posebno u odnosu na opasnosti od terorizma. Sve više preovladava mišljenje da nema razlike o važnim pitanjima i da one nisu tako velike kao što se smatralo, i da samo malo popuštanja od strane protestanata može dovesti do boljih odnosa sa Rimom. Bilo je vrijeme kada su protestanti visoko cijenili slobodu savjesti, koja je bila skupo plaćena. Učili su svoju djecu da se gnušaju papstva i smatrali su svaku težnju za prijateljstvom sa Rimom nevjerstvom prema Bogu. Ali, koliko su drukčija osječanja koja se sada ispoljavaju! Branioci papstva tvrde da je katolička crkva oklevetana, i protestantski svijet je sklon da prihvati ovu tvrdnju. Mnogi smatraju da je nepravedno što se današnja rimska crkva procjenjuje po strahotama i bezumnosti, koje su karakterizirale njenu vlast za vrijme vjekova neznanja i tame. Oni opravdavaju njenu strašnu okrutnost prikazujči je kao rezultat divljaštva onog vremena i tvrde da je utjecaj moderne prosvijećenostii promijenio njena osječanja.Zar su ovi ljudi zaboravili zahtjev Rima na nepogrješivost, koji je ova ponosita vlast isticala u toku osam stotina godina? Daleko od toga da napusti svoj zahjtev, ona ga, – u devetnaestom i dvadesetom vijeku – ističe sa još
većom odlučnoću nego ikada ranije. Rim tvrdi da katolička crkva »
nije nikada pogriješila niti će, prema Svetom pismu,
ikada pogrješiti«! Kako se ona bez reformi onda može odreći načela koji su u toku prošlih vijekova njome upravljala?
Papska crkva i pored reformi neće nikada odstupiti od svoga zahtjeva na nepogriješivost. Ona je do pape Ivana Pavla II smatrala da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme. Biblijski se pitamo, zar njen konzervativni dio ne bi ponovio slična djela kada bi mu se pružila povijesna prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka konzervativni dio Rima ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ubrzo će oživjeti njegovo nasilje i modernizirano - progonstvo. Ustav Sjedinjenih Država garantira
slobodu savjesti. To je nešto do sada bilo najdragocjenije i najvažnije. Papa Pije IX je rekao u svojoj poslanici od 15. kolovoza 1854. godine: ’Besmislena i pogrešna učenja i prazno naklapanje o odbrani slobode sajvesti je krajnje pogubna zabluda, – kuga koja njaviše prijeti jednoj državi.’
Isti papa u svojoj poslanici od 8. decembra 1864. godine izriče prokletstvo nad ’onima koji brane slobodu savjesti i vjere’, kao i nad svima onima koji podupiru mišljenje da crkva ne smije upotrebljavati silu.’ Miroljubivi ton Rima u Sjedinjenim Državama nikako ne znači promjenu duha. Rim je uvijek u povijesti bio tolerantan kada je bio nemoćan. Biskup O’Konor kaže: ’Sloboda vejroispovesti samo se trpi dok se ne može drukèije postupati bez opasnosti po katolički svijet… Nadbiskup Sv. Luja rekao je jednom prilikom: ’Krivovjerstvo i nevjerovanje
su zločini, i u kršćanskim zemljama, kao na primjer u Italiji i Španiji, gdje je čitavo stanovništvo katoličko i gdje je katolička religija bitni dio državnih zakona, oni se kažnjavaju kao svaki drugi preijstup…Svaki kardinal, nadbiskup i biskup u katoličkoj crkvi polaže papi zakletvu vjernosti, koja je do sada sadržavala ove riječi:
’Obečavam da ću progoniti svim svojim silama krivovjerce, otpadnike, i buntovnike protiv naše gore imenovanog gospodara (pape) ili njegovih pomenutih nasjednika i da ću im se najenergičnije suprotstavljati.«
Istina je da i u rimokatoličkoj crkvi ima mnogo pravih kršćana. Stotine tisuća i milijuni njih služe Bogu prema svjetlosti koju imaju. Njima je preporućeno da čitati Božju Riječ, i zato mogu upoznati istinu. Oni uočavaju razliku između službe srca i niza uobičajenih formi i obreda. Bog gleda sa nježnim milosrđem na ove duše koje su odgajane u vjeri koja ne može zadovoljiti dušu. On će učiniti da zraci svjetlosti i prodru kroz gustu tamu koja ih okružava. Otkriti će im istinu kakva je Isusu, i mnogi će se još
priključiti njegovom narodu.
Protestantske su crkve u velikoj tami, jer bi inače primjetile znake vremena. Rimska crkva ima dalekosežne planove. Ona se služi svim sredstvima da proširi svoj utjecaj i poveća svoju silu u procesima globalizacije; ona se priprema za žestoku i odlučnu borbu da zadobije prevlast u svijetu, da opet ako treba uvede progonstvo i da sruši sve što je protestantizam sagradio. Katolcizam zadobija teren na sve strane. Pogledajte na sve veæi broj njegovih crkava i kapela u protestantskim zemljama. Vidite kolika je u Americi popularnost njegovih visokih škola i seminara koje protestanti poseæuju u velikom broju.
Hoće li Papska crkva ikada u cjelini i pored reformi koju očekujem odstupiti od svoga zahtjeva na nepogrešivost? Iako ne smatra da je imala pravo u svemu što je učinila kad je progonila one koji su odbacili njene dogme zar ona ne bi ponovila ista djela kada bi joj se pružila prilika za to? Neka samo budu uklonjena ograničenja koja sada postavljaju svjetovne vlasti, i neka Rim ponovo zadobije svoju nekadašnju vlast, ako prije toga ne ostvari reformu prema Otkrivenju 18 glave ubrzo će oživeti njegovo nasilje i progonstvo.
Mnogi u Sjedinjenim Državama smatraju strah od katolcizma za ogranièenost ili detinjariju. Oni ne vide u karakteru i stavu katolicizma ništa što bi bilo u protivrječnosti sa demokratskim slobodarskim ustanovama, niti u njegovom jaèanju nalaze išta što bi bilo opasno. (Zato uporedimo najpre neka od glavnih naèela amerièke državne uprave sa naèelima katolièke crkve. )
Protestanti su već dugo stupili u vezu sa papstvom i štite ga.To je prema proročanstvu već skoro ostvareno. Učinili su sporazume i ustupke koji iznenaðuju i same katolike, koji to ne mogu razumijeti. Zatvaraju oči pred pravim karakterom konzervetivne rimske ckrve iopasnostima koje im prijete od njene prevlasti. Treba li narod ustati i oduprijeti se jačanju ovog najopasneg neprijatelja graðanskih i verskih sloboda?Ali demokratske vođe – obračene li su, obraćena li je demokratska većina?Kako demokraciju vratiti Kristu?
Mnogi protestanti misle da je katolička religija bez privlačnosti i da je njeno bogosluženje dosadna i besmislena cermonija. Oni se varaju. Iako je katolicizam osnovan na imitacij prvoj ljubavi, prijevara nije sasvim gruba i nevješta. Bogosluženje rimske crkve, svojim ceremonijama, ostavlja najdublji utisak. Njen blistav raskoš i svečani obredi očaravaju čula i ušutkavaju glas razuma i savjesti. Oko je očarano. Raskošni hramovi, velièanstvene procesije, zlatni oltari, dragim kamenjem ukrašeni kovčezi sa relikvijama svetaca, odabrane slike, i umjetnièki kipovi, – sve to probuðuje estetsko zadovoljstvo.I uho je oèarano. Muzika je nenadmašiva.
Kada zazvuče bogati tonovi orgulja, pomješani sa melodijama mnogih glasova, i odjeknu kroz visoke kupole i kolonade velièanstvenih katedrala, duša se ispunjava strahom i poštovanjem.A posebno u harizmatskim ugođajima odvajanja od izvornog pentekostalizma!
Ovaj spoljašnji sjaj, raskoš i ceremonije, koje samo obmanjuju težnju duša optereæenih grijehom, dokaz su unutrašnje neispravnosti .
Kristovoj vjeri nije potrebna ovakva raskoš da bi joj služila kao preporuka. U svjetlosti koja sija sa Križa pravo kršćanstvo izgleda tako čisto i privlaèno da nikakva spoljašnja ukrašavanja ne mogu poveæati njegovu pravu vrijednost. Krotki i mirni duh, koji je pred Bogom mnogo cjenjen, jeste ona sveta ljepota.
Sjajni stil nije neophodan znak čistih i uzvišenih misli. Smisao za umjetnost i prefinjen ukus često mogu biti i u jednoj zemaljskoj i čulnoj duši. Sotona se time služi da navede ljude da zaborave na potrebe svoje duše, da izgube iz vida buduæi, vejèni život, da se odvrate od svoga močnog Pomagaèa i da žive samo za ovaj sijvet.
Religija puna ceremonija i spoljašnjeg sjaja privlačna je za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremonije katoličkog bogosluženja imaju očaravajću silu, koja je mnoge prevarila, tako da gledaju na katolièku crkvu kao na prava nebeska vrata. Samo oni koji čvrsto stoje na temeljima istine, čija su srca obnovljena Božjim Duhom, zaštičeni su od njenog utjecaja. Hiljade onih koji nemaju živog iskustva sa Kristom biće zavedeni da prihvate obličje pobožnosti koje je bez ikakve sile. Takva religija je upravo ono što mnogi žele.No mnogi i u protestantizmu i u KC žele prihvatiti poruku iz Otkrivenja 18 glave..Mnoštvo će vjernika biti iznenađeno da će se svećenici usuditi prihvatiti posla koji je Bog predvidio za ovo vrijeme?!
Volio bih da začetnik izlaska iz Babilona veći i od Luthera bude papa Bendickt XVI koji će uputiti na ispitivanje zlatne čaše kako bi se narodi vratili Kristovom Vječnom Evanđelju.Narodi su postali repovi a ne glave jer su se odvratili od Vječnog Evanđelja..
Nadam se reformnom procesu koji će veći dio vjernika izvesti i odvojiti od Babilona i vratiti KC svetoj izvornoj čistoti Kristovog Evanđelja.
Zahvaljujem mnoštvu vjernika KC koji su u povijesti pridonijeli održavanju biblijske svjetlosti.
Vidim sve više slugu Božjih u KC koji pridonose budućoj reformi KC kojom će mnoštvo izaći iz Babilona vođeni Bogom.Vrijeme Moćnog anđela iz Otkrivenja 18. glave je blizu.
Izlazak iz Babilona je najedelikatniji i najveličanstveniji poduhvat u povijesti nakon Kristovog uzašašća i pedesetnice, veći od reformacije, djelo Božje u novoj pedesetnici koja dolazi na svijet.On ovisi od prihvatanja biblijske filozofije velike borbe između Krista i sotone i od svijesti o času suda Božjeg koji se propovijeda prema Otkrivenju 14 glave..Kristova zastava iz Otkrivenja 18 glave se vijori u KC.Poziva na nesudjelovanje u Babilonskim grijesima - preispitajte čašu zlatnu, uporedite je sa zlatnom čašom Kristove nevjeste..!
abraham
Zadnja promjena: ; pet 20 tra 2007, 23:34; ukupno mijenjano 3 put/a.
