Eshatologija-Otkrivenje:14-18-Babilon današnji-Bludnica

2-nastavak:

Tijekom viđenja Ivan vidi Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer. Ranije u Otkrivenju 17,1 piše da je bludnica sjedila ''nad vodama velikim''. Ovo pokazuje njen odnos sa zemaljskim narodima (vidi Otk 17,15). Ovdje je vidi kako sjedi na Zvijeri, što pokazuje njen odnos s političkim silama svijeta.^[sup]viii[/sup] Bludničenjem i opijanjem, vladajuće svjetovne i političke sile svijeta zavedene su da sklope savez s Babilonom posljednjeg vremena. Činjenica što Babilon sjedi nad vodama i na Zvijeri pokazuje da je ovaj vjerski sustav posljednjeg vremena stekao kontrolu nad svjetovnim i političkim silama svijeta. Ali on i ovisi o njima da silom provedu njegove planove i ciljeve.

Skrletna boja pojačava ''zastrašujuću pojavu Zvijeri''.^[sup]ix[/sup] Ona povezuje Zvijer iz Otkrivenja 17 s ognjenim Zmajem iz Otkrivenja 12,3 i ukazuje na blisku povezanost ove političke sile posljednjeg vremena i Sotone.^[sup]x[/sup] Skrletna ili crvena boja je boja krvi i tlačenja (vidi 2 Kr 3,22.23; Otk 6,4). Izaija opisuje grijehe bludnice Jeruzalem kao grimiz i purpur: ''Ruke su vam u krvi ogrezle.'' (Iz 1,15-23) Skrletna boja Zvijeri izravno je povezana s bludnicom koja je ''pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih'' (Otk 17,6).^[sup]xi[/sup] Ova boja prikladno prikazuje tlačiteljski karakter Zvijeri u odnosu na Božji narod.

Rječnik kojim je opisana Zvijer na kojoj Babilon sjedi veoma je sličan opisu Zvijeri iz mora u Otkrivenju 13. Prema opisu u Otkrivenju 17 Zvijer ima sedam glava i deset rogova. Za Zmaja koji progoni ženu u pustinji u dvanaestom poglavlju je rečeno da ima sedam glava i deset rogova (12,3). U Otkrivenju 13 Zvijer iz mora – koja ima sedam glava i deset rogova (r 1) i huli na Boga i njegov narod (rr 6.7) – djeluje s punom vlašću Zmaja (r 2). Ona progoni i tlači Božji narod tijekom četrdeset i dva mjeseca (rr 5.6), dok Zmaj progoni ženu u pustinji (Otk 12,6.13-16). Bludnica Babilon posljednjeg vremena sjedi na uskrsloj Zvijeri iz Otkrivenja 13. Ovo pokazuje da je vjerski sustav iz Otkrivenja 17, koji će imati ključnu ulogu u posljednjem sukobu, nastavak političko-vjerske sile koja iza sebe ima dugu povijest napadanja i tlačenja Božjeg naroda. Sada je došlo vrijeme da se sudi ovoj tlačiteljskoj vjerskoj sili.

17,4-6a. Velika bludnica pokazuje svu svoju silu i sjaj. Ona je odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju (također u 18,16). U stara vremena ''grimiz se često koristio za kraljevsku odjeću'' (vidi Suci 8,26; Est 8,15; Pjesma 3,10; Dn 5,7).^[sup]xii[/sup] Bludnica arogantno tvrdi: ''Na prijestolju sjedim kao kraljica.'' (Otk 18,7), jer ima vlast i vlada svjetovnim i političkim silama svijeta. U stara vremena, skrletnu odjeću i mnogo ukrasa nosile su bludnice radi zavođenja (Jr 4,30). Tako su i bludnički gradovi u Starom zavjetu poznati po bogatstvu i prosperitetu povezanim sa sjajem i raskoši (Iz 1,21.22; Jr 51,13; Ez 16,10-13; Nah 2,9). Nakit Babilona posljednjeg vremena čine zlato, drago kamenje i biserje. Drago kamenje s osobinama svjetla, ljepote i trajnosti Biblija dosljedno koristi da opiše Božju vidljivu prisutnost.^[sup]xiii[/sup] Međutim, Babilonovo skupocjeno i luksuzno ukrašavanje je ''izraz arogantnosti i želje za dominacijom'' zemlje.^[sup]xiv[/sup] Slavni ukras Novog Jeruzalema su zlato, drago kamenje i biserje (Otk 21,11). Ovo nagovještava da je bludnica Babilon antiteza Novom Jeruzalemu, Jaganjčevoj zaručnici. Raskošna pojava Babilona je u oštroj suprotnosti izgledu Jaganjčeve zaručnice odjevene ''u lan tanan, blistav i čist'' koji predstavlja ''pravedna (su) djela svetih'' Otk 19,.

U ruci bludnice je zlatna čaša. Zlatna čaša obećava najukusnije piće. Međutim, čaša Babilona posljednjeg vremena je puna gnusobe i nečisti bluda njezina. Jeremija kaže za Babilon da je ''pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. Iznenada pade Babilon, razmrskan.'' Jr 51,7. Za Babilon posljednjeg vremena kaže se da je sve narode napojio vinom svoga bluda kako bi se poklonili Zvijeri (vidi Otk 14,8; 17,2; 18,3).

Na čelu bludnice Ivan vidi natpis koji je božanska tajna: Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih. Babilon je šifrirano ime za svjetski vjerski savez posljednjeg vremena sastavljen od Zmaja, Zvijer iz mora i Zvijeri iz zemlje. Ovo će sotonsko trojstvo ujediniti sve otpale vjerske sustave, čime Babilon postaje ''mati bludnica'' na zemlji. Kao takva on je ovdje antiteza nebeskom Jeruzalemu koji je ''majka naša'' (Gal 4,26). Babilon ne možemo smatrati carskim Rimom, jer nije politički već vjerski sustav koji upravlja političkim silama svijeta na završetku povijesti ove zemlje. Pošto ime predstavlja karakter, ova vjerska sila posljednjeg vremena ima karakter Babilona u Starom zavjetu. On predstavlja početak pobune protiv Boga i njegova je težnja da dosegne do neba ''kako bi uzurpirao mjesto i vladajuću silu Boga (Post 11,4; Iz 14,13.14; Jr 51,53).''^[sup]xv[/sup] Kao takav postao je arhetipski izvor svekolike pobune i opiranja Bogu u povijesti.^[sup]xvi[/sup] Djeca Babilona u Otkrivenju imaju žig s imenom Zvijeri na svojim čelima (Otk 13,17), dok ženino potomstvo u Otkrivenju 12 ima na čelima napisao Božje ime (Otk 14,1).

Babilon posljednjeg vremena ima dugu povijest proganjanja vjernih Kristovih sljedbenika. Ivan ga vidi pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Ovo očito ukazuje na progonstvo svetih u Otkrivenju 13,14-17. Majka svi pobuna odgovorna je za proglas smrti u posljednjoj krizi. Ona opija sve narode svojim bludom i sama je pijana od krvi svetih koji su svoje živote položili u vjernom svjedočenju za Isusa i Evanđelje. Sud nad Babilonom predstavlja Božji odgovor na vapaj Božjeg tlačenog naroda simbolično prikazanog u prizoru petog pečata: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) Bog se sprema da sudi njihovim tlačiteljima prolijevajući njihovu krv na zemlju.^[sup]xvii[/sup]

iIzvori

^ Vidi Hans K. LaRondelle, ''Babylon: Anti-Christian Empire'' u Symposium on Revelation – Book 2, Danield and Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 159-163.


ii Tako misle Charles (A Critical and Exegetical Commentary on the Revelation of St. John, 2,65) i Swete (The Apocalypse of St. John''); vidi Seneca Controversiae, 1.2.7 (The Loeb Classical Library, 1,66-69); Juvenal Saturae, 6.123 (The Loeb Classical Library, 93).


iii Mounce, 307.


iv Ladd, 222.


v Barclay, The Revelation of John, 2,136.


vi Lad, 222.


vii The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. 7, str. 850.


viii Lad, 223.


ix Mounce, 309.


x Lad, 223.


xi Beale, 853.


xii Mounce, 309.


xiii Badenas, 257.


xiv Roloff, 197.


xv LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 346.


xvi Johnson, 554.


xvii Beale, 848.
slijedi dalje

Inliner

Upravo je jasnoća Biblije, koja je više nego jednostavna i razumljiva svakome čovjeku glavni razlog iz kojeg katolička crkva skriva Bibliju, a 97% katolika ju uopće ne čita. Za razliku od njih onih 3% tumači ju u skladu sa Crkvenim učiteljstvom, koje je samo po sebi dio tog suvremenog babilonskog sustava.

Ako uistinu želite saznati "Što je istina?" kleknite na koljena, uzmite BIbliju u ruke, i molite Boga da vam da osvjedočenje Duha Svetoga, koji će vas, ukoliko ste spremni prihvatiti ono što će vas on osvjedočiti prema svom obećanju uvesti u svu istinu.

Dragi Inliner,zanima me tvoj komentar na slijedeci C/P


Papa Benedikt XVI. je danas na općoj audijenciji pred mnoštvom hodočasnika na Trgu svetoga Petra nastavio svoje izlaganje o velikom crkvenom ocu sv. Jeronimu. Nastavljamo danas s predstavljanjem lika svetoga Jeronima. Kao što smo rekli, on je svoj život posvetio proučavanju Biblije, tako da ga je moj prethodnik, papa Benedikt XV., priznao "uzornim naučiteljem u tumačenju Svetoga pisma". Jeronim je u biblijskim tekstovima nalazio radost i naglašavao važnost njihova poznavanja: "Ne čini li ti se da - već ovdje, na zemlji - prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima, kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?" (Ep. 53,10). Približiti se biblijskim tekstovima, a posebice Novom zavjetu, bitno je za vjernika, jer "ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista". Njegova je ova poznata rečenica što ju je citirao i Drugi vatikanski sabor u konstituciji Dei Verbum (br. 25). Doista "zaljubljen" u Riječ Božju, on si je postavljao pitanje: "Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" (Ep. 30,7) istaknuo je Sveti Otac.
Biblija, sredstvo "po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima" (Ep. 133.13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve situacije i za svaku osobu. Čitati Pismo znači razgovarati s Bogom: "Moliš li - piše Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti progovara" (Ep. 22,25). Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim (usp. In Eph., prol.). Naravno, da bi se moglo sve dublje prodirati u Riječ Božju, potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. Tako je Jeronim preporučivao svećeniku Nepocijanu: "Često čitaj božanska Pisma. Čak neka Sveta knjiga nikad ne bude ispuštena iz tvojih ruku. Iz nje nauči ono čemu moraš poučavati druge (Ep. 52,7). Rimskoj plemenitašici Leti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri: "Gledaj da ona svakoga dana prouči koji odlomak Svetoga pisma... Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli... Neka, umjesto nakita i svilenih halja, ona zavoli božanske Knjige" (Ep. 107,9.12). Razmatranjem i poznavanjem Pisma "održava se ravnoteža duše" nastavio je nadalje Papa.
Za Jeronima temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja Pisama bio sklad s učiteljstvom Crkve. Za njega se autentično tumačenje Biblije moralo uvijek skladno slagati s vjerom Katoličke Crkve. Tako je opominjao: "Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive" (Ep. 52,7). Na osobiti način, budući da je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu na Petru, svaki kršćanin - zaključuje sveti Jeronim - mora biti u zajedništvu "s katedrom svetoga Petra. Znam da je na toj stijeni izgrađena Crkva" (Ep. 15,2). Slijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje: "Ja sam uz bilo koga tko je u jedinstvu s Petrovom stolicom" (Ep. 16) rekao je Benedikt XVI.
Ne može se prešutjeti ni doprinos što ga je Jeronim dao kršćanskome odgoju. On želi odgojiti "dušu koja mora postati hramom Gospodnjim" (Ep. 107,4), "dragi kamen" u očima Božjim. Dubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva od zla i od grešnih prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva. Ponajviše potiče roditelje da ostvare mirno i radosno ozračje oko svoje djece, da ih potaknu na učenje i rad, služeći se pohvalama i natjecateljskim duhom, da ih ohrabruju na nadilaženje teškoća, da u njima gaje dobre navike i paze da ne preuzmu loše. Roditelji su prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji života. Jeronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke djevojčice i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga ljudskog stvorenja koje počinje svoj život: "Neka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. Ni u tebi, ni u svome ocu neka nikad ne vidi postupke koji bi vodili prema grijehu kad bi ih ona počela oponašati. Sjetite se da... je lakše možete odgajati primjerom nego riječju" (Ep. 107,9) naglasio je papa Benedikt XVI.
Među glavnim Jeronimovim intuicijama u smislu pedagogije valja istaknuti važnost što ju je pripisivao zdravom i integralnom odgoju od najranijega djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, važnosti ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. Usto tu je i ono što je u starini prilično neočekivano, ali za Jeronima od životne važnosti, a to je davanje značaja ženi kojoj on priznaje pravo na potpuno obrazovanje: ljudsko, školsko, vjersko i profesionalno. Ne možemo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo doprinos što ga je dao očuvanju pozitivnih i vrijednih elemenata stare hebrejske, grčke i rimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. Jeronim je prepoznao i usvojio umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim piscima koji odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte svoga života i svoga djelovanja postavio Riječ Božju koja čovjeku pokazuje staze života i otkriva tajne svetosti. Za sve to možemo mu biti samo duboko zahvalni zaključio je na kraju svoga obraćanja Sveti Otac.

Dina je napisao/la:

Inliner

Upravo je jasnoća Biblije, koja je više nego jednostavna i razumljiva svakome čovjeku glavni razlog iz kojeg katolička crkva skriva Bibliju, a 97% katolika ju uopće ne čita. Za razliku od njih onih 3% tumači ju u skladu sa Crkvenim učiteljstvom, koje je samo po sebi dio tog suvremenog babilonskog sustava.

Ako uistinu želite saznati "Što je istina?" kleknite na koljena, uzmite BIbliju u ruke, i molite Boga da vam da osvjedočenje Duha Svetoga, koji će vas, ukoliko ste spremni prihvatiti ono što će vas on osvjedočiti prema svom obećanju uvesti u svu istinu.

Dragi Inliner,zanima me tvoj komentar na slijedeci C/P


Papa Benedikt XVI. je danas na općoj audijenciji pred mnoštvom hodočasnika na Trgu svetoga Petra nastavio svoje izlaganje o velikom crkvenom ocu sv. Jeronimu. Nastavljamo danas s predstavljanjem lika svetoga Jeronima. Kao što smo rekli, on je svoj život posvetio proučavanju Biblije, tako da ga je moj prethodnik, papa Benedikt XV., priznao "uzornim naučiteljem u tumačenju Svetoga pisma". Jeronim je u biblijskim tekstovima nalazio radost i naglašavao važnost njihova poznavanja: "Ne čini li ti se da - već ovdje, na zemlji - prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima, kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?" (Ep. 53,10). Približiti se biblijskim tekstovima, a posebice Novom zavjetu, bitno je za vjernika, jer "ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista". Njegova je ova poznata rečenica što ju je citirao i Drugi vatikanski sabor u konstituciji Dei Verbum (br. 25). Doista "zaljubljen" u Riječ Božju, on si je postavljao pitanje: "Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" (Ep. 30,7) istaknuo je Sveti Otac.
Biblija, sredstvo "po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima" (Ep. 133.13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve situacije i za svaku osobu. Čitati Pismo znači razgovarati s Bogom: "Moliš li - piše Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti progovara" (Ep. 22,25). Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim (usp. In Eph., prol.). Naravno, da bi se moglo sve dublje prodirati u Riječ Božju, potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. Tako je Jeronim preporučivao svećeniku Nepocijanu: "Često čitaj božanska Pisma. Čak neka Sveta knjiga nikad ne bude ispuštena iz tvojih ruku. Iz nje nauči ono čemu moraš poučavati druge (Ep. 52,7). Rimskoj plemenitašici Leti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri: "Gledaj da ona svakoga dana prouči koji odlomak Svetoga pisma... Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli... Neka, umjesto nakita i svilenih halja, ona zavoli božanske Knjige" (Ep. 107,9.12). Razmatranjem i poznavanjem Pisma "održava se ravnoteža duše" nastavio je nadalje Papa.
Za Jeronima temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja Pisama bio sklad s učiteljstvom Crkve. Za njega se autentično tumačenje Biblije moralo uvijek skladno slagati s vjerom Katoličke Crkve. Tako je opominjao: "Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive" (Ep. 52,7). Na osobiti način, budući da je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu na Petru, svaki kršćanin - zaključuje sveti Jeronim - mora biti u zajedništvu "s katedrom svetoga Petra. Znam da je na toj stijeni izgrađena Crkva" (Ep. 15,2). Slijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje: "Ja sam uz bilo koga tko je u jedinstvu s Petrovom stolicom" (Ep. 16) rekao je Benedikt XVI.
Ne može se prešutjeti ni doprinos što ga je Jeronim dao kršćanskome odgoju. On želi odgojiti "dušu koja mora postati hramom Gospodnjim" (Ep. 107,4), "dragi kamen" u očima Božjim. Dubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva od zla i od grešnih prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva. Ponajviše potiče roditelje da ostvare mirno i radosno ozračje oko svoje djece, da ih potaknu na učenje i rad, služeći se pohvalama i natjecateljskim duhom, da ih ohrabruju na nadilaženje teškoća, da u njima gaje dobre navike i paze da ne preuzmu loše. Roditelji su prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji života. Jeronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke djevojčice i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga ljudskog stvorenja koje počinje svoj život: "Neka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. Ni u tebi, ni u svome ocu neka nikad ne vidi postupke koji bi vodili prema grijehu kad bi ih ona počela oponašati. Sjetite se da... je lakše možete odgajati primjerom nego riječju" (Ep. 107,9) naglasio je papa Benedikt XVI.
Među glavnim Jeronimovim intuicijama u smislu pedagogije valja istaknuti važnost što ju je pripisivao zdravom i integralnom odgoju od najranijega djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, važnosti ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. Usto tu je i ono što je u starini prilično neočekivano, ali za Jeronima od životne važnosti, a to je davanje značaja ženi kojoj on priznaje pravo na potpuno obrazovanje: ljudsko, školsko, vjersko i profesionalno. Ne možemo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo doprinos što ga je dao očuvanju pozitivnih i vrijednih elemenata stare hebrejske, grčke i rimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. Jeronim je prepoznao i usvojio umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim piscima koji odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte svoga života i svoga djelovanja postavio Riječ Božju koja čovjeku pokazuje staze života i otkriva tajne svetosti. Za sve to možemo mu biti samo duboko zahvalni zaključio je na kraju svoga obraćanja Sveti Otac.

Evo Isusov komentar:

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je
Otac vaš - onaj na nebesima.

Evo Isusov komentar:

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je
Otac vaš - onaj na nebesima.

Dragi Medo,
poanta je da neki ljudi bez razmisljanja daju komentare,optuzuju katolicku crkvu da brani citanje Biblije,sto se iz teksta vidi da ociti nije istina.Interesantno mi je kad su mladi ljudi neobrazovani i fiksirani i projeciraju samo svoje netocne istine.

Dina je napisao/la:

Evo Isusov komentar:

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je
Otac vaš - onaj na nebesima.

Dragi Medo,
poanta je da neki ljudi bez razmisljanja daju komentare,optuzuju katolicku crkvu da brani citanje Biblije,sto se iz teksta vidi da ociti nije istina.Interesantno mi je kad su mladi ljudi neobrazovani i fiksirani i projeciraju samo svoje netocne istine.

Bravo Dino,

To isto pokušavam da naglasim na više mjesta.

Veoma je lako u ovome vremenu popustiti i "predati se znanju i razmišljanju drugih." Jer, realnost našeg života je da imamo jako malo vremena za bilo šta drugo osim za preživljavanje. Ali, baš u ovakvim vremenima, mislim da treba koristiti svoj razum, um, i to iskoristiti za opšte dobro.

Ako koristimo njihove misli, i njihov razum i sanjamo njihove snove, ne živmo više mi nego oni. (ko god ONI bili).

pozdrav
Alem

moje je stajalište također da babilon ne može predstavljati ništa drugo nego vatikan, i to ne zbog mržnje prema kc, nego zbog biblijskih istina.
jako me čudi nešto...naprosto mi je nevjerojatno da svi mi razgovaramo o istim spisima i istome bogu, a u ničemu se nemožemo složiti!?po tome je već očito koliko smo svi izmanipulirani i zavedeni sotonom.to mu i je namjera, jer zna gdje mu je najlakši plijen. uzak je put pravednika, i mnogi će otpasti sa njega...
neki su se čak malo i vrijeđali i živce gubili u ovoj temi...a svi gorljivi kristovi sljedbenici...
crkva-mistično tijelo kristovo... ne bi li nešto što je mistično već 2 tisuće godina trebalo biti malo...mističnije od najstarije i najpoznatije,i najsvjetovnije, katoličke crkve? u novinama, tv-u, sa političarima, predsjednicima, papa... ne razumijem gdje je tu mistika?!
ljudi su u stanju proputovati cijeli svijet, postati članom svakakvih "religija" i sekti tražeći boga i želeći postati članom tog mističnog tijela, a potpuno zaboraviti, i ne usuditi se pogledati na najsvetije mjesto - u sebe. u svoju dušu.
radije će boga tražiti u građevinama, zajednicama okupljenim oko nekog pape, rabina, gurua, swamija, koji su na kraju ipak od čovjeka odabrani i proglašeni, dok smo mi sami izvorno duhovno biće i dio tog mističnog tijela na suptilnijoj razini.
tko upozna pravoga sebe, boga je upoznao...

inliner je napisao/la:

"Vidio sam da je žena pijana od krvi svetih ljudi i krvi Isusovih svjedoka. Silno sam se začudio. 'Što se čudiš?' upita me anđeo..." (Otkrivenje 17,6)

Žena u Otkrivenju predstavlja Crkvu, Žena koja je pijana od krvi Isusovih svjedoka ista je ona koja 'sjedi' na "sedam gora" (Otk 17,9), tj. na sedam rimskih brežuljaka.

Može biti samo jedna od neuspjelih interpretacija, pravo stanje stvari ukazuje da se ovdje prije svega radi o političkoj sili. Balans između doslovnog i metaforičkog tumačenja neizostavna je pretpostavka za ispravan uvid u Otkrivenje, i vrijedi se kod spomenutog versa zaustaviti i dublje promotriti prije iznesene ocjene. Gora u ovom slučaju može biti protumačena u prenesenom smislu i označavati bilo što. Vrlo se često koristi u Bibliji i poprima najrazličitija značenja... često označavajući i kraljevstva, političke sile. Možda bi takva interpretacija bila primjerenija u trenutnoj situaciju, uzmemo li u obzir alegorijsku prirodu Knjige otkrivenja.

Slijedeća stvar je broj sedam, koji također može poprimiti simboličko značenje. Punina, cjelovitost kao zbroj ljudskog i božanskog broja. Sedam gora = politička vlast nad kraljevstvima zemlje? Korak dalje, povezujemo sa Sotonom kao knezom ovoga svijeta (Iv 12,31). Dok je u 12. poglavlju opisan progon Crkve (također, kao što sv. Augustin primjećuje - i Marije kao njezina Majke - Otk 12,1-2, ispunjenje proročanstva u Post 3,15), od 16. poglavlja nadalje saznajemo konkretnije pojedinosti oko progona Crkve.

Svakako vrijedi i metaforička i doslovna interpretacija u određenoj mjeri, ako prihvatimo da se radi o stvarnih sedam brežuljaka... velika vjerojatnost da se doista radi o Rimu (iako može biti bilo koji grad). No koji Rim - carski poganski ili kasniji kršćanski? Ako pomnije promotrimo pojedinosti vidjet ćemo da prva varijanta savršeno odgovara pretpostavci. Rimski imperij je najveća vojna i politička sila - sjedi nad vodama zemlje i svoj blud nameće kraljevima i pozemljarima (Otk 17, 1-2). Ne možemo a ne primjetiti jasnu aluziju na nametanje vojne vlasti i poganstva, blud se uzima kao simbol otpada od Boga i priklanjanja idolima (Iz 23,17; 57,3; Jr 3,2...), vrlo prepoznatljivo svojstvo.

Nadalje, žena - grad, odnosno imperij, vlast progoni Kristove svjedoke i mučenike, također odgovara našoj pretpstavci jer upravo je drevni Rimski imperij bio najveći progonitelj kršćana. Neron, Trajan, Marko Aurelije, Septimije Sever i Decije samo su neki od carevi koji vode intenzivne progone kršćana.

S druge strane i da se osvrnemo na gornji navod, Vatikan se ne nalazi ni na jednom od ''sedam brežuljaka'' i kao najmanja država ne nameće se kao relevantna politička snaga koja upravlja nad kraljevima zemlje. Što drugo reći nego da se roadi o promašenoj tendencioznoj aluziji, što ćemo potvrditi i u daljnjim navodima.

inliner je napisao/la:

"I žena bijaše obučena u grimiz i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom" (Otk 17,4) Koja je to Crkva koja uživa u raskoši i bogatstvima ovog svijeta možete vidjeti ovdje!

Razumljivo, sila koja nameće imperijalnu vlast kraljevima zemlje vrši eksploataciju i pribavlja sebi golema bogatstva, i radi se o još jednoj činjenici u prilog Rimskog imperija. I još više - riječ je o ekonomskoj sili, koja vrši trgovačke transakcije, potvrdu čega imamo u Otk 18 11.15. Nad Babilonom plaču trgovci kojima je uskraćena zarada zbog propasti grada.

Neovisno o moći Crkvene države u prošlosti, upitno je može li se proračun Vatikana (koji bilježi deficit većinu vremena) usporediti s većim gradom u SAD-u, da ne spominjemo neku značajniju državu.

inliner je napisao/la:

Kada je Girolamo Savonarola shvatio da Babilon iz Otkrivenja zapravo predstavlja rimsku Crkvu rekao je sljedeće riječi: "Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao. bježite dakle iz Rima i pokajte se."

Savonarola se ovdje prvenstveno okomio na moralnu pokvarenost pape Aleksandra VI. i nije oporavao nijedan nauk Katoličke crkve, za razliku od reformatora. Dominikanski red je 1955. pokrenuo postupak beatifikacije, a prvi uvjet je pravovjernost u nauku.

inliner je napisao/la:

Svi biblijski komentatori slažu se sa time da Babilon iz Otkrivenja
predstavlja Rim. Ipak za razliku od poganskog Rima, papinski Rim nazvan
je u Otkrivenju "Babilon veliki" (Otk 17,5), koji je usput rečeno i mnogo rašireniji od poganskog Rima (u zemljopisnim okvirima).

Usporedba se odnosi na grad Babilon. Novi Babilon iz Otkrivenja je po političkom i vojnom značaju te intenzitetu širenja bezboštva i progona Božjih svjedoka veći od starog, pravog Babilona. Ako se ovdje radi o poganskom Rimu, ova konstatacija je točna... a dosad smo pokazali koliko teorija o Vatikanu drži vodu. Ovo je još jedan od apsurdnijih argumenta jer u zemljopisnim okvirima ''tvoj Babilon'' broji 0.44 km kvadratnih.

inliner je napisao/la:

Da je više nego jasno da Babilon predstavlja Rim jasno je iz riječi apostola Petra "Pozdravlja vas s vama izabrana crkva u Babilonu"
(1. Petrova 5,13), dakako Petar ne piše poslanicu iz nekog mjesta koje
se nalazi u drevnom Babilonu koji je već odavno uništen, nego iz nekog
mjesta pod upravom "Vrhovnog Svećenika" (Pontifex Maximus-a). Ta titula nekada je pripadala poglavaru rimskog imperija, a danas pripada poglavaru katoličke crkve.

Gdje se spominje bilo kakva titula u tekstu i kakve ovo konkretne veze ima s naravi institucije rimskog cara i pape?

Ako ništa drugo, barem smo se složili da je Petar bio u Rimu

inliner je napisao/la:

Također današnji Rim, kao i drevni Babilon nekada središte je suvremenog idolopoklonstva.

Katolička crkva poznata je po čašćenju i štovanju kipova kojima je svima zajedničko to da ne predstavljaju Boga, ili ga predstavljaju na krivi način.

Npr. Isus iako se njegovo uskrslo tijelo nalazi na nebu, uvijek je prikazan razapet na križu ili kao mala beba. čašćenje njegovog kipa također je u suprotnosti sa Biblijom, zato jer Bog podjednako zabranjuje i čašćenje kipova i dočaravanje Boga kipom - Boga se dakako ne može dočarati kipom.

Drevni Rim svakako, ali u Katoličkoj crkvi se štuju kipovi kao puka reprezentacija prikazanog, ne idoli. Nitko ne vjeruje da je kip sam po sebi bog, kao što su činili pogani.

Nisam shvatio ni posljednji pasus, kakve veze ima prikazivanje Isusa u pojedinom stadiju zemaljskog života sa činjenicom da je uskrsnuo? Po istoj logici ne bismo smjeli izrađivati ni kipove i biste uglednih ljudi zato jer se njihovo tijelo nalazi u grobu? Bog Otac je naravno nevidljiv, ali se zato Isusa može dočarati slikom jer je uzeo ljudsko tijelo.

inliner je napisao/la:

Onome koji je šokiran ovime što čita preporučujem da pročita knjigu
"Babilonska misterijska religija" od Ralpha Woodrowa. Suguran sam da će
vam ona (pri)pomoći u identificiranju modernog Babilona - Rimske Crkve.

Nisam siguran radi li se o relevnatnom izvoru budući da se sam autor odrekao svog djela nakon što je otkrio da je prepuno mitoloških neistina:

http://www.ralphwoodrow.org/books/pages/babylon-mystery.html

inliner je napisao/la:

Moja poruka vama, ista je ona koju je vjernicima rimske crkve uputio
Savonarola, sa malim dodatkom - čitajte Bibliju, tamo vam sve piše!

Upravo je jasnoća Biblije, koja je više nego jednostavna i razumljiva svakome čovjeku glavni razlog iz kojeg katolička crkva skriva Bibliju, a 97% katolika ju uopće ne čita. Za razliku od njih onih 3% tumači ju u skladu sa Crkvenim učiteljstvom, koje je samo po sebi dio tog suvremenog babilonskog sustava.

Ako uistinu želite saznati "Što je istina?" kleknite na koljena, uzmite BIbliju u ruke, i molite Boga da vam da osvjedočenje Duha Svetoga, koji će vas, ukoliko ste spremni prihvatiti ono što će vas on osvjedočiti prema svom obećanju uvesti u svu istinu.

Ako je točno da je Biblija sama po sebi razumljiva i da Duh Sveti svakog čitatelja upućuje u svu istinu, zašto imamo tisuće različitih denominacija sa vlastitim interpretacijama sv. Pisma? Svi se oni pozivaju na načelo da svatko može sebi tumačiti Bibliju, no vidimo da u praksi nije toliko djelotvorno. Budući da nije moguće da Duh Sveti sam sebi protuslovi, mora da je riječ o nečem drugom.

Naime nigdje se u Bibliji ne jamči da pojedinac neće pogriješiti u osobnoj interpretaciji. Petar piše u svojoj poslanici da neupućeni i nepostojani mogu pogrešno protumačiti Pisma na vlastitu propast (2 Pt 3,16), jer Isus je vlast naučavanja i vodstva Crkve obećao i predao apostolskom zboru na čelu s Petrom (Mt 16,18; Mt 18,18; Lk 10,16; Iv 14,26; Mt 28, 18-20), ne pojedincima. Apostolski nauk je jedini temelj istine i pogrešna tumačenja proizlaze iz odjeljivanja od temelja na kojem je izgrađena Crkva kao stup i uporište istine - apostola na čelu s Petrom.

inliner je napisao/la:

Evo samo nekih od
nastojanja papinstva da uniši Sveto pismo:

1. Na
koncilu u Toulouseu, koji se sastao u vrijeme jednog križarskog pohoda
odlučeno je: “Zabranjujemo laicima da posjeduju primjerke Starog i
Novog zavjeta… Najstrože im zabranjujemo da imaju gornje knjige na
narodnom jeziku” (Council Tolosanum, papa Grgur IX., Anno Chr. 1229,
kanoni 14 i 2).

2. “Ova se kuga (Biblija) toliko proširila…. (oni znaju da) je propovjedanje i
tumačenje Biblije laicima apsolutno zabranjeno” (Djela inkvizicije, Philip
van Limborch, Povjest inkvizicije, 8. poglavlje)

3. Na
koncilu u Tarragoni 1234. zaključeno je: Nitko ne smije posjedovati
knjige Staroga i Novoga zavijeta na romanskom jeziku i ako ih ima, mora
ih predate mjesnom biskupu… kako bi bile spaljene” (D. Lortsch,
Historie de la Bible en France, str. 14., 1910.)

4. Papa
Pio IX. 1866. u enciklici “Quanta cura” izdaje osam zabluda, pod
četvtom nalazimo: “Socijalizam, komunizam, tajna društva, Biblijska
društva… Kuga te vrste mora se uništiti svim mogućim sredstvima”

Puno više možete vidjeti ovdje

http://www.aloha.net/~mikesch/banned.htm

Cijenjeni autor zaboravlja napomenuti o kojoj je Bibliji riječ... katoličkoj ili nekoj drugoj? I kako drži vodu logika da su redovnici u isto vrijeme prepisivali Bibliju koja je formalno bila ''zabranjena''?