Nedjelja - svetkovanje

Kao sto rekoh, mene osobno subota ne veze niti savezom koji sam sklopio sa Kristom, niti zapovijedima novoga saveza. Cak se ne nalazi ni na popisima grijeha novoga saveza. I to mi je i vise nego dovoljno.

crusadercro je napisao/la:

Kao sto rekoh, mene osobno subota ne veze niti savezom koji sam sklopio sa Kristom, niti zapovijedima novoga saveza. Cak se ne nalazi ni na popisima grijeha novoga saveza. I to mi je i vise nego dovoljno.

Nedjelja je negdje na tom popisu?

Dan Gospodnji ne svetkuju samo Katolici, nego i Pravoslavni i Protestanti. Dakle svetkuju ga Krscani.

Postujemo Zidove koji svetkuju subotu jer zive po Sinajskom Savezu koji su sa Bogom sklopili. Postujemo i vas adventiste.

crusadercro je napisao/la:

Dan Gospodnji ne svetkuju samo Katolici, nego i Pravoslavni i Protestanti. Dakle svetkuju ga Krscani.

Ponavljam citat iz Dies Domini :
26. S druge strane, činjenica da je subota sedmi dan u tjednu dovela je do promatranja dana Gospodnjega u svjetlu – crkvenim ocima veoma dragoga – komplementarnog simbolizma: nedjelja, osim što je prvi dan, također je »osmi dan«, tj. on je u odnosu prema tjednoj izmjeni dana smješten u jedinstven i transcendentni položaj koji priziva ne samo početak vremena već i njegov završetak u »budućemu vijeku«. Sveti Bazilije tumači da nedjelja znači uistinu jedinstven dan koji će uslijediti nakon ovoga vremena, dan bez kraja koji neće poznavati ni večeri ni jutra, neprolazni svijet koji neće moći ostarjeti; nedjelja je neprestani navještaj života bez kraja koji ponovno oživljava nadu kršćanâ i koji ih bodri na njihovu putu.(26) U perspektivi posljednjega dana koji će u potpunosti obistiniti anticipirajući simbolizam subote, sveti Augustin zaključuje svoje Ispovijesti govoreći o eshatonu kao o »miru počinka, subotnjem miru, miru bez večeri«.(27) Slavljenje nedjelje, »prvoga« i ujedno »osmoga« dana, usmjeruje kršćanina prema cilju vječnoga života.(28)
Dan Krista-svjetla
27. U tom kristocentričnom gledištu vidi se još jedna simbolička vrijednost koju su vjerničko razmišljanje i pastoralna praksa pridali danu Gospodnjem. Pozorni pastoralni uvid predložio je Crkvi da po nedjelji kristijanizira obilježje »dana sunca«, izraz kojim su Rimljani nazivali taj dan i koji se još uvijek pojavljuje u nekim suvremenim jezicima,(29) udaljujući vjernike od zavođenja onih obredâ koji su sunce štovali kao božanstvo te usmjerujući slavlje toga dana Kristu, pravom »suncu« čovječanstva. Sveti Justin, pišući poganima, koristi tadašnju uobičajenu terminologiju, kako bi istaknuo da su se kršćani okupljali »na dan zvan sunčevim«,(30) međutim pozivanje na taj izraz ima za vjernike novi, potpuno evanđeoski smisao.(31) Krist je svjetlo svijeta (usp. Iv 9, 5; usp. također 1, 4– . 9), a spomendan njegova uskrsnuća, u tjednom tijeku vremena, vječni je odsjaj te epifanije njegove slave. Tema nedjelje kao dana obasjanog pobjedom Krista uskrsloga ima svoje mjesto u liturgiji časova(32) i osobito je istaknuta u noćnomu bdjenju koje, u istočnim liturgijama, pripravlja i uvodi u nedjelju. Okupljajući se na taj dan, Crkva iz naraštaja u naraštaj prisvaja Zaharijinu zadivljenost kada upravlja svoj pogled prema Kristu navješćujući ga kao »Mlado sunce s visine koje obasjava one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj« (usp. Lk 1, 78–79), i kada treperi onom istom radošću koju je osjetio Šimun kada je primio u naručje božansko Djetešce koje je došlo kao »svjetlost na prosvjetljenje narodâ« (Lk 2, 32).
Dan dara Duha Svetoga
28. Dan svjetla, nedjelja, mogao bi se, u odnosu prema Duhu Svetomu, nazvati i danom »ognja«. Kristovo svjetlo uistinu je prisno povezano s »ognjem« Duha i obje slike pokazuju smisao kršćanske nedjelje. (33) Ukazujući se apostolima uvečer uskrsnoga dana, Isus dahnu u njih i reče: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Iv 20, 22. 23). Izlijevanje Duha Svetoga bio je veliki dar Uskrsloga njegovim učenicima na nedjelju Uskrsa. Bila je također nedjelja kada je, pedeset dana nakon uskrsnuća, Duh sišao s neba u moći poput »silnoga vjetra« i »ognjenih jezika« (Dj 2, 3) na apostole okupljene s Marijom. Duhovi nisu samo izvorni događaj, već otajstvo koje neprestano nadahnjuje Crkvu.(34) Ako taj događaj ima svoje snažno liturgijsko vrijeme u godišnjemu slavljenju kojim se zaključuje »velika nedjelja«,(35) zbog svoje duboke povezanosti s uskrsnim otajstvom, on ostaje upisan također u duboki smisao svake nedjelje. Tako »tjedni Uskrs« na neki način postaje »tjednom Pedesetnicom« u kojoj kršćani ponovno proživljavaju radosno iskustvo susreta apostola s Uskrslim dopuštajući da ih oživi dah njegova Duha.
Dan vjere
29. Zbog svih tih obilježja koja je označavaju, nedjelja je dan vjere u pravomu smislu te riječi. U njemu Duh Sveti, živi »spomen« Crkve (usp. Iv 14, 26), od prvoga ukazanja Uskrsloga stvara događaj koji se obnavlja u »danas« svakoga od učenika Kristovih. Pred njim se, u nedjeljnoj zajednici, vjernici osjećaju pozvanima poput Tome apostola: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran« (Iv 20, 27). Da, nedjelja je dan vjere. To naglašava i činjenica da nedjeljna euharistijska liturgija, kao uostalom i liturgija svetkovinâ, predviđa ispovijest vjere. »Vjerovanje«, recitirano ili pjevano, očituje krsni i uskrsni značaj nedjelje, te od nje čini dan u kojemu krštenik, na osobit način, obnavlja vlastitu privrženost Kristu i njegovu Evanđelju u živoj svijesti o krsnim obećanjima. Prihvaćaju}i Riječ i primajući Tijelo Gospodinovo razmatra o uskrsnomu Isusu, prisutnomu u »svetim znakovima« i zajedno s apostolom Tomom ispovijeda: »Gospodin moj i Bog moj!« (Iv 20, 28).
Dan kojega se ne može odreći!
30. Razumije se stoga zašto se identitet toga dana, i u kontekstu poteškoća našega doba, mora očuvati i biti nadasve duboko življen. Jedan istočni pisac s početka III. stoljeća izvješćuje da su vjernici već u to vrijeme u svim krajevima redovito svetkovali nedjelju.(36) Spontana je praksa potom postala pravno potvrđen propis: dan Gospodnji otkucavao je dvijetisućljetnu povijest Crkve. Kako se može pomisliti da neće nastaviti označavati i njezinu budućnost? Problemi koji, u naše doba, mogu otežati praksu svetkovanja nedjelje nailaze na Crkvu koja je osjetljiva i majčinski pozorna prema uvjetima u kojima žive njezina djeca. Ona se osobito osjeća pozvanom na novo katehetsko i pastoralno zauzimanje kako nitko od njih, u normalnim životnim uvjetima, ne bi bio lišen obilja milosti koje slavljenje dana Gospodnjega nosi sa sobom. U istomu duhu, zauzimajući stav glede moguće obnove crkvenoga kalendara u odnosu prema različitim sustavima građanskoga kalendara, Drugi vatikanski sabor priopćuje da se Crkva »ne protivi samo onim (sustavima) koji čuvaju i osiguravaju tjedan od sedam dana s nedjeljom«.(37) Na pragu trećega tisućljeća slavljenje kršćanske nedjelje, zbog značenjâ koja pobuđuje i obilježja koje sadrži u odnosu prema samim temeljima vjere, ostaje odlučujućim čimbenikom kršćanskoga identiteta."


Dan Gospodnji - Subotu ne svetkuju samo adventisti sedmoga dana, baptisti sedmoga dana već i drugi protestanti koji su vremenski stariji od adventista i ne drže da su si nametnuli, tj da su se ujarmili u židovsku farizejsku subotu ..Osobno smatram da je Nedjelja znak moći Crkve a Subota znak moći Stvoritelja i Spasitelja koji sami sebe nisu lišili stvaralačke i spasiteljske moći ni milosti niti ovlastili Crkvu mjenjati zakone i vremena niti su Savez u krvi Isusovoj vezali za nedjelju uskrsnućem koje potvrđuje da je Jagnje bilo zaklano od postanja svijeta a ispunilo se u ljubavi cilja i svršetka zakona u kojem je jagnje bilo od početka kako bi se Abrahamu ispunilo obećanje a Duh Sveti svjedoči da je ovo istina kao i sam zakon koji je duhovan i ne protivi se vjeri niti može..Kada zakon kaže -Ljubi, tada milost vlada nama kada smo mrtvi grijehu jer je Isus osudio grijeh za grijeh u tijelu a Duh života potvrdio Njegovu žrtvu i uskrisio ga ..
Kako smo s njime i surazapeti i suumrli i suukopani i suuskrsli te u nama vlada Duh Sveti nemamo drugog zakona do Kristovog zakona ispunjenja ljubavi koja je bila od početka u Božanskoj moći po čijoj milosti nam je darovao mir i počinak kako na zemlji tako i na nebu..
Ne bi bilo uskrnuća da Krist Isus nije prečisto u ispunjenju ljubavi i zakona umro u petak - te bi po logici milosti trebali prije svetkovati petak..Međutim i u smrti je ispunjavao i odao slavu Ocu i Njegovoj stvaralačkoj moći te mirovao i potvrdio svojom smrću subotu i potvrdio slavu Božje volje kojoj nije potrebna dodatna intervencija Crkve već je Crkvi potrebna poslušnost volji Oca kako bi se snaga Saveza u krvi pokazala klanjanjem Bogu ljubavlju Spasiteljskom prema čovjeku ..

Zadnja promjena: abraham; ned 05 lis 2008, 18:44; ukupno mijenjano 1 put.

Adventisti nisu jedini, slazem se. Ali i u protestantizmu vecina crkava svetkuje Nedjelju. Neznam dali gdje postoje kakve statistike...



Uglavnom mi Katolici svetkujemo Dies Domini, Sv. Ignacije Antiohijski (biskup Antiohije i mucenik) upozorava jos 107g.:

"Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu, već žive u svetkovanju Dana Gospodnjeg, u kojem je i naš život blagoslovljen po njemu i njegovoj smrti."

"Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu, već žive u svetkovanju Dana Gospodnjeg, u kojem je i naš život blagoslovljen po njemu i njegovoj smrti."



Koji su pod milošću - ne žive pod zakonom i ne griješe kao oni koji su pod zakonom jer nad njima ne vlada grijeh jer su sluge Spasiteljeve i njihovo je tijelo mrtvo radi grijeha jer je surazapeto i suumrlo..te smo dužnici Božji donositi rod po Njegovoj moći koja radi kroz milost..jer zakon kaže ne poželi ..ali ne daje snagu pravednu ne željeti niti svetost ispunjenja zakona koji je Krist..Hvalimo li se ispunjenjem zakona, subotama ili nedjeljama a ne štujemo snagu pravednosti koja nije od zakona ni od nedjelje već od milosti - vraćamo se na židovstvo koje još nije primilo ispunjenje nade u Novi zavjet te je još pod čuvarem kao da Gospodin nije došao i ispunio ceremonijalni zakon Svetinje, kao da zavjes nije bio poderan i kao da nije otvoren put iza zavjese Duhom po krvi Novoga saveza...


Slava novoga saveza

7Stari sustav Zakona, koji je vodio u smrt, ipak je započeo s takvom slavom da narod nije mogao podnijeti pogled na Mojsijevo lice. Dok im je davao Božji zakon, njegovo je lice neobično sjalo Božjom slavom, iako je sjaj postupno blijedio.

11</SPAN>Ako je Stari savez, koji je imao biti ukinut, bio tako pun slave, onda Novi savez, koji ostaje zauvijek, još više njome obiluje.

2 Corinthians 3:7, 3:11

Ti si citirao Ignacija Antiohijskoga, prenosim iz wikipedie:
Around 110 A.D., St. Ignatius of Antioch used the word kyriake in a passage of his letter to the Magnesians that has often been cited as early evidence of Christianity's change from observance of the Saturday Sabbath to observance of Sunday. However, due to textual variants, the meaning of that passage is in dispute. Based on the only extant Greek manuscript of the letter to the Magnesians, the Codex Mediceo-Laurentianus, the passage in question could be translated, "If, then, those who had walked in ancient practices attained unto newness of hope, no longer observing the Sabbath, but living according to the Lord’s life . . ." (kata kyriaken zoen zontes). But a medieval Latin translation of Magnesians indicates a textual reading of kata kyriaken zontes, which yields the translation, "no longer observing the Sabbath, but living according to the Lord's Day." Due to the uncertainty over the text, it is unclear whether or not Ignatius referred to the Lord's Day in this passage. However, the expanded Pseudo-Ignatian version of Magnesians from the middle of the third century rewrites this passage so that there can be no doubt that Pseudo-Ignatius understood it as a reference to Sunday. Pseudo-Ignatius writes, "Let us therefore no longer keep the Sabbath after the Jewish manner, . . . But let every one of you keep the Sabbath after a spiritual manner, . . . And after the observance of the Sabbath, let every friend of Christ keep the Lord’s Day as a festival, the resurrection-day, the queen and chief of all the days [of the week]." Catholics are quick to point out that Sunday sacredness is not explicitly spelled out as a new command of God in the Bible itself (See the Convert's Catholic Catechism, pg 50).
Mala konkordanca:

Old Testament
Genesis 2:2-3; Exodus 16:23-29; Exodus 20:8-11; Exodus 31:12-17; Exodus 35:2-3; Deuteronomy 5:12-14; Leviticus 16:31; Leviticus 19:3; Leviticus 19:29-30; Leviticus 23; Leviticus 24:8; Leviticus 25:2-6; Leviticus 26:2; Leviticus 26:34-35; Leviticus 26:43; Numbers 15:32-36; Numbers 28-29; 2 Kings 4:23; 2 Kings 11:5-9; 1 Chronicles 9:32; 1 Chronicles 23:31; 2 Chronicles 2:4; 2 Chronicles 8:13; 2 Chronicles 23:4-8; 2 Chronicles 31:3; 2 Chronicles 36:21; Nehemiah ; Nehemiah 10:31-33; Nehemiah 13:15-22; Psalms ; Lamentations 2:6; Isaiah 1:13; Isaiah 56:1-8; Isaiah 58:13-14; Isaiah 66:22-23; Jeremiah 17:21-27; Ezekiel 20:12-24; Ezekiel 22:8; Ezekiel 22:26-31; Ezekiel 23:38; Ezekiel 44:24; Ezekiel 45:17; Ezekiel 46:1-12; Hosea 2:11; Amos 8:5;

New Testament
Matthew 12:1-12; Matthew 24:20-21; Matthew 28:1; Mark 1:21; Mark 2:23-28; Mark 3:2-4; Mark 6:2; Mark 15:42; Mark 16:1; Luke 4:16; Luke 4:31; Luke 6:1-9; Luke 13:10-16; Luke 14:1-5; Luke 23:50-24:1; John 5:9-18; John 7:22-23; John ; John 19:31; Acts 1:12; Acts 13:14; Acts 13:27; Acts 13:42-43; Acts 15:21; Acts 16:13; Acts 17:2; Acts 18:4; Romans 14:5-6; Galatians 4:10-11; Colossians 2:14-17; Hebrews 4:1-11

Korisna adresa koja obuhvata mnoštvo dokumenata o odnosu subota-nedjelja
:
http://www.diesdomini.com/research.html

A Theological Resource for Catholic-Adventist Dialogue ADVENTIST PERSPECTIVES Presentations of Advenist theology and critiques of Catholic theology (not affiliated). Explore CATHOLIC PERSPECTIVES Presentations of Catholic theology and critiques of Adventist theology. Explore

Također korisno za ostale teme :
http://www.diesdomini.com/news.html

Evo jos malo materijala za proucavanje:

Sabbath and Sunday:

http://www.exadventist.com/Home/Sabbath/tabid/53/Default.aspx

Takoder preporucam:

http://true.faithweb.com/debate/DebateIntroduction.htm

I malo iz katolicke perspektive:

http://www.thecatholictreasurechest.com/sabbath.htm

Ali najvaznije je u svoj svetoj poboznosti - Non nobis Domine...:
https://www.youtube.com/watch?v=Z1GDRx-F1C0&feature=related

crusadercro je napisao/la:

Adventisti nisu jedini, slazem se. Ali i u protestantizmu vecina crkava svetkuje Nedjelju. Neznam dali gdje postoje kakve statistike...



Uglavnom mi Katolici svetkujemo Dies Domini, Sv. Ignacije Antiohijski (biskup Antiohije i mucenik) upozorava jos 107g.:

"Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu, već žive u svetkovanju Dana Gospodnjeg, u kojem je i naš život blagoslovljen po njemu i njegovoj smrti."

Problem je što Ignacije Antiohijski ne spominje ono što si ti kao prevod naveo. "Dan Gospodnji" se ne spominje u njegovoj poslanici Magnežanima 9:1. Obično se taj citat uzima iz prevoda koji je iz 19 stoleća, ali ipak u izvornom textu ne može se sa sigurnošću zaključiti da Ignacije govori o "danu Gospodnjem." Drugim rečima, prilično velik zaključak se izvodi iz nepouzdanog texta i još više-prevoda. Ako smatraš da na osnovu ovog stiha imaš primer ili potvrdu svetkovanja nedelje-onda gradiš na prilično nepouzdanom temelju, jer Ignacije zaista ne govori ništa o tome.

No Nick, ti si neki kolekcionar kad imaš sve izvorne tekstove, ili koristis kakvu predaju po kojoj si dosao do tih informacija?

Moze biti da se "Dan Gospodnji" ne spominje u poslanici Ignacija Antiohijskog, isto kao što se ne spominje ni u Clear Word, adventistickoj (parafraziranoj) verziji Biblije, gdje je izbacen iz Otkrivenja i zamjenjen "Subotnjim Jutrom".

Jel i ovaj dio Ignacijeve poslanice krivo preveden?

Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu....

Bilo kako bilo, ja svoju vjeru gradim na Bibliji, u kojoj ne stoji da su krscani duzni svetkovat subotu.

crusadercro je napisao/la:

No Nick, ti si neki kolekcionar kad imaš sve izvorne tekstove, ili koristis kakvu predaju po kojoj si dosao do tih informacija?

Moze biti da se "Dan Gospodnji" ne spominje u poslanici Ignacija Antiohijskog, isto kao što se ne spominje ni u Clear Word, adventistickoj (parafraziranoj) verziji Biblije, gdje je izbacen iz Otkrivenja i zamjenjen "Subotnjim Jutrom".

Jel i ovaj dio Ignacijeve poslanice krivo preveden?

Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu....

Bilo kako bilo, ja svoju vjeru gradim na Bibliji, u kojoj ne stoji da su krscani duzni svetkovat subotu.

Sada u vrijeme biblijske sinode ti govoris nesto sto nigdje ne stoji!
Naime ti tvrdis da krscani NISU DUZNI SVETKOVATI SUBOTU,a gdje ti to pise?

Gdje to u Bibliji piše da su kršćani dužni svetkovati subotu?

crusadercro je napisao/la:

No Nick, ti si neki kolekcionar kad imaš sve izvorne tekstove, ili koristis kakvu predaju po kojoj si dosao do tih informacija?

Moze biti da se "Dan Gospodnji" ne spominje u poslanici Ignacija Antiohijskog, isto kao što se ne spominje ni u Clear Word, adventistickoj (parafraziranoj) verziji Biblije, gdje je izbacen iz Otkrivenja i zamjenjen "Subotnjim Jutrom".

Jel i ovaj dio Ignacijeve poslanice krivo preveden?

Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu....

Bilo kako bilo, ja svoju vjeru gradim na Bibliji, u kojoj ne stoji da su krscani duzni svetkovat subotu.

Čuj, koliko ja znam, "Clear World Bible" nije prevod biblije nego parafraza, a čak i da su pogrešno preveli bilo što tamo (znači-preveli su suskladno svom verovanju) to tebi ne daje nikakvu težinu u argumentaciji kada pričamo o Ignacijevoj poslanici Magnežanima.

Vidiš, i ja svoju veru gradim na Bibliji u kojoj nisam našao da je kršćanima zabranjeno svetkovanje subote,a što se tiče pomenute poslanice-evo ga celi citat na grčkome jeziku:

Εί οὖν οί ἐν παλαιοῖς πράγμασιν ἀναστρα. φέντες είς καινότητα ἐλπίδος
ἦλθον, μηκέτι σαββατίζοντες, ἀλλὰ κατὰ κυριακὴν ζῶντες, ἐν ᾗ καί ἡ ζωὴ
ἡμῶν ἀνέτειλεν δι’ αὐτοῦ καί τοῦ θανάτου αὐτοῦ, ὅν τινες ἀρνοῦνται, δι’
οὗ μυστηρίου ἐλάβομεν τὸ πιστεύειν, καί διὰ τοῦτο ὑπομένομεν, ἵνα
εὑρεθῶμεν μαθηταί Ἰησοῦ Χριστοῦ τοῦ μόνου διδασκάλου ἡμῶν·

Onaj boldani deo (κατὰ κυριακὴν ζῶντες) se često pogrešno prevodi kao "dan Gospodnji" i slično, no-i površno poznavanje grčkog texta ti može pomoći da vidiš kako tamo nema nikakvog "dana" etc. Ako ti smatraš da me možeš ubediti u suprotno i na ovom prilično labavom dokazu demantovati-ok. Za sada ne menjam mišljenje, a tvoje verovanje, naravno, poštujem, i ne mislim da se moramo slagati koliko se moramo poštovati, Krista radi, ako ništa drugo.

Nisam ni rekao da je zabranjeno svetkovanje subote. Naravno da se trebamo postovati radi Krista. A i imamo vise toga zajednickog nego razlika. Nije na meni da nekoga uvjeravam, nego da svjedocim svoju vjeru u Krista, koju temeljim na Bibliji.

crusadercro je napisao/la:

Gdje to u Bibliji piše da su kršćani dužni svetkovati subotu?

2.Petrova:
1 Ljubljeni, pišem evo već drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor 2 da se sjetite riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.
1.Ivanova:
3 I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. 4 Tko veli: Poznajem ga, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 5 A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 6 Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.
7 Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. 8 A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. 9 Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. 10 Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. 11 A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.

Evanđelje po Ivanu:
10 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
12 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14 Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam..

Postoji li nesklad između Božjih zapovjedi, dekaloga koji je imao Isusa za cilj , te je Krist ispunio zakon i proroke?Ispunjenje zakona ne ukida ni jednu titlu te se snaga pobjede koja pobjeđuje svijet daje po vjeri milošću ..U milosti je ispunjenje zakona snagom pravednosti koja neće reći - ovo ne vršite tj. na pr. sedmu zapovjest..Oni koji su opravdani i pravednost Kristova je u njima koju će zapovjest vršiti u snazi pravednosti koja je od ljubavi ? Samo neke ili sve a ne samo zapovjest o suboti?

U čemu je postojanost svetih?
Otkrivenje 14:
12 U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

Postoji li nesklad između vjere Isusove i Božjeg zakona kojega je ipunio Krist?

Između ljubavi i nekih točaka zakona?
28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: Koja je zapovijed prva od sviju? 29 Isus odgovori: Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! 31 Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih. 32 Nato će mu pismoznanac: Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33 Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve. 34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: Nisi daleko od kraljevstva Božjega! I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

crusadercro je napisao/la:

Nisam ni rekao da je zabranjeno svetkovanje subote. Naravno da se trebamo postovati radi Krista. A i imamo vise toga zajednickog nego razlika. Nije na meni da nekoga uvjeravam, nego da svjedocim svoju vjeru u Krista, koju temeljim na Bibliji.

Ok. Ako nije zabranjeno svetkovanje subote-zašto je ne svetkovati?

Dobro, ti svedočiš svoju veru u Krista a pomenuo si Ignacija. To poštujem. Ali, pošto si to naveo tako kao argument koji je neoboriv i kao konačan zaključak kojem ne treba bilo kakva provera i sumnja a pokazalo se ipak drugačije-ubedi me da Ignacije nalaže svetkovanje nedelje kao Dana Gospodnjeg?

Vidiš, kako god da se tebi čini, nekad se iz slabih ili gotovo nikakvih argumenata prave prilično veliki, zaista veliki zaključci. Ja sam se sa ovim spisima davno susreo i nisam ubeđen da govore onako kako ti i mnogi drugi, pretpostavljate. Za mene Ignacije ne pominje svetkovanje nedelje, baš kao što to ne čine ni mnogi drugi pisci a koji se često uzimaju kao autoritet.

Da se razumemo. Razloge i opravdanja za svetkovanje nedelje nećemo naći u Svetom Pismu. Ako pričamo o tradiciji-to je ok, to razumem i slažem se da su ljudi vremenom izmenili ono što je u Svetom Pismu jasno. Samo ne znam iz kog ugla mi da razgovaramo, ako već razgovaramo ovoj temi.