Kršćanski Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kršćanski ForumLogin

PREŠLI SMO NA https://krscanski.chat/


Nedjelja - svetkovanje

power_settings_newLogin to reply
+23
Medeni
crusader
misliti
Mika
pavao
Caesar
laodikejac
Domenika
dragan
Filozofska misao
Grace
jakob
kainos
Giovi
Rahela
UČENIK10
ziger
10
simply
No Nick
dominik
Ruta
Aladin
27 posters

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
[quote="misliti"]
Eutanasije je napisao/la:
Imao je On i svoju volju. Nije bio ropski vezan za volju Ocevu. Dokaz za to je molitva u maslinovom vrtu (Maslinskoj gori).

Ovo što navodiš kao nekakav dokaz je odraz nepoznavanja ili površnog poznavanja Pisma. Isus u Getsemanskome vrtu moli Oca "Oče ako je moguče da ne pijem ovu čašu (kalež) ali ne kako ja hoću ,več tvoja volja neka bude.Jasno da je Isus imao svoju volju jer je to odlika čovjeka , a Isus je bio i čovjek i samo na taj način mogao je biti primjer za stvorenja. Njegovo Božanstvo nam ne može biti primjer jer ga mi nemamo. Isusova volja je cijeli njegov život dragovoljno bila podložena Ocu ni u kom slučaju kao ropska već iz razloga poznavanja Oca iz ljubavi a ne straha("a ovo je život vječni da poznaju tebe Bože i koga si poslao Isusa Krista")
Kada su ga farizeji optužili da On čini djela odgovorio je "Ja ne činim ništa sam od sebe Otac koji je u meni On tvori djela"
Kada je bio kušan u pustinji iskušenje se sastojalo od dva elementa
1. Osnov iskušenja
2. Način iskušenja.....kada se kaže da je bio iskušan u svemu kao i mi pametnjakovići prikazuju taj tekst kao besmislen dokazujući da je to nemoguće jer tada nisu mnoge stvari postojale, međutim tu se ne govori o načinu iskušenja koji se mjenja od stoljeća do stolječa obzirom na napredak tehnike. Osnov iskušenja je uvijek isti valjalo je Isusa natjerati da iučini jedno ,samo jedno samostalno djelo da upotrebi svoju volju za sebe. Da je to Isus kojim slučajem učinio tada se nitko od nas ne bi mogao spasiti zato oprezno sa svojim izjavama.

Što se tiče pokušaja da se zakon prikaže odvojeno od ljubavi to je suštinski pogrešno zato što je Bog ljubav a zakon odraz njegova karaktera i pravednosti, ako primječujete to nije Mojsijev Zakon, več Božji. Postoji nekoliko stvari koje su svete na ovoj zemlji.
1. Isus je svet .pravedan i dobar

2.Zakon Deset Zapovijedi je svet, pravedan i dobar

3. Otac je svet ,pravedan i dobar.

Šta je pridonijelo učenje da je Isus ukinuo Zakon na križu. Ako to uči katolik onda nezna svoje vlastito vjerovanje jer je to protestantsko vjerovanje,
Protestanska Amerika sa takvim učenjem i relativiziranjem morala (sveden na subjektivnu osnovu iskustva) otvorila je put ostvarenju največih bezakonja od potopa do danas, koja se zakonima brane i štite. Dakle svatko od vas krščanina koji učite sladunjavu ljubav bez odgovornosti i tvrdite da je zakon bezvrijedan direktno ste pred Bogom odgovorni i krivi za saučešništvo i ohrabrivanje bezakonja , kratko rečeno to je služba koju sotona revnosno radi vi se tu ne bi trebali nalaziti kao pomagači.



Bojim se da nisam dobro shvacen.
Kada sam rekao da Hristos nije bio ropski vezan mislio sam na to da je bio slobodan. Nije morao da se potcini, ali je to ipak ucinio iz ljubavi prema Ocu. Sveta Trojica ima zajednicu u ljubavi. Tri licnosti sjedinjene u ljubavi.
Dokaz za to:
Ja i Otac jedno smo. (Jovan 10:30)
[ova izjava rusi tvoju stavku 1. ili 3. o svetosti, pravednosti i dobroti]
Zato Hristos i ispunjava voju ocevu jer:
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me je poslao. (Jovan 5,30)

Hristos nije dosao da ukine Zakon nego da ga ispuni sobom. On je punoca Zakona. Zakon je bio nepotpun, nedostajalo mu je nesto dok nije dosao Hristos. Njegova svrha je bila da pripremi "teren" za dolazak mesije, spasitelja sveta, a to je Bogocovek Isus Hristos.

Jer je Hristos svršetak zakona: koji Ga god veruje opravdan je. (Rimljanima 10:4)
Zakon je bio vaspitac za Hrista.

A sto se tice moralnog pada. To je rezultat nedostatka licnog odnosa sa Hristom. Potpuno nepoznavanje Hrista. A naziv "hriscani" je potpuno formalan. Avaj, to nije samo u Americi vec svuda i u svim konfesijama. Onaj koji se naziva hriscaninom i veruje da je to mora podrazavati Hrista. Mora biti kao On. A kakav je On pokazuje nam Biblija.

"Idi i ti cini tako!!!"

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
[quote="Eutanasije"]
misliti je napisao/la:
Eutanasije je napisao/la:
Imao je On i svoju volju. Nije bio ropski vezan za volju Ocevu. Dokaz za to je molitva u maslinovom vrtu (Maslinskoj gori).

Ovo što navodiš kao nekakav dokaz je odraz nepoznavanja ili površnog poznavanja Pisma. Isus u Getsemanskome vrtu moli Oca "Oče ako je moguče da ne pijem ovu čašu (kalež) ali ne kako ja hoću ,več tvoja volja neka bude.Jasno da je Isus imao svoju volju jer je to odlika čovjeka , a Isus je bio i čovjek i samo na taj način mogao je biti primjer za stvorenja. Njegovo Božanstvo nam ne može biti primjer jer ga mi nemamo. Isusova volja je cijeli njegov život dragovoljno bila podložena Ocu ni u kom slučaju kao ropska već iz razloga poznavanja Oca iz ljubavi a ne straha("a ovo je život vječni da poznaju tebe Bože i koga si poslao Isusa Krista")
Kada su ga farizeji optužili da On čini djela odgovorio je "Ja ne činim ništa sam od sebe Otac koji je u meni On tvori djela"
Kada je bio kušan u pustinji iskušenje se sastojalo od dva elementa
1. Osnov iskušenja
2. Način iskušenja.....kada se kaže da je bio iskušan u svemu kao i mi pametnjakovići prikazuju taj tekst kao besmislen dokazujući da je to nemoguće jer tada nisu mnoge stvari postojale, međutim tu se ne govori o načinu iskušenja koji se mjenja od stoljeća do stolječa obzirom na napredak tehnike. Osnov iskušenja je uvijek isti valjalo je Isusa natjerati da iučini jedno ,samo jedno samostalno djelo da upotrebi svoju volju za sebe. Da je to Isus kojim slučajem učinio tada se nitko od nas ne bi mogao spasiti zato oprezno sa svojim izjavama.

Što se tiče pokušaja da se zakon prikaže odvojeno od ljubavi to je suštinski pogrešno zato što je Bog ljubav a zakon odraz njegova karaktera i pravednosti, ako primječujete to nije Mojsijev Zakon, več Božji. Postoji nekoliko stvari koje su svete na ovoj zemlji.
1. Isus je svet .pravedan i dobar

2.Zakon Deset Zapovijedi je svet, pravedan i dobar

3. Otac je svet ,pravedan i dobar.

Šta je pridonijelo učenje da je Isus ukinuo Zakon na križu. Ako to uči katolik onda nezna svoje vlastito vjerovanje jer je to protestantsko vjerovanje,
Protestanska Amerika sa takvim učenjem i relativiziranjem morala (sveden na subjektivnu osnovu iskustva) otvorila je put ostvarenju največih bezakonja od potopa do danas, koja se zakonima brane i štite. Dakle svatko od vas krščanina koji učite sladunjavu ljubav bez odgovornosti i tvrdite da je zakon bezvrijedan direktno ste pred Bogom odgovorni i krivi za saučešništvo i ohrabrivanje bezakonja , kratko rečeno to je služba koju sotona revnosno radi vi se tu ne bi trebali nalaziti kao pomagači.



Bojim se da nisam dobro shvacen.
Kada sam rekao da Hristos nije bio ropski vezan mislio sam na to da je bio slobodan. Nije morao da se potcini, ali je to ipak ucinio iz ljubavi prema Ocu. Sveta Trojica ima zajednicu u ljubavi. Tri licnosti sjedinjene u ljubavi.
Dokaz za to:
Ja i Otac jedno smo. (Jovan 10:30)
[ova izjava rusi tvoju stavku 1. ili 3. o svetosti, pravednosti i dobroti]
Zato Hristos i ispunjava voju ocevu jer:
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me je poslao. (Jovan 5,30)

Hristos nije dosao da ukine Zakon nego da ga ispuni sobom. On je punoca Zakona. Zakon je bio nepotpun, nedostajalo mu je nesto dok nije dosao Hristos. Njegova svrha je bila da pripremi "teren" za dolazak mesije, spasitelja sveta, a to je Bogocovek Isus Hristos.

Jer je Hristos svršetak zakona: koji Ga god veruje opravdan je. (Rimljanima 10:4)
Zakon je bio vaspitac za Hrista.

A sto se tice moralnog pada. To je rezultat nedostatka licnog odnosa sa Hristom. Potpuno nepoznavanje Hrista. A naziv "hriscani" je potpuno formalan. Avaj, to nije samo u Americi vec svuda i u svim konfesijama. Onaj koji se naziva hriscaninom i veruje da je to mora podrazavati Hrista. Mora biti kao On. A kakav je On pokazuje nam Biblija.

"Idi i ti cini tako!!!"


Brate,dal ti razumije da je tada postojalo vise zakona,izmedu ostalog i ceremonijalni zakon koji je ukinu na krizu a ne deset zapovijedi tj. moralni zakon,a ako to ne razumijes daj mi komentiraj onda ovaj stih da vidim koliko razmisljas barem pa cemo vidjet jeli to istina:
Gal.3:19 Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Razmisljam na pravoslavan nacin jer sam i sam pravoslavan. Niti zelim nekog da prisiljavam da razmislja kao ja, niti zelim da mi neko siluje slobodu. Iznosim svoje misljenje pa kome se svidi...

Ja ne govorim o Dekalogu vec o raznim ostalim zakonima.
Npr. u Dekalogu pise "Ne ubij", ali se u Petoknjizju kaze "Vestici ne daj da zivi" 2.Mojsijeva 22,18. Da li je neko raspolozen za malo lova na vestice? Hocemo da organizujemo inkviziciju? Dekalog ostaje. On definise nas odnos sa Bogom (prve cetiri zapovesti) i ljudima (ostalih sest). Mada sam spreman da se ugledam na Hrista (i svi hriscani bi trebali to da cine inace nisu hriscani) i da odbacim cak i Dekalog jer sve mi govori Hristos.


A sto se tice tvog navedenig citata pogledaj sledecih par stihova posle navedenog.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
17 A ovo velim: "Zavjeta, koji je od Boga potvrđen, ne dokida zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, tako da se poruši obećanje.
18 Jer ako je baština od zakona, onda nije od obećanja; a Abrahamu se je Bog milostiv iskazao obećanjem.
19 Što će dakle zakon? Zbog prestupaka bio je postavljen, doli dođe potomak, kojemu je bilo dano obećanje, određen po anđelima, rukom posrednika,
20 A posrednik nije jednoga, a Bog je jedan.
21 Je li dakle zakon protivan obećanjima Božjim? Bože sačuvaj, jer kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao život dati, zaista bi od zakona bila pravda.
22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje dadne po vjeri u Isusa Krista onima, koji vjeruju.
23 A prije nego je došla vjera, bili smo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti.
24 Tako je zakon bio čuvar naš do Krista, da se vjerom opravdamo.
25 A kad je došla vjera, nijesmo više pod čuvarom.
26 Jer ste svi sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu.
27 Jer koliko vas se god u Kristu krstiste, Krista obukoste.
28 Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu Isusu.
29 A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obećanju baštinici.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
"A prije nego je došla vjera, bili smo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti.
24 Tako je zakon bio čuvar naš do Krista, da se vjerom opravdamo. "

Budući smo opravdani - djela li nam potvrđuju zakona ili ga odbacuju kao ispunjenog , nepotrebnog u pravednosti..?
Po ćemu smo pravedni, ako smo po Kristu opravdani vjerom u Njegovo djelo ispunjenja zakona Ljubavi, ako smo postigli posvećenjem suslićnost Njegovoj svetosti, hoćemo li kao sveti činiti nepravdu, bezakonje..Ne potvrđujemo li vjerom zakon kao duhovan jer je za grijeh Isus osudio grijeh u tijelu silom pravednosti koja ispunjava zakon jer je sila sveta..
Kada ne kradem, ne kažem - zakona više nema jer je ispunjen, sada kažem ispunjenje je u meni ispunjenjem Kristovim budući me je opravdao kroz vjeru kojoj je On začetnik jer je uzročitelj moga spasenja..
Tako za svih deset zapovjedi koje su izvedene iz zakona svetosti po kojemu samo svetosti priada život vjećni..
Isus nas je iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva..Dakle ako ljubimo - nećemo kršiti zakon je rimamo njegovo ispunjenje u nama u pravednosti koja kraljuje svetošću za život vječni..Čuvar više nije ispred nas - na pločama kamenim već u pravednosti sve dok ljubimo Isusa ..Ne samo da vjerom potvrđujemo zakon slobode već i pravednost i svetost po kojoj smo djeca Božja jer smo subaštinili krvlju Isusovom život budući smo s Njime suukopani kada smo bili surazapeti...Kako je kroz Isusa njime ispunjena kletva zakonska nad nama u Njemu - zavoljeli smo zakon njegove pravednosti milošću jer zakna nismo mogli voljeti zbog karanja iako smo se s njime slagali umom ali nam zakon nije mogao otkupiti od ropstva grijehu..

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Eutanasije je napisao/la:
17 A ovo velim: "Zavjeta, koji je od Boga potvrđen, ne dokida zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, tako da se poruši obećanje.
18 Jer ako je baština od zakona, onda nije od obećanja; a Abrahamu se je Bog milostiv iskazao obećanjem.
19 Što će dakle zakon? Zbog prestupaka bio je postavljen, doli dođe potomak, kojemu je bilo dano obećanje, određen po anđelima, rukom posrednika,
20 A posrednik nije jednoga, a Bog je jedan.
21 Je li dakle zakon protivan obećanjima Božjim? Bože sačuvaj, jer kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao život dati, zaista bi od zakona bila pravda.
22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje dadne po vjeri u Isusa Krista onima, koji vjeruju.
23 A prije nego je došla vjera, bili smo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti.
24 Tako je zakon bio čuvar naš do Krista, da se vjerom opravdamo.
25 A kad je došla vjera, nijesmo više pod čuvarom.
26 Jer ste svi sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu.
27 Jer koliko vas se god u Kristu krstiste, Krista obukoste.
28 Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu Isusu.
29 A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obećanju baštinici.



Brate jos mi nisi odgovorio na pitanje,probaj komentirat onaj citat iz galacana pa cemo vidjet koliko razumijes Pisma ok mir vam i milost od Boga i Gospodina Isusa pozz

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Ceremonijalni zakon je ispunjen - dovršen Kristovom žrtvom kao žrtvom Prvosvećenika koji je kako stoji u Galaćanima 4,4-5 : rođen pod Zakonom!
Bez ceremonijalnog djela učiteljstva Zakona ne bi bilo cjelovito učiteljstvo i starateljstvo moralnog zakona do dolaska sjemena nepropadljvog tj Krista na križu kada se rascjepala zavjesa u hramu.Da bi Krist mogao ispuniti Zakon
on je morao biti rođen pod zakonom a bez grijeha kako bi osudio grijeh za grijeh u tijelu - i bio od Oca učinjen ghrijehom bez grijeha da bi podnio kaznu i iskusio smrt za nas kako bismo mogli biti suslićni Njegovoj smrti i uči u Njegovu pravednost vjerom po službi Duha kojim išćekujemo nadu - pravednost..Dakle pravednost ne dolazi po Zakonu jer kad bi Zakon mogao oživljavati onda ne bi trebala vjera sjemena nepropadljivog po čijoj službi se ispunjava i dovršava ceremonijalni zakon Kristovom osudom grijha za grijeh u tijelu..Vjera ne odbacuje zakon već nas Kristova pravednost oslobađa podložnosti Zakonu jer je Krist postao za nas kletva...Kako nismo više pod pratiteljem jer se u nas uselila parvednost po milosti - ne znaći da je Zakon mrtav, već smo mi zakonom zakonu mrtvi jer smo živi Bogu pravdom Kristovom..Kako smo takvi, ako smo takvi, pravedni nikada neće iz Kristove pravednosti u smislu evanđelja reći slobodno je prestupati zakon jer ga više za nas nema..A ono, avaj, uselio se u nas svetošću u kojoj je sav ispunjen ljubavi prema bližnjemu - kojemu, ne krademo, kojemu ne uzimamo žene i kuće, kojemu ne činimo idole, kojega ne odvraćamo od nijedne toćke moralnosti ...

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Eutanazije budi ljubazan pa mi objasni šta se misli u katoličkoj literaturi pod ovim

"1. Svećenik može opraštati grijeh što ne može ni svetac ni anđeo

2. Jedina ruka koja ima pravo i moć da uvodi duše iz stanja grijeha u kraljevstvo milosti i svjetla jest ruka svećenika

3. Opraštanje za grešnika zavisi od svećenikove volje

4. Svećenik posvećen od Katoličke Crkve viši je nego svi sveci i anđeli Božji

5. Svećenik zaključuje mir između uvrijeđenog Boga i uvreditelja čovjeka

6. On je sudac

7. Svećenik... u ruci drži ključeve neba da u njega dovodi duše

8. On može otvoriti nebo i učiniti da na zemlju siđe Gospod nad vojskama jer ima vlast da tako kažemo i nad samim Bogom

9. Svećenik zapovijeda Bogu da siđe s neba

10. Sam se, dakle, Bog pokorava svećeniku te mu stavlja na raspolaganje svoje tijelo i krv, svega sebe

11. Moć se, pak, svećenika diže iznad zemlje i nad oblake, siže sve do neba

12. O neshvatljive li moći svećenika u okviru Katoličke Crkve, oduševljava se sv. Augustin

13. Što je svećenik? Namjesnik Božji opremljen svim Božanskim moćima

14. Kada svećenik oprašta grijehe u ispovijedi ne veli “Bog ti oprašta” nego “ja te odrešujem”. Kada u misnoj žrtvi pretvara kruh u tijelo, a vino u krv Isusovu, on ne veli “ovo je tijelo Isusovo”, nego ”ovo je tijelo moje... ovo je krv moja”

15. Iza Boga svećenik je sve u životu svake duše."



Kada jedan običan svećenik ima ovakvu vlast što kazati o vlasti pape? Svakako da nam se postavlja pitanje, što Božja riječ Biblija govori o ovakvim izjavaa o čemu ćemo govoriti u slijedećem poglavlju.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Ne znam jer nisam katolik.
Ako pogledas moj avatar i post na prethodoj strani...

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
BOŽJE MJESTO SJEĆANJA








Bog također ima svoje "mjesto sjećanja" koje nije izgrađeno u mramoru nego u vremenu. To je subota.Tjedni dan odmora uspostavljen od Boga u raju prije pojave ljudskog grijeha i svoje će funkcije podsjećanja imati i u obnovljenom raju kada grijeh zaubijek prođe. Tri su stepenice uključene u stvaranje subote.

Prvo. Odmor

Drugo. Blagoslov

Treće. Posvećenje

Neki su se pitali da li je subota uspostavljena u vrijeme stvaranj ili kasnije. Odgovor dobivamo usporedbom postanka 1: 28 sa postankom 2: 3 gdje je riječ "blagoslovljen" primjenjena i na brak i na subotu. Čini se da nema sumnje da je brak uspostavljen u vrijeme stvaranja i namjenjen cjelokopnoj ljudskoj vrsti, činjenica da ista riječ "blagoslovljen" primijenjena je i na subotu u istom kontekstu, pokazuje da je subota također uspostavljena u doba stvaranja i da ju je Bog namijenio cijeloj ljudskoj rasi.

Izlazak 20: 8 - 11

Sječati se, znači da subota nije bila nova institucija uspostavljena na Sineju, nego već ranije poznati običaj. Dan Božji pokazuje da subota ne pripada niti jednoj rasi ili sekti ili crkvi. Ona pripada Bogu. To je osnovno načelo cjelokupne Biblijeske doktrine o suboti. To je ono što čini subotu drugačijom, važnom i svetom. Subota je Božje, a ne čovjekovo vlasništvo. Uzmemo li i upotrijebimo subotu svjesno za svoje potrebe možemo se smatrati kriviza za pokradanje Boga.

Izajija 58: 13, 14

Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu znači "skini svoju nogu sa subote,prestani je gaziti nogama kao da je to obična stvar."...Znak između mene i tebe, baš kao što je i vjenčani simbol koji nosi nevjesta vidljivi znak jedinstvene veze između nje i njenog supruga, tako je subotnji dan znak posebne veze između Boga i njegovog naroda. To je vidljiva oznaka onih koji slave boga kao stvoritelja dok je većina ljudi dozvolila da činjenicu o stvaranju izblijediz iz njihovih umova... da ja sam Jahve koji ih posvećujem. Riječi pokazuju da u Božjem umu subota mnogo više od vanjskog, formalnog običaja svetkovanja posebnog dana. U osnovi subota je iskustvo posvećenja. Stanje srca kada je vjernik izdvojen Bogu na službu i stavljen na stranu za njegovu upotrebu. To je vjenčanje ljudske volje s Božjom voljom. Ovo iskustvo nije zatvoreno unutar određenog perioda od 24 sata. Ono se preljeva iz subotnjeg dana i proširuje svaki dan u tjednu. Vanjsko držanje subote i od Boga postavljeni znak ovog unutarnjeg iskustva.

Matej 24: 20

Ovo je dokaz izrečen od samog Isusa da će svetost subote ostati nepromijenjena u kršanskoj eri. Rimska invazija na Judeju zbog čega su se Kristove sluge morale pobjeći iz Jeruzalema i okolnih oblasti, nije počela prije 66. - 70- godine naše ere. Dakle gotovo četrdeset godina nakon ovog proročanstva. Stoga je očigledno da se Isusov stav prema suboti nije promijenio nakon križa niti on želio da se stav njegovih učenika mijenja.

Luka 4: 16

On je otišao u sinagogu u subotnji dan. Da smo bilo kojeg dana u tjednu prošli pored drvodjelske radionice u Nazaretu, čuli bismo udarce sjekire, kuckanje bata ili rezanje pile. Ondje bismo našli Isusa. Ako bismo sedmog dana navratili u radionicu, našli bismo zatvorena vrata, navučene kapke i uredno složene alate. Isusa ondje nije bilo. Ako je bio sat javnog bogosluženja našli bismo ga u Božjoj kući. U drugim bismo ga prilikama našli pored nekoga tko pati ili u mirnom kutku kako čita pismo i razgovara sa svojim ocem. Među mnogim prijestupimab onog vremena Bog posebno izdvaja jedan naročito odvratan grijeh. Toi je običaj gaženja subote i odnošenja prema njoj kao prema običnom danu. Stoga Bog hitno poziva: Ukloni svoju nogu sa subote. 13 - 14. Tako je u zidu Božjeg zakona tjekom kršćanske ere napravljena velika pukotina. Izvorna zapovijed o suboti isčupana je i bačena na stranu. Na njezino je sveto mjesto stavljena poganska nedjelja, neutemeljena na Božanskom autoritetu. Međutim, ovaj drski čin religiozne protuzakonitosti nije iznenadio Boga. On ga je predvidio davno stoljećima prije svitanja kršćanske ere u proročanstvima proroka Danijela.

Danijel 7: 25

Ono što je nevjerovatno je činjenica da je ovo smjelo zamjenjivanje istine lažju učinjeno od strane vođa kršćanske crkve. Da su to učinili priznati Božji neprijatelji ateisti, zločinci ili ideolopoklonici, ne bi bilo razloga iznenađenju, ali se ovaj otvoreni javni najdrskiji, najuporniji izazov vođen vlastodršću u čitavoj ljudskoj povijesti smislili i opravdali oni koji se nazivaju Kristovim prijateljima. Ovo je uistinu činjenica u koju je teško povjerovati.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
[quote="misliti"]


"1. Svećenik može opraštati grijeh što ne može ni svetac ni anđeo


točno, po riječi rečenoj od Krista u Iv 20, 22-23. sv.Faustina Kowalska je u jednom viđenju zatražila od jednog serafa da je ispovijedi, našto on odgovara da nijedan nebeski duh nema te moći. nju imaju apostoli i njihovi nasljednici.


2. Jedina ruka koja ima pravo i moć da uvodi duše iz stanja grijeha u kraljevstvo milosti i svjetla jest ruka svećenika


rečeno u svjetlu ispovijedi, i značenja tog sakramenta-oproštenje grijeha znači izlazak iz stanja grijeha u kraljevstvo milosti.

3. Opraštanje za grešnika zavisi od svećenikove volje


ne. oproštenje grijeha ne zavisi od svećenikove volje u apsolutnom smislu, jer je i jegov volje tu uvjetovana: on nemože i nesmije uskratiti odrešenje pokorniku, osim ako ima razloga za to, zato Krist i spominje eventualno "zadržavanje" grijeha.

vidi KKC 1465, 1466, 1467. jasno stoji da svećenik nije gospodar ispovijedi

4. Svećenik posvećen od Katoličke Crkve viši je nego svi sveci i anđeli Božji


u ovom kontekstu jest, jer ima tu vlast primljenu od Gospodina, a ta vlast nije bilo što. dakle, bitan je kontekst, ovo ne označuje veći stupanj svetosti, nego ovlasti.

5. Svećenik zaključuje mir između uvrijeđenog Boga i uvreditelja čovjeka


točno, oproštenjem grijeha nastaje mir s Bogom.


6. On je sudac


to je bilo osobito naglašeno prije, sada se naglašavaju i drugi aspekti: pastir, učitelj, liječnik..i kada sudi, njegov sud nije apsolutan, neograničen, i i proizvoljan. vidi KKC

7. Svećenik... u ruci drži ključeve neba da u njega dovodi duše


pjesnički prerečeno ovo što sa rastumačio dosad, jer opraštanje grjeha podrazumijeva dolazak nebu.

8. On može otvoriti nebo i učiniti da na zemlju siđe Gospod nad vojskama jer ima vlast da tako kažemo i nad samim Bogom


također pjesnički rečeno, no ne zaboravimo: vlast opraštanja grijeha i euharistije, vlast i poslanje predstavljati Krista, nije bilo šta.

9. Svećenik zapovijeda Bogu da siđe s neba


vrijedi kao i za točku 8.

10. Sam se, dakle, Bog pokorava svećeniku te mu stavlja na raspolaganje svoje tijelo i krv, svega sebe


vrijedi kao i za 8. i 9., ne zaboravmo da je u euharistiji živi Krist.

11. Moć se, pak, svećenika diže iznad zemlje i nad oblake, siže sve do neba


jer vlast oprostiti grijeh jest božanskog podrijetla.


12. O neshvatljive li moći svećenika u okviru Katoličke Crkve, oduševljava se sv. Augustin


amen!


13. Što je svećenik? Namjesnik Božji opremljen svim Božanskim moćima


točno

14. Kada svećenik oprašta grijehe u ispovijedi ne veli “Bog ti oprašta” nego “ja te odrešujem”. Kada u misnoj žrtvi pretvara kruh u tijelo, a vino u krv Isusovu, on ne veli “ovo je tijelo Isusovo”, nego ”ovo je tijelo moje... ovo je krv moja”


nategnuto. evo molitve odriješenja:
Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet
smrću i uskrsnućem svojega Sina,
i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha.
Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir.
I ja te odrešujem od grijeha tvojih
u ime Oca i Sina Duha Svetoga.

Bog oprašta, čovjek je samo službenik, i to po Crkvi. uostalom, ova formula je uvedena jako kasno, u trdiciji istoka postoji i druga, koja se direktno obraća Bogu, to se može uvesti i u KC.

svećenik ne govori za svoje tijelo, već citira Isusove riječi s Posljednje večere:

"..kad se dragovoljno predao na muku on uzme kruh, tebi zahvali, razlomi, i dade svojim učenicima govoreći: UZMITE..OVO JE TIJELO MOJE.."


15. Iza Boga svećenik je sve u životu svake duše."


u kontekstu svega rečenoga i kao službenik Crkve-Njegovog Tijela.



Kada jedan običan svećenik ima ovakvu vlast što kazati o vlasti pape? Svakako da nam se postavlja pitanje, što Božja riječ Biblija govori o ovakvim izjavaa o čemu ćemo govoriti u slijedećem poglavlju.


kao što vidiš, ovo je sve biblijski utemeljeno i pravovjerno; problem nastaje kad netko počne trgati pojedine citate iz konteksta, i davati im proizvoljno značenje, a zanemarivati toliko toga drugoga napisanoga (a što baš i neide u prilog njegovim tezama)

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
[quote="matej24"]
Eutanasije je napisao/la:
misliti je napisao/la:
Eutanasije je napisao/la:
Imao je On i svoju volju. Nije bio ropski vezan za volju Ocevu. Dokaz za to je molitva u maslinovom vrtu (Maslinskoj gori).

Ovo što navodiš kao nekakav dokaz je odraz nepoznavanja ili površnog poznavanja Pisma. Isus u Getsemanskome vrtu moli Oca "Oče ako je moguče da ne pijem ovu čašu (kalež) ali ne kako ja hoću ,več tvoja volja neka bude.Jasno da je Isus imao svoju volju jer je to odlika čovjeka , a Isus je bio i čovjek i samo na taj način mogao je biti primjer za stvorenja. Njegovo Božanstvo nam ne može biti primjer jer ga mi nemamo. Isusova volja je cijeli njegov život dragovoljno bila podložena Ocu ni u kom slučaju kao ropska već iz razloga poznavanja Oca iz ljubavi a ne straha("a ovo je život vječni da poznaju tebe Bože i koga si poslao Isusa Krista")
Kada su ga farizeji optužili da On čini djela odgovorio je "Ja ne činim ništa sam od sebe Otac koji je u meni On tvori djela"
Kada je bio kušan u pustinji iskušenje se sastojalo od dva elementa
1. Osnov iskušenja
2. Način iskušenja.....kada se kaže da je bio iskušan u svemu kao i mi pametnjakovići prikazuju taj tekst kao besmislen dokazujući da je to nemoguće jer tada nisu mnoge stvari postojale, međutim tu se ne govori o načinu iskušenja koji se mjenja od stoljeća do stolječa obzirom na napredak tehnike. Osnov iskušenja je uvijek isti valjalo je Isusa natjerati da iučini jedno ,samo jedno samostalno djelo da upotrebi svoju volju za sebe. Da je to Isus kojim slučajem učinio tada se nitko od nas ne bi mogao spasiti zato oprezno sa svojim izjavama.

Što se tiče pokušaja da se zakon prikaže odvojeno od ljubavi to je suštinski pogrešno zato što je Bog ljubav a zakon odraz njegova karaktera i pravednosti, ako primječujete to nije Mojsijev Zakon, več Božji. Postoji nekoliko stvari koje su svete na ovoj zemlji.
1. Isus je svet .pravedan i dobar

2.Zakon Deset Zapovijedi je svet, pravedan i dobar

3. Otac je svet ,pravedan i dobar.

Šta je pridonijelo učenje da je Isus ukinuo Zakon na križu. Ako to uči katolik onda nezna svoje vlastito vjerovanje jer je to protestantsko vjerovanje,
Protestanska Amerika sa takvim učenjem i relativiziranjem morala (sveden na subjektivnu osnovu iskustva) otvorila je put ostvarenju največih bezakonja od potopa do danas, koja se zakonima brane i štite. Dakle svatko od vas krščanina koji učite sladunjavu ljubav bez odgovornosti i tvrdite da je zakon bezvrijedan direktno ste pred Bogom odgovorni i krivi za saučešništvo i ohrabrivanje bezakonja , kratko rečeno to je služba koju sotona revnosno radi vi se tu ne bi trebali nalaziti kao pomagači.



Bojim se da nisam dobro shvacen.
Kada sam rekao da Hristos nije bio ropski vezan mislio sam na to da je bio slobodan. Nije morao da se potcini, ali je to ipak ucinio iz ljubavi prema Ocu. Sveta Trojica ima zajednicu u ljubavi. Tri licnosti sjedinjene u ljubavi.
Dokaz za to:
Ja i Otac jedno smo. (Jovan 10:30)
[ova izjava rusi tvoju stavku 1. ili 3. o svetosti, pravednosti i dobroti]
Zato Hristos i ispunjava voju ocevu jer:
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me je poslao. (Jovan 5,30)

Hristos nije dosao da ukine Zakon nego da ga ispuni sobom. On je punoca Zakona. Zakon je bio nepotpun, nedostajalo mu je nesto dok nije dosao Hristos. Njegova svrha je bila da pripremi "teren" za dolazak mesije, spasitelja sveta, a to je Bogocovek Isus Hristos.

Jer je Hristos svršetak zakona: koji Ga god veruje opravdan je. (Rimljanima 10:4)
Zakon je bio vaspitac za Hrista.

A sto se tice moralnog pada. To je rezultat nedostatka licnog odnosa sa Hristom. Potpuno nepoznavanje Hrista. A naziv "hriscani" je potpuno formalan. Avaj, to nije samo u Americi vec svuda i u svim konfesijama. Onaj koji se naziva hriscaninom i veruje da je to mora podrazavati Hrista. Mora biti kao On. A kakav je On pokazuje nam Biblija.

"Idi i ti cini tako!!!"


Brate,dal ti razumije da je tada postojalo vise zakona,izmedu ostalog i ceremonijalni zakon koji je ukinu na krizu a ne deset zapovijedi tj. moralni zakon,a ako to ne razumijes daj mi komentiraj onda ovaj stih da vidim koliko razmisljas barem pa cemo vidjet jeli to istina:
Gal.3:19 Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika.


Odgovor na tvoje pitanje u vezi poslanice Galatma

Бог је начинио завет с Авраамом, давши обећање Аврааму и семену његовом, које је Христос. Христос је Авраамов потомак, у коме се испуњују сва обећања дата Аврааму. То је завет Божји Аврааму, непроменљив и неприкосновен. Све што је касније дошло од Бога, дошло је као објашњење и образложење тога, ни у ком случају као измена. И овај завет не може бити ни измењен, ни допуњен, ни обеснажен, ни укинут законом који је постао после четири стотине и тридесет година. Заветовање Божје Аврааму састоји се у обећању: да ће се у њему благословити, тојест спасти греха и смрти и ђавола сви народи на земљи. А то нити је учинио, нити чини Закон који је дошао касније јер нема силе. То је једини учинио и чини Господ Христос, као потомак Авраамов, и у Њему се, једино у Њему и испуњује обећање дато Аврааму завештањем о спасењу рода људског од греха, смрти и ђавола, тим јединим истинским благословом којим је Бог могао благословити род људски.

Свети Јустин Поповић


http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Svetopismo/Galatima/Galatima03.htm

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Mislim da je naslov teme promarsen. Mislim da bi trebao biti SVETKOVANJE BOGA NEDJELJOM. Zato jer slavimo Gospodina Isusa Krista i Njegovo Uskrsnuce i pobjedu nad grijehom i smrti a ne Nedjelju kao jedan od dana u tjednu.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Dies Domini - apostolsko pismo pape Ivana Pavla II, o posvećenju Dana Gospodnjeg...

http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/apost_letters/documents/hf_jp-ii_apl_05071998_dies-domini_hr.html

Sunday Worship - Scripture +Tradition

http://www.scripturecatholic.com/sunday_worship.html

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Citiram jedno mjesto iz Dies Domini i ukazujem na kriticki osvrt pape na banaiziranje dana koje je sve vise prisutno i u Hrvatskoj ..Kako zaustaviti banaliziranje?


»U početku stvori Bog nebo i zemlju« (Post 1, 1)
9. Pjesnički stil izvješća o stvaranju u Knjizi Postanka jasno ističe čovjekovo čuđenje pred neizmjernošću stvorenog i osjećaj divljenja koji odatle proizlazi prema Onome koji je iz ničega sve stvorio. Ta stranica ima snažno vjersko značenje, ona je hvalospjev Stvoritelju svemira, opisanim kao jedinim Gospodinom nasuprot stalnim napastima divinizacije samoga svijeta; to je istodobno hvalospjev dobroti stvorenoga, u cijelosti oblikovanoga moćnom i milosrdnom Božjom rukom.
»I vidje Bog da je dobro« (Post 1, 10. 12, itd.). Taj 'pripjev’ koji dijeli izvješće baca pozitivno svjetlo na sve sastavnice svemira, omogućujući istodobno nazreti tajnu za njegovo pravilno razumijevanje i za njegovu moguću obnovu: svijet je dobar u onoj mjeri u kojoj ostaje usidren u svome izvorištu i nakon što ga je grijeh nagrdio ponovno postaje dobar ako se, uz pomoć milosti, vrati Onome koji ga je stvorio. Ta se dijalektika očito izravno ne odnosi na neživi svijet i životinje, već na ljudska bića kojima je podijeljen neusporedivi dar, ali i rizik slobode. Biblija, odmah nakon izvješća o stvaranju, upravo naglašava dramatičnu suprotnost između veličine čovjeka, stvorena na sliku i sličnost Božju, i njegova pada koji u svijetu otvara mračnu povijest grijeha i smrti (usp. Post 3).
10. Izišao iz Božjih ruku takav kakav je, svemir nosi biljeg njegove dobrote. Taj je svijet lijep, dostojan da mu se divi i u njemu uživa, ali također određen da se dalje obrađuje i razvija. »Dovršavanje« Božjega djela otvara svijet čovjekovu radu. »I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini« (Post 2, 2). Pomoću tog antropomorfnog pozivanja na božanski »rad« Biblija ne samo da nam ukazuje na otajstveni odnos između Stvoritelja i stvorenog svijeta, nego također osvjetljava čovjekovu zadaću u svijetu. Božji »rad« je na neki način primjer čovjeku. Čovjek naime nije samo pozvan udomiti se u svijetu već i »izgrađivati« svijet, postajući tako Božjim »suradnikom«. Prva poglavlja Knjige Postanka, kako sam napisao u enciklici Laborem exercens, tvore u određenom smislu prvo »evanđelje rada«.(10) To je istina koju ističe i Drugi vatikanski sabor: »Čovjek, stvoren na sliku Božju, primio je nalog da sebi podloži zemlju sa svime što ona sadržava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti te da priznajući Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time što su sve stvari podvrgnute čovjeku bude ime Božje slavljeno po svoj zemlji.«(11)
Upečatljiv razvoj znanosti, tehnike i kulture u svojim različitim izričajima – uvijek sve brži, pa čak i vrtoglavi razvoj – plod je, u povijesti svijeta, poslanja kojim je Bog povjerio muškarcu i ženi zadaću i odgovornost da napuče zemlju i da je radom sebi podlože obdržavajući njegov zakon.
»Šabbat«: Stvoriteljev radosni počinak
11. Ako je, na prvoj stranici Knjige Postanka, Božji »rad« primjer čovjeku, to je jednako tako i »počinak«: »I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini« (Post 2, 2). I ovdje se nalazimo pred antropomorfizmom koji je bogat plodonosnom porukom.
Božji »počinak« ne može biti tumačen tek kao svojevrsna Božja »neaktivnost«. Stvoriteljev čin na kojemu počiva svijet zapravo je dio njegove trajne naravi i Bog nikada ne prestaje djelovati, kako to sam Isus nastoji podsjetiti upravo u odnosu prema zapovijedi o suboti: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim« (Iv 5, 17). Božji počinak sedmoga dana ne upućuje na nekog neaktivnog Boga, nego ističe puninu dovršenoga ostvarenja i gotovo da izražava Božju stanku pred »veoma dobrim« djelom (Post 1, 31) proizašlim iz njegovih ruku, kako bi na njega uputio pogled pun radosnoga zadovoljstva: to je »kontemplativni« pogled koji nije više usmjeren prema novim ostvarenjima, već prije svega prema uživanju u ljepoti onoga što je ostvareno; pogled upravljen na sve stvoreno, ali osobito na čovjeka, vrhunac stvaranja. To je pogled u kojemu se na neki način može već naslutiti »zaručnička« dinamika odnosa koji Bog želi uspostaviti sa stvorenjem, stvorenim na njegovu sliku, pozivajući ga da se zauzme u savezu ljubavi. To je ono što će on, u perspektivi spasenja ponuđenog cijelomu čovječanstvu, postupno ostvarivati po spasenjskomu savezu uspostavljenom s Izraelom i dovršenom u Kristu. Upravo će utjelovljena Riječ, eshatološkim darom Duha Svetoga i ustanovljenjem Crkve kao njezina tijela i zaručnice, proširiti ponudu milosrđa i Očeve ljubavi na cijelo čovječanstvo.
12. U Stvoriteljevu naumu postoji određena razlika, ali i prisna veza, između reda stvaranja i reda spasenja. To naglašava već i Stari zavjet kada zapovijed koja se odnosi na »šabbat« dovodi u vezu ne samo s tajanstvenim Božjim »počinkom« nakon danâ stvarateljskoga djelovanja (usp. Izl 20, 8–11), već i sa spasenjem koje Bog nudi Izraelu u oslobođenju iz egipatskoga ropstva (usp. Pnz 5, 12–15). Bog koji se odmara sedmi dan radujući se stvaranju isti je onaj koji očituje svoju slavu, oslobađajući svoju djecu od faraonova tlačenja. I u jednom i u drugom slučaju moglo bi se reći, prema slici koja je tako draga prorocima, da se objavljuje kao zaručnik pred zaručnicom (usp. Hoš 2, 16–24; Jer 2, 2; Iz 54, 4–Cool.
Da bismo doprijeli do same srži »šabbata«, Božjega »počinka«, kako to sugeriraju neki elementi same židovske predaje,(12) potrebno je shvatiti snagu zaručništva koja, kako u Starom tako i u Novom zavjetu, označuje odnos između Boga i njegova naroda. Tu snagu primjerice izražava ovaj divni Hošein tekst: »U onaj dan učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, s pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva. Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi« (2, 20–22).
»I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga« (Post 2, 3)
13. Zapovijed o suboti, koja u prvome savezu pripravlja nedjelju novoga i vječnoga saveza, ukorijenjena je, dakle, u dubini Božjeg nauma. Upravo zbog toga nije smještena pokraj čisto obrednih uredbi, kao što je to slučaj s brojnim drugim propisima, nego unutar Dekaloga, »deset riječi« koje označavaju stupove moralnoga života, općenito upisanog u ljudsko srce. Shvaćajući tu zapovijed unutar obzora temeljnih etičkih ustrojstava, Izrael, a potom i Crkva, pokazuju da je nisu poimali kao jednostavnu odredbu vjerske stege u zajednici, nego kao ustrojstveni i neophodno potreban izraz odnosa s Bogom koji naviješta i predlaže biblijska objava. Upravo u tom smislu kršćani danas ponovno otkrivaju tu zapovijed. Iako se ona prirodno podudara s ljudskom potrebom za odmorom, ipak se treba uteći vjeri, kako bi se otkrio njezin duboki smisao i kako bi se izbjegla opasnost da se ona banalizira i izda.
14. Dan počinka je, dakle, prije svega zato jer je dan koji je od Boga »blagoslovljen« i »posvećen«, odnosno odijeljen od ostalih dana da, među svima, bude »dan Gospodnji«.
Da bi se u potpunosti shvatio smisao toga »posvećenja« subote u prvome biblijskom izvješću o stvaranju, potrebno je tekst promatrati u njegovoj cjelini, iz čega jasno proizlazi kako svaka zbilja, bez izuzetka, treba biti ponovno vraćena Bogu. Vrijeme i prostor pripadaju njemu. On nije Bog samo jednoga dana, već Bog svih čovjekovih dana.
Ako dakle on »posvećuje« sedmi dan posebnim blagoslovom i od njega čini »svoj dan« na najizvrsniji način, to se mora shvatiti upravo u dubokoj dinamici dijaloga saveza, štoviše zaručničkoga dijaloga. To je dijalog ljubavi koji ne poznaje prekide, a koji ipak nije monoton: razvija se korištenjem različitih oblika ljubavi, od običnih i neizravnih očitovanja do onih snažnijih koje riječi Svetoga pisma i svjedočanstva tolikih mistika ne strahuju opisati slikama preuzetim iz iskustva bračne ljubavi.
15. Upravo cijeli čovjekov život i svo njegovo vrijeme moraju biti življeni kao hvala i zahvaljivanje Stvoritelju. Međutim, čovjekov odnos prema Bogu zahtijeva također trenutke izričite molitve u kojoj taj odnos postaje snažni dijalog koji zahvaća sva obilježja osobe. »Dan Gospodnji« je na najizvrsniji način dan toga odnosa u kojemu čovjek Bogu uzdiže svoj pjev, postajući glasom svega stvorenoga.
Upravo zbog toga taj je dan i dan počinka. Prekid ritma koji je zbog poslova često umarajući, dojmljivim jezikom »novosti« i »odvajanja« izriče priznavanje vlastite ovisnosti i ovisnosti svemira o Bogu. Sve je od Boga! Dan Gospodnji uvijek iznova potvrđuje to načelo. »Subota« se stoga na sugestivan način tumačila kao razlikovna sastojnica u onoj vrsti »svete arhitekture« vremena koja obilježava biblijsku objavu.(13) Ona prisjeća da Bogu pripadaju svemir i povijest te se čovjek ne može posvetiti svom djelu Božjega suradnika u svijetu, bez stalnog posvješćivanja te istine.
»Spomenuti se« da bi se »svetkovalo«
16. Zapovijed iz Dekaloga kojom Bog nalaže poštivanje subote u knjizi Izlaska ima karakteristični izričaj: »Spomeni se da svetkuješ dan subotni« (20, Cool. Malo dalje, nadahnuti tekst iznosi opravdanje za to pozivajući se na Božje djelo stvaranja: »Tà i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni« (r. 11). Prije samoga naloga da nešto čini, zapovijed govori da se nečega treba spomenuti. Poziva da se probudi spomen na veliko i temeljno Božje djelo – stvaranje. Spomen mora nadahnjivati cjelokupni vjerski život čovjeka, kako bi se potom stopio u dan u kojemu je čovjek pozvan počinuti. Na taj način počinak poprima tipičnu vrijednost svetoga: vjernik je pozvan počinuti ne samo kao što je Bog počinuo već i počinuti u Gospodinu vraćajući mu cjelokupno stvaranje hvalom, zahvaljivanjem, djetinjom predanošću i zaručničkim prijateljstvom.
17. Tema »sjećanja« i »spomena« na čudesna Božja djela, u odnosu prema subotnjemu počinku, javlja se također u tekstu Ponovljenoga zakona (5, 12–15) gdje temelj zapovijedi nije toliko smješten unutar djela stvaranja koliko unutar oslobođenja koje je Bog ostvario u Izlasku: »Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da održišdan subotni« (Pnz 5, 15).
Taj izričaj upotpunjuje prethodni. Promatrani zajedno, objavljuju smisao »dana Gospodnjega« unutar jedne jedinstvene perspektive teologije stvaranja i spasenja. Sadržaj zapovijedi nije, dakle, poglavito bilo kakav prekid rada, već slavljenje čudesnih djela Božjih.
U onoj mjeri u kojoj je taj »spomen«, pun zahvalnosti i hvale Bogu, živ, u tolikoj mjeri čovjekov počinak u dan Gospodnji poprima svoje puno značenje. Njime čovjek ulazi u prostor Božjega »počinka« i u njemu duboko sudjeluje, postajući tako sposoban iskusiti tračak one radosti koju je iskusio sam Stvoritelj nakon stvaranja, vidjevši da sve što je učinio »bijaše veoma dobro« (Post 1, 31).

--------

Biblijsko ispunjenje Subote adventisti sedmoga dana svetkuju u subotu

62. Kršćanin će se, dakle, morati prisjetiti da, ako su za njega postali nevažećima oblici slavljenja židovske subote, koji su nadiđeni nedjeljnim »ispunjenjem«, ostaju valjani temeljni razlozi koji nalažu svetkovanje »dana Gospodnjega«, utvrđeni u svečanomu tonu Dekaloga, a koje treba čitati u svjetlu teologije i duhovnosti nedjelje: »Dan subotni obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata: tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja i ti. Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj, i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotni« (Pnz 5, 12–15). Obdržavanje subote pojavljuje se ovdje prisno vezano uz oslobođenje kojim je Bog oslobodio svoj narod.
63. Krist je došao ostvariti novi »izlazak«, donijeti slobodu potlačenima. On je učinio mnoga ozdravljenja u dan subotni (usp.
Mk 12, 9–14 par.), sigurno ne zbog toga da prekrši dan Gospodnji, već da ukaže na njegovo puno značenje: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote« (Mk 2, 27). Suprotstavljajući se odviše legalističkomu tumačenju nekih svojih suvremenika i razvijajući istinski smisao biblijske subote, Isus, »gospodar subote« (Mk 2, 28 obdržavanje toga dana ponovno vraća njegovu oslobađajućem obilježju, a taj je dan ustanovljen za očuvanje Božjih i ljudskih prava. Razumije se stoga zašto su se kršćani, navjestitelji oslobođenja izvršenog u krvi Kristovoj, osjetili ovlaštenima premjestiti smisao subote na dan uskrsnuća. Kristov je vazam zapravo oslobodio čovjeka od puno težega ropstva od onoga kojim je bio opterećen potlačeni narod: od ropstva grijeha koji udaljava čovjeka od Boga, od njega samoga i drugih ljudi, unoseći u povijest uvijek nove klice zloće i nasilja.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Biblija vrlo jasno kaze, kome je dana subota i zasto. Apostoli su takoder vrlo jasno definirali sto su duzni obdrzavati oni koji su presli sa poganstva na krscanstvo. Sve su zapovijedi osim zapovijedi o suboti vise puta ponovljene u Novom Zavjetu, i da na nijednom popisu grijeha ne nalazi se krsenje subote.

Mene zanima konkretno... po cemu su to krscani duzni svetkovati subotu? Koliko znam krscani nisu sa Bogom sklopili Sinajski Savez, nego su sklopili Novi i Vjecni Savez sa Isusom Kristom u Njegovoj Krvi.

Po Zidovskom nauku, nas nije nikad ni vezao Sinajski Savez, Sinajski je Savez vezao samo Izraelce, jer su ga oni sklopili sa Bogom, za ostatak ljudi vrijedio je Noin Savez koji je Bog sklopio sa svim ljudima.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Pa Izrailj je poštovao Subotu i pre Sinaja. Zar nije padanje mane sa neba, bio pre Sinaja? Tada je Izrailj već bio upoznat da Bog od njih zahteva poštovanje Subote.
Zar Bog nije tražio od svog naroda da poštuju svoje roditelje, da ne čine preljubu, da ne kradu, pa zašto danas ne kažemo da to vredi samo za Jevreje?
U Svetom Pismu piše "Subote moje poštujte..."
Ne Subote Jevreja, nego Božje!
Bog je još u Raju posvetio subotu, i upravo je ona RAJSKOG porekla, kao i brak. Te dve ustanove moraju opstatu do kraja.

Sotona se upravo trudi da ovo uništi!

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
Pricam ti pricu, ali to nigdje ne pise u Bibliji, pogledaj kad se u Bibliji subota prvi put spominje. Kao što rekoh, ostale zapovijedi koje si spomenuo, kršćani su dužni vršiti, jer su ih primili od Krista u Novome Savezu.

descriptionNedjelja - svetkovanje - Page 9 EmptyRe: Nedjelja - svetkovanje

more_horiz
privacy_tip Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
power_settings_newLogin to reply