"Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svako tijelo, da se pokloni preda mnom", veli Gospod." Izaija 66,23
Bog na ovom mjestu u Izaiji govori o tome kako će biti kada on stvori "novo nebo i novu zemlju" (stih 22.), tj. da će se ljudi okupljati na službu Bogu na novoj Zemlji "od subote do subote", tj. svake subote, to je očito svakome tko čita ovo poglavlje Izaije.
Mi u Bibliji čitamo o tome da će doći vrijeme "kada će se sve obnoviti" (Djela 3,21). Apostol Ivan pak kaže da će se sve stvari napraviti nove u Otkrivenju 21,5. Primjer toga nalazimo u Otkrivenju 22, 2.14; na novoj ćemo Zemlji naime opet naći "stablo života" (Postanak 2,9), kao i mnoge druge ljepe stvari. Božji je plan naime da obnovi sve i da uspostavi prijašnji red na Zemlji kakv je bio prije pada u grijeh.
Zapazimo Bog je stvorio subotu sedmog dana stvaranja, odmarao se u dan subotni (Postanak 2,1-3) i već tada ga posvetio i blagoslovio. U četvrtoj Božjoj zapovjedi Bog nas podsjeća na tu činjenicu.
Kako je Bog unaprijed najavio da će sve obnoviti tj. vratiti u početno stanje kada nije bilo grijeha i pobune na zemlji, za vjerovati je da će se takvo što jednoga dana uistinu i dogoditi. U izaiji 66,23 Bog uistinu govori o svetkovanju subote, zašto bi se inače dolazili pokloniti pred njim svake subote, ili kako sam prorok Izaija kaže "Od subote do subote".
Ima nekih koji postavljaju tezu prema kojoj izraz "od subote do subote" treba shvatiti kao cijelo vrijeme, tj. da će se ljudi klanjajti pred njim cijelu vječnost bez prestanka (pokušajte zamisliti takvu vječnost).
Međutim Bog to ne govori. Bog ne kaže da će ljudi klanjati pred njim cijelu vječnost bez prestanka, nego da će se "od subote do subote" doći pokloniti pred Njim. Drugim riječima koristi glagol "pokloniti" (što je svršeni oblik od glagola klanjati). Osim toga, kako bi ljudi mogli dolaziti pred njega "od subote do subote" da mu se poklone, ako nikada neće prestati sa klanjanjem pred Njim? Pogotovo u svjetlu činjenice da prorok Izaija samo jedno poglavlje ranije govori o tome da Bog stvara "nova nebesa i novu zemlju" (Izaija 65,17), gdje "ćemo graditi kuće i stanovati u njima, saditi vinograd i uživati rod njegov" (stih 21). Štoviše on kaže samo jedan stih dalje od toga da se "neće više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa u tome" (stih 22.)
Kako je moguće istovremeno "graditi kuće" (saditi vinograd, brati grožđe i slično) i istovremeno se klanjati Bogu bez prestanka (u doslovnom smislu)?
To je neobičan koncept Boga i zamišljanja o tome kako ćemo provoditi vječnost, ali ga ljudi vole zato jer kada žele odbaciti pod svaku cijenu ono što BIblija govori, nisu im potrebna logička objašnjenja.
Drugo objašnjenje jest da Božje riječi koje kažu da ćemo se svake subote dolaziti pokloniti pred Stvoritelja ne treba shvatiti doslovno, te da se u biti takvo što neće događati iako je iz biblijskog teksta i više nego jasno da hoće.
Dakako, netko će reći a zašto se spominje i izraz "Od mlađaka do mlađaka"?
Odgovor je vrlo jednostavan!
Naime, zanimljiva je činjenica da se "mlađak" ili "new moon" na engleskom uopće ne spominje u knjizi Postanka. Pitanje se postavlja od kud sad on tu na "novom nebu i novoj zemlji" (u svjetlu činjenice da je taj blagdan uveden tek poslje pada u grijeh)?
U Levitskom se zakonu (Lev 23,24) naime kaže da se mlađak (blagdan) morao proglasiti zvukom trube, u Brojevima 29,1 taj isti dan je nazvan "danom sazivanja", za pretpostavljate "sveti saziv" kaže prijevod Biblije KS.
Naime, mnogi se pitaju čemu će taj festival služiti. odgovor je poprilično jednostavan svakome tko ga želi shvatiti. na novom nebu i novoj zemlji neće biti nekih određenih stvari (Otk 22,5), međutim prije nego ih nabrojimo bitno je spomenuti da je Bog stvrio Sunce, Mjesec i zvjezde i da su one služile za računanje vremena. Naime subota počinje zalaskom sunca u petak, zato kada vidite da je Sunce zašlo jasno vam je da je subota počela i da treba prestati sa poslom.
Ali kao što sam i maloprije rekao, na novom nebu i zemlji neće biti niti Sunca, niti Mjeseca jer će Bog biti naše svjetlo (Otk 21,23), dakako, neće nikada biti tame tj. uvijek će biti svjetlo, pa nam ni sviječa neće biti potrebna (Otk 22,5).
Postavlja se i ozbiljnno pitanje! Kako ćemo znati kada dolazi subota? Sada će mnogi reči: "Na novoj zemlji se neće računati vrijeme!", međutim Biblija nam kaže da ćemo sa stabla života jesti plodove "svaki mjesec" (Otk 22,2)!
Zašto bi Bog koristio specifični vremenski izraz "mjesec", ako na novoj zemlji neće biti vremena?
Sada se vraćamo na početak, zašto je subota povezana sa mlađakom kada prorok Izaija govori o bogoslužju na novoj zemlji?
Mlađak se koristio kako bi označio početak nekog festivala, međutim na prvobitnoj Zemlji (prije pada u grijeh) nije bilo godišnjih subota (npr. blagdan Pashe i Pomirenja) koje je Bog uveo kako bi usmjerio pogled Židovima na Krista.
Drugim riječima Krist je ispunjenje tih godišnjih blagdana jer su oni ukazivali na njega, on je naime i savršeno pashalno janje i On, a ne ovozemaljski veliki svećenik je onaj koji je učinio stvarno Pomirenje između nas i našeg nebeskog Oca.
Da sumiramo, kako na nebu neće biti mraka mi nikada ne bismo znali kada počinje subota, zato Izaija prije nego spominje subotnje okupljanje spominje "mlađak", on je taj koji će označavati početak i završetak subote.
Eto, nadam se da vam je bilo zanimljivo:)
Dakako postavlja se i pitanje zašto sada svetkovati nedjelju, kada Bog takvo što nikada nije zapovjedio? Isto tako, zašto bi Isus svojom smrću za naše grijehe ukinuo svetkovanje subote, kada je ona uspostavljena prije pada u grijeh i nalazi se u sklopu Deset zapovjedi (koje predstavljaju moralni zakon), pogotovo u svjetlu činjenice da će se subota svetkovati i na nebu.
To pitanje morate postaviti nekome drugom, a ne adventistima.
Bog na ovom mjestu u Izaiji govori o tome kako će biti kada on stvori "novo nebo i novu zemlju" (stih 22.), tj. da će se ljudi okupljati na službu Bogu na novoj Zemlji "od subote do subote", tj. svake subote, to je očito svakome tko čita ovo poglavlje Izaije.
Mi u Bibliji čitamo o tome da će doći vrijeme "kada će se sve obnoviti" (Djela 3,21). Apostol Ivan pak kaže da će se sve stvari napraviti nove u Otkrivenju 21,5. Primjer toga nalazimo u Otkrivenju 22, 2.14; na novoj ćemo Zemlji naime opet naći "stablo života" (Postanak 2,9), kao i mnoge druge ljepe stvari. Božji je plan naime da obnovi sve i da uspostavi prijašnji red na Zemlji kakv je bio prije pada u grijeh.
Zapazimo Bog je stvorio subotu sedmog dana stvaranja, odmarao se u dan subotni (Postanak 2,1-3) i već tada ga posvetio i blagoslovio. U četvrtoj Božjoj zapovjedi Bog nas podsjeća na tu činjenicu.
Kako je Bog unaprijed najavio da će sve obnoviti tj. vratiti u početno stanje kada nije bilo grijeha i pobune na zemlji, za vjerovati je da će se takvo što jednoga dana uistinu i dogoditi. U izaiji 66,23 Bog uistinu govori o svetkovanju subote, zašto bi se inače dolazili pokloniti pred njim svake subote, ili kako sam prorok Izaija kaže "Od subote do subote".
Ima nekih koji postavljaju tezu prema kojoj izraz "od subote do subote" treba shvatiti kao cijelo vrijeme, tj. da će se ljudi klanjajti pred njim cijelu vječnost bez prestanka (pokušajte zamisliti takvu vječnost).
Međutim Bog to ne govori. Bog ne kaže da će ljudi klanjati pred njim cijelu vječnost bez prestanka, nego da će se "od subote do subote" doći pokloniti pred Njim. Drugim riječima koristi glagol "pokloniti" (što je svršeni oblik od glagola klanjati). Osim toga, kako bi ljudi mogli dolaziti pred njega "od subote do subote" da mu se poklone, ako nikada neće prestati sa klanjanjem pred Njim? Pogotovo u svjetlu činjenice da prorok Izaija samo jedno poglavlje ranije govori o tome da Bog stvara "nova nebesa i novu zemlju" (Izaija 65,17), gdje "ćemo graditi kuće i stanovati u njima, saditi vinograd i uživati rod njegov" (stih 21). Štoviše on kaže samo jedan stih dalje od toga da se "neće više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa u tome" (stih 22.)
Kako je moguće istovremeno "graditi kuće" (saditi vinograd, brati grožđe i slično) i istovremeno se klanjati Bogu bez prestanka (u doslovnom smislu)?
To je neobičan koncept Boga i zamišljanja o tome kako ćemo provoditi vječnost, ali ga ljudi vole zato jer kada žele odbaciti pod svaku cijenu ono što BIblija govori, nisu im potrebna logička objašnjenja.
Drugo objašnjenje jest da Božje riječi koje kažu da ćemo se svake subote dolaziti pokloniti pred Stvoritelja ne treba shvatiti doslovno, te da se u biti takvo što neće događati iako je iz biblijskog teksta i više nego jasno da hoće.
Dakako, netko će reći a zašto se spominje i izraz "Od mlađaka do mlađaka"?
Odgovor je vrlo jednostavan!
Naime, zanimljiva je činjenica da se "mlađak" ili "new moon" na engleskom uopće ne spominje u knjizi Postanka. Pitanje se postavlja od kud sad on tu na "novom nebu i novoj zemlji" (u svjetlu činjenice da je taj blagdan uveden tek poslje pada u grijeh)?
U Levitskom se zakonu (Lev 23,24) naime kaže da se mlađak (blagdan) morao proglasiti zvukom trube, u Brojevima 29,1 taj isti dan je nazvan "danom sazivanja", za pretpostavljate "sveti saziv" kaže prijevod Biblije KS.
Naime, mnogi se pitaju čemu će taj festival služiti. odgovor je poprilično jednostavan svakome tko ga želi shvatiti. na novom nebu i novoj zemlji neće biti nekih određenih stvari (Otk 22,5), međutim prije nego ih nabrojimo bitno je spomenuti da je Bog stvrio Sunce, Mjesec i zvjezde i da su one služile za računanje vremena. Naime subota počinje zalaskom sunca u petak, zato kada vidite da je Sunce zašlo jasno vam je da je subota počela i da treba prestati sa poslom.
Ali kao što sam i maloprije rekao, na novom nebu i zemlji neće biti niti Sunca, niti Mjeseca jer će Bog biti naše svjetlo (Otk 21,23), dakako, neće nikada biti tame tj. uvijek će biti svjetlo, pa nam ni sviječa neće biti potrebna (Otk 22,5).
Postavlja se i ozbiljnno pitanje! Kako ćemo znati kada dolazi subota? Sada će mnogi reči: "Na novoj zemlji se neće računati vrijeme!", međutim Biblija nam kaže da ćemo sa stabla života jesti plodove "svaki mjesec" (Otk 22,2)!
Zašto bi Bog koristio specifični vremenski izraz "mjesec", ako na novoj zemlji neće biti vremena?
Sada se vraćamo na početak, zašto je subota povezana sa mlađakom kada prorok Izaija govori o bogoslužju na novoj zemlji?
Mlađak se koristio kako bi označio početak nekog festivala, međutim na prvobitnoj Zemlji (prije pada u grijeh) nije bilo godišnjih subota (npr. blagdan Pashe i Pomirenja) koje je Bog uveo kako bi usmjerio pogled Židovima na Krista.
Drugim riječima Krist je ispunjenje tih godišnjih blagdana jer su oni ukazivali na njega, on je naime i savršeno pashalno janje i On, a ne ovozemaljski veliki svećenik je onaj koji je učinio stvarno Pomirenje između nas i našeg nebeskog Oca.
Da sumiramo, kako na nebu neće biti mraka mi nikada ne bismo znali kada počinje subota, zato Izaija prije nego spominje subotnje okupljanje spominje "mlađak", on je taj koji će označavati početak i završetak subote.
Eto, nadam se da vam je bilo zanimljivo:)
Dakako postavlja se i pitanje zašto sada svetkovati nedjelju, kada Bog takvo što nikada nije zapovjedio? Isto tako, zašto bi Isus svojom smrću za naše grijehe ukinuo svetkovanje subote, kada je ona uspostavljena prije pada u grijeh i nalazi se u sklopu Deset zapovjedi (koje predstavljaju moralni zakon), pogotovo u svjetlu činjenice da će se subota svetkovati i na nebu.
To pitanje morate postaviti nekome drugom, a ne adventistima.
