Subota - sedmi dan

EVO, ZA PROMIDŽBU :

Dakle, kanim prikazati da unutar Petoknjižja postoje kategorije biblijskog zakona (osnovne 4 su: "moralni", "obredni", "civilni" i "zdravstveni" zakoni), koje nije jednostavno razlučiti, budući da su Izraelci bili jedinstveni narod koji je (za razliku od ostalih drevnih naroda) u svojem zakonodavstvu imao pomiješane sve ove kategorije zakona, jer je bio u teokratskom društvenom uređenju, pa je svaki aspekt života drevnih Izraelaca dolazio pred Božje sudstvo, a ne ljudsko (odnosno, religija je prožimala svaki aspekt njihovog života, pa tako i sve kategorije zakona...).

Zatim, budući da ipak postoje u Petoknjižju određeni pokazatelji o razlikama između određenih kategorija zakona, sljedeći korak će biti da odredimo kriterij po kojemu ćemo moći znati, možemo li neki starozavjetni zakon primijeniti kao važan i obvezujući za nas danas!

Na temelju svega ovoga, dat ćemo kategorizaciju biblijskog zakona o sedmom danu suboti (odnosno, vidjet ćemo možemo li subotu svrstati u kategoriju moralnog zakona i zašto).

Ok?

Šta je ljudi, ne sviđa vam se tema?

Ok, onda neću postirati...ionako znam da ne volite puno čitati...samo bih dobio po nosu...

<BLOCKQUOTE>
E pa daj da vidimo moralni,ne zaboravi molim te odgovornost subote.
Havala ti na dosadasnjem trudu.</BLOCKQUOTE>

Šta je ljudi, ne sviđa vam se tema?

Ok, onda neću postirati...ionako znam da ne volite puno čitati...samo bih dobio po nosu...

Po nosu se dobija zbog mnogih stvari. Sto se mene tice-ostavi, jer moze se to citat kad god.

Mene to jako zanima.

Poz.

Justin je napisao/la:

Šta je ljudi, ne sviđa vam se tema?

Ok, onda neću postirati...ionako znam da ne volite puno čitati...samo bih dobio po nosu...

Moralna vrijednost svetkovanja subote sakriva se tvrdnjom da je ispunjeni zakon učinio zakon nepotrebnim jer ga se gleda samo kao radi grijeha dodatak da nas čuva do dolaska vjere očekivanja Prvosvećenika koji će boljom krvlju očistiti svetinju i izbrisati grijehe iz nebeskih knjiga kako bi imali pravo na drvo života i primili slavno tijelo u kojem ne vlada zakon grijeha već zakon života Duhom.No Duhovna vladavina ispunjenog zakona slavi sveti autoritet Stvoritelja, Iskupitelja, Spasitelja, Učitelja budućnosti harmonije neba i zemlje u kojoj će Novi ljudi imati karakter u skladu sa Božjim karakterom..
Subota u Izaiji 58 ukazuje na moralnu vrijednost odgovornosti za oslobođenje porobljenih i obespravljenih, opterečenih bolestima...svih koji su sputani odbacivanjem Božjeg autoriteta..Subota po Bogu spoj je vremena i svetog prava na život vječni koji se ne može odvojiti od Boga..
Napredovanje u slobodi kreativnosti u svijetu slave stalno je ovisno o toj svetoj vezi između stvorenog i stvoritelja i poštivanja Zakona bivanja koji je sastavni dio svete svijesti Novog čovjeka ..
Molim Te brate Justine izloži obećano kako bi mogli bolje propovijedati i onaj dio o suboti vezan za duhovne darove iscjeljenja..
hvala
budimo strpljivi
abraham

Ljudi, upozoravam vas:

IMAM 4 PODUŽA POSTA!

HOĆETE LI SVE PROČITATI?

Ako ne pročitate sve, nećete imati cijelu sliku...

Označi ih brojevima po pasusima da ih se može citirati i lakše navoditi argumente..
hvala

Da bismo razumjeli mjesto sedmog dana subote u biblijskom zakonu, moramo prije svega razumjeti narav zakona u Petoknjižju.
Na drevnom Bliskom Istoku, samo u zbirci biblijskih zakona «su moralni poticaji i religijski nalozi spojeni s legalnim odredbama; drugdje ... ove tri različite sfere su pronađene u odvojenim, zasebnim zbirkama. Tradicionalna kršćanska razlikovanja između «moralnih», «obrednih», «civilnih» i «zdravstvenih» kategorija zakona su interpretativne klasifikacije, koje nisu eksplicitno izražene u Bibliji.» (Shalom Paul, Studies in the Book of the Covenant in the Light of Cuneiform and Biblical Law)

Razumijete li ovo? Dakle, u Bibliji nije jednostavno razlikovati kategorije zakona («obredni», «moralni», «civilni» i «zdravstveni» zakon), zbog toga što su u Bibliji oni pomiješani. Zakoni Petoknjižja koji se odnose na religijske i na sekularne domene, često se pojavljuju zajedno (pogledati posebno Levitski zakonik 19), budući da je svaki aspekt života Izraelaca dolazio pred božansku jurisdikciju (sudstvo)! Moramo shvatiti da je društveno uređenje drevnog Izraela bilo teokratsko.

Međutim, ipak se stručnjaci slažu da u Petoknjižju postoje određeni pokazatelji razlika između određenih kategorija (vrsta) zakona. Četiri osnovne kategorije zakona inače se razlikuju jedna od druge na načine na koje se vjeruje da se njihovi zakoni primjenjuju. Ove kategorije mogu biti od velike pomoći, pod uvjetom da su definirane i primijenjene pažljivo i točno. Zašto pod tim uvjetom? Zato što nas pojednostavljeni pristup ovim kategorijama zakona može odvesti do pogrešnih zaključaka, koji će imati dalekosežne posljedice!

Opće stajalište po pitanju ovih kategorija zakona je sljedeće:

- Moralni zakoni su bezvremenski i univerzalni principi koji upravljaju odnosima s Bogom i s ostalim ljudskim bićima.
- Ceremonijalni (obredni) zakoni bili su primjenjivi samo na izraelski ritualni sustav.
- Civilni zakoni bili su primjenjivi samo na život drevnih Izraelaca pod njihovom upravom, pogotovo pod teokracijom.
- Zdravstveni zakoni su bezvremenski i univerzalni, jer ljudska tijela i dalje nastavljaju funkcionirati na isti način.

ULOZI SU KRAJNJE VISOKI:
Hoćemo li ili nećemo vjerovati da bismo danas trebali držati božansku zapovijed, ovisi o tome, u koju kategoriju ćemo ju staviti!!! RAZUMIJEMO LI OVO?

Na primjer, ako je zapovijed da svetkujemo sedmi dan subotu ceremonijalni zakon (kako mnogi kršćani vjeruju), tada nas taj zakon više ne obvezuje.
MOLIM VAS, PRIMIJETITE OVDJE potencijalnu opasnost kružnog rezoniranja (zaključivanja): pretpostavka o tome obvezuje li nas zakon ili ne, može utjecati na način na koji mi taj zakon klasificiramo, što zauzvrat određuje vjerujemo li ili ne, da je taj zakon još uvijek primjenjiv i na snazi! Ovakav pristup, u kojemu su zaključci u velikom dijelu ili potpuno određeni našim pretpostavkama koje smo postavili prije nego smo uopće započeli pošteno istraživanje, vodi nas do apologetskog dogmatizma, ali taj zaključak ne bismo trebali stavljati na istu razinu vjerodostojnosti s valjanim istraživanjem!

Budući da se ovdje bavimo božanskim zapovijedima koje mogu vitalno utjecati na naš svakodnevni život, naša egzegeza nije neka sporedna stvar! Ovdje je poziv na «valjano iznošenje riječi istine» (2. Timoteju 2:15)!

1. Moralni zakonse odnosi na one zakone koji izražavaju univerzalne i bezvremenske principe za upravljanje odnosima. Očito, osoba koja živi u bilo kojem vremenu, ima moralnu odgovornost da poštuje i drži svaku primijenjenu božansku zapovijed, tako da u širem smislu sve božanske zapovijedi sačinjavaju ono što bi se moglo nazvati moralnim zakonima. Deset zapovijedi (Izlazak 20; Pnz. 5) su izuzetno važni izražaji moralnog zakona zbog toga, što sumiraju ili tumače temeljne opće principe koji su osnova za zdrave božansko-ljudske i ljudsko-ljudske odnose, uključujući potrebu da se prizna Boga za ono što On jest, da se poštuju roditelji, da se poštuje život, da se očuva seksualna čistoća, da se poštuje tuđe vlasništvo, itd. Međutim, Deset Zapovijedi nisu jedini izražaji moralnog zakona u Bibliji. Na primjer, još jedan moralni zakon koji je osnovan na ljubavi pojavljuje se u Izlasku 23:9 – «I ne ugnjetavaj stranca.». Nadalje, trebamo imati na umu da, budući da je moralni zakon isto tako bezvremenski kao Božji karakter kojega odražava, taj zakon je postojao puno prije Deset Zapovijedi.

2. Ritualni/ceremonijalni zakon regulirao je ritualni sustav u drevnom Izraelu, kroz koji su ljudska bića međudjelovala sa stvarima koje su obično nedostupne njihovoj materijalnoj domeni, kao što su Bog (davanjem žrtava/prinosa) ili ritualna nečistoća (kroz rituale čišćenja). O ovome ćemo još detaljnije raspravljati u III. poglavlju.

3. Dok kršćani rutinski odbacuju Mojsijev civilni zakon i proglašavaju ga danas nevažećim, mnogi od ovih navodno zastarjelih i nekorisnih zakona su primjene ili prikazi univerzalnih i bezvremenskih moralnih principa koji su bazirani na ljubavi. Kao takvi, oni su danas svakako primjenjivi u određenoj mjeri. Uzmimo u obzir, primjerice, sljedeći civilni zakon: «Onaj koji udari čovjek i usmrti ga, sigurno će biti kažnjen smrću» (Izlazak 21:12). Ovaj zakon primjenjuje princip poštovanja života, koje je izraženo u šestoj od Deset Zapovijedi – «Ne ubij!» (Izlazak 20:13). Postoje dvije važne razlike između ove dvije formulacije, tj. Izlaska 21:12 i šeste zapovijedi: prvo, opseg Izlaska 21:12 ograničen je na umorstvo udarcem (isključujući davljenje, trovanje, utapanje, itd.); drugo, ovaj redak uključuje kaznu, naime, kažnjavanje smrću, te na taj način taj zakon svrstava u kategoriju civilnog zakona, kojime se treba baviti izraelski sudski sustav. Dok moderni sud možda hoće, a možda i neće odrediti istu vrstu kazne za ovaj prekršaj, moderni sudovi će se svi složiti da je ubojstvo udarcem zločin, tj. moralni prekršaj. Stoga je civilni zakon odredba koja se temelji na bezvremenskom moralnom principu.

4. Moderni ljudi vide ovdje i kategoriju zdrastvenog zakona, zato što mi razumijemo da stvari poput ishrane (npr. Levitski zakonik 11; Pnz. 14) i zdravstvenih mjera (npr. Pnz. 23:12-14) utječu na ljudska tijela, za koja se trebamo brinuti, jer smo stvoreni na Božju sliku (Postanak 1:26) i stoga su naša tijela sveta (Rimljanima 12:1). Međutim, kad Petoknjižje daje motivaciju za zakone koji se odnose na fizičko zdravlje, ono daje neke druge razloge za držanje tih zakona. Na primjer, ne jedenje mesa iz kojega krv nije sasvim iscijeđena pri klanju osnovano je na poštivanju života (Postanak 9:4-6; Levitski zakonik 17:10-12). Osoba koja je zaražena krljušastom kožnom bolesti (tzv. «guba») ili genitalnim iscjedkom, stavljena je u karantenu izvan izraelskog kampa, kako bi se spriječila ritualno (ne mikrobiološko) onečišćenje kampa u kojemu se nalazi Božje svetište (Brojevi 5:2-3). Uklanjanje ljudskog izmeta izvan kampa je da se izbjegne ogavnost pred Bogom (Pnz. 23:12-14). Nadalje, Bog je obećao svom narodu slobodu od bolesti ako budu držali sve Njegove zapovijedi (Izlazak 15:26). Ovdje imamo važnu pouku: holističko (potpuno) zdravlje dolazi od harmonije s Bogom, ne jednostavno od «self-help» programa koji cilja na neka područja (npr. mišići i kardiovaskularni sustav), a zanemaruje druga (duhovno zdravlje, uključujući slobodu od krivnje koja može ozbiljno narušiti zdravlje).

E SAD... Kada mi pokušamo kategorizirati Božji zakon, ključno je da prepoznamo da taj određeni zakon može pasati u više od jedne kategorije. Na primjer, vidjeli smo da «civilni zakoni» mogu (i trebaju) biti itekako utemeljeni na moralnim principima.Također, dok je uzdržavanje od jedenja nepravilno zaklanog mesa moralna obveza, osnovana na poštivanju života (što objašnjava zašto se u Djelima 15:20.29 to smatra bezvremenskim zakonom i primjenjivim i na nežidovske kršćane), to je također, kako smo razumjeli, i uzdržavanje iz zdravstvenih razloga.

MOŽEMO LI OVO DO SADA RAZUMJETI?
OK, ONDA IDEMO DALJE.

Susrećemo se sa prigovorom - ma dokle ti zakoni - kada će konaćno sloboda.No i sloboda ima zakon - biti u skladu htjeti i trebati po stvoritelju a ne po samoodređenju eventualnog samoodstupanja pobunom protiv stvoritelja.Odakle nezadovoljstvo sa slobodom..?
Sječam se , nakon ratova - ljudi su mislili, dođe sloboda, e sad radi što te volja...pa su činili što ni u ratu nisu..Mi smo u ratu protiv sila tame.. naša sloboda nije u povratak silama tame , već u sigurnosti Kristove punine..
No , bilo bi teško živjeti kao robot dobra , bez svijesti o moralnim vrijednostima i kreativnosti istraživanja beskonaćnog Božjeg autoriteta..
abraham

Zadnja promjena: ; ned 25 oľu 2007, 21:34; ukupno mijenjano 1 put.

Ako prihvaćamo Boga kao autoritet koji stoji iza cijele Biblije, razumljivo je da bi zakoni koje je On objavio u Starom zavjetu trebali barem na neki način biti uzorom za naše etičko prosuđivanje i vladanje. Pitanje je: kako, na koji način? Postoje različiti odgovori, ovisno o prirodi različitih vrsta zakona.
Neki zakoni, poput 10 zapovijedi, zatim «zdravstveni zakoni», te mnogi «civilni (građanski) zakoni» (npr. Pnz 22:8 – zaštititi ljude da ne padnu s tvoga ravnoga krova) mogu danas biti primijenjeni na doslovni ili gotovo doslovni način, osim što crkvena disciplina (npr. isključivanje iz zajednice) zamjenjuje civilne kazne (uključujući tjelesne i čak smrtne kazne), koje su nekad bile zastupljene u drevnom židovskom sudstvenom sustavu, a danas više ne postoje. Mnogi zakoni su primjenjivi u principu, čak i onda, kada se na nas ne mogu primijeniti kulturalno uvjetovane specifičnosti. Na primjer, iako rupa koju iskopamo ne bi ugrozila nečijeg vola ili magarca, (Izlazak 21:33.34), mi smo odgovorni platiti štetu za nečiji automobil, ako kojim slučajem upadne u našu neprimjereno obilježenu iskopinu.
Ključno je da stavimo ulogu kulture u ispravnu perspektivu. Kultura nikada ne može prevladati bezvremenske principe koje je Bog uspostavio, ali takvi principi neizbježno postoje u različitim kulturalnim kontekstima. Dakle, dvije krajnosti – 1. iskrivljavanje principa kako bi pasali kulturi i 2. rigidna, «bezglava» poslušnost koja je neosjetljiva na kulturalni kontekst – obje ove krajnosti su pogrešne. Prva može sve opravdati procesom relativiziranja i racionaliziranja, a druga ignorira Pavlov poticaj Timoteju: «Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji marljivo propovijeda istinu!» (2. Tim. 2:15). Pravi «radnik» koji pokušava tumačiti biblijske izjave u kulturalnom vakuumu, završit će osramoćen, ako uporno primjenjuje svoj pristup, koji zahtijeva, npr., da se zakon o leviratskom braku u Pnz. 25:5 doslovno primjenjuje danas. Postoje neki biblijski zakoni koje mi ne možemo držati, ako danas više nemamo društvene institucije koje su ti zakoni trebali regulirati, kako što je, npr. leviratski brak (Pnz 25:5-10), ugovorno ropstvo (Izlazak 21:2-11.20.21.26-27), te očinsko posjedovanje zemlje (Lev. zak. 25:8-55 – zakon Jubileja). Međutim, mi možemo puno naučiti o Božjem pristupu društvu, proučavajući takve zakone u svjetlu njihovog kulturnog konteksta.
Ritualni zakoni, koji su bili ovisni i usredotočeni na funkciju zemaljskog svetišta/hrama kao mjesta u kojemu prebiva Bog, ne mogu se više primijeniti, jer više ne postoji ta ustanova. Jednostavno ovi zakoni danas nemaju što regulirati. Od smrti, uskrsnuća i uznesenja Krista, naše bogoslužje je usredotočeno na Božje nebesko svetište, u kojemu Krist služi za nas (Hebrejima 8-10). Međutim, mi možemo uvelike obogatiti svoje shvaćanje Božje zajednice s ljudima kroz proučavanje starozavjetnih ritualnih zakona. Kršćani imaju neke obrede (rituale), koje je uspostavio Krist i Novi Zavjet, kao što su krštenje, večera Gospodnja, pomazanje bolesnika – ali ovi obredi ne ovise o funkcioniranju svetišta/hrama. Iako je obrezanje bio ritualni zakon (Postanak 17), ono je bilo na snazi prije sustava svetišta/hrama i nije bio ovisan o tom sustavu. Tako da gubitak Hrama u prvom stoljeću ne uklanja mogućnost da se obrezanje nastavi. Obustava obrezanja bazirana je na drugom principu: Članstvo u «novom savezu» više ne zahtijeva članstvo u etničkom Izraelu, čija se jezgra sastojala u Abrahamovim fizičkim potomcima (Djela 15). Da sažmemo našu diskusiju glede primjenjivosti starozavjetnog zakona – postoji li barem jedan kriterij koji bismo mogli upotrijebiti za određivanje treba li se taj zakon danas držati? Na temelju rečenog, predlažem sljedeće pravilo: Biblijski zakon treba biti danas držan, do te mjere, do koje njegovi principi mogu biti primijenjeni, osim ako Novi Zavjet ukida razlog za njegovu primjenu. NAUČITE OVO PRAVILO NAPAMET! Dakle, ja se načelno slažem s Gordonom Wenhamom, kad zaključuje da «principi u SZ-u su valjani i autoritativni za kršćanina, ali posebne primjene tih principa koje nalazimo u SZ-u ponekad nisu.». (Gordon Wenham, The Book of Leviticus, New International Commentary on the Old Testament, Grand Rapids: Eerdmans, 1979.)
Moj pristup se protivi onome od Douglasa Mooa, koji kaže: «Dok bi moj Reformirani koledž rekao da smo obvezni držati sve ono u Mojsijevom zakonu, što nije jasno srušeno novozavjetnim učenjem, ja smatram da smo obvezni držati samo ono, što je jasno ponavljano unutar novozavjetnog učenja.». (Douglas Moo, Bahnsen, Kaiser, Moo, Strickland, and VanGemeren, str. 376.) Pravilo koje sam ja upravo predložio u jednoj jedinoj rečenici, pokriva široki spektar različitih slučajeva:

----- Ritualni zakoni koji su ovisni o svetištu/hramu, danas više ne mogu biti primjenjivani, pa se stoga očito više ne zahtijevaju.
----- Drugi zakoni, poput Deset Zapovijedi, ne jedenje mesa iz kojega krv nije iscijeđena pri klanju (Djela 15:20.29), te zaštita ljudi od padanja s tvoje kuće, ako imaš ravan krov po kojemu oni mogu hodati (Pnz 22:8 ), mogu i trebaju se danas držati.
----- «Do te mjere do koje njegovi principi mogu biti primijenjeni» znači da univerzalni i bezvremenski autoritativni principi mogu biti obučeni u kulturalno uvjetovanu odoru, koja nije primjenjiva na svako mjesto i vrijeme. Na primjer, «Ako sretneš vola svog neprijatelja koji je odlutao, trebaš mu ga vratiti» (Izlazak 23:4). Ovakvo poštivanje tuđe imovine ispunjava princip osme zapovijedi Dekaloga, «Ne ukradi» (20:15). Princip vraćanja neprijateljevog vlasništva primjenjiv je, čak i ako je riječ o nečemu drugome, osim vola ili magarca, kao npr. deva, pas, (Ford) Mustang, ili (Mercury) Cougar [puma].
----- Neki zakoni, poput obrezanja, mogli bi se i danas držati, ali nisu primjenjivi, jer Novi Zavjet je uklonio razlog za njihovo držanje (Djela 15)!

Na osnovu cijele ove gornje diskusije, zaključujemo da bismo trebali pridati puno više pažnje biblijskom zakonu, nego što to činimo. Međutim, neće li nas to odvesti u legalizam? Neće, ako mjesto i ulogu Božjeg zakona stavimo u njegovu pravu perspektivu. Prvo, Božji zakon je standard djelovanja i razmišljanja koji je u harmoniji (skladu) s Njegovim karakterom. On nije, ne može biti i nikad nije bio smatran sredstvom spasenja. Činjenje ispravnih djela nikad ne može otkupiti nekoga od smrtnosti ili prošlih grijeha. Samo Božja milost kroz žrtvu Isusa Krista može to učiniti. Drugo, Božji zakon je dar/poklon, koji štiti ljudska bića. On jest i uvijek je bio dat za njihovo dobro. Kao takav, «zakon je svet, a zapovijed i sveta i pravedna i dobra» (Rimljanima 7:12).

Dosad smo vidjeli da su kategorije poput «moralni», «zdravstveni», «civilni» i «ceremonijalni» zakoni postbiblijske analitičke klasifikacije koje uključuju određenu mjeru do koje dati zakoni ostaju primjenjivi, a također je moguće da jedan zakon paše u više nego jednu kategoriju. Ovi faktori su važni da ih uzmemo u obzir, kada dolazimo do Božjih zapovijedi o sedmom danu suboti. Ne postoji ništa u biblijskom tekstu, što eksplicitno (izravno) stavlja zakone o suboti u jednu određenu kategoriju, pa mi moramo dopustiti mogućnost da oni pripadaju (spadaju) u više od jedne kategorije. Ustvari, postoje različite vrste zakona o suboti, koji mogu biti viđeni u svom odnosu na svaku od četiri kategorije:


U Izlasku 20:8-11 i Ponovljenom zakonu 5:12-15, Bog zapovijeda subotnji odmor, tj. apstinenciju od rada, unutar konteksta Njegovih vrhovnih Deset Zapovijedi. Budući da su ostalih 9 zapovijedi očito moralne prirode, a držanje subote (četvrta zapovijed) je isto toliko ključno za održavanje božansko-ljudskog odnosa, koliko i apstinencija od politeizma, idolatrije i uzimanja Božjeg imena uzalud (prva, druga i treća zapovijed), nema razloga da se izdvaja subotnji odmor kao esencijalno ceremonijalna zapovijed. Ako apstinencija od posla u subotu ima CEREMONIJALNE IMPLIKACIJE, budući da je to ključno za pravo bogoštovlje pravog Boga, također i druge zapovijedi Dekaloga nose slične implikacije. Na primjer, izvan Izraela, drevne bliskoistočne religije su redovito obnašale rituale u čast mnogim božanstvima, koja su bila predstavljena idolima ili nekim drugim simbolima. Ovakvi aspekti rituala (obreda) su bili izbačeni prvom i drugom zapovijedi Dekaloga. Znači li ova implikacija za ritual, da su ove dvije zapovijedi u osnovi (esencijalno) ceremonijalne prirode i stoga nisu danas više primjenjive? Ne. U Bibliji nemamo indikaciju (pokazatelj) da bi ikada moglo postojati vrijeme ili mjesto kada/gdje je legitimno imati odnos s nekim drugim bićem koje bismo smatrali božanstvom ili obožavati neko božanstvo kroz materijalni simbol! To je univerzalni i bezvremenski princip koji upravlja i štiti božansko-ljudski odnos. Prema tome, ako smo dosljedni, tada shvaćamo sljedeće: Dok subotnji odmor može imati ceremonijalne implikacije, on je fundamentalno (u osnovi) moralni zakon koji je bezvremenski primjenjiv na sva ljudska bića na planetu Zemlji. (O bezvremenskoj univerzalnosti subotnjeg odmora još ću posebno govoriti, kad budem dao post o vrijednosti subote koju je dobila već pri stvaranju!) S obzirnošću prema kršćanima koji (za razliku od njega) vjeruju «da mjesto zapovijedi o suboti u Dekalogu ukazuje da bi ta zapovijed trebala biti obvezujući moralni normativ za sve ljude na isti način kao i ostatak Dekaloga», A. T. Lincoln jako dobro primjećuje: «Oni koji ovo tvrde, ali primjenjuju četvrtu zapovijed na nedjelju, prvi dan tjedna, zasigurno nisu tako dosljedni kao oni, poput Adventista sedmog dana, koji još uvijek svetkuju sedmi dan; oni se trebaju pošteno suočiti s ovom nedosljednošću. Na temelju njihovih vlastitih pretpostavki, kojim pravom oni prtljaju s vječno valjanim moralnim zakonom? Koji kriterij im dozvoljava da izoliraju aspekt sedmog dana (koji je, na kraju krajeva, u samoj srži ove zapovijedi i njezino načelo – vidi: Izlazak 20:11), kao privremeno svojstvo, koje pripada samo Mojsijevom periodu, dok zadržavaju snižavanje Dekaloga kao normativ za sva doba i vremena...Ako je Mojsijev zakon bio dat kako bi poučavao ljude odmoru jednog dana unutar sedam dana, umjesto odmoru sedmoga dana, tada bi bilo za očekivati da je njegova legislacija (ozakonjenje) pružila drugi dan od odmora za svećenike (Brojevi 28:9.10), ali nije.» (A. T. Lincoln, From Sabbath to Lord’s Day, str. 355.)



Izlazak 23:12 zapovijeda: «Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, ali sedmoga dana prestani s radom, kako bi se tvoj vol i magarac mogli odmoriti, te sin tvoje ropkinje, kao i stranac što se nađe kod tebe, kako bi se mogli osvježiti.». Ovdje subotnji odmor pridonosi fizičkom blagostanju životinja, dakle taj dan treba pružiti fizičko blagostanje. Čak i ljudi koji ne razumiju religijske implikacije šabata, kao što je «stranac», primaju blagoslove odmora tog dana. Bez sumnje, ovo osvježenje uključuje u najmanju ruku fizičku komponentu koja doprinosi fizičkom blagostanju i nema razloga da moderna osoba ne primi istu dobrobit subote. Naravno da fizička dobrobit koja nastaje kao posljedica odmora sedmog dana, ne znači da je sedmi dan tjedna jedino vrijeme kad se ova dobrobit može primiti.



U Brojevima 15:32-36, čovjek koji očito i besramno krši subotu skupljajući drva za loženje vatre toga dana, trebao je biti kamenovan na smrt od strane zajednice na Božju zapovijed. Ovo je uspostavilo presedan koji pokazuje da je u drevnoj izraelskoj teokraciji konačna kazna za takvo otvoreno i namjerno kršenje subote trebala biti upravljana od strane civilnog sudskog sustava. Dok ovaj biblijski zapis pokazuje Božju procjenu ključne važnosti svetkovanja subote među Njegovim narodom, ovakva kazna više ne može biti sprovođena pod teokratskim civilnim zakonom, jer ovaj sustav sudstvene administracije više ne postoji. Ipak, naš nedostatak takve odgovornosti ljudskom sudu, ni na koji način ne uklanja našu direktnu odgovornost pred Bogom.


U kalendaru periodičnih žrtava, Brojevi 28:9.10 pozivaju na dvije žrtve paljenice, da budu prinošene svake subote kao dodatak regularnim (redovitim, ustaljenim) žrtvama paljenicama. U Levitskom zakoniku 24:8, ritual za obnavljanje «kruha Prisutnosti» na zlatnom stolu unutar Svetišta, trebao se odvijati svake subote. Nije uopće upitno da su to ceremonijalni zakoni, koji su uključivali vršenje tih obreda u subotu, a koji se danas više ne primjenjuju, jer je zemaljski ritualni sustav zamijenjen Kristovim kraljevskim svećenstvom u Božjem Svetištu/Hramu u Nebu (Hebrejima 7-10). Međutim, činjenica da su rituali (obredi) koji su prikladno pridavali čast svetosti subote u izraelskom svetištu/hramu, prošli i danas se više ne rade, ne znači da subota danas više nije sveta ili da mi danas više ne moramo sudjelovati u njezinom svetkovanju kroz apstinenciju od rada. Iako su ceremonijalne uloge/implikcije privremeno dodane suboti u kontekstu drevnog izraelskog bogoslužbenog sustava, moralna i zdravstvena uloga subotnjeg odmora i dalje ostaje važeća. Da ovo ilustriram primjerom: Ja sam postao otac i tada profesor. Ako bih je prestao biti profesor, ja bih i dalje bio otac, jer ova uloga ne ovisi o mojoj profesorskoj karijeri. Mi smo vidjeli da je subota uključena u zakone koji pripadaju svim četirima kategorijama. Moralni i zdravstveni aspekti subote su bezvremenski, ali civilne kazne i ceremonijalne provedbe nisu.

Prema tome, na temelju starozavjetnih dokaza koji se tiču zapovijedi o suboti i na temelju našeg pravila za određivanje današnje vrijednosti određenih zakona iz Petoknjižja, čini se da apstinencija od rada na sedmi dan subotu treba biti danas držana do te mjere, do koje principi tog zakona mogu biti primijenjeni. KUŽITE? Naravno, uvijek postoje potencijalni prigovori, koje ljudi formiraju na temelju njihovog tumačenja nekih novozavjetnih tekstova. Vidjeli smo da se ovo tumačenje koje sam iznio bazira i na pravilu: osim ako Novi Zavjet ukloni razlog za njegovu primjenu. Morate razumjeti da sam cijelo ovo izlaganje bazirao na STAROM zavjetu, ali također bih mogao napraviti još jedno isto ovoliko dugačko izlaganje o moralnosti subote, koje bi bilo bazirano na Novom Zavjetu! Stoga, ne bojim se novozavjetnih tekstova, jer postoji samo nekolicina njih, koji su pogrešno interpretirani i zbog toga neki vjernici smatraju da oni ukidaju zakon o suboti. Jedan od osnovnih je tekst u Kološanima 2:16-17. Shvatiti ovaj tekst nije jednostavno, a to nam pokazuje i sama činjenica da postoji dosta različitih tumačenja i razumijevanja toga teksta. Pod topicom «Da vas nitko ne osuđuje» iznijet ću uskoro objašnjenje ovog teksta. Vidjet ćemo da on nipošto ne ukida zapovijed o suboti.

Također, netko će dati ovom mom izlaganju i starozavjetni prigovor, tipa: «Doslovno svetkovanje subote bilo je zapovijeđeno samo za «doslovne» Izraelce; prije njih ono nije bilo obvezno». Međutim, odgovor na ovo pitanje ću dati u svom idućem postiranju (kao što sam već ranije obećao), a govorit ću o važnosti i značaju kojeg je subota dobila već pri stvaranju svijeta!

Hvala na strpljenju. Nadam se da će nam svima ova izlaganja pomoći da bolje razumijemo značaj subote za nas danas.

Samo neka bude na sveopće blagostanje.

Hvala ti na trudu Justin,sad nam daj malo vremena za citat.

Pozdav justine,

Tvoj trud je za svaku pohvalu i bas zato sto si se trudio proucicu tvoje postove detaljno za cega ce mi trebati malo vise vremena.

Hocu da uhvatim sve detalje onoga sto si rekao. Za sada ovako grubo gledajuci primecujem jednu stvar.

RADI SE O TOME STA JE SVRHA CEREMONIJALNOG ZAKONA? Uopsteno govoreci tvoju podelu mozemo prihvatiti, ali postoji jedna veoma vazna stvar.

CEREMONIJE, OBREDI KOJI SU DATI U ZAKONU SU TIPOLOSKA PREDSKAZANJA HRISTA! Slazes se?

Tako ono sto je bilo njimad dano kao obred, ceremonija je UKAZIVALO NA HRISTA I NJEGOVA DELA.

Pa tako obrezanje je prorocki govorilo o dolasku Svetog Duha i obrezanju srca, ulje Pomazanja je govorilo i izlicu Svetog duha, hlebovi su govorili o njegovoj bezgresnoj prirodi, sedam svecnjaka o sedam crkvenih doba... i tako dalje bi ovo mogli detaljno nabrajati.

I SVE TE STVARI SU GOVORILE O SUSTINI KOJA JE BILA U HRISTU!

Tako Isus je REKAO JA SAM HLEB ZIVOTA! Sada zaita ostaje vazna stavr da se vidi po cemu po kom kriterijuma SUBOTA NIJE CEREMONIJA A JESTE MORALNA SUSTINA?

I tu puno poredjenje sa paganskim bogovima nece pomoci. Rec moral znaci, odnos prema nekome, U CEMU JE DAKLE MORALNA VREDNOST SUBOTE, NIJE LI ONA GOVORILA O POCINKU KOJI JE U HRISTU, BAS KAO STO JE ULJE POMAZANJA GOVORILO O SVETOM DUHU, ZAR SUBOTA NE GOVORI O MIRU I ODMORU U HRISTU, PA JE JEDNOSTAVNO I LOGICNO PITANJE AKO IMAMO SUSTINU ZASTO CE NAM ONDA CEREMONIJA?

Mislim da se ove temeljne stari nisi niti skoro dotakao ili uzgredno JER NIKO NE KAZE DA MORALNI ZAKON NIJE DANAS NA SNAZI, NEGO DA SUBOTA NIJE NISTA DRUGO DO TIPOLOSKO PREDSKAZANJE POCIVANJA U HRISTU!

dragomir je napisao/la:

Pozdav justine,

Tvoj trud je za svaku pohvalu i bas zato sto si se trudio proucicu tvoje postove detaljno za cega ce mi trebati malo vise vremena.

Hocu da uhvatim sve detalje onoga sto si rekao. Za sada ovako grubo gledajuci primecujem jednu stvar.

RADI SE O TOME STA JE SVRHA CEREMONIJALNOG ZAKONA? Uopsteno govoreci tvoju podelu mozemo prihvatiti, ali postoji jedna veoma vazna stvar.

CEREMONIJE, OBREDI KOJI SU DATI U ZAKONU SU TIPOLOSKA PREDSKAZANJA HRISTA! Slazes se?

Tako ono sto je bilo njimad dano kao obred, ceremonija je UKAZIVALO NA HRISTA I NJEGOVA DELA.

Pa tako obrezanje je prorocki govorilo o dolasku Svetog Duha i obrezanju srca, ulje Pomazanja je govorilo i izlicu Svetog duha, hlebovi su govorili o njegovoj bezgresnoj prirodi, sedam svecnjaka o sedam crkvenih doba... i tako dalje bi ovo mogli detaljno nabrajati.

I SVE TE STVARI SU GOVORILE O SUSTINI KOJA JE BILA U HRISTU!

Tako Isus je REKAO JA SAM HLEB ZIVOTA! Sada zaita ostaje vazna stavr da se vidi po cemu po kom kriterijuma SUBOTA NIJE CEREMONIJA A JESTE MORALNA SUSTINA?

I tu puno poredjenje sa paganskim bogovima nece pomoci. Rec moral znaci, odnos prema nekome, U CEMU JE DAKLE MORALNA VREDNOST SUBOTE, NIJE LI ONA GOVORILA O POCINKU KOJI JE U HRISTU, BAS KAO STO JE ULJE POMAZANJA GOVORILO O SVETOM DUHU, ZAR SUBOTA NE GOVORI O MIRU I ODMORU U HRISTU, PA JE JEDNOSTAVNO I LOGICNO PITANJE AKO IMAMO SUSTINU ZASTO CE NAM ONDA CEREMONIJA?

Mislim da se ove temeljne stari nisi niti skoro dotakao ili uzgredno JER NIKO NE KAZE DA MORALNI ZAKON NIJE DANAS NA SNAZI, NEGO DA SUBOTA NIJE NISTA DRUGO DO TIPOLOSKO PREDSKAZANJE POCIVANJA U HRISTU!

Isus je moja subota.To sam osobno iskusila.

Jako dobro si procijenio stvar, svaka čast!

Svjestan sam svega što si napisao. Ali ovo sve što sam napisao je jedan jako dobar i nužni uvod u cijelu ovu raspravu, koja obuhvaća još dosta stvari. Posebno bih trebao još pisati o novozavjetnom učenju o moralnosti subote...

Međutim, kao što sam napisao, iznijet ću još jedan važan post (uloga koju je subota dobila pri stvaranju), koji će odgovoriti na tvoja pitanja.

Tiplogija je u Bibliji stvarno zanimljiva stvar, planiram već neko vrijeme otvoriti topic na temu tipologije, pa bismo onda još bolje razjasnili neke stvari.