Caesar je napisao/la:
Jednako tako subota se nije svetkovala od trenutka kada je Bog posvetio sedmi dan nego sklapanjem Božjeg Zakona s izabranim narodom, što u prvom redu subotu ne čini vječnim blagdanom nego čisto dijelom Božjeg zakona poput svake druge odredbe, tim više što spada u obredne propise.
Postoji dosta problematičnog u vezi ove izjave. Ako si u pravu, onda nedelja ima manje smisla nego što joj se daje. Drugo, ako je subota deo ili jedan od praznika, onda ona ne bi bila napisana na kamenu. Da je to tako kako veliš-Bog nikada tu zapovest ne bi zapisao na kamenu, pored ostalih 9 zapovesti. Zašto bi bilo koja zapovest bila za nas važeća-osim subote, a sve su na kamenu napisane, i to od strane Boga? Da ne velim kako ona govori o Božjem počivanju, a po ugledu na Njega- i našem.
A budući da je Zakon tek sjena budućih dobara (Heb 10,1) i dotrajava te je blizu nestanka (Heb 8,13), to znači da kršćani ne služe više u stareži slova nego u novosti Duha te obdržavaju dan kada se zbio središnji događaj čitave povijesti, ostvaren novi savez s ljudskim rodom i ispunjena čitava starozavjetna slika koju danas nemamo potrebe gledati ukoliko nam je ponuđena stvarnost ostvarena u Kristu.
Ovo što si kazao kontradiktorno je sa istom poslanicom koju si citirao. Na primer, u 8 poglavlju, pre onog 13 redka kojeg si citirao a koji nema veze sa subotom i zakonom, piše da će Bog, u novom savez, Zakon napisati na našem srcu. A subota je ipak sastavni deo zakona, kako god da se to tebi svidelo ili ne, jer nije napisana kao zapovest u knjizi i stavljena pokraj kovčega, nego je napisana na kamenu u stavljena zajedno sa ostalima-u kovčeg.
Upravo tako, međutim Isus je učenike odlučio pohoditi upravo prvog dana u tjednu – postavlja se pitanje zašto je tome tako, i zašto je ovu činjenicu svetome piscu bilo važno napomenuti? Ako prvi dan u tjednu nema nikakvog posebnog značenja, sigurno ga ne bi bilo potrebe isticati, međutim ovdje već možemo vidjeti naznaku da prvi dan tjedna pripada Isusu i da ga shodno tome kršćani slave kao Dan Novoga saveza u Kristu i Dan Gospodnji.
To mi vidimo tako, ali uopšte ne mora da znači da je pisac imao na umu isto što i mi. On je ipak bio jevrejin, kao i skoro svi pisci Biblije, pa imao je tako jedinstven stav, suskladno sa ostalim prorocima i apostolima. Njegovo pominjanje "prvog dana" i dalje znači da je taj dan bio-ni osmi ni sedmi, nego prvi. To što ga je pomenuo ne znači ni malo da taj dan ima bilo kakav značaj. Jedino se u literaturi crkvenih otaca vremenom počinje stavljat naglasak na
danu Hristova vaskrsenja, te otuda se polako počeo štovati, no u Novom zavetu nema nikakvih naglasaka i zapovesti o tom danu. Šta više, još manje postoje starozavetne naznake o promeni dana bogoslužja.
Točno je da su se prvi kršćani u Jeruzalemu skupljali svakog dana da lome kruh, međutim to ne znači da isto pravilo vrijedi i za ostale kršćanske zajednice - poglavito poganskih obraćenika, kao što je ovdje slučaj. Ističe se da su judeokršćani odlazili svakog dana u Hram na molitvu, da bi nakon toga lomili kruh po kućama. S druge strane, pridošlice iz poganstva nisu odlazili u židovske bogomolje i samim time imali drugačiji kult, ovdje se postavlja pitanje, opet – zašto Luka ima potrebe istaknuti baš prvi dan tjedna, i zašto se baš tada dogodila opisana scena?
Mislim da je izuzetak zašto su se apostoli sastali tog prvog dana-uveče čak, jer Pavle je produžio svoj govor zato što je kanio putovat. Ne znam kako nam ovo može biti razlog za bilo koje slavljenje nedelje i bilo što slično, ako iz texta vidimo intenciju apostola i hrišćana??? Ne da slave nedelju i sl., već zato što je Pavle žurio na put. I dan danas hrišćani koji slave subotu-imaju okupljanja nedeljom, pa to naravno da ne znači i najmanje da oni je svetkuju kao subotu.
Nigdje u Bibliji ne nalazimo primjer okupljanja primjerice, u drugi, treći, četvrti ili peti dan, pa prema tome ni potrebu da se posebno ističe, međutim upadljivo je u više navrata referenca na prvi dan – onaj isti dan u koji je Isus uskrsnuo od mrtvih. Objektivno, više od puke koincidencije.
Ne postoji ni jedna jedina referenca koja bi nam govorila da su se apostoli i rani hrišćani okupljali nedeljom iz razloga što su je smatrali svetom i posebnom. Ako su se okupljali, to je bilo ili "zbog straha od judejaca," ili jer je Pavle kanio poći na put. To su izuzeci a ne pravila. Osim toga-u Delima se na brojnim mestima nalaze izjave da se Pavle sastajao i subotom sa judeohrišćanima.
Najbolji argument je svakako povijesna činjenica da su, prema biblijskim i otačkim svjedočanstvima, kršćani od prvog stoljeća svetkovali Dan Goapodnji – nedjelju i da se nigdje u istoj kategoriji ne spominje niti zapovijed niti primjer za svetkovanje subote, tako da subota nije mogla iskočiti iz vakuuma nakon 18 stoljeća, a kršćanstvo biti u zabludi čitavo vrijeme jer se to direktno protivi vjerodostojnosti Kristovog obećanja da je Crkva stup i utvrda istine koju vrata paklena neće nadvladati. Argument koji govori više od svega što je izrečeno i za i protiv obaju stajališta.
Povijesne činjenice ne idu toliko u prilog ovome što ti veliš. Postoje samo neke vrlo labave pretpostavke na osnovu kojih se grade prilično veliki zaključci, o navodnom svetkovanju nedelje u pojedinim spisima. Osim toga, postoje istorijski izveštaji o suboti koja se održala do dana današnjega. Nije tačno da je ona bila u vakuumu 18 stoleća.
Što se tiče navoda – moramo obratiti pozornost na nastavak, ako Pavao poručuje da kršćani ostavljaju milodare kod kuće svaki za sebe, zašto onda ''da se ne sabire kada dođem''? Međutim, ako se isti odnose na jedno mjesto kako bi ih Pavao brže i lakše pokupio i odnio braći u Jeruzalem – to daje sasvim razumljiv smisao ovome odlomku
Ovde ti pomaže malo i povijest na koju se pozivaš-zna se da jevreji generalno nisu nosili novac u sinagoge, nego bi kod kuće čuvali i skupljali. Pavle je isti princip primenio i na hrišćane. Pre će biti da su subotom odlazili u sinagoge ili crkve, a prvog dana sedmice bi odvajali koliko su mogli, za siromašne. Pavle je kanio proći kroz Korint i pokupiti te darove za siromašne u Judeji, što znači da je to sabiranje trajalo više sedmica. Iz toga je razloga Pavle savetovao to što jeste.
Svjedočanstva prvih kršćana jesu nepobitna, djela kao što su Didahe i Barnabine poslanica (pisana čak prije Otkrivenja), te spisi Ignacija i Justina Mučenika govore da je prvi dan u koji se kršćani skupljaju na euharistiju – Dan Gospodnji, što nam daje razjasniti točni smisao Ivanovih riječi.
Ovo posebno nije tačno u vezi Didahe 14:1 i Ignacijevo pismo Magnežanima 9:1. Uopšte se ne spominje izraz "dan Gospodnji." To je ono što sam kazao gore-veliki zaključci na jako labavim argumentima. To je u stvari navlačenje a ne dokazivanje. Isto je i sa ostalim pomenutim spisima.
Da spada u kult možemo se uvjeriti čitajući 23. poglavlje Levitskog zakonika gdje se subota navodi kao jedan od mnoštva blagdana koji su Židovi obvezni svetkovati, a prema izričitom učenju apostola Pavla (Kol 2, 16-17), ni za što od navedenog kršćanin ne smije biti suđen, jer ga ne obvezuju obredni propisi Mojsijeva Zakona ispunjeni u Kristu – jedinoj zbiljnosti kojom trebamo biti vođeni.
Čudno, subota i još sedam praznika, s tim što se subota ne spominje samo u Lev. 23, već na desetine i desetine mesta, sam koren te reči na nešto više od 190 mesta samo u Starom zavetu. Osim toga, ako Pavle izričito osuđuje ili ne odobrava takvu praxu, onda si ti u mnogo većem problemu sa mnoštvo praznika i blagdana i čega god. Adventisti imaju jednu subotu, i bar za nju imaju potporu u Svetom Pismu, a ti za slavljenje sv. Antuna, recimo, nemaš ama baš nikakvih potpora iz Biblije. Onda je jasno, kao što sami vaši teolozi kažu, da nedelja nije nastala,kao i što šta drugo, na temelju Biblije, već institucijom Crkve. Zašto onda nju pravdati na temelju Pisma? Skroz besmisleno.
