...u brojnim svetim spisima ćeš naći primjere da Bog ostavlja ljudima mogućnost da se preobrate i da vrše Njegovu tj. Božju volju...
Ne postoje, dragi Euro, dvije volje u svemiru. To o cemu govoris jeste samo prepoznavanje (sto bi kasmirci rekli - pratyabhijina) temeljnog jedinstva moje i Bozje volje. Tj. da nikada moja volja i nije postojala kao slobodna. Bog je uvijek djelovao. Bas danas citam 3 glavu BhG u kojoj se o tome na nekoliko mjesta vrlo jasno govori. Slicna mjesta se nalaze i u Evandjeljima kada Isus poducava ljude da se ne brinu, jer Bog skrbi za njih kao i za ptice i za cvijece i sl.
Ako je Bog unaprijed odredio moj život, smrt i događanja u životu onda je svejedno da li ja pušim dvije ili četiri kutije cigareta na dan...
Ne treba to tako promatrati, dragi Euro. Nije Bog nesto stvorio, pa to sada promatra sa strane. Za Boga vrijeme ne postoji, i On je u svemu u svakom trenutku, uvijek djelatan i stvara stvarnost u njenom samom trenu nastajanja. Bog je uvijek djelatan, kao sto si i ti djelatan kada zamisljas svoje zamisljaje. U svakom trenutku ih mozes promijeniti, usmjeriti u drugom smjeru. Sve sto zamislis jeste stvarnost za tvoje misli. One ne mogu postojati izvan tvoje svijesti i tvojega uma.
A sto se tice pusenja, treba se pitati da li imas takvu potrebu? Da li je Bog zamislio tebe kao takvoga pusaca? Ako jeste, svako opiranje je uzaludno. Cak i ako se javi zelja za prestajanjem, to je opet Bozja zamisao, cak i ako se javi teskoca i odustajanje od prestajanja pusenja, to je opet Njegova zamisao i volja. Mudri ljudi prepoznavaju Bozju volju u svemu.
...onda je potpuno svejedno jesam li vezan za vrijeme vožnje ili nisam pošto je Bog već otprije odredio koliko ću dugo živjeti, pa on upravlja mojim automobilom ...
Naravno, ali ne samo sa tvojim automobilom, nego i sa tvojim mislima, osjecajima, stavovima, tijelom. Kao i sa svim vanjskim okolnostima. Nema niti jednog dijela stvarnosti kojima On ne upravlja. Svaka tvoja misao, pa i ona jeste proizvod Boga. Nema samostalne tvoje ili moje niti jedne misli, nema pojave koja je izvan Boga.
...a što se tiče mog davanja milostinje razmisli još jednom da li sam o milostinji odlučivao ja ili Bog...
Recimo da zamislis jednog covjeka u svojim mislima. On je tvoja zamisao, ali dok ga ti zamisljas, on postoji u tvojim mislima. Potom zamislis i zamisljenu svijecu. Ona je isto proizvod tvoje volje. Tvoj zamisljeni covjek stavi ruku na zamisljenu svijecu... Sto ce se desiti? Kakva je vatra u tvojem svijetu? Mozda je hladna, mozda je plava...? Mozda je vruca, pa ce se tvoj zamisljeni covjek opeci? Mozda ces zamisliti da je on otporan na vrucinu? Da li je ta toplina stvarna? Za njega jeste, za tebe nije. Da li je on nesto razlitito od tebe? Sve zamisljeno (covjek, svijeca, plamen, toplina, cin stavljanja ruke na plamen, osjecaj koji si zamislio da se u njemu javlja) postoje unutar tvojeg toka svijesti, nisu nista razlicito od tvojeg toka svijesti. Oni postoje samo u odnosu na prostor, vrijeme i osobnost koje si im privremeno dao. Ti ppostojis kao stalna vrijednost i osonova iz koje i unutar koje oni postoje. Tvoj zamisljeni covjek moze vjerovati da je slobodan, ili da mu se nesto dogodilo izvan njegove slobodne volje. Ljudi obicno vjeruju da su slobodni sve dok im je lijepo, ali zaluju nad zlom sudbinom kada krene nesto lose.
Zašto nije pustio Izaiju na miru i lijepo upravljao kao Bog s tim Židovima na taj način da daju sirotinji milostinju?
Pa zato sto je tako zamislio, takva je volja Boga da covjek ima polu-razvijenu svijest o drustveno odgovornom ponasanju i moralu. Potice ljude na lijepo ponasanje, stvara dobro i zlo i borbu izmedju njih, kao sto ti mozes zamislit bilo kakav svijet u svojim mislima.
