Slobodna volja

Hehe, Bog nas je s tim pravima stvorio. Svi normalni ljudi imaju snagu volje, tj. slobodnu volju, tj. slobodu (snagu) odlučivanja.

Ako nas je Bog s tim "pravima" stvorio, svatko tko je Bogu vjeran poštivat će ta prava, pravo čovjeka da odluči hoće li Bogu služiti, ili ne. Međutim, ako vidimo svoga brata da svoju slobodnu volju pogrešno koristi, te time šteti samome sebi i udaljuje se od Boga - tada nam Pismo nalaže da opomenemo svoga brata (Matej 18:15-17). Božja je volja da mi imamo slobodnu volju. Ali je također Božja volja, da se svi mi spasimo (redak 14)!
Stoga na svakom iskrenom kršćaninu leži odgovornost da poučava i pomaže svoju braću (a tu spadaju svi ljudi), kako bi im pomogao da idu putem spasenja, a ne putem smrti.

Sva sreća što nam je Bog u svojoj ljubavi objavio što je Njegova volja za nas danas (Mihej 6:8 )!
On nas nije ostavio u neznanju i mi smo odgovorni pred Njim da slijedimo svakog dana i VRŠIMO (Matej 7:21) Njegovu volju! Ako ju ne budemo vršili, kazne će stići. U zajednici vjernika (crkvi) Bog želi da se definiraju jasna načela i principi kojih će se ta zajednica pridržavati! Mora se znati što je dobro, a što je zlo. Stoga, ako se netko deklarira za vjernika, za člana Božje crkve, tada je na njemu odgovornost da se pridržava Božjih principa.

apostol je napisao/la:

Da li svi ljudi po krscanima imaju prava na slobodnu volju?

Mišljenje kršćana po tom pitanju je nevažno.

Justin je napisao/la:

I možeš li mi još malo bolje sad objasniti kakva je moja sjedinjenost s Bogom, a kakva je tvoja?

Razmišljao sam da ti odgovorim na dugačko ili na široko, detaljno ili opširno. No, svejedno je.
Ti s Bogom imaš relaciju kao s nekim od nas ovdje, stojiš an garde s Njim. Moliš Mu se, obraćaš, uglavnom imaš odnos, ili relaciju. A odnos uvijek podrazumjeva dualnost, dvojicu u igru. Kužiš.

Ja Boga doživljavam kao dio sebe, kao svoju ruku ili nogu. Samo, dakako, mnogo vrijednije, i uzvišenije od bilo kojeg "dijela" mene. Tako da kud ja, tud i On, ako idem kontra Zakona, automatski me to boli, ne treba mi Pismo da mi veli da to ne valja.

Ti si čovjek zakona, tobom vladaju duhovi mnogih adventista prije tebe i ti ćeš biti toliko širok u svojim razmišljanjima dokle god se krećeš u okvirima koje netko prije tebe zacrtao. Iako u tebi vlada živi ljubav za znanjem i Bogom, bojim se da nećeš nadići okvire u kojima si rođen ili u kojima živiš.

<BLOCKQUOTE>

Mali princ je napisao/la:

Justin je napisao/la:

I možeš li mi još malo bolje sad objasniti kakva je moja sjedinjenost s Bogom, a kakva je tvoja?

Razmišljao sam da ti odgovorim na dugačko ili na široko, detaljno ili opširno. No, svejedno je.
Ti s Bogom imaš relaciju kao s nekim od nas ovdje, stojiš an garde s Njim. Moliš Mu se, obraćaš, uglavnom imaš odnos, ili relaciju. A odnos uvijek podrazumjeva dualnost, dvojicu u igru. Kužiš.

Ja Boga doživljavam kao dio sebe, kao svoju ruku ili nogu. Samo, dakako, mnogo vrijednije, i uzvišenije od bilo kojeg "dijela" mene. Tako da kud ja, tud i On, ako idem kontra Zakona, automatski me to boli, ne treba mi Pismo da mi veli da to ne valja.

Ti si čovjek zakona, tobom vladaju duhovi mnogih adventista prije tebe i ti ćeš biti toliko širok u svojim razmišljanjima dokle god se krećeš u okvirima koje netko prije tebe zacrtao. Iako u tebi vlada živi ljubav za znanjem i Bogom, bojim se da nećeš nadići okvire u kojima si rođen ili u kojima živiš.

E,pa, mali prince,oprosti ali se umar umjesati,ti mislis da smo mi adventisti vec predestinirani od nasih predaka,i da nemamo prava da Krist zivi u nama?</BLOCKQUOTE>

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>E,pa, mali prince,oprosti ali se umar umjesati,ti mislis da smo mi adventisti vec predestinirani od nasih predaka,i da nemamo prava da Krist zivi u nama?</BLOCKQUOTE>

Ma ne, Dina, krivo me shvaćaš. Hoću reći, da i adventisti kao i drugi kršćani su određeni i zatvoreni onime što su osnivači zacrtali i postavili teoretske osnove i da van toga rijetko tko ide. Adventisti tumače pismo kako su tumačili i osnivači crkve(White i ostali, ne znam detalje), protestanti isto, i nitko se ne usudi postaviti pitanje jeli to ispravno. Samo se radi po špranci. Vidiš, katolici su odgojeni na tomizmu, i od toga dalje se teško ide, iako tu ima dosta felera u nauku....

Mali princ je napisao/la:

Justin je napisao/la:

I možeš li mi još malo bolje sad objasniti kakva je moja sjedinjenost s Bogom, a kakva je tvoja?

Razmišljao sam da ti odgovorim na dugačko ili na široko, detaljno ili opširno. No, svejedno je.
Ti s Bogom imaš relaciju kao s nekim od nas ovdje, stojiš an garde s Njim. Moliš Mu se, obraćaš, uglavnom imaš odnos, ili relaciju. A odnos uvijek podrazumjeva dualnost, dvojicu u igru. Kužiš.

Ja Boga doživljavam kao dio sebe, kao svoju ruku ili nogu. Samo, dakako, mnogo vrijednije, i uzvišenije od bilo kojeg "dijela" mene. Tako da kud ja, tud i On, ako idem kontra Zakona, automatski me to boli, ne treba mi Pismo da mi veli da to ne valja.

Ti si čovjek zakona, tobom vladaju duhovi mnogih adventista prije tebe i ti ćeš biti toliko širok u svojim razmišljanjima dokle god se krećeš u okvirima koje netko prije tebe zacrtao. Iako u tebi vlada živi ljubav za znanjem i Bogom, bojim se da nećeš nadići okvire u kojima si rođen ili u kojima živiš.

Zanimljivo razmišljaš.
Ima nešto jako duboko i dobro i istinito u tvom stajalištu (mislim na potrebu iskustvenog doživljaja Boga).
Ja to cijenim i prihvaćam.

Međutim, sve mi je jasnije da u današnjem kršćanstvu postoji jedan "val" ovakvog stava prema Bogu, Njegovom zakonu i odnosu s Njim, kakvog i ti imaš.

Naime, uvijek su u povijesti crkve postojale dvije krajnosti pristupanja Bogu i slavljenja Boga. Prva krajnost je da se previše išlo na razumsko shvaćanje Boga i Njegovog zakona, a premali se naglasak stavljao na iskustveni DOŽIVLJAJ Boga. Kad god bi se to dogodilo, nužno se javljala druga strana, koja je pokušavala biti ovima "balans", a koja je preveliki pak naglasak počela stavljati na iskustvo s Bogom, doživljavanje Božje pristutnosti u sebi, osjećaje povezanosti s Bogom, itd. Obje krajnosti su krajnosti, ekstremi - i stoga su svakako loše.

Naime, prva krajnost nas vodi u opasnost da postanemo legalisti (da sav naglasak stavimo na zakon), a druga krajnost nas vodi u opasnost da postanemo antinomijanisti (da odbacimo pisani zakon i zapovijedi).
Danas ljudi sve više osuđuju legalizam, ali se zato često priklanjaju antinomijanizmu (što je prirodno, budući da je čovjek po prirodi grešan i nestabilan).

E SAD... U čemu je velika opasnost antinomijanizma? Ako odbacimo pisani Božji Zakon, Božji ideal koji nam jedini može u potpunosti otkriti našu vlastitu grešnost i nesposobnost da taj ideal u potpunosti dostignemo, te ako se pouzdamo u SEBE, u svoje osjećaje, u svoje subjektivne doživljaje - tada smo na jako klizavom terenu. Ne želim reći da je ovaj položaj gori ili bolji od položaja u kojemu se nalaze legalisti, oba položaja su opasna. Ali ja sad govorim o antinomijanizmu, budući da mi se čini da na ovom forumu ima dosta ljudi koji su u tim vodama, a ti si jedan od njih. Dakle, antinomijanizam previše naglašava MOJ doživljaj, moje osjećaje, moje unutarnje stanje. Antinomijanist u SEBI traži putokaz, smjernicu za jedan pravi odnos s Bogom. Ti si čak jedan specifični antinomijanist, jer kažeš da ODNOS s Bogom nije potreban. Međutim, Biblija stalno upravo taj odnos naglašava. Pitam te, jesi li ti budist, new age vjernik, ili kršćanin, kad odbacuješ odnos s Bogom, a zastupaš nekakvo čarobno "stapanje" s Bogom?

U osnovi, legalizam i antinomijanizam imaju isti problem: čovjek se oslanja na sebe, umjesto na Boga. Legalist svoju sigurnost spasenja gradi na svom PREDZNANJU, dakle na svoj poznavanju Biblije i Božjeg Zakona, dok antinomijanist svoju sigurnost spasenja gradi na svojim unutarnjim doživljajima Boga. I jedno i drugo je potrebno, ali ni jedno ni drugo nam ne može dati sigurnost da smo spašeni, jer kršćanin se nikad ne smije oslanjati na SEBE! Vjera i put kršćanina, na koji nas Isus poziva, uvijek podrazumijeva RIZIK i POTPUNO PREDANJE Bogu, bez obzira što će mome razumu ili osjećajima puno puta činiti nelogičnim i čudnim nešto, što Bog od mene zahtijeva. Mojsiju se Božji nalog činio čudnim, ali ipak je poslušao - i krenuo je slijediti Božju volju. I Bog je na tom putu od njega učinio junaka vjere, "najkrotkijeg čovjeka na zemlji". Je li Mojsije u svom srcu imao savršeno jasnu predodžbu o tome što je Božja volja za njega? NE! Njemu se Božja volja u početku činila jako nelogičnom. Međutim, on se POKORIO. Pravi kršćanin se svakog dana pokorava Bogu.

Znaš li koji je središnji redak u Bibliji? Psalam 118:9! Znaš li što u njemu piše? "Bolje je pokoravati se Bogu, nego čovjeku!"

POZIVAM SVAKOGA DA O OVIM STVARIMA DUBOKO RAZMISLI.

<BLOCKQUOTE>

Mali princ je napisao/la:

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>E,pa, mali prince,oprosti ali se umar umjesati,ti mislis da smo mi adventisti vec predestinirani od nasih predaka,i da nemamo prava da Krist zivi u nama?</BLOCKQUOTE>

Ma ne, Dina, krivo me shvaćaš. Hoću reći, da i adventisti kao i drugi kršćani su određeni i zatvoreni onime što su osnivači zacrtali i postavili teoretske osnove i da van toga rijetko tko ide. Adventisti tumače pismo kako su tumačili i osnivači crkve(White i ostali, ne znam detalje), protestanti isto, i nitko se ne usudi postaviti pitanje jeli to ispravno. Samo se radi po špranci. Vidiš, katolici su odgojeni na tomizmu, i od toga dalje se teško ide, iako tu ima dosta felera u nauku....

Iz Justinovih,postova i mojih se vise ocitava samovolja nego volja nekoga koji nam daje propise.</BLOCKQUOTE>

Dakle, antinomijanizam previše naglašava MOJ doživljaj, moje osjećaje, moje unutarnje stanje. Antinomijanist u SEBI traži putokaz, smjernicu za jedan pravi odnos s Bogom. Ti si čak jedan specifični antinomijanist, jer kažeš da ODNOS s Bogom nije potreban. Međutim, Biblija stalno upravo taj odnos naglašava. Pitam te, jesi li ti budist, new age vjernik, ili kršćanin, kad odbacuješ odnos s Bogom, a zastupaš nekakvo čarobno "stapanje" s Bogom?

Nema nikakvog stapanja s Bogom, jer se nikad nisi ni odtopio. .
Antinomijanizam je čisto ljudski pogled, ljudsko isfuravanje nečega što su vidli kod osoba koje su prepoznale jedinstvo s Bogom pa misle da je legalizam ili Zakon nepotreban. Naprotiv!
Tek kada osoba prepozna sebe u Bogu tek onda s ogromnom odgovornošću stoji pred Zakonom, jer i svaki, i najmanji korak protiv Zakone jest iskorak iz jedinstva s Bogom i kao takovo pogubno i loše.
Stari židovski svećenici bi umirali pred Svetinjom ako nisu bili u skladu sa Zakonom, tako je i s osobama koje žive Boga. Svaki grijeh se automatski očituje na njima. Ljubi i čini što želi, rekao je Augustin, i to je istina. Ali ako činiš kontra zakona, činiš kontra sebe, i što je čovjek više u Bogu to je osjetljiviji na svaki nesklad.
Ne odbacujem odnos s Bogom, zašto bih? Nekome je potreban, netko ga je nadišao.
A Biblija je knjiga koja se gleda u cijelosti, a poruka Biblije je da mi trebamo biti posinjeni, postati Sinovi Božji, i kad to prepoznamo tada je učenje i školovanje završeno, počinje posao.

Dina je napisao/la:

Iz Justinovih,postova i mojih se vise ocitava samovolja nego volja nekoga koji nam daje propise.

Ne Dina, bit ću slobodan pa ću ti reći: čini mi se da se svojom skromnošću skrivaš od istine koja ti intuitivno(ill kako se to već zove)govori da se krećeš u nekim granicama, a duh ti želi visine.
Ja sam katolik koji cijeni svoju tradiciju i temelj na kojem se odrastao, ali isto tako znam i prepoznajem nedoslijednosti katoličke teologije. I radi svojeg uvida bih ako treba gorio, nisam zarobljen uredbama crkve.
U svakoj denominaciji ima takvih osoba, samo su neke od njih hrabre da istupe iznad okvira.
Poštujem i ostale denominacije i od njih preuzimam što je dobro: adventisti konkretno imaju divan nauk u suboti koji ima smisla itekako, imaju divno zajedništvo, ali imaju i mnogo elemenata predoslovnog tumačenja Pisma koji ne dozovoljava osobama s iskustvom da žive, da dišu unutar okvira crkve pa te osobe samo zatomljuju istinu i Božje uvide te tako sami sebi režu granu iz koje bi trebali rasti. To je problem svih denominacija-što su narasle iz iskustva svojih osnivača i na osnovi tog iskustva žele oblikovati i druge osobe. No to tak ne ide, svaki je čovjek jedna Knjiga, jedan Život i iskustvo. I da se oko mene ili tebe, danas sutra počne okupljati masa, ja bih ih prvo protjerao da idu sami za svojim uvidima, ne za mojima ....

Mali prinče, potpuno te razumijem što hoćeš reći.
Svaki od nas dok ne upozna Boga, ima svoj okvir i obrazac koji je stekao. Kada dotakne i iskusi Boga, tada mu mu više ti obrasci nisu potrebni jer živi Bog kroz njega.
O tome lijepo piše Rimljanima poslanica.

Postoje dvije dimenzije kod kršćana. Kršćani su na Putu ka spoznaji Boga, i to je vječni život: spoznati Boga i onoga koga je poslao.
Kad se čovjek stopi i sjedini s Bogom, tada ono što mu je trebalo na tom Putu otpada jer mu više ne treba. Tada se postaje božji čovjek jer živi po ustavu neba.

Ha? Šta kažeš? Ahhhaaa...

- jedinstvo s Bogom
- prepoznati sebe u Bogu
- živjeti Boga
Ovakve fraze često spominješ. Iz toga se jasno vidi da si više pod utjecajem nekakvog new ageovskog, nego biblijskog nauka.

CITAT:
"Ali ako činiš kontra zakona, činiš kontra sebe, i što je čovjek više u Bogu to je osjetljiviji na svaki nesklad."

-HM, OVO JE TOČNO, AKO ČOVJEK SHVATI ŠTO HOĆEŠ REĆI...Ali definitivno koristiš nebiblijski način izražavanja.
Gdje u Bibliji piše da ako činiš kontra zakona, činiš kontra samog sebe (u ovom kontekstu u kojem ti pričaš)? Pavao upravo TO želi objasniti u svojim poslanicama: JA I ZAKON NIKAD NISMO U SKLADU. Božji Zakon mene osuđuje, jer ja sam grešnik. U Rimljanima 7:14 Pavao objašnjava što obraćeni čovjek shvaća u vezi Zakona: "Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha."
Biblija nam kaže da mi ljudi imamo iskvarenu narav, koja nije usklađena s Božjim Zakonom.
Dakle, zbog toga moram odbaciti tvoju izjavu "ako činiš kontra zakona, činiš kontra sebe". Međutim, s drugim dijelom te rečenice se slažem: "što je čovjek više u Bogu to je osjetljiviji na svaki nesklad", na temelju 2. Korinćanima 3:18 i mnogih drugih tekstova, te biblijskog učenja u cjelini.

CITAT:
"Ne odbacujem odnos s Bogom, zašto bih? Nekome je potreban, netko ga je nadišao.
A Biblija je knjiga koja se gleda u cijelosti, a poruka Biblije je da mi trebamo biti posinjeni, postati Sinovi Božji, i kad to prepoznamo tada je učenje i školovanje završeno, počinje posao."

Ovdje proturječiš samome sebi. Kažeš da odnos s Bogom treba "nadići", a onda kažeš da trebamo biti "Sinovi Božji". E pa sad ja ne razumijem, da li "Sinovi Božji" po tebi podrazumijeva nešto drugo, osim ODNOSA...? Što misliš, zašto se koristi baš ta riječ "sinovi"? Pa zato, da pokaže da trebamo imati s Bogom prisan odnos, kao sa svojim Ocem. A ne da bismo mi svi trebali biti "Očevi", ili da je "Otac" dio svakoga od nas... Razmisli o važnosti ODNOSA s Bogom. On je osoba, On jest U NAMA, ali On je osoba, On nije samo neka sila, neka energija... On nas poziva na odnos.
Od Njega potiče ljubav koja nas pokreće da činimo "svako dobro djelo", odnosno da mi tu ljubav Njemu vratimo. Ljubav kao takva podrazumijeva postojanje ODNOSA. Ljubav nema nikakvog smisla ni vrijednosti, ako ne postoji ODNOS. E sad, budući da je naša volja iskvarena, ona je stalno (i prije i poslije obraćenja) nekako "buntovna" s obzirom na tu Božju ljubav i ide "kontra" toj ljubavi. Međutim, čovjek koji dopusti Bogu da u Njemu radi (a taj posao je doživotni proces), postajat će sve slobodniji da voli, sve sposobniji da tu Božju ljubav prima i daje... Ali svrha ljubavi nije samo da mene PROŽME, da mi pruži nekakav božanski osjećaj, nego je sama svrha i smisao ljubavi u tome, da održava ODNOS živim i jakim. Slažeš li se?

Justine, ajde malo produbljeno uđi u Matej 5 glavu.
Što Isus kaže? Po tome , i njega i mene i sve skupa možeš strpati u new age.

Ja ti kažem: Isusove riječi su DUH I ŽIVOT. Što je cilj i smisao kršćanina? ŠTO JE CILJ I SMISAO kršćanina?
Pročitaj molim te prve redke Mateja 5. Čisti new age. Blago siromašnima - u čemu? Što je kraljevstvo Božje? Čije je kraljevstvo Božje? Ako sam slaba u adventističkim doktrinama, ali tu sam na svom terenu, i ZNAM što je mali princ mislio pod riječima: jedinstvo s Bogom! Ako je to za tebe new age, a tko si ti?

I molim te, preko Dine mi pošalji svoje tekstove o suboti jer mi trebaju, za korisno djelo.

Noemi je napisao/la:

Justine, ajde malo produbljeno uđi u Matej 5 glavu.
Što Isus kaže? Po tome , i njega i mene i sve skupa možeš strpati u new age.

Ja ti kažem: Isusove riječi su DUH I ŽIVOT. Što je cilj i smisao kršćanina? ŠTO JE CILJ I SMISAO kršćanina?
Pročitaj molim te prve redke Mateja 5. Čisti new age. Blago siromašnima - u čemu? Što je kraljevstvo Božje? Čije je kraljevstvo Božje? Ako sam slaba u adventističkim doktrinama, ali tu sam na svom terenu, i ZNAM što je mali princ mislio pod riječima: jedinstvo s Bogom! Ako je to za tebe new age, a tko si ti?

Noemi, nisi me razumjela, pročitaj ponovno moj post. Ja sam na samom početku napisao da je ono što je Mali Princ napisao TOČNO, AKO ČOVJEK SHVATI ŠTO JE ON TIME HTIO REĆI.

Ali morao sam ga upozoriti da se izražava na pogrešan način.

A što se tiče drugog citata, ne vidim s čime se ovdje ne slažeš sa mnom? Pa samo sam htio objasniti da Bog nije tek nekakva "sila, energija" ili nešto slično, nego da je On OSOBA. Zanima me vjeruje li Mali princ da je Bog OSOBA? A ako vjeruje, volio bih da mi objasni zašto smatra da postoji još nešto uzvišenije, od toga da čovjek s Bogom ima odnos ljubavi? Također, Noemi, upozorio bih te da Mali princ ima neke vrlo opasne stavove, poput: "Ne treba mi Pismo da mi veli da mi to ne valja". Doista mi se čini da Mali princ slabo poznaje Bibliju i čini mi se da više proučava nekakve druge "svete knjige" ili tko zna što, umjesto Božju Riječ.

Ne pišem ovo da nekoga osuđujem ili ocrnjujem, nego zato što vidim da je čovjek iskren i da bi ga samo trebalo potaknuti da uvidi važnost Božje Riječi i odnosa s Bogom, kako ga Biblija predstavlja.

Istina, mali Princ doista ne pozna Bibliju kao ostali ali će upoznati, vrlo brzo.

neki uče abecedu od A a neki od Ž. No,ipak svi nauče.
kao ja naprimjer, učila unatraške.

Justine, znaš da me vrijeđaš s time što si me okarakterizirao kao newage...no, to ću pripisati tvojem nepoznavanju new agea i mojem nespretnom izražavanju.

Pišeš:

Ovdje proturječiš samome sebi. Kažeš da odnos s Bogom treba "nadići", a onda kažeš da trebamo biti "Sinovi Božji". E pa sad ja ne razumijem, da li "Sinovi Božji" po tebi podrazumijeva nešto drugo, osim ODNOSA...? Što misliš, zašto se koristi baš ta riječ "sinovi"? Pa zato, da pokaže da trebamo imati s Bogom prisan odnos, kao sa svojim Ocem. A ne da bismo mi svi trebali biti "Očevi", ili da je "Otac" dio svakoga od nas... Razmisli o važnosti ODNOSA s Bogom. On je osoba, On jest U NAMA, ali On je osoba, On nije samo neka sila, neka energija... On nas poziva na odnos.

Odnos s Bogom treba nadići, ali ne i odnos kao takav, jer odnos je temeljno svojstvo trojstvene zajednice: Sina, Oca i Duha. Ja sam napisao da je cilj života da u Tebi zaživi Sin i da kroz Sina Bog živi Sebe u zajednici ljubavi.

Nadalje pitaš:

Zanima me vjeruje li Mali princ da je Bog OSOBA?

Da, ja znam da je Bog osoba, ne samo da to vjerujem. Osoba koju prepoznajem i u tebi i na nebu, i u sebi.

Kažeš da imam opasne stavove, da mi ne treba Pismo da nešto znam da ne valja. Doista, zar tebi treba Pismo da ne bi lagao, da ne bi krao ili bludničio po bordelima, ubijao? Meni ne treba, ja znam da tko gazi Zapovijedi neće dobro proći...

Noemi je napisao/la:

Istina, mali Princ doista ne pozna Bibliju kao ostali ali će upoznati, vrlo brzo.

Mali princ jako dobro poznaje smisao Biblije ali nema pojma gdje se što nalazi na kojoj stranici jer nije štreber...

Noemi je napisao/la:

Mali prinče, potpuno te razumijem što hoćeš reći.
Svaki od nas dok ne upozna Boga, ima svoj okvir i obrazac koji je stekao. Kada dotakne i iskusi Boga, tada mu mu više ti obrasci nisu potrebni jer živi Bog kroz njega.

Bravo Noemi, i hvala ti na pojašnjenju. Možeš biti moj PR manager...jedino me ti razumiješ, čini mi se...