3. Verbalna analiza
Da bi došli do značenja određenog teksta, moramo se upoznati s njegovim jezikom (time mislim na ono "verbalno" u podnaslovu), koncentrirati se na pojedinačne riječi i detalje da bi otkrili što pisac želi reći. Moramo se također upoznati i s nepoznatim riječima. Otpočevši s korijenskim značenjima koja su unesena izvana unutar rečenice, moramo raditi prema određivanju značenja riječi unutar njihovog konteksta u kojem se nalaze, te konteksta Biblije u cjelini.
Uzmite, na primjer, riječ koja je prevedena kao "duša". Budući da je biblijski koncept duše nastao kod Židova, mi tako shvaćamo da su pisci Novog zavjeta unijeli njihovo razmišljanje o ovom predmetu iz Starog zavjeta - ne iz grčke filozofije. A ono što nalazimo jest da Stari zavjet uzima cjelovit pogled na ljudska bića. Duša (nephesh) jest nešto što je i osoba, ali ne nešto što osoba posjeduje. Nakon smrti duša (ili osoba) spava, čekajući tjelesno uskrsnuće i vječnu radost. Grčki su filozofi, s druge strane, inzistirali da su duša i ljudsko tijelo nespojivi jedno s drugim, i da duša, koja je nematerijalna, bježi iz svog zlog tijela putem fizičke smrti da bi stupila u blještavo, superiorno, bestjelesno kraljevstvo.
Bilo kakav pokušaj određivanja značenja riječi "duša" koji zanemaruje ili minimizira njene Starozavjetne korijene i usvaja ili usklađuje to značenje s ovim poganskim grčkim pogledom, dat će netočnu i nevaljanu interpretaciju cjelokupnog koncepta.
Kao dodatak umetanju sekularnih termina u duhovnu upotrebu, biblijski pisci također upotrebljavaju određena jezička sredstva u njihovim izlaganjima. Bitno je da naučimo relevantnosti različitih formi riječi, kako odgonetnuti govorni stil, te kako shvatiti značenje simboličkog jezika.
Bez ovih vještina, vjerojatno ćemo izostaviti mnogo toga što nam je biblijski pisac htio poručiti - a kroz nas i drugima.
4.
Proučavanje Biblije je poput putovanja stranom zemljom. Ukoliko se ne upoznamo sa jezikom, običajima i mjestima tog naroda, nikada ga nećemo niti shvatiti, a naše će putovanje biti sa daleko manjim uživanjem i značenjem nego što bi moglo biti.
Kako bi izbjegli biblijski kulturni šok, moramo istraživati povijesno-kulturološku pozadinu određenog teksta. Mi moramo obogatiti naše nalaze s uvidom iz povijesti, antropologije, zemljopisa, i okružja. Ukoliko dozvolimo drevnom svijetu da nam progovori o sebi, možemo otkriti originalnu zaleđinu i stupiti u svijet biblijskog pisca ili naratora. Nejasni termini će se tako pojasniti, teški će tekstovi otkriti svoje tajne, a mi ćemo se kretati biblijskim tlom s dovoljno poznanica kako bi naše proučavanje dobilo autentičnu notu.
Uzmite na primjer vrijeme. Ako bi netko rekao da je vremenska prognoza za sutra dobra, vi biste vjerojatno očekivali sunce. U drevnoj Palestini, s druge strane, isti izkaz bi s punim pravom donio očekivanje kiše. Agrikulturna društva smatraju kišu - a ne sunce - blagoslovom, jer njihova cjelokupna ekonomija ovisi o njenoj obilnoj količini.
5.
Do ove točke fokus je bio usmjeren u cjelosti na tekst koji se nalazi pred nama. Ali nijedan tekst ne predstavlja otok sam za sebe. "Lokalni" tekst je suviše uzak kako bi izrazio svoj najpuniji smisao. Kako bi otkrili cijelu priču, moramo proširiti djelokrug proučavanja, te usporediti naš tekst s ostatkom Biblije.
Dok to činimo, pitanja poput sljedećih izlaze na površinu: Kako se uklapa tekst, ili dio teksta, koji proučavam sa širim kontekstom plana spasenja? Kako se uklapa u biblijsku šablonu obećanje - ispunjenje? Koji su mu Starozavjetni korijeni? Kako je njegova upotreba u Novom zavjetu proširila njegovo značenje? Na ovakav način mi upotrebljavamo ranije dijelove kako bi shvatili potpuni smisao onih ranijih.
Isus je postavio standard za biblijsko proučavanje, te je dao svojim učenicima svoju metodu interpretacije i razumijevanja Starog zavjeta. To, dakle, ima smisla kada se upoznajemo s njihovim pristupom da bi iznašli bolje značenje cijele Biblije.
Biblija je svoj najbolji pojasnitelj. Ne samo da raniji dijelovi pomažu pri razumijevanju onih kasnijih, nego kasniji dijelovi mogu također doprinijeti potpunijem smislu onih ranijih. Prorok Hošea, na primjer, jasno se odnosi na drevni Izrael i izlazak kada kaže: "Dok Izrael bijaše dijete, ja ga Ijubljah, iz Egipta dozvah sina svoga." (Hoš 11,1) Matej, s druge strane, naziva ovaj citat proroštvom, kojem je ispunjenje u povratku malog djeteta Isusa iz Egipta u Nazaret nakon Herodove smrti (Mt 2,15). U svjetlosti neprestanog Izraelovog neuspijevanja da ispuni Božje planove, Matej vidi u djetetu Isusu model kakvog je Bog htio imati u Izraelu.
6.
Riječ "homiletički" u ovom kontekstu ima na umu propovijedanje,
objavljivanje ili dijeljenje. I ona želi navesti da je proces interpretacije nedovršen dok on ne rezultira u objavljivanju drugima ono što je biblijski pisac htio reći.
To nas navodi da istražujemo razne načine na koje možemo iznijeti naša zapažanja iz Svetog pisma u obliku biblijskog proučavanja ili propovijedi. Naša je metodologija, kako god jaka, na kraju bezvrijedna, ukoliko nas ona ne vodi objavljivanju Svetog pisma ljudima na način koji će njih pokrenuti da donesu odluku u pogledu njegove poruke. Mi moramo uzeti ono što je pisac htio reći, logički poredati naše misli, i tada učiniti tekst relevantnim za naše trenutno slušateljstvo.
Pristup biblijskom proučavanju koji je iznesen u ovom članku je kako
akumulativan, tako i progresivan. Svaki korak se gradi na prethodnom i vodi ka sljedećem. Ako preskočimo bilo koji korak, rezultat će biti nepotpun.
Mi dugujemo našem Bogu, sebi i našim bližnjima da sakupimo komplet pomagala za proučavanje s kojima se možemo (dati?) na iskopavanje čistih istina u ispravnom kontekstu, a tada na poliranje dragocjenog materijala koji smo pronašli do konačnog proizvoda. Samo korištenje kompletne procedure proučavanja može donijeti odgovarajuće rezultate.
Konačno, trebamo znati da se iznad izvora, koji nam stoje na raspolaganju, nalazi djelovanje Svetog Duha koji čini službu riječi efektnom. Ovo nijedan odgovorni interpretator ne smije nikada zaboraviti.
Onda covijek bolje upozna stvari,sagleda sutinu i poruku.
Da bi došli do značenja određenog teksta, moramo se upoznati s njegovim jezikom (time mislim na ono "verbalno" u podnaslovu), koncentrirati se na pojedinačne riječi i detalje da bi otkrili što pisac želi reći. Moramo se također upoznati i s nepoznatim riječima. Otpočevši s korijenskim značenjima koja su unesena izvana unutar rečenice, moramo raditi prema određivanju značenja riječi unutar njihovog konteksta u kojem se nalaze, te konteksta Biblije u cjelini.
Uzmite, na primjer, riječ koja je prevedena kao "duša". Budući da je biblijski koncept duše nastao kod Židova, mi tako shvaćamo da su pisci Novog zavjeta unijeli njihovo razmišljanje o ovom predmetu iz Starog zavjeta - ne iz grčke filozofije. A ono što nalazimo jest da Stari zavjet uzima cjelovit pogled na ljudska bića. Duša (nephesh) jest nešto što je i osoba, ali ne nešto što osoba posjeduje. Nakon smrti duša (ili osoba) spava, čekajući tjelesno uskrsnuće i vječnu radost. Grčki su filozofi, s druge strane, inzistirali da su duša i ljudsko tijelo nespojivi jedno s drugim, i da duša, koja je nematerijalna, bježi iz svog zlog tijela putem fizičke smrti da bi stupila u blještavo, superiorno, bestjelesno kraljevstvo.
Bilo kakav pokušaj određivanja značenja riječi "duša" koji zanemaruje ili minimizira njene Starozavjetne korijene i usvaja ili usklađuje to značenje s ovim poganskim grčkim pogledom, dat će netočnu i nevaljanu interpretaciju cjelokupnog koncepta.
Kao dodatak umetanju sekularnih termina u duhovnu upotrebu, biblijski pisci također upotrebljavaju određena jezička sredstva u njihovim izlaganjima. Bitno je da naučimo relevantnosti različitih formi riječi, kako odgonetnuti govorni stil, te kako shvatiti značenje simboličkog jezika.
Bez ovih vještina, vjerojatno ćemo izostaviti mnogo toga što nam je biblijski pisac htio poručiti - a kroz nas i drugima.
4.
Proučavanje Biblije je poput putovanja stranom zemljom. Ukoliko se ne upoznamo sa jezikom, običajima i mjestima tog naroda, nikada ga nećemo niti shvatiti, a naše će putovanje biti sa daleko manjim uživanjem i značenjem nego što bi moglo biti.
Kako bi izbjegli biblijski kulturni šok, moramo istraživati povijesno-kulturološku pozadinu određenog teksta. Mi moramo obogatiti naše nalaze s uvidom iz povijesti, antropologije, zemljopisa, i okružja. Ukoliko dozvolimo drevnom svijetu da nam progovori o sebi, možemo otkriti originalnu zaleđinu i stupiti u svijet biblijskog pisca ili naratora. Nejasni termini će se tako pojasniti, teški će tekstovi otkriti svoje tajne, a mi ćemo se kretati biblijskim tlom s dovoljno poznanica kako bi naše proučavanje dobilo autentičnu notu.
Uzmite na primjer vrijeme. Ako bi netko rekao da je vremenska prognoza za sutra dobra, vi biste vjerojatno očekivali sunce. U drevnoj Palestini, s druge strane, isti izkaz bi s punim pravom donio očekivanje kiše. Agrikulturna društva smatraju kišu - a ne sunce - blagoslovom, jer njihova cjelokupna ekonomija ovisi o njenoj obilnoj količini.
5.
Do ove točke fokus je bio usmjeren u cjelosti na tekst koji se nalazi pred nama. Ali nijedan tekst ne predstavlja otok sam za sebe. "Lokalni" tekst je suviše uzak kako bi izrazio svoj najpuniji smisao. Kako bi otkrili cijelu priču, moramo proširiti djelokrug proučavanja, te usporediti naš tekst s ostatkom Biblije.Dok to činimo, pitanja poput sljedećih izlaze na površinu: Kako se uklapa tekst, ili dio teksta, koji proučavam sa širim kontekstom plana spasenja? Kako se uklapa u biblijsku šablonu obećanje - ispunjenje? Koji su mu Starozavjetni korijeni? Kako je njegova upotreba u Novom zavjetu proširila njegovo značenje? Na ovakav način mi upotrebljavamo ranije dijelove kako bi shvatili potpuni smisao onih ranijih.
Isus je postavio standard za biblijsko proučavanje, te je dao svojim učenicima svoju metodu interpretacije i razumijevanja Starog zavjeta. To, dakle, ima smisla kada se upoznajemo s njihovim pristupom da bi iznašli bolje značenje cijele Biblije.
Biblija je svoj najbolji pojasnitelj. Ne samo da raniji dijelovi pomažu pri razumijevanju onih kasnijih, nego kasniji dijelovi mogu također doprinijeti potpunijem smislu onih ranijih. Prorok Hošea, na primjer, jasno se odnosi na drevni Izrael i izlazak kada kaže: "Dok Izrael bijaše dijete, ja ga Ijubljah, iz Egipta dozvah sina svoga." (Hoš 11,1) Matej, s druge strane, naziva ovaj citat proroštvom, kojem je ispunjenje u povratku malog djeteta Isusa iz Egipta u Nazaret nakon Herodove smrti (Mt 2,15). U svjetlosti neprestanog Izraelovog neuspijevanja da ispuni Božje planove, Matej vidi u djetetu Isusu model kakvog je Bog htio imati u Izraelu.
6.
Riječ "homiletički" u ovom kontekstu ima na umu propovijedanje,
objavljivanje ili dijeljenje. I ona želi navesti da je proces interpretacije nedovršen dok on ne rezultira u objavljivanju drugima ono što je biblijski pisac htio reći.
To nas navodi da istražujemo razne načine na koje možemo iznijeti naša zapažanja iz Svetog pisma u obliku biblijskog proučavanja ili propovijedi. Naša je metodologija, kako god jaka, na kraju bezvrijedna, ukoliko nas ona ne vodi objavljivanju Svetog pisma ljudima na način koji će njih pokrenuti da donesu odluku u pogledu njegove poruke. Mi moramo uzeti ono što je pisac htio reći, logički poredati naše misli, i tada učiniti tekst relevantnim za naše trenutno slušateljstvo.
Pristup biblijskom proučavanju koji je iznesen u ovom članku je kako
akumulativan, tako i progresivan. Svaki korak se gradi na prethodnom i vodi ka sljedećem. Ako preskočimo bilo koji korak, rezultat će biti nepotpun.
Mi dugujemo našem Bogu, sebi i našim bližnjima da sakupimo komplet pomagala za proučavanje s kojima se možemo (dati?) na iskopavanje čistih istina u ispravnom kontekstu, a tada na poliranje dragocjenog materijala koji smo pronašli do konačnog proizvoda. Samo korištenje kompletne procedure proučavanja može donijeti odgovarajuće rezultate.
Konačno, trebamo znati da se iznad izvora, koji nam stoje na raspolaganju, nalazi djelovanje Svetog Duha koji čini službu riječi efektnom. Ovo nijedan odgovorni interpretator ne smije nikada zaboraviti.
Onda covijek bolje upozna stvari,sagleda sutinu i poruku.
kod nas uglavnom dobijes dokaze cim ih zatrazis... moguce je da ste vi drugaciji mentalitet... ili sta je vec u pitanju... ali eto, valjda cu biti raspolozena citati vase dokaze kada ih nadjete nakon tog duuuuugog duuuugog perioda... ali eto, sta da se radi sad?! 
