Hvala Sejfudeen, na ljepoti harmonije svjedočanstva Kur ana.
Nadam se da ima i drugih elemenata u Kur anu koji se mogu prepoznati na sličan naćin..
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljezoNe samo da ima u Kur`anu, već i u Bibliji mnoštvo takvih primjera sa brojevima i imenima..proroštvima na primjer a Babilon i Salamunov hram.
Euro , mislim da poznaje bolje matematiku te može dati svoje mišljenje u svezi numeričke harmonije Kur`ana i velikog značenja mreže brojeva..
RahatLokum :
A kad dođe On, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti šta čuje, i javiće vam šta će biti unapred.
14 On će me proslaviti, jer će od mog uzeti, i javiće vam:
15 Sve što ima Otac moje je; zato rekoh da će od mog uzeti, i javiti vam.
Brat RahatLokum ispravno napominje da se nameću zanimljivi zaključci kada se analzira uloga Svetoga Duha i Duha Antikristova kada odnose sagledavamo u njihovim kozmičkim i povijesnim sadržajima velike borbe dobra i zla, svjetla i tmine ..
Vidim Ti si stavio naglasak na parakletos..
Branitelj kojega je Krist obećao poslati nakon što uziđe na nebo je Duh u punini božanstva, koji očituje silu božanske milosti na svima koji primaju Krista i vjeruju u Njega kao svog osobnog Spasitelja.
Sveti Duh je osoba, inače ne bi mogao svjedočiti našem duhu i s našim duhom da smo Božja djeca. On mora biti i božanska Osoba, inače ne bi mogao ispitivati tajne koje su skrivene u Božjem umu.
Sveti Duh je Branitelj, u Kristovo ime. On personificira Krista, ali je odvojena osoba.
Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog početka djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca…
Sveti Duh je Kristov predstavnik, slobodan od ljudskog obličja pa je i neovisan od njega. Opterećen ljudskom naravi Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Zato je za njih bilo bolje da ode Ocu i pošalje Duha da bude Njegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neće imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivalište ili osobni dodir s Kristom. Posredstvom Duha Spasitelj će biti pristupačan svima. U ovom smislu On će im biti bliži nego da se nije uznio na nebo.
Sveti Duh trebao im je biti podaren kao sila koja preporađa, jer bi bez toga Kristova žrtva bila beskorisna. Sila zla jačala je vjekovima i ljudi su se sa začudnom pokornošću potčinjavali sotonskom ropstvu. Čovjek se mogao oduprijeti grijehu i pobijediti ga jedino moćnim djelovanjem treće osobe Božanstva, koja neće doći s izmjenjenom snagom, već u punini božanske sile. Upravo Duh čini djelotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj svijeta. Duh čisti srce. Posredstvom Duha vjernik postaje dionikom božanske naravi. Krist je dao svog Duha kao božansku silu za savlađivanje svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu, i da svoj vlastiti karakter utisne na svoju Crkvu.
Branitelj kojega je Krist obećao poslati nakon što uziđe na nebo je Duh u punini božanstva, koji očituje silu božanske milosti na svima koji primaju Krista i vjeruju u Njega kao svog osobnog Spasitelja.
Kad je Sveti Duh na Pedesetnicue došao, svi su vidjeli Njegov dolazak zahvaljujući vanjskim manifestacijama natprirodnih darova izlivenim na vjernike (Dj 2,2-11). U odgovoru na pitanje o teološkom značenju ovog događaja, ponuđeno je vrlo površno i nezadovoljavajuće objašnjenje: "Puni su slatkog vina." (r. 13) Braneći apostole Petar se obratio mnoštvu (rr. 14-36). Nakon što je naizgled neobičan događaj protumačio kao čudotvorno očitovanje izlijevanja Svetog Duha (rr.15-21), Petar je ovaj događaj objasnio kao neophodan korak u povijesnom ostvarenju Božjeg plana spasenja (rr. 23.24). Potvrdio je da je Njega, "Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci., On, sad uzvišen Božjom desnicom, pošto je od Oca primio obećanog Duha Svetoga, izlio je ovo što sami i vidite i čujete" (rr. 32.33). Petar je govorio o Kristovom nebeskom ustoličenju koje je slijedilo poslije Njegove pobjede na križu i kojim je Krist dobio svu "vlast na nebu i na zemlji" Mt 28,18 – DF; usp. 1 Pt 3,22.
Pošto se Krist trebao osobno uključiti u zadaću posredovanja u nebeskom Svetištu Heb 8,1.2; , neophodna, stalna i osobna prisutnost Boga na zemlji zahtijevala je otkrivenje treće osobe Božanstva, Boga Svetog Duha. Prema tome specifičnu novost, objavljenu povijesnim dolaskom Svetog Duha u Novom zavjetu, ne treba gledati u specifičnoj spasiteljskoj zadaći koju Duh nastavlja obavljati kako je to činio u starozavjetna vremena, već u novom statusu Duha kao predstavnika pobjede Isusa Krista na križu i Njegovog djela posredovanja i vladanja na nebu. Sam Isus Krist naglasio je karakterističan sklad i jedinstvo u kojem Trojstvo izvršava aktivnosti koje se odnose na spasenje, kad je istaknuo da Sveti Duh nije samo Njegov predstavnik (Iv 16,13.14), nego je i, zbog prenošenja ovlasti Oca na Sina - Očev predstavnik (Iv 14,16.17). Iz tog su razloga tehnički izrazi "u Kristu" Rim 6,11.23; 8,1.39; 9,1; 1 Kor 1,4; 3,1; 2 Kor 2,17) i "po Duhu Svetom" Rim 9,1; 14,17; usp. Kol 1,8 u biti istoznačni.
Ishod Duha od Oca i Sina (Iv 15,26; 14,16.26; Dj 2,33) ne treba razumjeti u onotološkom, već prije u povijesnom smislu, kao unutarnju božansku aktivnost povezanu sa slanjem Svetog Duha kao predstavnika Kristove prisutnosti, žrtve i službe na Pedesetnicu. Drugim riječima ishod Duha se ne odnosi na neki unutarnji proces u suštini trojstvenog bića, kako je to povjerovala klasična teologija. Pitanje da li Sveti Duh izlazi iz Oca, iz Oca i Sina, ili iz Oca preko Sina, postalo je bitnim kad su riječi "rođen od Oca" i "izašao", što ih nalazimo u Bibliji, pogrešno shvaćene kao da govore o unutarnjem, božanskom procesu koji čini samu srž Božanstva. Međutim, ishod Svetog Duha biblijski ne pripada konstituciji Trojstva već Njegovom životu, budući da se djelo spasenja vrši povijesnim djelovanjem svih triju božanskih osoba.
Važna je razlika između povijesnog dolaska Duha na Pedesetnicu, kao Očevog i Sinovljevog dara Crkvi, i osobnog dolaska Duha u srca ljudi i žena. Djela apostolska posebno podvlače povijesni dolazak Duha u Crkvu u određeno vrijeme, na Pedesetnicu. Izlijevanje Svetog Duha tog dana i u druga naročita vremena kad je Duh došao na posebne dijelove Crkve, bilo je popraćeno znacima i čudima. Međutim, Sveti Duh ne mora doći Crkvi uvijek na isti način; Pedesetnica je bila jedinstvena. Na Pedesetnicu se ispunilo Kristovo obećanje da će Crkvi poslati Svetog Duha; otad je treća osoba božanskog Trojstva prisutna u kršćanskoj Ccrkvi kao dar Dj 2,38 Božji u Kristu. Stoga Crkva ne mora moliti za povijesni dolazak Duha kao što su to činili učenici u gornjoj sobi (Dj 1,13.14), već za pokoravanje i otvaranje srca poticajima Duha, da bi se Njegova obećana prisutnost i sila mogli očitovati u životu i misiji Crkve.
Božanska narav Svetog Duha potvrđena je na različite načine. Za Njega je rečeno da posjeduje božanske karakteristike; nazvan je "Svetim" (Mt 1,20), "Duhom našega Boga" (1 Kor 6,11) i "Isusov Duh" (Dj 16,7). Kad se sastao s Ananijom i Safirom, Petar je ukazao na božansku narav i osobnost Duha. Ananija je slagao "Duhu Svetomu" (Dj 5,3), a u isto vrijeme i Bogu. Isus je učenicima predstavio Duha kao "Branitelja" (Iv 14,26). Budući da grčka riječallos znači "drugi iste vrste", iz toga slijedi da je Sveti Duh iste vrste kao i Krist, naime božanska osoba.
Osim toga, potvrdu da je Sveti Duh treća osoba Trojstva nalazimo i u opisu prema kojem On posjeduje druge božanske karakteristike: sveznanje (1 Kor 10,11), istinu (1 Iv 5,7), život (Rim 8,2), mudrost (1 Kor 2,11), silu (Lk 1,35; Rim 15,19) i vječnost (Heb 9,14). Novi zavjet naglašava božansku narav Svetog Duha kad za Njega kaže da vrši posebna božanska djela kao što su: govori ocima preko proroka Dj 28,25) nadahnjuje Pisma (2 Pt 1,21; , prosvijetljuje (Iv 15,26; ) i posvećuje (2 Sol 2,13; 1 Pt 1.2). Osim toga božansku narav Svetog Duha snažno potvrđuje činjenica što je, kao i Krist, poistovjećen sa starozavjetnim Jahvom. Djela 28,25-27 i Hebrejima 3,7-9 pripisuju izravnoj aktivnosti Svetog Duha izjave za koje je u Starom zavjetu izrijekom rečeno da su Jahvine riječi Iz 6, 8-10 i Ps 95,7-11; usp. Izl. 16,1-8; Pnz 1,34-36.