Izvještaj o stvaranju
Kada je Bog stvorio ljude, oni nisu ništa znali o svome postanku. Poslije više godina, došlo je vrijeme da Bog objasni njihov nastanak.
Odabrao je jednog od njih i rekao mu: „Danas ću vam objasniti vaš nastanak. No, kao prvo, dajem ti ime Adam, jer tvoja je koža boje zemlje, boje gline, kako bi se po imenu mogao razlikovati od drugih ljudi.“
I dalje je nastavio: „Sada kada sam ti dao ime, ispričat ću ti kako je sve ovo nastalo. Adame, u početku bile su samo dobre i zle sile. I nije bilo ničega osim magle, tame, tišine i velikog bezdana. Sve je bilo crno, crnje i od najcrnje noći.
No dobro je nadvladalo zlo i nastala je svjetlost i cijeli svemir. Svjetlost sam nazvao dan, a tamu noć.
A za tim su nastala nebesa i zemlje, na zemljama vode, a nad vodama svod. Nebom sam nazvao svod iznad zemlje, a nebesima mjesto načinjeno od svjetla, koje se ne može vidjeti, a gdje Ja i moji pomoćnici prebivamo. Ta nebesa zovemo Kraljevstvo Nebesko ili Sion.
Vode pod nebom su se skupile i pokazalo se kopno! Kopnom sam nazvao zemlju, skupljene vode jezerima, morima i oceanima, vode što su presijecale zemlju nazvao sam rijekama. I vidio sam da je dobro.
Tada sam odlučio - neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnima, koja svako prema svojoj vrsti, donosi plodove što u sebi nose sjeme svoje! I bilo je tako. Niknula je iz zemlje zelena trava što se sjemeni, stabla koja rode plodovima što u sebi nose sjeme svoje. I vidio sam da je dobro. I zapovjedio sam - neka se voda, zemlja i nebo ispune živim stvorovima! I bilo je tako. Stvorio sam svakovrsne žive stvorove. Kao prvo od svih stvorenja, stvorio sam morske stvorove u dubinama voda. Zatim ribe, pa onda ostala. Vidio sam da je dobro i blagoslovio ih govoreći - plodite se i množite! A sva živa stvorenja i sve bilje treba da živi po načelu po kojem jači žive od slabijih.
I na kraju sam odlučio - stvorit ću stvora sebi slična, da bude gospodar svim ostalim živim stvorovima i svim travama i stablima plodonosnim što sam ih stvorio i da kroz njega budem sveprisutan! I kao što sam stvori sve zelenilo i sva živa stvorenja, tako sam stvorio i vas ljude i udahnuo u vaša tijela duh života.
A tebe, Adame, i tvoju družicu koju sam nazvao Eva, između svih sam ljudi izabrao za vođe ljudi što sam ih stvorio.
Zato vas sada blagoslivljam ovim riječima - Moja djeco! Plodite se i množite. Vladajte ribama u moru, pticama u zraku i svim živim stvorovima na Zemlji! Evo dajem vam sve trave što se sjemene i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme. I hranite se svim životinjama u kojima je dah života i svim zelenim biljem!“
Kada su ljudi bili stvoreni, nisu poznavali odjeću, već su bili goli, ali nisu se stidjeli. Kao ovce hranili su se travom i sjemenjem, a vodu su pili ravno iz rijeke. Ponašali su se poput životinja.
Vrt
Bog je odabrao krasnu zemlju i u nju smjestio ljude. Nazvao ju je Eden, što znači vrt. Eden je resilo svakojako drago kamenje; sardi, topazi i dijamanti, krizoliti, oniksi i jaspisi, safiri, smaragdi i zlato. Istočno od Edena prostiralo se more iz kojeg kao da je izlazilo Sunce. Sjeverno su se nalazile vode, čiste da bi kroz njih mogao pogledati u dubinu zemlje i pune okusa poput nijedne druge. A kada bi se u njima čovjek oprao, postao bi čišći od bilo čega, bjelji i od bijeloga. Na zapadu su se prostirala razna brda puna pećina, a zemlja je tamo bila suha i teško je plodove rađala. A na jugu su se nalazile guste šume. Četiri su rijeke izvirale kako bi natapale vrt. Prvoj je ime Pišon, a optječe svom zemljom Havilskom, u kojoj ima zlata, bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon i optječe svu zemlju Kuš. Trećoj je rijeci ime Hiddekel, a četvrtoj je ime Perath.
Bog je u vrtu zasadio svakovrsna stabla – pogledu zanimljiva, a dobra za hranu – koja su onome koji ih je jeo davala vječni život dok ih jede. A nasred vrta postojalo je mjesto kamo je ljudima bio pristup zabranjen.
Vidjevši kako se ljudi ponašaju, Bog je odlučio da Adam i njegovi ljudi, kao i njihovi nasljednici budu bez obzira na broj pokoljenja poslanici njegove volje na zemlji, ako budu poštovali njegove zapovjedi.
Zato je Bog zapovjedio Adamu i Evi: „Svuda se možete kretati i sa svakog stabla možete jesti plodove. Ali na mjesto gdje vam je zabranjen pristup da niste ušli! Od onog dana kada u njega uđete, bit će te smrtni.“
I da bi se osigurao, postavio je dva poslanika da stražare nad tim mjestom.
Jednom, kada su oba poslanika otišla pokloniti se Bogu, njihovo odsustvo je primijetio pobunjeni poslanik Azazel.
Odlučio je iskoristiti tu priliku, te se pretvorio u Nahaša, najmudrijeg od svih poslanika i rekao Evi: „Ja sam Nahaš, taj koji rješava tajne! Što vi radite u vrtu?“
A Eva mu je odgovorila: „Služimo i čuvamo skoro cijeli vrt. Samo nam je zabranjen pristup na mjesto u sredini vrta. Bog nam je rekao da na to mjesto ne ulazimo jer ćemo onda umrijeti.“
Nato je Azazel rekao: „Ne, nećete umrijeti! Nego Bog zna da onoga dana kada u njega uđete, otvorit će vam se oči i vi će te razlučiti dobro i zlo.
No ja se bojim tvog ulaska, jer kada se tvoje oči otvore, mogla bi to ne podijeliti s Adamom. Zato obećaj da ćeš podijeliti to s njim.“
I Eva mu je obećala. Tada joj je Azazel otkrio put i Eva je otišla u zabranjeno mjesto.
Kada je izišla iz tog mjesta, prvo što je odlučila bilo je načiniti si pokrivalo kojim bi skrila svoju golotinju, kao što ju je skrivao Bog i njegovi poslanici. I načinila si je pokrivalo od lišća jer nije znala ništa bolje.
Tada je došao Adam i pitao je: „Zašto to imaš na sebi?“
A Eva mu je odgovorila: „Vidjela sam mjesto u sredini vrta. Sada razumijem Gospoda kada nam je rekao da ne ulazimo u mjesto na sredini vrta. Zato sam načinila ovo pokrivalo.“
A Adam joj je rekao: „I ja bih ušao, ali ja se bojim Božjeg gnjeva koji će na nas pasti jer nismo poštovali njegovu zapovijed.“
Eva mu je na to odgovorila: „Ako te pita kaži mu kako sam ti ja rekla neka uđeš.“
I Adam je ušao, te su se i njemu otvorile oči, pa je po izlasku iz tog mjesta i on kao i Eva načinio sebi pokrivalo. A poslije je rekao svojim ljudima neka i oni učine tako.
Uto su začuli veleposlanike kako trube u trube i ugledali su kerubine, a nad njima Boga Svemogućega, kojega su okruživali poslanici koji su pjevali himnu.
Ne želeći se pokazati pred Bogom sa svojim pokrivalima, Adam i Eva su se skrili među stablima u vrtu.
No Bog je primijetio njihovo skrivanje, pa ih je zovnuo riječima: „Gdje ste? Mislite da vas neću naći. Može li se netko skriti u domu koji je stvorio njegov stvoritelj?“
I Adam se otkrio i odgovorio mu: „Čuo sam Tvoj korak po vrtu, pa sam se skrio, jer sam se bojao pokazati Ti se, zato što sam gol.“
Na to mu je Bog rekao: „Tko ti je kazao da si gol? Ti si dakle bio na mjestu u koje sam ti zabranio ući?“
A Adam mu je odgovorio: „Eva, žena koju si stavio uz mene, ona mi je rekla da uđem u njega.“
Tada je Bog rekao Evi: „Što si to učinila?“
A ona mu je odgovorila: „Poslanik Nahaš me prevario, pa sam ušla.“
Na to je Bog rekao Evi: „Nije to bio moj poslanik, već se pobunjeni poslanik preoblikovao u njegov lik i prevario te. Zato neprijateljstvo ja zamećem između pobunjenika i vas. Između slugu njegovih i roda vašeg.“
I nastavio je: „A zbog toga jer niste poslušali moju zapovijed protjerujem vas sada iz vrta. Tamo, Evo, trudnoći tvojoj će se muke umnožiti i u mukama ćeš rađati djecu. Žudnja će te muškom tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“
A Adamu je rekao: „Jer si poslušao glas Eve, te ušao u tebi zabranjeno područje poručujem: S trudom ćeš se od zemlje hraniti svega vijeka svog! U znoju lica svoga hranu svoju ćeš jesti sve dok se u zemlju ne vratiš. I biti će te mučeni raznim bolestima od vrha glave, očiju i ušiju, do noktiju na svim udovima. Životinje kojima si bio gospodar, suprotstavljat će ti se. A sada, kada već želiš sakriti svoju golotinju dat ću ti ovu odjeću kakvu ja nosim i načinit ću ti odjeću od kože i krzna.“
I poslanici su im po Božjoj zapovijedi načinili odjeću od krzna i odjenuli ih.
Tada je Bog naredio poslanicima da istjeraju sve ljude koji su znali tajnu iz vrta, prema zapadu.
Ali Adam je zamolio poslanike neka ga ostave na trenutak kako bi Boga zamolio za suosjećanje i milost nad njim, jer on je jedini sagriješio. I poslanici su ih prestali tjerati.
Tada je Adam plačući zavikao: „Oprosti mi Gospode, na onome što sam učinio!“
Kada je to čuo Bog, primijetio je kako su njegovi poslanici prestali s istjerivanjem Adama, pa ih je upitao: „Zašto ste prestali s istjerivanjem? Jesam li to ja zgriješio ili možda krivo sudio?“
A poslanici, kada su to čuli, pali su na zemlju i rekli: „Pravedan Ti si, Bože, a najpravedniji su sudovi tvoji.“
Tada je Adam rekao: „Gospode, dozvoli mi da uzmem plod sa stabla života, prije nego što budem istjeran.“
A Gospod mu je odgovorio: „Ti ništa više nećeš uzeti da ne bi imao život vječni. Na ulaze u vrt postavit ću kerubine s plamenim mačem u rukama za stražare, kako ne bi više nikada mogao ući u vrt i uzeti plod s drva života iz kojega bi kasnije izraslo drvo koje bi ti donosilo plodove i time te učinilo besmrtnim za sva vremena. No ako se za vrijeme svoga progonstva obraniš od svega zla, tada ću te uskrsnuti i ti ćeš zauvijek biti besmrtan.“
Kada je to čuo, Adam je pred poslanicima zaplakao pri pogledu na vrt, a oni su ga zato upitali: „ Što želiš da učinimo za tebe, Adame?“
A Adam im je rekao: „Prije nego što me istjerate, molim vas pustite me uzet mirišljave plodove iz vrta, kako bi po odlasku iz njega mogao prinositi darove Bogu da bi mi se smilovao.“
Kako ih ne bi ponovno ukorio, odlučili su zato poslanici istupiti ispred Boga i upitati ga dozvoljava li Adamu uzeti mirišljava plodove iz vrta.
I Bog je to dozvolio, i Adam je sa svojim ljudima uzeo šafran, cimet, trsku i druge biljke, kao i njihova sjemena. A kada su sve to skupili, izašli su iz vrta.
Tada je Bog postavio kerubine s plamenim mačem, koji im je svjetlucao u rukama, da stražare nad stazom koja vodi k vrtu.
