POSTANAK 1 & 2
Na prvi pogled se čini da postoje kontradikcije između 1. i 2. poglavlja Postanka, pa zbog toga neki vjeruju da se ovdje radi o dva različita stvaranja, a neki drugi opet na temelju toga zaključuju da je ovaj biblijski izvještaj ustvari jedna obična pričica, mit i da se nije stvarno tako dogodilo...
Postanak 2:19 – neki smatraju da je na temelju ovog retka jasno, da je Bog stvorio prvo Adama, pa onda životinje, pa onda Evu – što je u suprotnosti s 1. poglavljem. Međutim, židovski skolari nikad nisu prepoznali ovaj konflikt između ova dva poglavlja. Zašto? Moramo shvatiti židovski način razmišljanja – u židovskom jeziku, precizno glagolsko vrijeme određeno je kontekstom! Židovi nikad nisu bili previše zaokupljeni iznošenjem točnih podataka, nego im je najvažnije bilo izvući poruku, poantu! U tom svjetlu moramo shvatiti ovo drugo poglavlje Postanka. U prvom poglavlju iznijeto je stvaranje svijeta kronološki (prvi dan, drugi dan...). Međutim, u drugom poglavlju, pisac smatra da je sada jasno što je koji dan stvoreno i on se sad više ne bavi točnom kronologijom, već se bavi konkretno prvim ljudima – Adamom i Evom i pokušava dati jednu povećanu, jasniju sliku o njima. Jasno je iz prvog poglavlja da su životinje stvorene prije čovjeka, te stoga židovski skolari ovu riječ «stvorio je» u Postanku 2:19 čitaju u pluskvamperfektu, a ne u perfektu! Ako tako čitamo tekst, sve prividne kontradikcije nestaju! Životinje su već bile stvorene! Životinje su spomenute u 19. retku nakon stvaranja Adama, zato što su životinje bile pokazane Adamu nakon što je Adam stvoren, a ne zato što su one bile stvorene nakon Adama... Moramo to shvatiti.
Dakle, trebalo bi svima biti očito, da 2. poglavlje Postanka nije neki novi izvještaj o stvaranju. Na kraju krajeva, 2. poglavlje ništa ne govori o stvaranju neba i zemlje, atmosfere, mora, kopna, sunca, zvijezda, mjeseca, morskih životinja, itd... Ovo 2. poglavlje spominje samo one stvari, koje se direktno tiču stvaranja Adama i Eve i njihovog života u Edenskom vrtu, kojeg je Bog uredio specijalno za njih! Prvo poglavlje se može razumjeti kao stvaranje iz Božje perspektive – to je «big picture», pogled na cjelokupno stvaranje. Međutim, 2. poglavlje nam daje jednu drugu perspektivu na stvaranje – ono se bavi važnijim aspektima iz perspektive čovjeka!
Postanak 2:4 – «To je postanak neba i zemlje...» Ova riječ «postanak» ili «postanje», prijevod je hebrejske riječi «toledot», koja doslovno znači «porijeklo» ili «zapis o porijeklu». Ova riječ identificira izvještaj ili zapis nekog događaja. Ova fraza je upotrijebljena na kraju svakog dijela (svake važne sekcije, cjeline) knjige Postanka, identificirajući svakog patrijarha (Adam, Noa, Noini sinovi, Šem, itd...) na kojega se primarno odnosila, i vjerojatno koji je bio odgovoran za određeni zapis o događajima u njegovo vrijeme. Postoji 11 ovakvih podjela knjige Postanka (2:4, 5:1, 6:9, 10:1, 11:10, 11:27, 25:12, 25:19, 36:1, 36:9, 37:2). Svaki od ovih 11 izvještaja vjerojatno je izvorno bio napisan na kamenu ili kamenim pločicama. Zanimljivo je da nijedna osoba nije identificirana s porijeklom neba i zemlje (Postanak 1:1 – 2:4), jer se to ne odnosi ni na jednu osobu, nego na postanak svijeta, a Stvoritelj je Bog (Adam i Eva stoga nisu bili spomenuti po imenu u prvom poglavlju). Nadalje, samo je Bog znao za događaj stvaranja, pa je Bog to morao otkriti, vjerojatno Adamu, koji je to zabilježio. Mojsije, kao pisac Postanka, djelovao je kao kompilator i urednik različitih dijelova, tj. sekcija knjige Postanka, dodajući bilješke objašnjenja, naravno, pod vodstvom Svetog Duha. «Toledoti» su potvrdili izvore povijesnih zapisa koje je Mojsije koristio. Ovakvo razumijevanje podržava povijesnu narav Postanka i njegov status kao pravu povijest, koju je vidjelo i zapisalo ljudsko oko.
Dakle, da sumiram: Činjenica je da postoji 11 povijesnih narativa u prvih 37 poglavlja knjige Postanka, od kojih svaki počinje frazom: «Ovo je/su «toledot» (tj. porijeklo, zapis o porijeklu)...». Sadržaji ovih narativa povezani su kako bi zajedno tvorili jedan grubi kronološki prikaz primarnog i patrijarhalnog života, s naglaskom na Božje vodstvo. Budući da ima jako malo skolara koji odbacuju izvještaje o patrijarsima kao povijesne, čini se nelogičnim shvaćati izvještaj o stvaranju kao alegoriju ili mit, budući da je tekstualno (Postanak 2:4, 5:1) ovaj izvještaj stavljen na jednaku razinu povijesne točnosti, kao i ostali izvještaji, kroz cijelu knjigu Postanka.
Osim toga, Novi Zavjet također nedvosmisleno tretira neke od događaja iz Postanka 1. i 2. poglavlja kao stvarne povijesne činjenice (spomenimo samo neke tekstove: Marko 10:6-8 – usporedi: Postanak 1:27, 2:24; 1. Korinćanima 11:8.9 – usporedi: Postanak: 2:22, 2:18. )
Postanak 2:4a-5 – «Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne biješe niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.»
Neki ovdje vide kronološki problem, jer u prvom poglavlju piše da je Bog stvorio bilje prije čovjeka. Međutim, ovdje također trebamo uzeti u obzir kontekst. Već smo rekli da se 2. poglavlje bavi pobliže Adamom i Evom, stvarima koje su vezane za njih, a ne kronologijom. Trebamo shvatiti da je ovdje riječ o «poljskom bilju», dakle o bilju koje čovjek treba uzgojiti – dakle, naglasak je na čovjekovoj ulozi u radu i održavanju stvorenog, umjesto na kronologiji stvaranja! Konačno, i sam tekst jasno naglašava da «još nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje». O tome se ovdje govori.
DAKLE: Nije svrha 2. poglavlja da nam iznese točnu kronologiju stvaranja, jer je ona iznijeta u 1. poglavlju. Svrha 2. poglavlja je da pobliže prikaže Adama i Evu i sve što je vezano uz njih, a sve ostalo što se spominje u 2. poglavlju, a vezano je uz stvaranje, spominje se u kontekstu Adama i Eve i tako to moramo razumjeti. Na isti način moramo razumjeti Postanak 2:9, gdje se spominje stvaranje drveća – to se spominje, kako bi se kasnije pisac nadovezao i objasnio da je čovjeku bilo zabranjeno jesti sa svih drveta, osim s jednog (Postanak 2:16.17). Moramo imati na umu, da u hebrejskom originalu ovdje nema riječi «tada», koja stoji u hrvatskom prijevodu «Kršćanska sadašnjost». To samo potvrđuje da pisac ovdje doista ne želi objašnjavati kronologiju stvaranja.
ZAKLJUČAK:
Postanak 1. i 2. poglavlje nisu odvojeni i kontradiktorni izvještaji o stvaranju. Prvo poglavlje je opći i kronološki prikaz stvaranja («big picture»), a drugo poglavlje je izvještaj koji je posvećen s više detalja stvaranju Adama i Eve i njihovoj ulozi i funkciji.
Ključnu riječ o ovome ipak ćemo prepustiti samome Isusu Kristu:
U Mateju 19:4.5, Isus govori o braku i kaže: «Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku, te će prionuti uz ženu svoju, pa će oboje biti samo jedno tijelo'?». Zamijetimo ovdje, da Isus u jednoj svojoj izjavi referira na oba poglavlja Postanka (1:27 i 2:24). Očito, kombinirajući oba izvještaja na ovakav način, On ih nipošto ne smatra odvojenim, kontradiktornim izvještajima!
Na prvi pogled se čini da postoje kontradikcije između 1. i 2. poglavlja Postanka, pa zbog toga neki vjeruju da se ovdje radi o dva različita stvaranja, a neki drugi opet na temelju toga zaključuju da je ovaj biblijski izvještaj ustvari jedna obična pričica, mit i da se nije stvarno tako dogodilo...
Postanak 2:19 – neki smatraju da je na temelju ovog retka jasno, da je Bog stvorio prvo Adama, pa onda životinje, pa onda Evu – što je u suprotnosti s 1. poglavljem. Međutim, židovski skolari nikad nisu prepoznali ovaj konflikt između ova dva poglavlja. Zašto? Moramo shvatiti židovski način razmišljanja – u židovskom jeziku, precizno glagolsko vrijeme određeno je kontekstom! Židovi nikad nisu bili previše zaokupljeni iznošenjem točnih podataka, nego im je najvažnije bilo izvući poruku, poantu! U tom svjetlu moramo shvatiti ovo drugo poglavlje Postanka. U prvom poglavlju iznijeto je stvaranje svijeta kronološki (prvi dan, drugi dan...). Međutim, u drugom poglavlju, pisac smatra da je sada jasno što je koji dan stvoreno i on se sad više ne bavi točnom kronologijom, već se bavi konkretno prvim ljudima – Adamom i Evom i pokušava dati jednu povećanu, jasniju sliku o njima. Jasno je iz prvog poglavlja da su životinje stvorene prije čovjeka, te stoga židovski skolari ovu riječ «stvorio je» u Postanku 2:19 čitaju u pluskvamperfektu, a ne u perfektu! Ako tako čitamo tekst, sve prividne kontradikcije nestaju! Životinje su već bile stvorene! Životinje su spomenute u 19. retku nakon stvaranja Adama, zato što su životinje bile pokazane Adamu nakon što je Adam stvoren, a ne zato što su one bile stvorene nakon Adama... Moramo to shvatiti.
Dakle, trebalo bi svima biti očito, da 2. poglavlje Postanka nije neki novi izvještaj o stvaranju. Na kraju krajeva, 2. poglavlje ništa ne govori o stvaranju neba i zemlje, atmosfere, mora, kopna, sunca, zvijezda, mjeseca, morskih životinja, itd... Ovo 2. poglavlje spominje samo one stvari, koje se direktno tiču stvaranja Adama i Eve i njihovog života u Edenskom vrtu, kojeg je Bog uredio specijalno za njih! Prvo poglavlje se može razumjeti kao stvaranje iz Božje perspektive – to je «big picture», pogled na cjelokupno stvaranje. Međutim, 2. poglavlje nam daje jednu drugu perspektivu na stvaranje – ono se bavi važnijim aspektima iz perspektive čovjeka!
Postanak 2:4 – «To je postanak neba i zemlje...» Ova riječ «postanak» ili «postanje», prijevod je hebrejske riječi «toledot», koja doslovno znači «porijeklo» ili «zapis o porijeklu». Ova riječ identificira izvještaj ili zapis nekog događaja. Ova fraza je upotrijebljena na kraju svakog dijela (svake važne sekcije, cjeline) knjige Postanka, identificirajući svakog patrijarha (Adam, Noa, Noini sinovi, Šem, itd...) na kojega se primarno odnosila, i vjerojatno koji je bio odgovoran za određeni zapis o događajima u njegovo vrijeme. Postoji 11 ovakvih podjela knjige Postanka (2:4, 5:1, 6:9, 10:1, 11:10, 11:27, 25:12, 25:19, 36:1, 36:9, 37:2). Svaki od ovih 11 izvještaja vjerojatno je izvorno bio napisan na kamenu ili kamenim pločicama. Zanimljivo je da nijedna osoba nije identificirana s porijeklom neba i zemlje (Postanak 1:1 – 2:4), jer se to ne odnosi ni na jednu osobu, nego na postanak svijeta, a Stvoritelj je Bog (Adam i Eva stoga nisu bili spomenuti po imenu u prvom poglavlju). Nadalje, samo je Bog znao za događaj stvaranja, pa je Bog to morao otkriti, vjerojatno Adamu, koji je to zabilježio. Mojsije, kao pisac Postanka, djelovao je kao kompilator i urednik različitih dijelova, tj. sekcija knjige Postanka, dodajući bilješke objašnjenja, naravno, pod vodstvom Svetog Duha. «Toledoti» su potvrdili izvore povijesnih zapisa koje je Mojsije koristio. Ovakvo razumijevanje podržava povijesnu narav Postanka i njegov status kao pravu povijest, koju je vidjelo i zapisalo ljudsko oko.
Dakle, da sumiram: Činjenica je da postoji 11 povijesnih narativa u prvih 37 poglavlja knjige Postanka, od kojih svaki počinje frazom: «Ovo je/su «toledot» (tj. porijeklo, zapis o porijeklu)...». Sadržaji ovih narativa povezani su kako bi zajedno tvorili jedan grubi kronološki prikaz primarnog i patrijarhalnog života, s naglaskom na Božje vodstvo. Budući da ima jako malo skolara koji odbacuju izvještaje o patrijarsima kao povijesne, čini se nelogičnim shvaćati izvještaj o stvaranju kao alegoriju ili mit, budući da je tekstualno (Postanak 2:4, 5:1) ovaj izvještaj stavljen na jednaku razinu povijesne točnosti, kao i ostali izvještaji, kroz cijelu knjigu Postanka.
Osim toga, Novi Zavjet također nedvosmisleno tretira neke od događaja iz Postanka 1. i 2. poglavlja kao stvarne povijesne činjenice (spomenimo samo neke tekstove: Marko 10:6-8 – usporedi: Postanak 1:27, 2:24; 1. Korinćanima 11:8.9 – usporedi: Postanak: 2:22, 2:18. )
Postanak 2:4a-5 – «Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne biješe niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.»
Neki ovdje vide kronološki problem, jer u prvom poglavlju piše da je Bog stvorio bilje prije čovjeka. Međutim, ovdje također trebamo uzeti u obzir kontekst. Već smo rekli da se 2. poglavlje bavi pobliže Adamom i Evom, stvarima koje su vezane za njih, a ne kronologijom. Trebamo shvatiti da je ovdje riječ o «poljskom bilju», dakle o bilju koje čovjek treba uzgojiti – dakle, naglasak je na čovjekovoj ulozi u radu i održavanju stvorenog, umjesto na kronologiji stvaranja! Konačno, i sam tekst jasno naglašava da «još nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje». O tome se ovdje govori.
DAKLE: Nije svrha 2. poglavlja da nam iznese točnu kronologiju stvaranja, jer je ona iznijeta u 1. poglavlju. Svrha 2. poglavlja je da pobliže prikaže Adama i Evu i sve što je vezano uz njih, a sve ostalo što se spominje u 2. poglavlju, a vezano je uz stvaranje, spominje se u kontekstu Adama i Eve i tako to moramo razumjeti. Na isti način moramo razumjeti Postanak 2:9, gdje se spominje stvaranje drveća – to se spominje, kako bi se kasnije pisac nadovezao i objasnio da je čovjeku bilo zabranjeno jesti sa svih drveta, osim s jednog (Postanak 2:16.17). Moramo imati na umu, da u hebrejskom originalu ovdje nema riječi «tada», koja stoji u hrvatskom prijevodu «Kršćanska sadašnjost». To samo potvrđuje da pisac ovdje doista ne želi objašnjavati kronologiju stvaranja.
ZAKLJUČAK:
Postanak 1. i 2. poglavlje nisu odvojeni i kontradiktorni izvještaji o stvaranju. Prvo poglavlje je opći i kronološki prikaz stvaranja («big picture»), a drugo poglavlje je izvještaj koji je posvećen s više detalja stvaranju Adama i Eve i njihovoj ulozi i funkciji.
Ključnu riječ o ovome ipak ćemo prepustiti samome Isusu Kristu:
U Mateju 19:4.5, Isus govori o braku i kaže: «Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku, te će prionuti uz ženu svoju, pa će oboje biti samo jedno tijelo'?». Zamijetimo ovdje, da Isus u jednoj svojoj izjavi referira na oba poglavlja Postanka (1:27 i 2:24). Očito, kombinirajući oba izvještaja na ovakav način, On ih nipošto ne smatra odvojenim, kontradiktornim izvještajima!
