Većina kršćanskog svijeta više ne vjeruje da je izvještaj o stvaranju u Postanku 1. i 2. poglavlju doslovan. Od Darwina naovamo smatra se da podrijetlo života objašnjavaju prirodni procesi, pa su se kršćanski stručnjaci pokušali prilagoditi znanosti tumačeći izvještaj u Postanku u skladu s trenutačnim znanstvenim svjetonazorom. Tako npr. najnoviji Katekizam Katoličke Crkve smatra izvještaj o stvaranju prema Postanku simboličkim. Carl Henry je rekao: "Biblija ne zahtijeva vjerovanje u šest doslovnih dana stvaranja od po dvadeset i četiri sata na osnovi Postanka 1-2"., a Gordon Lewis i Bruce Demarest smatraju: "Najvjerojatniji je zaključak da je šest stvaralačkih činova koji su slijedili jedan za drugim bilo odvojeno dugim vremenskim razdobljima.
Prije Darwina neki su teolozi smatrali da su dani stvaranja bili doslovni zbog subote, ili su ukazivali na subotu u tjednu stvaranja, ili su podupirali doslovne dane kako su opisani u biblijskom izvještaju o stvaranju. Robert Reymond iznio je 1998. sedam hermeneutičkih načela za tumačenje dana u Postanku 1. i 2.
1. Pretežito značenje nekog izraza treba se zadržati ukoliko određeni kontekst ne zahtijeva drukčije. Hebrejska riječ za dan, jom, u Starom se zavjetu pojavljuje u jednini, dualu ili množini 2225 puta i u najviše slučajeva označava razdoblje od dvadeset i četiri sata. U Postanku i kontekst ne pokazuje da bi ga trebalo tumačiti drukčije.
2. Ponavljanje rečenice "Tako bude večer, pa jutro" (Postanak 1,5.8.13.19.23.31) pojavljuje se u trideset sedam redaka izvan Postanka (npr. Izlazak 18,13; 27,21) i uvijek označava razdoblje od dvadeset i četiri sata.
3.Redni brojevi (prvi, drugi, treći) uporabljeni uz yom (u već navedenim tekstovima) pojavljuju se stotine puta u Starom zavjetu (npr. Izlazak 12,15;24,16; Levitski zakonik 12,3) i uvijek označavaju razdoblje od dvadeset četiri sata.
4.Stvaranje Sunca "da vlada danom" i Mjeseca "da vlada noću" (Postanak 1,16-18) četvrog dana ukazuje na doslovne dane od dvadeset i četiri sata od četvrtog do sedmog dana, i ništa u tekstu ne nagoviješta da bi za prva tri dana bilo drukčije.
5. Sveto Pismo najbolje tumači samo sebe, pogotovo tamo gdje jedan tekst tumači još jasniji tekst ili tekstove. Četvrta zapovijed u Izlasku 20,11 (Vvidi Izlazak 31,15-17) odraz je izvještaja o stvaranju iz Postanka,, polazeći od činjenice da su dani biblijskog stvaranja bili doslovni.
6. Dani u množini (hebrejski yamim) pojavljuju se u Starom zavjetu 608 puta i uvijek označavaju razdoblje od dvadeset četiri sata.
7. Da je Mojsije smatrao da se radi o razdoblju a ne o dvadeset i četiri sata, on bi uporabio hebrejsku riječ olam.