Treba li se bojati Boga?

Hocu da Ga se bojim, ali Ga se i ne bojim.

Hocu mudrost, ali nemam mudrosti.


Kako je tesko hriscanostvo korz licni trud.


Kako je lako u Hristu kroz nas.

Iako sam jos dosta mlad i nisam teolog, jednog dana bi htio studirati teologiju. Zašto? Privukla me Isusova ljubav i to što on od nas traži da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe, te da ljubimo Boga svim srcem svojim itd. Jer, ako nekoga toliko ljubimo, nemoguće je da ćemo mu namjerno učiniti neko zlo. Također, ako ljubimo Boga svom dušom svojom i svim srcem svojim, ta ne možemo onda niti njemu učiniti nešto nažao. Bog traži da ga ljubimo. Smatram da ga se ne bi trebali bojati, ukoliko zaista vjerujemo u Isusa i trudimo se ne griješiti. Mislim da bi nam on trebao biti prijatelj, oslonac, naša najveća ljubav, a ne strah.To je moje mišljenje.

P.S.Imam samo 14 god i nisam nesto mudar, ali trudio sam se reci sto zaista mislim

Lijepo si to rekao, Nikola. Jako lijepo i iskreno. Sviđaš mi se i mislim da ćeš biti dobar teolog, a još bolji "pastir" (ako znaš što mislim). U svijetu postoji puno zalutalih ovaca, koje trebaju taj oslonac, o kome govoriš.

hvala

Ja misli da nebi trebali sluziti Bogu iz straha nego iz ljubavi prema njemu!
Ali trebamo i imati respekta prema Bogu!

Da, trebamo se bojati Boga. Strah Bozji je vrlina. Vecina ljudi se
nazalost boji vraga, a njemu to jako ide ususret. * Sto znaci
izraz "Bogobojazan"? Znaci, podati se Svemogucem svim srcem svojim i
svom dusom svojom... Bojati se Boga znaci stjeci pravo povjerenje i
tako se sto-vise s njim sjediniti.

Mnoge religije i kultovi pa i krscanske Crkve zasnivaju svoja usenja na STRAHU BOZIJEM ili nekog drugog bozanstva.Bila sam na nekim Karizmatskim sastancima (ne mislim na katolicke Karizmate nego pravie Karizmatske Crkve)u kojem pastor kaze sa propovjedaonice ako nemas Duha Bozijeg ides u pako,ili ako nedas desetak Bog ce te kazniti ili tipa ako neslusas Pastora zgromit ce munja i s tim nacinom KONTROLIRAJU svoje vjernike da rade ono sto oni zele da rade...To je krivi strah Boziji,to je manipulacija Bozijom Rijeci.Pravi je strah Boziji recimo kad ti cinis konstantno isti grijeh i osjecas se krivim pred Bogom jer ga cinis,jer znas koliko je Bog svet,ALI to neznaci da ce te Bog ubiti jer ga cinis...Strah Boziji proizlazi is ljubavi Bozije i zato nam daje slobodu ali i opeomene iz ljubavi, a ne strah uz pomoc koga mnogi danas VLADAJU nad ljudima....Slazem se s tobom VIVI!

hvala istina Bog nije neki zao Bog on nas iz neizmerno ljubi ali kao sto vidimo u starom zavetu on i kazni ljude koji ga ne respektuju...to je moje misljenje zanci treba imati neki "zdravi" strah od Boga!

Istina je napisao/la:

1. ...ako nemas Duha Bozijeg ides u pako...

1. mislim da je to cak i utemeljeno na Bibliji... Duh Sveti je zalog nama dan, ako ga odbacimo i otjeramo, tada smo u opasnosti. Naravno, to podrazumijeva da smo ga ikada i imali, ako nismo, tada zasigurno necemo biti spaseni. S druge strane, ako smo rodjeni od Boga, nanovorodjeni, i Isus je rekao da Duh Sveti nas nece napustiti.

Tesko je tocno odrediti sto ce se dogoditi, to samo Bog zna, ali tko nema Duha Svetoga (a imao ga je) - napominjem Duha koji potice na Svetost, jer je Bog Svet a takav je i Duh Bozji - velika je opasnost da ce ta osoba zavrsiti u paklu ili u najboljem slucaju prezreti i uludo i za nista potrositi svoj zivot sto ce mu biti razlog zaljenja cijelu vjecnost.

U svakom slucaju najbolje je igrati na sigurno i uvijek biti u zajednici s Duhom Svetim. Svetim.

A sta je sa onim TKO GOD ZAZOVE IME GOSPODNJE BIT CE SPASEN?Bez obzira na krstenje Duhom Svetim ili ne?Ja mislim da je Duh Svet dar, a spasenje je za svakoga...U svakom slucaju strah Boziji je u biti ljubav prema Bou...Ja mislim da strah Boziji treba biti us toms mislu kad radimo nesto PROTIV njega osjecamo se lose jer smo nesto skrivili...Osim toga spoznaja da smo u prisutnosti Boga nam daje strahopostovanje ali nikao takav strah da se bojimo,jer nam Krist daje slobodu i mir a ponajvise odnosi svaki strah...

<BLOCKQUOTE>Strah Božiji je samo početak mudrosti i hodanja sa Bogom. A savršenstvo i potpuno zajedništvo sa Bogom izgoni svaki strah, pogotovu od Božije osude jer Pismo jasno kaže u Rimljanima 8: "zato sada više nema OSUDE za one koji su u Isusu Hristu."

Obično ljudi koji podsvesno znaju da nisu u Isusu Hristu a crkveni su članovi, možda čak i veoma dobri i fini ljudi, imaju jedan takav strah. I on nestaje tek kada duša čoveka uđe iza Zavese u najsvetije mesto, kada duša uđe u Njegov počinak opisan u poslanici Jevrejima.

Brat Aladin
</BLOCKQUOTE>

Kao i svi drugi bibijski izrazi, tako i ovaj o "strahu" može čovjeka vrlo zbuniti. Negdje u Bibliji piše "Bojte se Boga" (Otkrivenje 14,7), a drugdje piše "Savršena ljubav isključuje strah" (1. Ivanova 4,18). To nas može zbuniti - pa olako odmahnemo rukom i zaključimo da Biblija sama sebi proturiječi. Ali, nije tako. Bog od nas zahtijeva da uključimo svoj razum u razumjevanje Njegove riječi. A kada ispravno razumijemo - tada su nam i objašnjenja jednostavna, duboka i ohrabrujuća za život vjere.

Dakle, kada se govori o strahu - treba razlikovati "emociju straha (od Boga)" od "svijesti (o Božjem postojanju)". Bog od nas očekuje da, kao razumna bića, imamo razvijenu svijest o Božjoj veličini i pravdi (strahopoštovanje, "strah" odnosno svijest o tome). A emocija straha, koju imaju oni koji žive protivno Bogu i Njegovoj volji - nje nema kod poslušnog čovjeka. On ne "osjeća" strah od Boga, nego je "svjestan" Božjeg postojanja.

Izraz "Strah Gospodnji je početak mudrosti" znači: svijest da Bog postoji (da je stvaran) - početak je mudrosti. Kada postanemo svjesni Božjeg postojanja, tada nam to može pomoći da svoj život okrenemo u smjeru mudrosti i sreće.

Ne slazem se s time popularnim, ali podosta laznim objasnjenjem. Jedino sto je tocno jest to da se razlikuje od straha gresnika.

Tko god je susreo Boga, ali doista Slavu, tada zna sto je strah Bozji. I to definitivno nije nekakava svjesnost.

Slicno je tome kada dodjete na rub ponora i pogledate dolje. Ili da dodjete pred golemu zgradu i pogledate gore.

Znate da ste pred necim velicanstvenim, strasnim, mocnim i silnim i znate da mozete biti unisteni i izbrisani u sekundi. Shvatite mali dio Bozje velicine.

Ovo objašnjenje uopće nije popularno. Nikada i nigdje ga nisam do sada sreo, a godinama intenzivno proučavam sve vezano uz pobožnost.
Imaš pravo na svoje mišljenje i ja ga poštujem, ali se ne slažem, isto kao ni ti sa mnom. Ljudima ovo uopće nije jasno i oni su zbunjeni time što se Boga treba bojati, ali kada se pomire s Bogom - tada više nema straha. Kako je to moguće?
Tada smo toliko svjesni i toliko blizu Bogu (tvoj izraz: blizu ruba ponora) a da uopće ne osjećamo strah!!! Nego smo samo svjesni da je Bog divan i čudesan, silno močan i neizmjeran. Tko se još boji i drhti pred svojim divnim "tatom"?
Pozdrav

Tko se još boji i drhti pred svojim divnim "tatom"?

Svi Biblijski pisci. Od Mojsija, Izaije, Jeremije, preko Pavla i do Ivana Isusovog ljubljenog ucenika koji kada je vidio Krista u Slavi je "pao kao mrtav". I zapisao to u knjizi "Otkrivenje Isusa Krista."

Evo, potvrdjeno i Rijecju.

Poštovani Dominik,
biblijski junaci su drhtali pred Božjim otkrivenjem samo onda kada se Bog prikazao u zastrašujućem obliku. To ne znači da su oni drthtali "od Boga", nego znači da su taj trenutak vizije ili pravog susreta - bili izloženi zastrašujućem doživljaju.
Ivan u Otkrivenju (što ti navodiš) pada mrtav jer se uplašio onoga što je vidio: oči kao ognjeni plamen, noge kao mjed u užarenoj peći, glas kao buka potopa, iz usta izlazi dvosjekli mač, a lice sija poput sunca. Tko se ne bi uplašio taj tren toga što vidi??? Ali čim je pao na zemlju, Isus mu govori: "Nemoj se bojati".

Zašto se Ivan ne mora bojati ove vizije? Jer on nije više grešnik! On je Božji apostol i objavit će ovakvu viziju Krista. Do tada je Krist prikazivan kao Jaganjac Božji i Spasitelj svijeta. Ali u ovoj viziji Isus želi da ga Ivan vidi (a zatim i da to objavi svijetu) kao strašnog Suca!!! I Ivanov susret sa takvim Kristom izvao je "pad na zemlju". Što li će takav Krist izazvati kod grešnika kada dođe po drugi put na Zemlju??? Biblija kaže da će grešnici moliti kamenje da ih prekrije i zaštiti od Kristovog dolaska!

Mojsija je isto zadrhtao pred Bogom kod plamenog grma - jer nije Boga poznavao. A na Sinajskom brdu je drhtao zajedno sa drugima - jer je Bog skopio Savez uz zastrašujući doživljaj (grmljavina, munje, gusti oblaci, oganj silazi s neba na brdo, dim se uzdiže sa brda, sve brdo se silno treslo - potres ...)
Dakle, Bog je znao zašto dolazi u zasttttrašujućem stanju: radi čovjeka. Da mu se to ureže u pamćenje, i zato jer se radi o čovjekovom životu i smrti. Pitanje Saveza s Bogom je vrlo ozbiljna stvar. Najozbiljnija.

Izaija je drhtao pred Bogom "jer sam čovjek nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama". (Izaija 6,5) Dakle, grijeh je razlog za strah pri susretu s Bogom!!!

Pavao - pada s konja pri susretu s Kristom jer je grešnik. On progoni Krista (njegove učenike) i pri susretu s Njim pada na zemlju.

Ali onda kada su riješili svoju grešnost ili onda kada ih se Bog ne ukazuje s namjerom da pobudi strah - oni nisu drhtali. Kolike su vizije imali Božji proroci i apostoli - a nisu drhtali, niti se plašili. Čak štoviše, gledali su Krista kao Divnog, kao Spasitelja, kao Jaganjca Božjeg, kao Ružu Saronsku, kao Stijenu Izraelovu.
Samo u manjem broju vizija i izravnih susreta Bog djeluje zastrašivanjem. A u daleko većem broju se otkriva svojoj vjernoj djeci u ljubavi i zaštiti.

Čemu služe ovakvi rijetki traumatični susreti s Bogom? Ostavljanju grijeha!!! Obnovi saveza s Bogom! Upozorenjima grešnicima (čak i kada upozorenja idu preko pravednika, kakav je bio Ivan na Patmosu).

Naš "tata" zna šta radi. On će nas traumatično osvjestiti o našoj grešnosti, da bi smo se vratili k Njemu. Nakon toga on nas više ne zastrašuje, već hrabri, odgaja i usmjerava za vječni život. Hvala mu na tome. On je Dobri!!!
Pozdrav Dominik.

Mislim da mi cesto, u nasoj ogranicenosti i neznanju, mesamo nase poimanje "straha" sa biblijskim. Mislim da to nije bas isto, ali mi se ne da pisat o tome. Razmislite malo...valjda nas "tata" zna sto radi, ne zeli da strahujemo, ta i sam Pavle kaze da nam Bog nije dao Duha da Ga se bojimo, vec da videmo "Abba, Oce"!!!

Problem je u tome što je Biblija "blago s Neba", dano ljudima u "zemaljskim posudama".

To znači da se Bog morao koristiti ograničenim ljudskim jezikom, kako bi saopćio nama ljudima one nebeske stvarnosti.

Zbog toga se u Bibliji često jedna te ista riječ koristi u više različitih značenja.

Riječ STRAH je jedan primjer za to. Tu riječ, dakle, moramo razumjeti isključivo u KONTEKSTU!

Primjer 1:
1. Ivanova 4:8 - "U ljubavi nema straha; savršena ljubav izgoni strah."
-ovdje je STRAH u negativnom smislu!

Primjer 2:
2. Korinćanima 5:11 - "Prožeti, dakle, strahom Gospodnjim, nastojimo uvjeravati ljude."
-ovdje je STRAH u pozitivnom smislu!
Zaključak:
Proučite dobro u Bibliji ovaj izraz STRAH GOSPODNJI. Vjerujte mi, doći ćete do zapanjujućeg zaključka: ne samo da se taj "Božji strah" razlikuje od našeg "ljudskog straha", nego taj Božji strah je jedna divna Božja sila, koja nam pomaže da se uspijemo osloboditi (izliječiti) našeg ljudskog straha, te da možemo biti više slobodni da volimo!