Treba se odmoriti !

Evo jedan pogodan clanak od misionara Tonija Stefana iz mojeg kraja:

Treba se odmoriti..

Nisi procitao tako dobar clanak..?
"Odmor zasigurno nije neprestano
izlezavanje na suncu ili sjedenje po lokalima"

Da Crusader,
ima prava tvoj velecasni.Krscanski zivot je inace zivot umjerenosti,pa tako i u odmoru covjek mora biti umjeren.
Na dopust se nemora putovati na Filipinima kako bi dopust bio dopust.
Na dopust se ne mora familiji okaciti na budzet i 10-15 dana biti u gostima.
Dopust moze imati sasvim drugi sadrzaj.Zasto bi ja imala komplekse ako nisam bila nigdje na dopust.A zasto bi moj dopust bio teret nekome?
Kako vec reko,krscanin treba voditi umjereni svakodnevni zivot i onda ce mu dopust biti radost i nastavak takvog zivota.

Često se na odmoru više umorim nego kad radim. Primijetila sam da ljudi u vrijeme odmora pokušavaju nadoknaditi sve ono što nisu cijelu godinu stigli. I sama sam u tome puno griješila. Sad pokušavam to popraviti. I u radnom tjednu postoji vrijeme koje mogu odvojiti za Božju Riječ, za molitvu, za kavu s prijateljicom, za druženje s obitelji i sl.. Važno je svaki svoj dan proživjeti pred Bogom i ne propustiti one sitne stvari koje nam uljepšavaju život. Pa ne moram baš svaku vijest s televizije baš ja čuti. Umjesto toga mogu recimo, nazvati mamu ili posjetiti susjedu. Kad su nam važniji ljudi nego stvari, svoj život možemo pretvoriti u "dobar odmor". Mir s vama.

<table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=134 align=left border=0><tr><td vAlign=top><table cellSpacing=1 bgColor=#e5e5e5 border=0><tr><td></TD></TR></TABLE></TD></TR> <tr><td height=8></TD></TR> <tr><td><table cellSpacing=1 cellPadding=2 width=134 border=0><tr><td class=Lead>• Iako planiranje putovanja na većinu ljudi djeluje poticajno i daje im snagu za preživjeti dan, u odabiru načina putovanja i odredišta svi smo drugačiji, a baš u tome i jest sva ljepota.</TD></TR></TABLE></TD></TR> <tr><td height=8></TD></TR></TABLE>

VRIJEME GODIŠNJIH ODMORA Užitak planiranja putovanja Nedavno znanstveno istraživanje ukazalo je na blagotvorno djelovanje na ljudsku psihu čina i vremenskog razdoblja planiranja putovanja. Avanture koje predosjećamo, novi doživljaji koje priželjkujemo i saznanja o mjestima i ljudima koja očekujemo bude u nama nadu da se isplati živjeti, mukotrpno raditi i zarađivati, prekriziti svakodnevne teškoće, prebroditi probleme i strpljivo čekati svečani dan u kojem se otiskujemo na dugo sanjareno putovanje. Pomalo idealizirana sreća koju u našim mislima izaziva pomisao na posjet nekom udaljenom mjestu i bijeg od učmale svakodnevice, šefa na poslu i iscrpljujućeg i dosadnog čekanja u redu na blagajni trgovačkog centra neprimjetno se s planiranjem putovanja pretvara u veliku maštovitu snagu uzbudljivog iščekivanja, nade i ispunjenja dugogodišnje želje da vidimo neki daleki kraj i upoznamo neke nove ljude, običaje, kulture, gastronomiju, načine življenja… Literatura za sreću Iako planiranje putovanja na većinu ljudi djeluje poticajno i daje im snagu za preživjeti dan, u odabiru načina putovanja i odredišta svi smo drugačiji, a baš u tome i jest sva ljepota. Odabrati destinaciju, štedjeti, odabrati prijevozno sredstvo, pripremiti potrebne dokumente, spakirati kovčeg, osigurali luksuzan ili skroman smještaj, naći suputnika, ali i osobu koja će nam pričuvati kućnog ljubimca, učinit ćemo na samo naš, potpuno individualiziran i osobno prihvatljiv način, ali radost s kojim se upoznajemo s odredištem putem knjiga, interneta, prijatelja bit će za sve nas podjednaka. Pozitivni paradoks je i u činjenici da ako i odgađamo putovanje, pa čak i ako na njega nikada ne odemo, svakodnevno sanjarenje radit će za nas. Ta vrlo korisna i znanstvenim istraživanjem dokazana činjenica dovela me do preporuka za čitanje ovoga ljeta: 100 najljepših gradova svijeta možete upoznati u istoimenoj knjizi, 501 mjesto koje morate posjetiti također će vas danima zabaviti i zaokupiti vaše slobodno vrijeme u divno ilustriranoj knjizi, časopis National Geographic Traveler predložit će vam putovanja života i najbolje svjetske ture u mislima će obići svi pravi putnici u srcu, a oni koji drže do toga da budu fensi-šmensi razveselit će se kad saznaju da turističke vodiče mogu nabaviti i s potpisom Louis Vuitton City Guide 2008, an invitation to travel i to čak po prihvatljivoj cijeni.

<table cellSpacing=1 cellPadding=0 bgColor=#e5e5e5 border=0><tr><td></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=1 cellPadding=2 width=416 border=0><tr><td class=Normal11>Prvić Luka, mjesto na malom otoku u blizini Šibenika</TD></TR></TABLE>

Za maštarenja o putovanjima dobro će poslužiti i turistički vodiči bilo kojeg poznatijeg svjetskog izdavača specijaliziranog za taj tip priručnika. Osim što ćete nakon proučavanja svih tih silnih knjiga i knjižica postati pravi kozmopoliti, steći ćete izvrstan osjećaj da se u svakom kutku Zemlje možete osjećati kao kod kuće ili kao da ste tamo već bili, a srce će vam biti prava oaza multikulturalizma, svugdje ćete biti dobro došli, izgubit će se strah od nepoznatoga, nećete ustuknuti kada vam se bilo gdje obrati stranac, i nećete se nigdje na kugli zemaljskoj osjećati kao stranac, a imat ćete i puno novih tema za razgovor s vašim prijateljima. Hrvatska kao dio svijeta I naša je domovina danas vrlo in turistička destinacija za turiste i svjetske putnike. Promociju naše zemlje ne vrše samo sportaši svojim uspjesima, nego i svaki od nas koji govori strane jezike i ljubazan je domaćin, ali i pristojan gost u inozemstvu. Malo je poznata činjenica doprinosa ljudi koji se bave pisanjem turističkih vodiča za strane poznate nakladnike, a koji su preuzeli rizik i prepoznali potencijal naše zemlje pa se usudili doći neposredno nakon rata, detaljno istraživati kutke i zakutke, muzeje, restorane i kafiće naših gradova i mjesta, i preporučili ih u svojim knjigama. Baš zbog njih je danas slika Dubrovnika, Zadra, Opatije ili naših otoka rado viđena kao ponuđena destinacija za odmor u elitnim svjetskim lifestyle časopisima. Ponosni smo što je Hrvatska dio svijeta i svaki od nas jest dio svijeta, i Zemljanin i Božja ovčica, pa tu činjenicu trebamo cijeniti, ponosno prihvatiti i u svojim navikama njegovati, osnaživati i vladati se uvijek na nivou u skladu s njom. <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=560 border=0><tr><td class=Zuta10 vAlign=top> piše: Karla Kuzle e.mail: karla.kukac@vip.hr foto: Hrvoje Cirkvenec </TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=560 border=0><tr><td></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 align=right border=0><tr><td class=Zuta10 vAlign=bottom>Komentiraj </TD> <td class=NormalPlava11 vAlign=bottom>Ispiši</TD></TR></TABLE>

http://www.kriz-zivota.com/drustvo/3606/uzitak_planiranja_putovanja/

Zadnja promjena: Dina; sri 23 srp 2008, 19:40; ukupno mijenjano 1 put.

Odlično, Dina. Prvo ću se prijaviti za Afganistan.
"Ja sam samo cinični tip iz zrakoplovstva sa zahodom
punim Nacionalnog geografika"

Crusader....a sto reci na ovo?

26. 07. 2008. | 10:30

Obzorova 'party patrola' po razvikanim noćnim klubovima u Dalmaciji istražila zaslužuje li Hrvatska

Hrvatska Ibiza: Dug je put od pašteta odredišta do prave party destinacije

Autor Nikola Sever Šeni

<table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr vAlign=top align=middle><td></TD></TR> <tr><td class=articletextSmall align=left>Pivo teče u potocima, a plesnoj glazbi ne odolijeva nitko, bez obzira na 35 stupnjeva u hladu</TD></TR> <tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=right>Foto: Marko Prpić</TD></TR></TABLE> <table class=enumbox cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD> <td width=10></TD> <td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext>Od obiteljskog i pašteta-odredišta Hrvatska se pretvara u party destinaciju bogate srednje klase, mladih ljudi kojima izležavanje na plaži i plesnjaci na hotelskim terasama ne spadaju u plan ljetovanja. Draže im je partijanje 0-24, isprekidano s tek nekoliko sati sna. Prva u Hrvatskoj uočila je to agencija Adriatica.net i već ovoga ljeta u svoju ponudu ubacila partijanje. Je li Hrvatska nova Ibiza u aranžmanu Adriatica.neta, provjerili smo u Dalmaciji, od Zadra do Hvara, u šest noći i pokojem danu praćenom house ritmovima. Partijanersko jutro Partijanersko jutro sviće kasno. Oko 14 sati. U luksuznim hotelima ili privatnim apartmanima, svejedno je. Bitno je da se prethodne noći prisjećaju u magli, uz laganu glavobolju ili razdražljivost. Ipak, ni u primisli nema odmora. Nakon kavice i skromnog zajutarka kreće se na plažu. More i sunce u drugom su planu. Japanke, sunčane naočale, mikrobikini, brandirane bokserice, nekoliko kuna u džepu... Ne traže se razvikana mjesta, dovoljan je lokalni beach club, naravno, ako glazba trešti dovoljno glasno i ako se, negdje u blizini, nađe kakav DJ. Mramor, kamen i željezo tipičnih diskoteka davno je zaboravljena prošlost. Umjesto toga, nekoliko suncobrana od trstike ili palmina lišća, a pod topotom nogu – šljunak! Stolovi i stolci su dobrodošli, ali ne i nužni. Ionako oko 16 sati partijaneri zauzmu poveći dio plaže. Pred dobro raspoloženom ekipom uzmiču svi, od obitelji s malom djecom do dama u najboljim godinama koje cijeloga dana točaju noge u plićaku. I za divno čudo, nitko se ne žali. Na plesnom podiju uvijek je živo. Osim glazbe, plesače bodri i DJ: – Ajmo, pozdrav Zeniciiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! – Eeeeeeeeeeeeeeeeeee! – Zapadnom Mostaruuuuuuuuu! – Ima tu i purgera, Zagreeeeeeeb, poludiiiiiiiiiii! I tako do večeri. Naravno, dogodi se tu svašta. Koljena pamte baš svaki kamenčić. Nekoliko piva, kokteli, malo vina, pa sve to garnirano vrućim srpanjskim suncem i pravo je umijeće održati se na nogama. “Otporni” momci to i te kako iskorištavaju. Pridržavajući cure da ne padnu, koriste se pokojim potezom “ispod pojasa”, a oni smjeliji idu i korak dalje, pa s izabranicom dana svrate u obližnji šumarak. A šumarak iz noćne more svih roditelja uvijek je blizu, zaklonjen od pogleda... Što se tamo događa, možemo samo naslućivati. Ako ni po čemu drugome, onda po otiscima kamenja na leđima djevojaka i pokojoj iglici bora koja zalijepljena na leđima satima odolijeva gravitaciji. Godine, izgled, jezik kojim govore, čak i spol u tim su kombinacijama apsolutno nevažni. Dobitna je kombinacija spoj neiskusne, pomalo naivne djevojke i iskusnog “brijača”. Suvišni i ručnici Beach bar Buba u Makarskoj školski je primjer ljetnih partyja uz more. Iako su svi slično odjeveni, a na jakom suncu ne mogu se razabrati stariji i mlađi, u Makarskoj se jasno vidi tko je početnik, a tko iskusni partijaner. Oni iskusni znaju da pivo sadrži pozamašnu količinu vode, pa se ne zamaraju nošenjem vode na plažu. Njima su i ručnici suvišni. Znaju da će se plešući najbrže posušiti, a i da će bolje pocrnjeti plešući nego roštiljajući se na ručniku. Početnika, s druge strane, odaje velika torba s napola smrznutom “janom”, ručnikom za ležanje i još jednim za brisanje, s kremom za sunčanje, sendvičem ili s nešto voća. U stampedu starijih i iskusnijih početnici izgledaju pomalo smiješno. To, međutim, samo rijetki primijete. Lokalni momci, od kojih bi se očekivale svakojake upadice, možda i uvrede, samo se smješkaju i “skeniraju”. Početnice je, kažu, lakše i jeftinije napiti, nakon početne treme i srama brzo se opuste, a onda s njima možeš što hoćeš, otkriva male tajne “iskusni Makaranin”. I doista, nakon dva, tri sata ručnik koji je mama s ljubavlju prala i slagala sada je zgužvani otirač pod nogama, “jana” se ugrijala, gotovo zakipjela, a kremom za sunčanje tik uz more igraju se djeca. Inicijacija partijanera jako kratko traje, a zarazu je gotovo nemoguće izliječiti. Nije rijedak prizor, barem ne u Makarskoj, da na pristojnoj udaljenosti od beach bara roditelji cupkaju gledajući raskalašenu skupinu mladih. Korak naprijed, pa nazad, bi, ne bi... I onda, na kraju, uhvate svoju od sladoleda musavu djecu i krenu put ručnika i supruga koji ih željno iščekuju. Partijanersku idilu “remete” i umirovljenici. Okom sokolovim umjesto oblina ili mišića oni prate plastične boce ili limenke. U sekundi kad boca, nehajno bačena, dotakne šljunak nastaje prava drama. Tko je ispijenu bocu prvi vidio, čija je... I tako do sutona. Za cure što kraće i uže Partijaneri kreću na kraći odmor, navodno, kažu, nešto i pojedu, pa glave zabiju u ormare ne bi li našli onu pravu kombinaciju za večernji izlazak. Za cure – što kraće i uže, to bolje, za dečke nema pravila. Večernji intermeco jedino je doba dana kad se desna ruka odmara od tereta, a šaka se iz prirodne poze, u kojoj prsti čvrsto obgrljuju zelenu bocu, opušta i nakratko prilagođuje vilici i nožu. Oko 23 sata svi su opet na ulici. Zadar je iznimka. Mladi partijaneri gotovo su neprimjetni. Mogu se sresti samo u parkovima ili na plažama, daleko od gužve. Pije se pivo iz boce od dvije ili dvije i pol litre, jeftino vino, a u manjim grupicama kruži “partizanka”. Cigareta jest, nije industrijski proizvod i sadrži “začine” koji se u klasičnoj cigareti ne mogu naći. Svi “duvaju”. To je poput obreda – uvertira u večernju zabavu. U parkovima se svi dobro opiju i tek onda kreću u pohod na klubove. Cilj su oni bez naplate ulaznica, s pristojnim cijenama pića (da pivo ne prelazi 30 kuna) i s dobrom glazbom te barem djelomično na otvorenim prostorima. Programe poput onih u “Studiju 54” zaobilaze u širokom luku. To im je, kažu, soft, za tetkice... U Zadru je najpopularniji “Gotham”. Nešto južnije, u Primoštenu, večernje pijanke po parkovima nisu u điru. Tamo se partijaneri oko ponoći okupljaju oko “Aurore”, ali do 2 ili 3 sata ujutro ne pada im na pamet ući. Iako je riječ o jednom od najljepših klubova na Jadranu, pije se na parkiralištu, a nakon što se plati ulaznica od 100 kuna (bez konzumacije), mladi su na mukama: malo pivo za 20 ili bonkas za 30 ili 40 kuna. Većina se odluči za ono ilegalno, ali njima draže. Logika je jednostavna. Da bi se “oraspoložili”, treba im barem 100 kuna za pivo, a isti efekt s bonkasima koji, kažu, traje neusporedivo dulje plaćaju triput manje. O štetnosti droga ne razmišljaju. A ne razmišlja ni policija, jer u svakom turističkom središtu droga se može kupiti baš posvuda. Iznimka su, iako suludo zvuči, noćni klubovi jer su pod povećalom plavaca. Makarska osim kluba na plaži nudi i dvije atrakcije: klubove u špiljama koji odlično izgledaju, uz samo su more, krase ih razgolićene plesačice i pravi su mamac za strance. Ipak, u špiljama je, bez obzira na velike otvore i komunikaciju s okolišem, iznimno vruće, pa umjesto na podiju mladi uglavnom sjede na stubama. I opet s pivom ili koktelom u ruci. Iznimka je “Petar Pan”. Klub na otvorenom, sa solidnim natkrivenim dijelom, biraju uglavnom domaći turisti, mladi momci koji cijelu večer mogu provesti zureći u polugole plesačice na bini. Djevojke uglavnom same plešu. Hvar je pak različit od svega što se može doživjeti na Jadranu. Nevjerojatno skup i krcat bogatim strancima. I ondje ima pijančevanja na plaži i u skrovitim kutovima, ali znatno manje nego u ostatku Dalmacije. Bogata klijentela ne pita koliko košta. Pogotovo Skandinavci koji tijekom godine slabo uživaju u alkoholu zbog drakonskih poreza. Žila kucavica razvikani je “Carpe diem” u samom pristaništu hidroglisera. Iz daljine nemoguće ga je zamijetiti od raskošnih jahta. U nevelikom klubu nema plesa. Tijekom dana onamo svraća tko hoće, a večeri su uglavnom rezervirane za bogate, zabave željne japije. Nakon dana provedenog na moru, njima nije do plesa i znojenja. Draže im je zavaliti se u velike trosjede, pijuckati i razgovarati. Naravno, daleko od objektiva fotoaparata i kamera. Jer, u klubu “Carpe diem” snimanje je najstrože zabranjeno. Pogotovo u VIP dijelu. Tu je sve podređeno bogatoj klijenteli koja čak i do WC-a ima poseban prolaz, da ne mora prolaziti koz gužvu. Svakih je nekoliko minuta šank u tom klubu u plamenu. Bogati sami miksaju Kokteli, ako se piju, piju se iz velikih vrčeva, pivo piju samo prolaznici, a konzultanti i bankari, krunjene glave i bogataši svih vrsta radije uživaju u pićima koja sami smiksaju zavaljeni u mekane jastuke. Domaća pića ondje su nepoznanica, a računi na kraju večeri (“Carpe diem” zatvara se u dva sata) iznose i više od 10.000 kuna. Ali tko broji? I zašto? U tom klubu nije nimalo neobično kad mladi par svrati na piće s plaže i naruči svoj omiljeni šampanjac Dom Perignon rose od 4000 kuna i jagode. Konobari se onda razlete po lokalu, ali sve je podređeno gostu. Nakon pola sata boca je prazna, a na stolu ostanu samo prazne čaše. Lakši za nekoliko tisuća kuna, japiji odlaze na poslijepodnevni odmor, dok im ne dosadi mir i tišina. Onda se opet vrate i da bi bili sigurni da su se dobro zabavili, na piće potroše nekoliko desetaka tisuća kuna. Nakon svega doživljenog, Hrvatsku je teško nazvati Ibizom, eventualno se može reći da je na putu da postane party destinacijom. Klubove na plaži već sada ima svako selo uz more. Još se samo treba riješiti pretjeranih cijena i ponuditi mladima nešto više od onoga na što su naviknuli. http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3133791/index.do</TD></TR></TABLE>

Crusader....a sto reci na ovo?
...

Rekao bih iz prve ruke SODOMA I GOMORA,
no kako sam jako dobro upućen u takve stvari "Ibiza party" kod nas kao i drugdje u svijetu nije ništa drugo nego samo jako dobra i urnebesna zabava za mlade (od 20 do 30 godina starosti).
Nije za sve tipove, tojest one koji su bolje privrženi takvim stvarima. Ima tu svega, kao što tekst kaže..

osobno nemam volje ni novaca prisustvovati takvim mamornim feštama.
Ovaj tjedan je započeo moj godišnji odmor kojeg namjervam iskoristiti u vježbi i meditaciji.

Pozdrav.