Treba li se bojati Boga?

Nedavno smo dobili novog župnika. Vrlo teško mi pada svaka propovijed koja se uglavnom sastoji u opominjanju. Nije to loše povremeno čuti, ali nekako sam Boga navikla doživljavati kao milosrdnog, kao nekog tko je stalno u mom životu i koji me upravlja da budem bolja i da postupam bolje i da sretno živim ovdje na zemlji s nadom u Raj. Prijetnje tipa da će Bog izazvati rak maslinovim uljem , ako bereš nedjeljom masline, pripadaju Starom zavjetu, na isto mjesto gdje i oko za oko, zub za zub. Što vi mislite?

svakako da treba biti i propovijedi koje opominju, ali s ljubavlju, ali svaki tjedan....mislim da nije dobro... trebalo bi biti više propovijedi koje hrabre, potiču, ulijevaju nadu, a i one koje poučavaju...Bog je milosrdan, ali ne treba tu njegovu milost zlorabiti...trebamo moliti za silu Duha, da nam pomogne na ovoj uskoj stazi koja je puna provalija, barijera, mostova koji vode na široku stazu....što se tiče maslina i rada nedjeljom....jesam za jedan dan koji treba posvetiti Bogu...ali ne trebamo biti kao farizeji, nego uzeti primjer Isusa, koji je u subotu bio na raspolaganju bližnjima, on je to dobro pokazao svojim primjerom...samo to prepadanjem rakom, mi liči baš ono farizejski...ljude treba lijepo, s ljubavlju poučavat, a ne sa strahom...

Zadnja promjena: ; pet 24 stu 2006, 08:48; ukupno mijenjano 1 put.

Zadnja promjena: ; pet 24 stu 2006, 00:22; ukupno mijenjano 1 put.

Krizostom je napisao/la:

svakako da treba biti i propovijedi koje opominju, ali s ljubavlju, ali svaki tjedan....mislim da nije dobro... trebalo bi biti više propovijedi koje hrabre, potiču, ulijevaju nadu, a i one koje poučavaju...Bog je milosrdan, ali ne treba tu njegovu milost zlorabiti...trebamo moliti za silu Duha, da nam pomogne na ovoj uskoj stazi koja je puna provalija, barijera, mostova koji vode na široku stazu....što se tiče maslina i rada nedjeljom....jesam za jedan dan koji treba posvetiti Bogu...ali ne trebamo biti kao farizeji, nego uzeti primjer Isusa, koji je u subotu bio na raspolaganju bližnjima, on je to dobro pokazao svojim primjerom...samo to prepadanjem rakom, mi liči baš ono farizejski...ljude treba lijejpo, s ljubavlju poučavat, a ne sa strahom...

Događa mi se baš ono što nisam htjela da se dogodi. Pobjegnem povremeno u neku drugu crkvu da "odmorim dušu". Evo, prošlu nedjelju nakon tri mjeseca iscrpljivanja otišla na drugo mjesto, a tamo Bog je ljubav. Bilo je i tu opomena da ne koketiramo sa ko zna kakvim praznovjerjem, ali sve u svjetlu jedne velike milosti što pripadam ovoj Crkvi. Nakon toga prošetali, popili kavu, djeca sretna, muž sretan, ja ne trebam ni govoriti. Jedan predivan Dan Božji.

Ja sam doista primila toliko božje milosti da me zauvijek drži na koljenima. U početku sam prema njemu (župniku) imala otpor, ali sada mi ga je žao. Čak smišljam što bi mu lijepo mogla reći da ga uvjerim kako je divno biti s Kristom koji me voli. Od njegovog straha od pakla i nade da će se dočepati čistilišta već mi se diže kosa na glavi.

sanja je napisao/la:

Ja sam doista primila toliko božje milosti da me zauvijek drži na koljenima. U početku sam prema njemu (župniku) imala otpor, ali sada mi ga je žao. Čak smišljam što bi mu lijepo mogla reći da ga uvjerim kako je divno biti s Kristom koji me voli. Od njegovog straha od pakla i nade da će se dočepati čistilišta već mi se diže kosa na glavi.

Uh. A da se moliš za njega?

[quote="maxadsl"]

sanja je napisao/la:

Uh. A da se moliš za njega?

I za njega i za sebe da ne napustim svoju Župu.

Ne trebamo se bojati Boga, već sebe, tj. svoje grešne naravi. Ona je
jedina koja nas može dovesti u konačno nepostojanje, tj. propast.

<BLOCKQUOTE>
[quote="sanja"]

maxadsl je napisao/la:

sanja je napisao/la:

Uh. A da se moliš za njega?

I za njega i za sebe da ne napustim svoju Župu.

E ,Sanja, bilo bi strasnije napustiti Krista, nego Zupu i zupnika.Bog je ljubav a ne Bog straha a strahopostivanje je nesto drugo od straha,ljubi Boga</BLOCKQUOTE>

Već znamo da je Kristov put, golgota..ali mi nismo spremni niti na ono najmanje..otrpiti jednog svećenika, koji ima manje vjere od nas. pa kad već jesmo u nekoj prednosti, budimo dostojni te Ljubavi koja nam se poklonila kroz Njegovu milost.
U mojoj župi nije nništa bolje...ali nekako, ljubavlju, molitvom, obostranim uvažavanjem, prolazimo kroz život noseći svoje male nesporazume...Sve se može kroz molitvu..kad vidim da sam počela maštati o "bijegu", jasno mi je da sam se udaljila od Izvora....

Već je puno bolje. Nije svako zlo za zlo, vjerojatno i od ovog svećenika imamo što naučiti.

da to si dobro zaključila...koliko je teško toliko i više naučiš, prvo o sebi pa zatim o onima oko sebe.

Bozja slava-Bozji karakter-otkriva se u kusnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima.Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje duse.Bozji mir,koji nadmasuje svaki um,sacuvat ce nasa srca i misli u Kristu Isusu.ovo je citat iz jedne krscanske knjige: Isusov govor na gori.

Savršena ljubav izgoni strah

Ali kada ispadnemo iz savrsene ljubavi, strah Bozji nagoni nas da se brzo pomirimo s Gospodinom i cuva nas od propasti.

Ljudi, zašto se treba bojati Boga kad je Bog Ljubav.

hm.. na ovo mi je tesko odgovoriti jer mislim da se ne mogu dobro izraziti.. ali ja mislim da se Boga treba bojati ali s tim ciljem da ne cinimo nista lose jer sve dolazi na naplatu..
ma ne znam kako bih vam objasnila.. Bog je ljubav, on je nas Tata.. nitko od vas ne bi zelio da vas se vase dijete boji bez razloga.. ali biste htjeli da ipak imaju neki strah od vas pa bi tako stekli i strah od cinjenja losih stvari.. evo ko skuzi kaj sam rekla svaka mu cast hehe

Ima onih koji se boje Boga, kao i djece koja se boje svojih roditelja. Problem je u tome što oni koji se boje Boga nisu ga dovoljno upoznali. Bog nikada ne kažnjava niti nas osuđuje, već naša nedjela koja činimo. Djeca se boje svojih roditelja, zato što nisu prijatelji, već stranci u kući. Svatko žuri za svojim poslom i nemaju vremena za druženje.