Treba li se bojati Boga?

Strah je Gospodnji početak spoznaje ali ljudi preziru mudrost i pouku. (Izreke 1:7)

U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. (Izreke 14:26,27)

Evo Feba je sve rekao! ili rekla..
Strah Gospodnji je da se cuvamo od losega.

Ljubav je Bog, Ljubav ne vlada, ali odgaja, a to više vrijedi.
Ljubav je najbolji lijek za sve rane, a to je Bog.

Svakako da se treba bojati Boga! Ali sto to znaci? Pa prije svega znaci ne grijesiti; treba se bojati da nekomu ne podapnemo, zavedemo u provaliju, isperemo mozak mjesto noge i sl.
Bojati se Boga znaci imati veliko postovanje prema njemu, odgovoran biti i sl.

Srdacan pozdrav iz Paradisa (CH).
Smjerno u Kristu Cubela:D

Zašto brige da nas tište, kada živi Otac naš? Zar vi niste davno čuli da je Isus Pastir naš? Zato svakog novog jutra brige dajmo Bogu svom, jer nas pravim putem vodi u nebeski vječni dom.

Želim citirari sledeće riječi: "U buri života, na raskršću tom, u Kristu je zaklon istaza za dom! U Njemu je odmor za umorne sve spasenje i radost za izgubljene! Zato se ne trebamo bojati Boga već se potpuno oslanjati na Njega i Njegova obećanja.

Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost. Ljubav je pokretač svijeta.

Debora je napisao/la:

Zato se ne trebamo bojati Boga već se potpuno oslanjati na Njega i Njegova obećanja.

Treba i jedno i drugo. Taj strah nije onaj negativni već je to strahopoštovanje jer Riječ kaže strašno je upasti u ruke Boga živoga. Ja imam strahopoštovanje prema takvom Bogu ali i ljubav jer znam da je On ljubio prije mene i dao svog Sina za mene.

Jednom jedan covjek je bio blizu doista blizu Bogu, mozemo reci ispunjen doista Duhom. Sto je rekao sto je tada osjecao?

Rekao je ovako:
To nije slicno ni jednom osjecaju kojeg covjek zna. Bog je nesto toliko sveto da se ne moze usporedjivati sa neki zemaljskim osjecajima.

Pri susretu s Bogom, dominira izrazit osjecas svetosti Boga, svetost je tolika, prisutnost je tolika da se to moze osjetiti. I sve sto covjek moze, jest diviti se i slaviti takvog Boga. Plakati. I uz tu svetost, jest i ljubav, jest i postovanje, jesti i strah. Kao da golema okomita planina, visoka kilometrima stoji ispred vas i da hoce u trenu bi vas izbrisala.

Ljudi imaju predodzbe - Bog je samo ljubav, imao sam to i ja, dok nisam Boga bolje upoznao. Dopustio sam Bogu da On mijenja mene, a ne da ja stvaram svoje ideje o Njemu i da Njega zelim mijenjati...i kada god svoje zablude se odrecem - saznam Istinu Bozju.

Da Feba ja vjerujem da mi koji smo se uključili u ovaj forum imamo puno toga duhovnog zato se na ovaj način dopunjavamo i dobro je što ne mislimo isto, već na ovaj način proširujemo, produbljujemo naša saznanja o Bogu. Ja pišem upravo tako kako Boga doživljavam u svome životu. On je za mene ljubav, On je moj Otac (tata), pun strpljivosti, mira i blagosti. David kaže: Kako je mnogo u tebe dobra, koje čuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima čovječijim!

sanja je napisao/la:

Nedavno smo dobili novog župnika. Vrlo teško mi pada svaka propovijed koja se uglavnom sastoji u opominjanju. Nije to loše povremeno čuti, ali nekako sam Boga navikla doživljavati kao milosrdnog, kao nekog tko je stalno u mom životu i koji me upravlja da budem bolja i da postupam bolje i da sretno živim ovdje na zemlji s nadom u Raj. Prijetnje tipa da će Bog izazvati rak maslinovim uljem , ako bereš nedjeljom masline, pripadaju Starom zavjetu, na isto mjesto gdje i oko za oko, zub za zub. Što vi mislite?

Strah Bozji treba imati u mjeri jer ono nas cuva od zla. Sto je strah Bozji? Strah Bozji bi se najlakse opisati kao svjesnost covjeka da u svakom trenutku ima netko(Bog) tko vidi sto ti radis. Npr. Kad bi pitao covjeka iz zatvora zasto je u zatvoru vecina bi odgovorila "jer sam mislio d ame nece uhvatiti" strah Bozji cuva covjeka od zla, jer kad ti zelis uciniti zlo nekome ili nesto kao manje zlo napraviti doci ce ti racun,ne brini , jer Bog sve vidi. Bog nije neki starac na prijestolju koji gleda i ceka da ti zgrijesis, ne, on je milosrdan i divan i lijep, i ceka da mu dodes kad krivo napravis, da mu priznas, jer stav srca se gleda a ne vanjstina.
Sto se tice maslina etc...ne zivimo vise po Zakonu vec po milosti koja dolazi vjerom u Krista. To znaci da imamo slobodu ali i odgovornost prema slobodi koju smo dobili ako me ispravno razumijes.

U posljenje vrijeme sve vise ucim i dozivljavam Strah Bozji...i to je nesto nevjerojatno dobro. Toliko mi pomaze da shvatim Boga, toliko mi pomaze da ostanem cistih ruku i srca pred Njim. Toliko mi pomaze da vidim Slavu!

Slava Bogu! Ta sve sto od Njega dolazi dobro je!

sanja je napisao/la:

Nedavno smo dobili novog župnika. Vrlo teško mi pada svaka propovijed koja se uglavnom sastoji u opominjanju. Nije to loše povremeno čuti, ali nekako sam Boga navikla doživljavati kao milosrdnog, kao nekog tko je stalno u mom životu i koji me upravlja da budem bolja i da postupam bolje i da sretno živim ovdje na zemlji s nadom u Raj. Prijetnje tipa da će Bog izazvati rak maslinovim uljem , ako bereš nedjeljom masline, pripadaju Starom zavjetu, na isto mjesto gdje i oko za oko, zub za zub. Što vi mislite?

ne s nadom, sa sigurnosšću da ides u raj! Rimokatolkinja si?

Sveta ljubav u nama, mozda je to strahopostovanje.

Izraz "strah Božji" u Bibliji ne predstavlja strah u našem, ljudskom smislu riječi.

Zanimljive su Mojsijeve riječi Izraelcima, kad im se Bog javio i izgovorio na Sinaju 10 Zapovijedi: "Ne bojte se, jer Bog dođe da vas iskuša i da vam pred očima bude strah Njegov, da ne biste griješili!" (Izlazak 20:20).

Na prvi pogled, Mojsije je rekao nešto kontradiktorno - kaže im da se ne boje, ali da im pred očima bude "strah Božji". Očito, "strah Božji" nije naš, ljudski strah.
Ustvari, ja vjerujem da je onaj čovjek koji ima "strah Božji" u srcu, jako HRABAR čovjek. Taj čovjek ima oštriju savjest, ima svijest o tome da je Bog najveći i najmoćniji od svih. A upravo zbog toga, taj čovjek ima sigurnost u svom srcu, da nigdje ne postoji veća i bolja sigurnost i sreća, od one koju mu taj Bog može pružiti.

Apostol Pavao je također rekao za sebe da je "prožet strahom Gospodnjim", a taj strah mu je pomagao da voli ljude, čak i one koji su ga progonili i da im govori o Kristu (2. Korinćanima 5:11-15).

Doista, Jevrejine, to strahopoštovanje jest sveta ljubav u nama. Pogledajmo primjer apostola Pavla i shvatit ćemo.

Neko je naveo da je strah Gospodnji mudrost.

Onaj tko je prožet strahom Gospodnjim, to je duhovan čovjek. A samo duhovan čovjek može biti mudar.

Neduhovni ljudi mogu biti jako inteligentni i pametni, ali mudrost može imati samo duhovna osoba (1. Korinćanima 2:12-15).