simply je napisao/la: Tako imamo muškarca i ženu koji su u Bibliji nazvani: čovjek (Postanak 1,27). Da li je muškarac čovjek? Da! Da li je žena čovjek? Da! A da li su muškarac i žena isto? Nisu! A da li su jedno? Jesu. «Bit će njih dvoje jedno tijelo»!!!
Kako to da dvoje može biti – jedno??? Čak jedno tijelo??? Kad mi znamo da i muškaraci žena imaju svaki svoje tijelo. I to različito tijelo?!?! Znamo da čak niti ne misle uvijek isto, niti da su u svemu savršeno složni. A ipak su «jedno». Ipak su oboje «čovjek»!!!
Jony je napisao: «ne mogu vjerovati da je slika Boga jedan osoba, ako je Bog tri osobe». Tu nije u pravu, jer čovjek nije jedna osoba, nego dvije: muškarac i žena. Njih dvoje su – čovjek!!!
Da li nam je ovo pomoć da možemo razumjeti kada Biblija govori da postoji jedan Bog, da to može značiti da pojam «Bog» obuhvaća tri osobe (slično kao što pojam «čovjek» obuhvaća dvije osobe)??? Budući da nam Biblija oboje otkriva – to se savršeno slaže.
Dakle, tri osobe (Otac, Sin i Duh) čine jedinog Boga. Ne postoje tri Boga, kao što muškarac i žena ne čine dva čovjeka, nego jednog. Ako do sada o ovome nismo razmišljali, možda smo zatečeni. Ali ovo je Božje otkrivenje, Božje objašnjenje.
Brate: "Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju!"
događa se u Post. 1: 26, a tek u 2. poglavlju Postanka Bog čovjeka - rastavlja na muško i žensko. Dakle, kad je činio čovjeka na svoju sliku - napravio je jednog (koji je bio i muško i žensko)! Dalje, slika rastavljanja čovjeka na muško i žensko - simbol je kako će Krist sebe "rastaviti" na sebe i svoju zaručnicu (što je počelo s Pedesetnicom iz dijela apostolskih, kad je izlio dio sebe u svoju izabranu ckrvu)...
simply je napisao/la: Ovdje Bog objavljuje tko je On zapravo. Mi ne trebamo spoznati o Bogu kako On izgleda, nego kakav je Njegov karakter. I zato nam je sebe objavio kao milostivog i milosrdnog. Zatim kao sporog na srdžbu. Zatim kao bogatog ljubavlju i vjernošću (zar je Bog sakrio u Starom zavjetu da je On ljubav i vjernost???). Zatim kao pravednog. Sve su to obilježja Božjeg karaktera. I kada čovjek proučavajuči Bibliju susretne ovakvog Boga – Bog ne ostaje čovjeku tajna, ne ostaje skriven, nego objavljen. Zato se ne slažem sa onim što je već ranije na ovom postu pisano kao riječi Augistinove: «Ne tražim razumjeti da bih vjerovao, nego vjerovati da bih razumio». Ove riječi su izraz slijepe pobožnosti. Bog se čovjeku objavljuje, mi moramo prvo razumjeti i shvatiti tko je Bog i kakav je Bog (moramo upoznati obilježja Njegovog karaktera – dobrota, milost, vjernost) – da bismo Mu mogli vjerovati!!! A ne obrnuto!!! Ne možeš vjerovati onom koga ne poznaješ?! Ali kada Boga upoznamo na način kako sebe otkriva u svojoj Objavi, kada spoznamo da je Bog dobar, milostiv i vjeran – tek tada Mu možemo iskazati povjerenje (vjeru)!!! Sve drugo je slijepa pobožnost, koja ne vodi ka pravoj spoznaji Boga.
Da nam nije važno spoznati kako Bog izgleda - on nam ne bi dao svoju sliku - jednog čovjeka koji je bio i muško i žensko u jednom tijelu - jedna osoba!
simply je napisao/la: Što zaključujem iz činjenice da se Bog objavljuje kroz tri osobe božanstva? Otkrivam to da kada bi Bog bio samo jedna osoba – to bi mogao biti povod za sebičnost. Gdje god je samo jedna osoba – vladar, kralj, car – to može biti povod za sebičnost. Ali tamo gdje postoji više osoba koje čine «organ» vladanja – tu ne mora doći do sebičnosti.
Otac slavi Sina i Duha, Sin proslavlja Oca i Duha, Duh proslavlja Oca i Sina. Svako daje onom drugom slavu, veličanstvo. Tako nema ni traga sebičnosti.
Bez komentara...
simply je napisao/la: Kada muž slavi i veliča svoju ženu, a žena slavi i veliča svog muža – među njima nema sebičnosti. Jedan drugoga poštuju, hvale i podržavaju. Zajednićki planiraju i donose odluke, zajedno djeluju i zajednički snose odgovornost.
Koliko je to različito od Adama koji je radi grijeha bio spreman optužiti svoju ženu za to: «Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo» (Postanak 3,12). Grijeh je strašno stanje u kojem čovjek ne može biti vjeran, niti može preuzeti krivicu na sebe. Zato je Adam prebacio svoju krivnju na Evu (i na Boga). Tada nisu više bili jedno, jer grijeh razara jedinstvo, ljubav, vjernost, zajedništvo.
Bate, Bog je rekao za čovjeka da ne na njegovu sliku
PRIJE PADA, tako da slike nakon pada između muža i žene ne govore o tome kakav je Bog, jer on nije pali - već savršen. Želimo li spoznati odnos Boga i izabrane crkve - trebamo gledati odnos Adama i Eve prije pada.
simply je napisao/la: Da li su Isus i Sveti Duh u Bibliji nazvani Bogom? Pogledajmo:
1) o Isusu
· «On, Božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima» Filipljanima 2,6.7.
· «U početku bijaše Riječ (Krist), i Riječ (Krist) bijaše kod Boga, i Riječ (Krist) bijaše Bog» Ivan 1,1 /Kako znamo da je Riječ - Krist? Po Ivan 1,14: I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine»
· «Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni» Izaija 9,5 (ovdje je Krist nazvan ne samo Bogom, nego je predstavljen i kao Otac vječni. To ne znači da je On isto što i božanska osoba Otac, nego da je jednako Otac svega stvorenog)
2) o Duhu Svetom
· «Ananija, zašto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slažeš Duhu Svetom.... Nisi slagao ljudima, nego Bogu!» Djela apostolska 5,3.4.
· «Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su službe, ali je isti Gospodin. Različiti su učinci, ali je isti Bog koji čini sve u svima» (1. Korinčanima 12,4-6)
· A Gospodin je Duh .... jer dolazi od Gospodina, od Duha. (2. Korinčanima 3,17)
· Bog je Duh i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini (Ivan 4,24)
Brate simply ( brate No Nick) - ako gledamo na ove stihove iz perspektive ČOVJEKA ISUSA KRISTA
i BOGA (koji je i Otac i Duh Sveti i Sin i Riječ) - sve je jasno i potvrđuje tezu upravo o Bogu koji je jedna osoba i čovjeku Isusu Kristu koji je umro za naše grijehe.
Samo da se osvrnem na Iv. 1:1
Post. 1:1 - 1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Iv. 1:1-3 U početku bijaše Riječ, i Riječ, bijaše u Boga, i Bog bijaše Riječ. Ova bijaše u početku u Boga. Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo.
Dakle, u Post. 1:1 imamo Boga koji kaže "Načinimo (
množina) čovjeka na sliku i priliku svoju! - i čini jednog čovjeka koji je i muško i žensko. Dakle, na koji je način Bog množina - samo time što ima mnogo osobina - spasitelj, iscjelitelj, itd. Ista stvar kao što nema 7 Svetih Duhova - Otk. 5:6 "to su sedam duhova Božjih poslanih po svemu svijetu." - To je 7 manifestacija
jednog Svetog Duha. A što se tiče Iv. 1:1. Što je riječ - općenito - definicija riječi:
izražena misao koja u sebi sadrži tu misao! Kad kažem
veliki crni vuk, imam određenu misao koju sam izrazio, a ona u sebi sadrži tu moju misao - inače bi to bila besmislena. Dakle, Riječ iz Iv. 1:1 je bila kod Boga i bila Bog.
Dakle Bog koji je prije bio u neizraženom obliku, te se počeo izražavati (Riječ i Bog) i na kraju se izrazio, tj. predstavio u formi Riječi (pa sad imamo samo Riječ koja u sebi sadrži Boga - tj. Bog je postao Riječ).
Bog-->Riječ i Bog-->Riječ (koja "u sebi sadrži Boga", tj. ona je Bog u drugoj formi.)
Npr. led - kad ga topimo imamo led i vodu - nad ga otopimo led je postao voda. Cijelo vrijeme ista kemijska tvar u različitim manifestacijama.
Tako vidimo da kroz cijelu Bibliju nema 3 osobe ili 9 osoba (otac + sin + 7 duhova Božjih) nego CIJELO VRIJEME JEDNA OSOBA!