Noemi, rekla si da ne možeš pojmiti osobnost Oca, evo pa čitaj:
Bog Otac u Novom zavjetu
Starozavjetni Bog ne razlikuje se od novozavjetnog Boga. Bog Otac se otkriva kao začetnik svega, Otac svim pravim vjernicima i u jedinstvenom smislu kao Otac Isusa Krista.Otac cjelokupnog stvaranja. Apostol Pavao prepoznaje BogaOca, razlikujući Ga od Isusa Krista: "Ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od koga sve... i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po komu postoji sve i po komu postojimo također i mi." (1 Kor 8,6; usporedi: Heb 12,9; Iv 1,17) On svjedoči: "Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime." (Ef 3,14.15)Otac svim vjernicima.
U novozavjetno vrijeme ovaj odnos otac - dijete postoji ne samo između Boga i izbavljenog naroda već i između Boga i svakog pojedinačnog vjernika. Spasitelj određuje ovakav odnos (Mt 5,45; 6,6-15) koji je uspostavljen vjernikovim prihvaćanjem Isusa Krista (Iv 1,12.13).Otkupljenjem što ga je izborio Krist, vjernici su usvojeni kao Božja djeca. Sveti Duh ovaj odnos čini lakim. Krist je došao "da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.
A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga sina koji viče: Abba - Oče!" (Gal 4,5.6; usporedi: Rim 8,15.16).Isus otkriva Oca. Isus, Bog Sin, omogućuje najdublje poimanje Boga Oca jer je On, kao otkrivenje samoga Boga, došao u ljudskom tijelu (Iv 1,1.14). Apostol Ivan tvrdi: "Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac - Bog... ga je objavio." (Iv 1,18) Isus je rekao: "Siđoh s neba" (Iv 6,38); "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). Poznavati Isusa znači poznavati Oca.Poslanica Hebrejima ističe značaj ovog osobnog otkrivenja: "Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega, i po kome je stvorio svijet...koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegovebiti." (Heb 1,1-3)1. Bog koji daje. Isus je otkrio svoga Oca kao Boga koji daje.
Mi vidimo Njegovo davanje prigodom stvaranja, u Betlehemu i na Golgoti.Kod stvaranja su Otac i Sin djelovali zajedno. Bog nam je dao život, unatoč tomu što je znao da će tako Njegov Sin biti izložen smrti.U Betlehemu, On je dao Sebe samoga davši svog Sina. Kakav je bol osjetio Otac kad je Njegov Sin zakoračio na naš grijehom ukaljan planet! Zamislite kako se Otac osjećao kad je vidio svoga Sina kako zamjenjuje ljubav i obožavanje anđela mržnjom grešnika; slavu i blaženstvo stazom smrti.Međutim, Golgota nam omogućuje da najdublje sagledamo Oca. Otac, premda Bog, podnosio je bol, jer je bio razdvojen od svog Sina - u životu i smrti - mnogo jače no što je to ikada bilo ijedno ljudsko biće. A On je patio s Kristom podjednako. Koje bi se veće svjedočanstvo o Ocu moglo dati! Križ otkriva - više no bilo što drugo - istinu o Ocu.
2. Bog ljubavi. Nježnost i neizmjerna Božja ljubav bila je Isusova omiljena tema. "Ljubite svoje neprijatelje", rekao je, " i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima." (Mt 5,44.45) "Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!" (Lk 6,35.36)Ponizivši se i opravši noge svom izdajniku (Iv 13,5.10-14), Isus je otkrio prirodu Očeve ljubavi.
Kad promatramo Krista kakohrani gladne (Mk 6,39-44; 8,1-9), kako liječi gluhog (Mk 9,17-29), kako vraća moć govora nijemom (Mk 7,32-37), kako otvara oči slijepome (Mk 8,22-26), kako podiže oduzetog (Lk 5,18-26), kako iscjeljuje gubave (Lk 5,12.13), kako diže mrtve (Mk 5,35-43; Ivan 11,1-45), kako prašta grešnicima (Iv 8,3-11), kako izgoni demone (Mt 15,22-28; 17,14-21), mi vidimo Oca kako je došao među ljude, donoseći im svoj život, oslobađajući ih od sužanjstva, dajući im nadu i usmjeravajući ih na buduću obnovljenu, novu Zemlju. Krist je znao da je objava dragocjene ljubavi Njegova Oca ključ koji pokreće ljude na pokajanje (Rim 2,4).
Tri Kristove priče pružaju sliku o Božjem staranju punom ljubavi prema izgubljenom ljudskom rodu (Lk 15). Priča o izgubljenoj ovci pruža nam pouku da spasenje dolazi Božjom inicijativom, a ne našim traganjem za Njim. Kao što pastir voli svoje ovce i stavlja na kocku svoj život kada se jedna izgubi, tako u neizmjerno većoj mjeri, Bog uistinu pokazuje svoju nježnu ljubav prema svakoj izgubljenoj duši.Ova priča ima i kozmički značaj - izgubljena ovca predstavlja naš svijet koji se pobunio, svijet koji je samo jedan atom u Božjem bezgraničnom svemiru. Božji dragocjeni dar u Njegovu Sinu da bi vratio naš planet natrag u tor, pokazuje da je naš pali svijet za Njega isto tako dragocjen kao i sve ostalo što je On stvorio.Priča o izgubljenom dinaru ističe golemu vrijednost koju Bog daje nama grešnicima.
A priča o izgubljenom sinu prikazuje neizmjernu Očevu ljubav, koji dobrodošlicom prima djecu što se u pokajanju vraćaju domu. Ako je radost na nebesima za jednog grešnika koji se kaje (Lk 15,7), zamislite onda radost koju ćesvemir doživjeti prigodom drugoga Gospodnjeg dolaska.Novi zavjet objašnjava Očevu čvrstu povezanost s povratkom Njegova Sina. Prilikom drugog dolaska zli će povikati planinama i stijenju: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe." (Otk 6,16) Isus je rekao: "Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga, u pratnji anđela" (Mt 16,27), i "vidjeti (ćete) Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim. (Mt 26,64Otac očekuje drugi dolazak sa srcem punim čežnje. Tada će izbavljeni napokon biti uvedeni u svoj vječni dom. Tada će se Njegovo slanje "svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu" (1 Iv 4,9), jasno pokazati da nije bilo uzaludno. Jedino neizmjerna, nesebična ljubav daje objašnjenje zašto "smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina" (Rim 5,10), premda smo bili neprijatelji. Kako bismo mogli odbaciti takvu ljubav i ne priznati Njega kao svoga Oca?