Sakramenti KC- biblijska podloga- ustanovljenje od Isusa?

drago mi je da vjeruješ i treba tako
ako vjeruješ onda treba vjerovati i u ove riječi iz SP
tu ti je i odgovor na tvoje pitanje

Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje«. Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći:«Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha« (Mt 26,26-2.

Danas živi dosta krštenih koji su poljuljani u ispravnom kršćanskom vjerovanju. Svetu pričest svode na samo znakovito spominjanje Posljednje večere. Većina protestanata ne vjeruju ono što mi katolici vjerujemo kad primamo sakramenat sv.pričesti. Za njih je to posvećen kruh, ali nije Krist. Slave službu božju ,ali ne primaju tijelo Kristovo.
Zaboravljaju na Sveto pismo: »Tko jede i pije bez razmišljanja DA JE TO TIJELO , osudu svoju jede i pije«( 1 Kor 11,29).

Bože sačuvaj, pa ti misliš da euharistijska žrtva odnosi grijehe...

Mi kada jedemo beskvasni smrt razmišljamo da je to kristovo tijelo i stoga se sa dostojanstvom odnosimo tijekom obreda, ali dakako da to nije stvarno tijelo...

1. Sveta misa izmišljotina je katoličke crkve, Biblija poznaje samo "Večeru Gospodnju"

2. Misa je nekrvna žrtva, a žrtvovni sistem je ukinut Kristovom žrtvom na križu (više o tome ovdje!) ["Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu" - 1. Petrova 3,18]

"Pomazanik" u Danielu 9,25.26 je očito Isus, Mesija. U Luci 4,16-21,
sam Isus je sebe identificirao kao Mesiju (Pomazanika). Kristova smrt
na križu otkriva rezultat Njegove službe: "bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe" i "prestat će žrtva i prinos"
(stihovi 26.27). Dakako pogubljen je zbog nas [Njegovom smrću mi smo
opravdani tj. pomireni "i svi su opravdani darom njegove milosti,
otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvlju bude
Pomirilište po vjeru" (Rimljanima 3,24-25), "Ali ako tko i počini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je
žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega
svijeta" (1.Iv,1-2). Njegova smrt “nas otkupi od bezakonja i očisti nas
da budemo izabrani narod, revan u djelima ljubavi” (Tit 2,14)]

Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po
Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim
vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Krist Veliki svećenik zamjenjuje stare svećenike I svaki je svećenik
dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako
ne mogu odnijeti grijeha. A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu
žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se
neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. Novi Savez dostaje bez žrtava... A gdje su grijesi oprošteni, ne treba više prinositi žrtve. (Hebrejima 10,8-18)

3. Biblija zabranjuje blagovanje krvi, jer je život živoga
bića u krvi. "Tu krv sam vam ja dao da na žrtveniku njome obavljate
obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život.
Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni
stranac koji među vama bude ne jede krvi... Jer život svakoga bića jest
njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od
kakva živog bića, jer život svakog živog bića jest njegova krv. Tko god bude jeo [krv], neka se odstrani. (Lev 17,10-14)

4. Nauk o transupstancijaciji izmišljen je u 11. stoljeću da bi povećao
ugled svećniku koji je mogao svojim besmislenim mrmljanjem navodno
"pretvarati" običan kruh i vino u Božjeg Sina odnosna samoga Boga. Toma
Akvinski dogradio je tu filozofiju tvrdnjom da hostija sadrži živce,
kosti, mišiće itd.... Što je besmislica...

Toma Akvinski jendom se prilikom našao u nezgodnoj situaciji jer su ga znatiželji ljudi upitali sljedeće: "Ako dolazi do stvarne "pretvorbe" kruha i vina u stvarno tijelo i krv,
jede li i miš stvarno Kristovo tijelo ako kojim slučajem dođe do
"posvećene" hostije?" Ako uistinu dolazi do stvarne "pretvorbe", miš bi
uistinu jeo Kristovo tijelo, nadam se da sada shvaćate besmislenost tog
nauka. Taj suludi nauk proglašen je dogmom 1215.g., s time da je već
tada John Wycliffe tvrdio da ne dolazi do stvarne pretvorbe.

5. Da bi Isus Krist bio prisutan među nama nije nam potreban nauk o
transupstancijaciji, "jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje
ime, tu sam i ja među njima" (Mt 18,20).

6. Praksa jedenja Bogova postojala je u "Babilonskoj
misterijskoj religiji", a ne u apostolskoj crkvi. Mi ne možemo Boga
pojesti ili popiti njegovu krv

7. Vjerom u njega mi postajemo dio njegovog tijela odnosno nevidljive
Crkve (zajednice spašenih), stoga nema potrebe da jedemo njega odnosno
sami sebe, jer vjernici predstavljaju tijelo Crkve, a Krist Glavu,
odnosno poglavara Crkve - "Krist je i glava Crkvi, zato što je Crkva
njegovo tijelo" (Kol 1,18).

Daniel je napisao/la:

Bože sačuvaj, pa ti misliš da euharistijska žrtva odnosi grijehe...

ne znam da li adventisti imaju pričest, reci mi ( čini mi se da neki protestanti imaju, neki ne, te većina reformiranih ne)
ako imate pričest, šta za tebe znači ta pričest, šta tada primaš?

inliner je napisao/la:

Mi kada jedemo beskvasni smrt razmišljamo da je to kristovo tijelo i stoga se sa dostojanstvom odnosimo tijekom obreda, ali dakako da to nije stvarno tijelo...

1. Sveta misa izmišljotina je katoličke crkve, Biblija poznaje samo "Večeru Gospodnju"

2. Misa je nekrvna žrtva, a žrtvovni sistem je ukinut Kristovom žrtvom na križu (više o tome ovdje!) ["Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu" - 1. Petrova 3,18]

"Pomazanik" u Danielu 9,25.26 je očito Isus, Mesija. U Luci 4,16-21,
sam Isus je sebe identificirao kao Mesiju (Pomazanika). Kristova smrt
na križu otkriva rezultat Njegove službe: "bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe" i "prestat će žrtva i prinos"
(stihovi 26.27). Dakako pogubljen je zbog nas [Njegovom smrću mi smo
opravdani tj. pomireni "i svi su opravdani darom njegove milosti,
otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvlju bude
Pomirilište po vjeru" (Rimljanima 3,24-25), "Ali ako tko i počini
grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je
žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega
svijeta" (1.Iv,1-2). Njegova smrt “nas otkupi od bezakonja i očisti nas
da budemo izabrani narod, revan u djelima ljubavi” (Tit 2,14)]

Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po
Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim
vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Krist Veliki svećenik zamjenjuje stare svećenike I svaki je svećenik
dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako
ne mogu odnijeti grijeha. A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu
žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se
neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. Novi Savez dostaje bez žrtava... A gdje su grijesi oprošteni, ne treba više prinositi žrtve. (Hebrejima 10,8-18)

3. Biblija zabranjuje blagovanje krvi, jer je život živoga
bića u krvi. "Tu krv sam vam ja dao da na žrtveniku njome obavljate
obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život.
Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni
stranac koji među vama bude ne jede krvi... Jer život svakoga bića jest
njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od
kakva živog bića, jer život svakog živog bića jest njegova krv. Tko god bude jeo [krv], neka se odstrani. (Lev 17,10-14)

4. Nauk o transupstancijaciji izmišljen je u 11. stoljeću da bi povećao
ugled svećniku koji je mogao svojim besmislenim mrmljanjem navodno
"pretvarati" običan kruh i vino u Božjeg Sina odnosna samoga Boga. Toma
Akvinski dogradio je tu filozofiju tvrdnjom da hostija sadrži živce,
kosti, mišiće itd.... Što je besmislica...

Toma Akvinski jendom se prilikom našao u nezgodnoj situaciji jer su ga znatiželji ljudi upitali sljedeće: "Ako dolazi do stvarne "pretvorbe" kruha i vina u stvarno tijelo i krv,
jede li i miš stvarno Kristovo tijelo ako kojim slučajem dođe do
"posvećene" hostije?" Ako uistinu dolazi do stvarne "pretvorbe", miš bi
uistinu jeo Kristovo tijelo, nadam se da sada shvaćate besmislenost tog
nauka. Taj suludi nauk proglašen je dogmom 1215.g., s time da je već
tada John Wycliffe tvrdio da ne dolazi do stvarne pretvorbe.

5. Da bi Isus Krist bio prisutan među nama nije nam potreban nauk o
transupstancijaciji, "jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje
ime, tu sam i ja među njima" (Mt 18,20).

6. Praksa jedenja Bogova postojala je u "Babilonskoj
misterijskoj religiji", a ne u apostolskoj crkvi. Mi ne možemo Boga
pojesti ili popiti njegovu krv

7. Vjerom u njega mi postajemo dio njegovog tijela odnosno nevidljive
Crkve (zajednice spašenih), stoga nema potrebe da jedemo njega odnosno
sami sebe, jer vjernici predstavljaju tijelo Crkve, a Krist Glavu,
odnosno poglavara Crkve - "Krist je i glava Crkvi, zato što je Crkva
njegovo tijelo" (Kol 1,18).

brate,

ako je to tako , zašto je Isus imao -ustanovljavao Posljednju večeru i zašto je izgovarao te riječi?
zašto nije to ili nešto slično rekao SAMO na križu, bez Posljednje večere, lomljenja kruha i pijenja iz kaleža??

Krv koja se proljeva za nas na otpuštenje grijeha je Kristova krv,a ne vino, a tijelo koje se predaje za nas iz istog tog razloga je Kristovo tijelo, a ne hostija, radi se o simbolici.

Protestanti imaju večeru Gospodnju, možeš o tome vidjeti na mom blogu:)

inliner je napisao/la:

Protestanti imaju večeru Gospodnju, možeš o tome vidjeti na mom blogu:)

čini mi se da od REFORMIRANIH nema većina
molim da mi reformirani nešto kažu kako je u njihovim crkvama glede tog čina, kako ne znam detalje oko toga
unaprijed hvala

Grijeh, sve ono što umanjuje čovjeka, jest najveće zlo. On rastavlja ljude od Boga i ljude jedne od drugih. On je zlouporaba slobode, koju nam Gospodin Bog daje da bismo mogli ljubiti Njega i ljubiti druge. Grijeh je ljubav sebe sve do prezira Boga (sv. Augustin). Posljedica je grijeha - smrt.
- I kad pomislimo da time sve završava, kad ne znamo kako dalje - tada započinje povijest: spasenja… Radosne vijesti… Božje ljubavi… Svaki naš život obilježen je izvornim događajem edenskog pada, ali je svaki naš život - i sveta povijest spasenja…

Isus Krist je umro zbog naših grijeha; umro je za naše grijehe na Križu da pomiri i oslobodi ljude od grijeha po daru Duha Svetoga. Nije Krist umro - Smrt je umrla (F. J. Sheen); grijeh je umro u Njegovu grobu.
Na dan Uskrsnuća (Iv 21,22-23), Krist je ostavio svojoj Crkvi prekrasni dar svoga Srca, Sakrament Života i Uskrsnuća - Sakrament Pomirenja (ili Pokore ili Oproštenja ili Ispovijedi).

Tako u svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluje Veliki Petak (pokapajući svoje grijehe u Isusov grob, u Njegovu smrt, umiremo grijehu… i peremo svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj)…

U svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluje i Uskrs, kad je Isus ustanovio ovaj Sakrament Života i Uskrsnuća…
Sakrament Pomirenja plod je Pashalne Tajne. On sâm jest Pasha: prijelaz iz smrti u život, iz grijeha (= duhovne smrti) u život milosti i prijateljstva s Bogom.
Isus nam daje svoga Duha da iznesemo pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama, da činimo dobro, da više ljubimo Boga i bližnjega. Darom Duha Svetoga daje nam se oproštenje grijeha. On sâm jest oproštenje grijeha.
Tako u svakoj Ispovijedi sakramentalno djeluju i Duhovi.
Sâm Sakrament Milosrđa jedna je vrsta Duhova; on ostvaruje u nama Duhove ljubavi i milosrđa; udara na korijenje smrti, liječi nas od svih bolesti, potajnih rana, slomljenosti srca i zla koja je grijeh proizveo u nama. Duh Sveti, koji je razliven u našim srcima po ovom Sakramentu, progoneći grijeh, jačajući što je slabo - daje nam milosnu snagu da se uspješno borimo protiv zla u nama i oko nas, utvrđuje nas u Istini, Ljubavi i zajedništvu s Crkvom.
On oživljava što je grijeh bio oslabio ili uništio u nama. Od našeg 'kamenoga srca' stvara novo srce, sposobno da čuva Riječ Isusovu; preobličava naše srce u srce slično Srcu Isusovu; daje nam vjernost ako je nemamo; donosi nam radost i uskrsni Mir, plod pomirenja; obnavlja i jača našu volju i pere nas od svih prljavština poslije Krštenja.
Sakrament Pokore: Veliki Petak, Uskrs i Duhovi…
Stoga je ovaj Sakrament potreban svima koji su nakon krštenja teško sagriješili. Da bismo porasli u ljubavi, milosrđu, čistoći i svetosti, dobro je da ga primamo i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha.
Priznajući se grješnikom pred Kristom, u Sakramentu Pokore, i predajući se Njegovu milosrdnom sudu, anticipiram na izvjestan način Sud (KKC 1470). Ako nas naše srce osuđuje, vjera u milosrdni Sud Ljubavi Božje ohrabruje nas: Bog je veći od našega srca (usp. 1 Iv 3,20). Nema nikakva grijeha bilo kako teškoga, da ga Crkva ne bi mogla oprostiti (KKC 977).
Mi vjernici, mnogo se puta u životu ispovijedamo; no, pitanje je koliko valjano.
pater Ivan, Viškovo

Čini se da moram opet ponoviti da odbacujem katoličku crkvu skupa sa svim njezinim lažnim naukama...

Obdacujem u potpunosti nauk o sakramentima, spašava nas kristova krv, a ne sakramenti RKC...

Mojoj se Euharistiji sve manje i manje pridaje važnost!" (16. listopada 2000.)




Sudjelovati u euharistijskim darovima znači biti sjedinjen s Tijelom Kristovim, rođenom od Djevice, kao i s Crkvom, koja je također njegovo Tijelo. Poznato je da kad čovjek prima Euharistiju valjano i s vjerom, Euharistija izlijeva božanstvenost na nas. Mi vjerujemo da sudjelujemo u vječnom životu, osim ako je ne primamo nevaljano i na svoju osudu.

Krist nam se daje u pričesti, daje nam svoje tijelo i kost. To je zaista ono što nam daje da jedemo. Tako nas on kroz pričest čini jedno sa sobom. Gospodin nas pobožanstvenjuje jer smo utjelovljeni u njega: tijelo njegova tijela i kost njegove kosti.



Pričest znači uskrsnuće u vječni život. A oni koji imaju život vječni jesu oni kojima Gospodin kaže da će ustati u posljednji dan. Isus, Sin Božji, jasno naviješta kako je jedinstvo koje imamo s njim u pričesti, isto kao jedinstvo i život koje on ima sa svojim Ocem. Po milosti, kad jedemo njegovo tijelo i pijemo njegovu Krv, na isti način kako je on sjedinjen po naravi sa svojim Ocem, tako smo i mi sjedinjeni s njim i živimo u njemu.





Gospodin je rekao: "Ja sam kruh koji silazi s Neba!" On nije rekao 'koji je sišao s neba' jer bi to značilo da je sišao samo jednom. Što nam on kazuje? On kaže 'da silazi dolje' naznačujući da uvijek i neprestance silazi u one koji ga valjano primaju, da nam je to ponuđeno svakog sata, upravo sada.



Morali biste vidjeti očima svojega duha da je ta malena hostija, tako skromna, da je pobožanstvenjena s Neba i da je to zaista Bog, kruh i piće besmrtnog života. Duh Sveti je taj koji pretvara kruh u Tijelo Gospodinovo, a vino u Krv našega Gospodina, prema tome potpuno pobožanstvenjeno.

Tako nam Gospodin daje sebe neštedimice, posvećuje nas i pripravlja za život vječni, zaodijeva nas sjajem besmrtnosti i čini nas gorljivima da mu se klanjamo. Krist je nazočan u euharistijskim darovima i sudjeluje u njima sa svoje dvije naravi, božanskom i ljudskom. Dakle oni koji često primaju svetu pričest blagoslovljeni su jer su hranjeni Kristom svaki dan. Nevidljivi Bog postaje vidljiv, nedostupni Bog postaje dostupan.

Evo što Gospodin kaže o Euharistiji u porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU:

"Da bih spasio sve ponizne ove zemlji koji me primaju i da bih im dao neumrli život, postao sam Kruh da bih sebe dao vama. I po toj pričesti ja posvećujem sve koji me primaju, pobožanstvenjujem ih da bi postali tijelo mojega Tijela, kosti mojih Kostiju! Primajući mene, koji sam Božanski, vi i ja postajemo jedno tijelo, duhovno sjedinjeni. Mi postajemo rod! Jer ja vas mogu preobraziti u bogove po sudioništvu. Kroz svoje Božanstvo ja pobožanstvenjujem ljude… " (16. listopada 2000.)

Naš Gospodin Isus traži da svi dođemo k njemu i da mu se klanjamo u Presvetome Sakramentu. Ako kažete: "Nemam vremena" ili "Zar je to zaista nužno?" to je kao da kažete svojemu najboljem prijatelju "Nemam vremena da bih te ikako posjetio ili vidio!" Vaš bi se prijatelj uvrijedio, a još bi se više uvrijedio ako bi rekli: "Zar je zaista nužno da te posjetim?" To bi bilo jako neugodno, ne samo da bi vašeg prijatelja zaboljelo, nego bi vaš prijatelj počeo vjerovati kako više niste zainteresirani družiti se s njim. Isto je tako s našim Gospodinom.

U Svetom pismu prvi koji su se poklonili Isusu, koji su pali na koljena, bili su pastiri i tri mudraca. Oni su došli iz daleka da bi Kristu iskazali poštovanje.

U Getsemanskom vrtu, kad se u agoniji molio Ocu, bilo mu potrebno društvo njegovih učenika pa ih je zamolio da ostanu budni i da se mole. Ali, kao što znamo, učenici su zaspali te je Isus rekao Petru: "Niste imali snage ostati budni sa mnom jedan sat?"





Danas svijet, kaže naš Gospodin, živi kao da Boga nema i otpadništvo se raširilo više nego ikad prije, jer rad ne pridaje važnost Božjim zakonskim propisima. Svijet odbija dati Bogu slavu i namjesto toga slavi sebe, izigravajući boga. Ljudi daju najbolje od svojega vremena na zemaljske užitke, radije nego da budu s Bogom i prihvate njegovu ljubav. Živimo u vrijeme kad je dobro pretvoreno u zlo. Živimo u vrijeme kad je svijet ohladio od ljubavi Božje i daje se potpuno u bezboštvo i materijalizam okrećući sve materijalno u boga.



Isus zaista neprestance prebiva u svetohraništu. Kažeš da ljubiš Isusa? Onda dokaži svoju ljubav i pohodi ga u vrijeme adoracije, klanjaj mu se pred Presvetim Oltarskim Sakramentom! Pokaži mu svoju ljubav svojom nazočnošću, pa čak ako i ništa ne kažeš nego ostaneš u tišini pred njim. Isus cijeni sve, on cijeni tvoju nazočnost, a za uzvrat on te privlači u svoje Presveto Srce, u svoj mili zagrljaj da te pouči ljubiti ga na intiman način.



"Obradujte me i promijenite svoj život! Blažen onaj čovjek koji meditira o onome što vam danas nudim. I proučava svoje srce i ispituje svoju dušu, jer ja ću ga uzdignuti. Blaženi moji svećenici, biskupi i kardinali koji dolaze k meni kao onaj carinik (Luka 18, 9-14) priznajući svoje grijehe, jer će u njihovim srcima moja Riječ pustiti korijen i napredovat će. Ja ću im skinuti veo s očiju, tako da mogu vidjeti i razumjeti srcem. Sve što tražim jest ljubav! Ljubav i klanjanje… Sve što tražim, ljubljeni moji, jest ljubav u svetosti. Ja sam u potrazi za vašim srcem… Ljubav čeka, dođite i klanjajte mi se…" (1. lipnja 1989.).

u vezi skaramenta ISPOVIJEDI ( pomirenja, pkore) evo nešto detaljnije i to od kompetentnih crkvenih naučitelja:

http://www.zupa-viskovo.com/ispovijed.html

Odbacujem sve Sotonine obmane skupa sa naukom o spasenju kroz sakramente.

inliner je napisao/la:

Odbacujem sve Sotonine obmane skupa sa naukom o spasenju kroz sakramente.

Ovakvih generalnih tvrdnji treba se kloniti jer duboko vrijeđaju i huškački su.
Sakramenti su utemeljeni na Riječi Kristovoj i Duhu Svetom.
Amen.
Molim te da prestaneš grubo vrijeđati katolike.

Dobro da li katolici znaju zasto protestanti odbacuju sakramente KC?

Prica se da katolici tvrde kako je svestenik od Boga dobio moc da u toku pricesca pretvori hleb koji daje verniku u stvarno Hristovo telo. A vino u Hristovu krv.

Pa kada danas vi katolici cujete da mi protestanti odbacujemo takav nacin tumacenja pricesca, vi mislite da mi hocemo svadju ili mrizmo katolike.

Ne!

Za nas su tvrdnje katolicke crkve sablazan. Uvreda Boga. Mi verujemo da je to samo simbolika, a ne ono sto smo culi da tvrde katolici.

Tako, kada govorimo o toj temi, mi je shvatamo kao sotoninu nauku. Pazite, mi verujemo da su katolici prevareni i da pogresnim verovanjem nanose uvredu i Hristu. Ovde ne pominjemo ljude, vernike katolicke Crkve, vec tvrdnje svestenika.

Znaci kada katolici govore sa nama o ovom pitanju, oni prvo to moraju imati u vidu. Ujedno medju nama protestantima ima i mnogo takvih koji se ni po cenu svog zivota necemo sloziti sa takvom dogmom, naukom, i to je problem za nasu komunkaciju.

Mora se, bar je to moje misljenje, videti postoji li detaljnije objasnjenje o tome kako katolici vide i shvataju taj cin. Da nam ga priblize iz svog ugla, i gde oni vide da je Isus tako nesto hteo da kaze u Bibliji.

Onda bi verovanto bilo lakse komunicirati.

Gospodin je rekao: "Ja sam kruh koji silazi s Neba!" On nije rekao 'koji je sišao s neba' jer bi to značilo da je sišao samo jednom. Što nam on kazuje? On kaže 'da silazi dolje' naznačujući da uvijek i neprestance silazi u one koji ga valjano primaju, da nam je to ponuđeno svakog sata, upravo sada.

Rimokatolici vole dokazivati transupstancijaciju iz Iv 6. No oni zaborave pročitati jedan veoma značajan tredak, to jest redak 63. On u širem kontekstu izgleda ovako (Iv 6 58-63):
Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" (redak 63:) "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."

Ni katolici ni protestanti nemaju pojma što su sakramenti i zato se svađaju.
Sakramenti su određeni stupnjevi duhovne inicijacije koji su popračeni vanjskim znacima. Ti vanjski znaci su u KC generalizirani i unificirani, no u biti oni se razlikuju od osobe do osobe i dio su individualnog odnosa čovjeka i Boga.

Jeste, da se shvaća značaj, bilo bi Tišina!