Isus nas poziva da naviještamo Njegovo evanđelje milosrđa, praštanja i ljubavi. Zadatak i obveza svakog katolika jest pridobiti duše za Krista, poticanjem interesa za našu svetu vjeru. Kristove riječi upućene su svim Njegovim sljedbenicima, uključujući i tebe:
"Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.'' I još:
''Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!""I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Mt 28, 19-20). One nisu upućene samo apostolima, već napose svima nama.
Naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, obećao je:
"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.'' (Mt 10,32), i:
''Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život, da se sijač i žetelac zajedno raduju.'' (Iv 4,36).
Naša je zadaća upozoriti ljude izvan Katoličke crkve, da je potrebno prigrliti katoličku vjeru radi vlastitog spasenja. Ovaj izravan pristup dokazano je djelotvoran po primjeru mnogih svetaca, poput
sv. Franje Ksaverskog, koji je za vjeru pridobio preko milijun obraćenika na dalekom Istoku. Vjerovao je i učio da nema spasenja izvan Katoličke crkve, a naš Gospodin potvrdio je njegovo djelo brojnim i velikim čudesima.
Promotrite revnost i primjere brojnih svetaca i Božjih slugu:
Sv. Jakov Apostol: ''Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.'' (Jak 5, 19-20)
Sv. Ivan Zlatousti (347.-407.), glasoviti carigradski biskup i crkveni Otac, poručuje nam: ''Revnost za dušama tako je velika zasluga pred Bogom, da joj se ne može usporediti ni kada bi netko razdao sva dobra siromašnima, ili proveo čitav život u najkrućem mrtvljenju vlastitih požuda. Prihvatljivije bogoslužje od ove revnosti ne postoji. Posvetiti život za tu blagoslovljenu službu, draže je Božanskome Veličanstvu, negoli podnijeti mučeništvo. Ne bi li bio radostan da možeš utrošiti goleme količine novca za tjelesna djela milosrđa? Ali znaj, onaj tko revnuje za spasenje duša postiže još više; štoviše, revnost za dušama veća je zasluga pred Bogom, negoli činjenje čudesa.''
Sv. Grgur Veliki, papa (590.-604.): ''Nema prinosa koji bi Bogu bio vrijedniji, od revnosti za dušama.''
Sv. Vinko Paulski (1576.-1660.): Čitav život sv. Vinka svjedoči u kojoj je mjeri bio prožet revnošću za kuću Božju, stavljajući ga čitavog u službu borbe protiv zla i širenju kraljevstva dobra; u čemu je, naime, i sadržana istinska revnost. Poslušajmo riječi koje upućuje svojoj zajednici: ''Predajmo se posvema Bogu, gospodo, da bismo mogli pronositi sveto evanđelje po čitavoj zemlji, po svim krajevima zemlje. Budimo postojani u službi, dok nam Božja dobrostivost ne obznani da smo je izvršili. Ne dajmo da nas ikoja zapreka obeshrabri, u pitanju su slava nebeskog Oca, koja se ostvaruje po navještaju riječi i zaslugama muke Sina Božjega. Naše spasenje, i spasenje svih ljudi, od neprocjenjive je vrijednosti i dolikuje da za njim težimo pod svaku cijenu.''
Sv. Ruža Limska (1586.-1617.). Čitamo da je svetičin ispovjednik razmišljao o odlasku u misije, ali se bojao prijetećih opasnosti. Pošto je sveticu upitao za savjet, čuo je sljedeće riječi: ''Pođite, oče, i ne bojte se. Sva nastojanja posvetite obraćenju nevjernika, i znajte da je to najvrjednije bogoslužje, jer je temeljni cilj apostolskog poslanja. Postoji li veća radost od krštenja, pa bilo to i malo indijansko dijete, koje kroz vrata krsta ulazi u nebo?''
Sv. Ivan Brebeuf (1593.-1649.), jedan od osmorice sjevernoameričkih mučenika, nakon izlijevanja spasonosnog krsta na umiruće indijansko dijete, progovorio je: ''Samo za ovu prigodu prošao bih čitav put od Francuske; prešao bih čitav ocean da pridobijem ovu malenu dušu za Krista!''
Sv. Margareta Marija Alacoque (1647. – 1690.): ''Božanski Spasitelj poručuje da će svi koji revnuju za spasenjem duša, ako su prožeti usrdnom pobožnošću Božanskom Srcu Isusovu, imati milost doprijeti do okorjelih srca, i djelovati sa čudesnim uspjehom.''
Sluga Božji kardinal John Newman (1801.-1890.): ''Kakvo si opravdanje možemo dati za duše koje su živjele u našem vremenu i umrle u grijehu; duše koje su izgubljene i čekaju osudu, imajući pred očima našu dužnost - da utječemo na njihovu sudbinu ili je obratimo; obavezu koju smo propustili izvršiti?''
Sv. Antun Marija Claret (1808. – 1870.); ''Ono što me napose potiče da propovijedam bez prestanka, jest pomisao o mnoštvu duša koje padaju u dubine pakla, umiru u smrtnim grijesima, osuđene za vijeke vjekova… da vidiš slijepca koji se zaputio izravno u provaliju ili ponor, ne bi li ga nastojao upozoriti? Ovime činim upravo istu stvar…''
''Koliko često molim sa sv. Katarinom Sijenskom: O moj Bože, podari mi mjesto pri vratima pakla, kako bih mogao zaustaviti duše koje ulaze, vičući: 'Kuda idete, nesretnici? Natrag, vratite se! Učinite dobru ispovijed! Spasite svoju dušu! Ne ulazite ovamo, u vječnu propast!''. Sv. Antun čvrsto je odlučio da neće potratiti nijednog trenutka, i tijekom 35 godina svećeništva, napisao je 144 knjige i održao oko 25 000 propovijedi. Jednom za misija, unatoč putovanju, održao je 205 propovijedi u 48 dana, prosječno 12 u jednome danu.
Pokretačku snagu koja je prožimala život sv. Ivana Bosca (1815.-1888.), nalazimo u njegovom geslu: ''Bože, daj mi duše, a ostalo uzmi''. ''Nema ništa svetijeg na ovome svijetu od djelovanja za dobrobit duša, za čije je spasenje Isus Krist prolio posljednje kapljice svoje Krvi.'' U svojim djelima i govorima, neprestano ukazuje: ''U ovome svijetu čovjek je uspješan spasi li svoju dušu, i veoma je učen poznaje li nauk spasenja; a potpuno je neuspješan izgubi li vlastitu dušu te ostaje u velikom neznanju zanemaruje li spoznaje koje doprinose vječnom spasenju.'' U knjizi ''Život sv. Diminika Savija'', sv. Ivan Bosco o sv. Dominiku Saviju (dječaku koji je umro u petnaestoj godini života) govori sljedeće: ''Nikad nije smetnuo s uma misao o spasenju duša.'' Sv. Dominik Savio (1842.-1856.), u ozbiljnom razgovoru s jednim od svojih drugova, ističe nekoliko razloga u prilog apostolske revnosti za spasenjem duša:
1. Isus Krist otkupio je dušu moga bližnjega; 2. Svi smo braća i stoga moramo voljeti duše svojih bližnjih; 3. Bog nas potiče da pomažemo jedni drugima; 4. Ako uspijem spasiti jednu dušu, osiguravam spasenje vlastite duše.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa (1873.-1897.): ''Malo nam trenutaka preostaje u ovome životu da radimo za Božju slavu. Đavao je svjestan toga, te nas pokušava zavoditi da tratimo vrijeme na nepotrebne stvari. O, nemojmo uzalud tratiti vrijeme! Spašavajmo duše! Duše koje padaju u grotlo pakla bezbrojne su kao pahulje snijega za zimskog dana. Isus vapi! Umjesto da ga tješimo, gomilamo vlastite jade… preostaje nam samo jedno tijekom kratkog dana, ili radije, noći ovoga života: Voljeti Isusa svim srcem svojim i spašavati duše za Njega, kako bi mogao biti voljen!''
Sv. o. Pio (1887.-1968.): ''Vrijeme provedeno na slavu Božju i spasenje duša, nikad nije uzaludno.''
Sv. Maksimilijan Kolbe (1894.-1941.): ''Dokle god se i jedna jedina duša nalazi u sotoninom ropstvu, nemamo prava na odmor.''
Gospodinove riječi upućene sv. Josipi Menendez (1890.-1923.): ''Ne privlače me tvoje zasluge, već ljubav prema dušama.'' ''Kada je duša dovoljno darežljiva da mi povjeri sve što tražim, skuplja blago sebi i drugima, i izbavlja velik broj duša od propasti.'' ''Toliko želim da vaše duše razumiju! Vrijednost ne počiva na samom djelu, već u nakani s kojom se čini.''
''Upamti dobro Josipe: ako me duša ljubi, može iskupiti mnoge koji me vrijeđaju, i ublažiti moje srce.'' ''Jedna vjerna duša može obnoviti i zadobiti milost za mnoge nevjerne.'' ''Samo mali čin darežljivosti, strpljivosti, siromaštva… može postati blago koje će mome srcu pridobiti velik broj duša.''
Gospodinove riječi upućene s. Consolati Betrone (1903.-1946.): ''Preporučam jedan čin ljubavi svim ostalim molitvama: 'Isuse, Marijo, volim vas! Spasite duše!' To obuhvaća sve: duše u čistilištu, putujućoj Crkvi, krive i nevine, umiruće i bezbožne! Jedan čin ljubavi može odrediti vječnu radost za dušu. Stoga, nastojte nikad ne ispustiti zaziv: 'Isuse, Marijo, volim vas, spasite duše!' Ne gubite vrijeme! Svaki čin ljubavi bitan je za spasenje duša!''
Gospine riječi upućene s. Consolati: ''Tek u nebu spoznat ćete vrijednost i plodnost spašavanja duša. Djelo ljubavi ima osobitu vrijednost kao zadovoljština.''
Papa Pio XII. (1939.-1958.): ''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok na suprotnoj strani svi nastoje toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere''
Gdje nalazimo najbolje izglede za obraćenje? Poslušajmo sv. Vinka Ferrerskog (1350.-1419.): ''Onaj tko se ponosito prepire ili protivi, uvijek ostaje pred zatvorenim vratima. Krist, učitelj poniznosti, očituje svoju istinu samo poniznima, a sakriva je od oholih.''
Jedan od najdjelotvornijih, i najlakših načina za promicanje svete vjere jest pisana riječ. Sv. Antun Marija Claret govori nam da se čitanje dobrih knjiga uvijek smatralo veoma važnim i korisnim. To je potrebno, jer uvijek postoji veliki interes za riječi, i ako ljudi nemaju dobrih knjiga, čitat će loše. Ako ljudi čitaju dobre i poučne knjige, redovito i u prikladno vrijeme, one će ih ojačati, i pružiti im duhovnu hranu. Ali ako čitaju loše knjige, neprilične novine i časopise, krivovjerne brošure i ostalu štetnu literaturu (uključujući i gledanje televizije), to će pokvariti njihovu vjeru i izopačiti narav. Sv. Antun u svojoj autobiografiji daje dobre primjere grešnika obraćenih čitanjem pobožnih letaka i sličica! Sv. Alfonz Liguori (1696.-1787.), crkveni naučitelj, govori nam da je bez dobrih knjiga i duhovnog štiva praktično nemoguće spasiti svoju dušu.
U ovo vrijeme velikog otpada, kada milijuni katolika gube svoju vjeru, udružimo se u boju za promicanje i obranu naše svete vjere od svih neprijatelja. Molimo da nam Gospodin podari milost čvrste i postojane vjere, te veliku revnost na promicanju Njegove časti i slave za spasenje duša.
Nemojmo biti obeshrabreni, zastrašeni ili iscrpljeni u našim nastojanjima. Sv. Ivanu Franji Regisu (1597.-1640.) jednom je upućena kritiku za obraćenje svojeglave žene, koje se činilo uzaludnim. Na to je odgovorio: ''Ako su moja nastojanja polučila uspjeh u sprečavanju samo jednog smrtnog grijeha, smatram svoj rad korisnim.''
''Život je kratak i uskoro će proći, djela učinjena za Krista trajat će vječno.''
