Izričajem i nagovještanjem Novi zavjet nam kazuje da je Isus kao Riječ postojao prije svog rođenja u Betlehemu. On nije počeo postojati kad se rodio u Judeji. Ne samo što iz Isusovih ustiju dolazi znatan broj spominjanja činjenice da Ga je Otac "poslao" (usp. Mt. 5,17; 15,24; Mk 1,38; 10,45; Lk 19,10; Iv 5,23), koju možemo smatrati samo aluzijama na Njegovu proročku zadaću, nego je i jasnim izrazima potvrdio svoje nebesko podrijetlo da je "došao" ili "sišao" s neba na zemlju: "Izišao sam od Oca i došao na svijet." (Iv 16,28; usp. Mt 20,28; Lk 19,10). "Tko dolazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju! On svjedoči za ono što je vidio i čuo." (Iv 3,31.32) I opet: "Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba." (Iv 3,13) ili "A da još vidite Sina Čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio…?" (Iv 6,62)
Naš Gospodin ne samo što je ustvrdio da je prije dolaska na ovaj svijet postojao u slavi i prisnoj zajednici s Ocem (Iv 17,5), nego nije oklijevao da potvrdi "prije nego je Abraham bio, Ja Jesam" Iv 8,58, što je fraza koja podsjeća na starozavjetno "Ja sam koji jesam" (Izl 3,14), ime kojim se Bog objavio Mojsiju u pustinji kao samopostojeć i vječan. Ovdje se više ne radi o preegzistenciji nego o vječnoj preegzistenciji. "Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru", inzistira Pavao, "Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike." (1 Tim 1,16; usp. 3,16). Kološanima je pisao: "Jer je u njemu sve stvoreno– sve na nebu i na zemlji… sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu." (Kol 1,16.17; vidi Stvaranje, II. C). On je postojao prije svog rođenja u Betlehemu.
Ni Stari zavjet ne šuti o tom predmetu. Mihej je ustvrdio da je Mesija koji je trebao doći postojao prije svog rođenja u Betlehemu Efrati, "njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" (Mih 5,1). Izaija kaže za istog obećanog Mesiju da je ne samo "Savjetnik divni", "Knez mironosni", nego i "Bog silni" i "Otac vječni" (Iz 9,5).
Učenje da je Sin Božji postojao prije nego što se rodio u Betlehemu i "sišao" s neba, gdje je čitavu vječnost dijelio Očevu slavu, važan je element u našem razumijevanju Njegove osobe i djela. Ono ističe da Njegovo rođenje nije bilo samo rođenje velikog čovjeka, nego ulaženje u ljudsko stanje Onoga koji se na najprisniji način identificirao s Bogom.