Islam: Stvaranje svijeta i sotona (iblis)

Fazlija, problem je u covjeku jer covjek ne moze primiti apsolutno (ili barem po nekom tumacenju ne moze primiti apsolutno i ostati covjek). Stoga Apsolutno i relativno se ne moze objasniti ni usporedjivati jer nas mozak i um je u ovom drugom. Stoga svaki pokusaj objasnjavanja Boga kao i njegove volje i sveg ostalog u njegovom domenu je osudjeno na propast. Stoga dobijamo kontradikcije jer nas um uvijek radi nekako "binarno", nekako relativno, nekako usporedjivacki, nekako zemaljski.

Stoga, DA, nemoguce je to objasniti. Ali moguce je dokuciti sta hocu da kazem. Uostalom evo nekih hadisa koji se prenose da je rekao Muhammed a.s. pa mozda ti bolje shvatis od mene:

"Covjek nece vjerovati sve dok ne uzvjeruje da je i dobro i zlo sudbina" (prenosi Ahmed)

"Kad bi potrosio zlata koliko Zemlja, ne bi ti bilo primljeno dok ne bi vjerovao u odredjenje bilo ono dobro ili zlo i dok ne bi prihvatio da ono sto te je zadesilo nije te moglo mimoici i ono sto te je mimoislo nije te moglo zadesiti." (prenosi Ebu Davud)

"Dvojica ljudi iz plemena Muzejne dosli su Allahovu Poslaniku i upitali ga:
-Allahov Poslanice, smatras li da je ovo sto cine ljudi danas i u cemu se trude nesto sto im je ranije kao sudbina odredjeno i predodredjeno, ili oni time prihvataju ono sa cime im je dosao njihov Vjerovjesnik, pa je dokaz protiv njih?
-Ne - rece Poslanik. - To je ono sto im je ranije kao sudbina odredjeno i predodredjeno, a potvrda toga je u Allahovoj, dzellesanuhu, Knjizi: >>I duse i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim ucini...<<" (prenosi Muslim)

"Hazreti Alija pripovijeda: >>Bili smo na jednoj dzenazi u mezaristanu Beki'a, pa je dosao Allahov Poslanik i sjeo. i mi posjedali oko njega. Zamisljen, oborene glave, stapom je vukao linije po zemlji, a zatim rekao:
-Nema niko medju vama, odnosno nema ni jedne zive duse a da joj Allah vec nije odredio mjesto u Dzennetu ili Dzehennemu, i da joj nije odredjeno da li ce biti nesretna ili sretna.
Jedan od prisutnih ashaba, kaze Alija, rece:
-Allahov Poslanice, pa da ostanemo pri nasoj knjizi (sudbini) i napustimo rad?!
-Ko bude od sretnika radice ono sto rade sretni, a ko bude od nesretnika, radice ono sto rade nesretni - rece Poslanik i dodade: -Radite, jer svakome je dostupno ono sto mu je odredjeno: sretnima je dostupno ono sto rade sretni, a nesretnima ono sto rade nesretni.
Zatim je proucio: >>Onome koji udjeljuje i ne grijesi i ono najljepse smatra istinitim njemu cemo Dzennet pripremiti; a onome koji tvrdici i osjeca se neovisnim i ono najljepse smatra laznim - njemu cemo Dzehennem pripremiti<<". (prenose Buhari, Muslim, Ashabu - Sunen osim Nesaije)

" Jednom je Poslanik, ulazeci u dzamiju, cuo ljude kako raspravljaju o pitanju slobodne volje i predodredjenja. Zacrvenio se je od ljutnje, kao da su mu po obrazima iscijedili sipov sok, zatim je zabranio raspravljanje o tom problemu i dodao:
-Ljudi koji su vama predhodili zalutali su zbog te rasprave." (prenosi Tirmizi)

miskec4096 je napisao/la:

I naci ce se neki miskec koji ce tumaciti kako je Bog nepravedan.

Ne, Bog je nepravedan samo ako dadne slobodnu volju, ali kažnjava one koji se ne povinuju njegovim savjetima.
No ako je šejtan samo negativan pol čovjeka, a čovjek tek jedan aspekt Boga, onda Bog nije nepravedan.

Gore na jednom mjestu nalazi se hadis po kome je Muhammed a.s. citirao Kur'anske rijeci: "I duse i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim ucini..."

Bog je dao slobodnu volju kao npr. da ubijes covjeka bez razloga ili da ga ne ubijes. Ti izokreces da se radi o povinovanju ili nepovinovanju njegovim savjetima, medjutim ovdje se radi da ti ukidas pravo na zivot jednom bicu. Za sve sto si ucinio protiv Boga Bog moze oprostiti ako hoce (ne treba zaboraviti da je On Najmilostiviji), medjutim ako ucinis drugom bicu onda tu Bog nema nista. Stvari se moraju poravnavati. Vrati oteto i tebi ce biti vraceno oteto! I na kraju sta ti ostane!

Dakle slobodna volja i djelovanje zadiru duboko. Ne zaboravi da po prici Iblis se mijesa u tudje tj. u covjeka. To ti je ko da se mijesas u tudje pravo na zivljenje. Slicno kao kad ubica oduzima zivot.

Pa meni je zakon karme onda milostiviji. Oduzmeš nešto, tebi se oduzme. Ali kad odradiš karmu, ti nisi i dalje u kazni.
A ako završiš u džehenemu, onda si gotov. Pazi, da od trenutka svog rođenja, pa do trenutka smrti griješiš i ideš protiv Allahova zakona, tvoj će broj grijeha ipak biti konačan. I kad-tad ćeš ga odraditi u paklu.

A kako znas gdje ce Bog koga staviti? Prvo i prvo Bog jos nije nikoga od nas stavio u pakao to jes nije nas kaznio. Drugo i drugo, jos nisi izasao iz karme dakle jos nisi izbjegao kaznu, a vec pricas da je milostivija.

Razmisli malo!

Kako nisam izašao iz karme? Pa karma se neprekidno odrađuje. Eventualno se prenosi iz života u život.

Imaš pravo kada kažeš da ne znamo kamo će Bog koga staviti, zato je sva ta prijetnja kaznom besmislena, jer zapravo svatko prejudicira Božju odluku.
Bog može, ako hoće, poštediti sve pakla. Može nas sve tamo sunovratiti. A može i mnoge pravednike baciti onamo, i poštedjeti mnoge griješnike. Naravno, govorim o apsolutističkom Bogu, u kakvoga vjeruje islam.
No ako uzmemo da je Bog pravedan, a Kur'an mjerilo kako treba živjeti, opet je ideja vječnoga pakla nepravedna, jer ne ostavlja nikakvu mogućnost pokajanja. A svrha kazne bi trebala biti edukativna.

Pa ako se karma neprekidno odradjuje ti je sigurno nisi odradio. Dakle jos nisi izasao. Jos si uvijek u patnji.

Kazes da je prijetnja kaznom besmislena. Pa mi moramo uzeti u obzir da ako ju je Bog uputio onda je smislena. I drugo mnoge potsjecanje na kaznu uzdrzava od namisljenog cinjenja grijeha. Mozda je tebi besmisleno jer ne vjerujes u to. Medjutim ja vidim smisao.

Pomenuo si Islamskog apsolutistickog Boga. Da tako je. U Bozijoj je ruci sve. Kad ne bi bilo onda ne bi imao apsolutnu moc. Medjutim treba imati u vidu da je Bog pravedan. Izjednaciti ubicu i zrtvu je nepravda. A svakome je data sansa u ovom zivotu.

Edukativna svrha kazne? O da u Americi odes na elektricnu stolicu da bi te educirali. Nije kazna uvijek edukativna. Nekad je npr. potrebno izmiriti i dugove. Tek kad izmiris kome si sta duzan vidis da si kaznjen, a nikom nepravda nije ucinjena. A ovo je bas ono sto se propagira prikazivanjem vagi na Velikom Sudu. Znaci samo ce se poravnati tasovi na vagi. Nema kazne. Svak sebe kaznjava.

I na kraju da ponovim. Jos niko nije kaznjen. A Allah je rekao da nikome nepravda nece biti ucinjena kad bude Sud.

Pa jesam u patnji. Ali ta muka nije vječna. I imam kontrolu nad njom, mogu idući puta odabrati ne sagriješiti kada osjetim posljedice nekog prošlog grijeha. No kad si u džehenemu, piši kući propalo.

Inače, bojim se da onaj tko je stvarno naumio sagriješiti, neće ga nikakva kazna od toga odvratiti, a pogotovo ne kazna u nekom neodređenom dobu u budućnosti. S karmom odmah znaš na čemu si. A ovdje pojma nemaš što oni gore bilježe.

Što se tiče edukativne svrhe kazne, zato je smrtna kazna neprikladna, jer ti zapravo onda nisi nimalo bolji od tog ubojice, samo što to radiš u zakonskim okvirima.

Ako svatko sam sebe kažnjava, zašto to mora biti jednom u budućnosti? Zašto netko ne bi odradio kaznu za života i onda bio čist? Nego se sve odgađa za neku xy točku.

Pa neko mozda i odradi nesto za zivota. A xy tacka je stoga sto na ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ubijenog nikad necemo vratiti u zivot ma kako kaznili ubicu. Ubijenom je pocinjena nepravda nakon svega. To se sve mora jednom poravnati. Usmrtiti ubicu je samo najblize sto mozemo doci do pravde (po mom misljenju). Stoga se i koriste izrazi i slike "postavljanja vagi". A zivot je dovoljno dug. Kakva razlika izmedju 50, 100 ili milioni godina? Milioni godina mogu dovesti nekoga do dna kao i do vrha. Isti slucaj i sa 50 godina. A ukoliko karmicki zakon (u sto nisam upoznat) kaze ce se svi jednom spasiti cemu onda pokusaji? U koliko ne kaze onda i karmicki zakon nekoga ostavlja vjecno da pati. Uostalom ima mnogo pitanja koja bi se mogla uputiti i na tu stranu. Samo treba biti kriticki raspolozen prema karmickom vjerovanju kao i prema vjerovanju u prozivljenje i Sud.

Jos jednom cu nakon svega ponoviti. Niko jos nije otisao u vjecni dzehennem, dok u karmi vec patimo.

Ubijenog nikad necemo vratiti u zivot ma kako kaznili ubicu. Ubijenom je pocinjena nepravda nakon svega.

To polazi od pretpostavke da osoba postoji od rođenja do smrti. Ali što ako ona postoji čitavo vrijeme? Tada bi ubojstvo bilo samo kao da te netko banira s foruma. Prestao bi postojati s jednim virtualnim identitetom, ali ništa te ne bi sprečavalo da stvoriš drugi (tj. rodiš se).

A ukoliko karmicki zakon (u sto nisam upoznat) kaze ce se svi jednom spasiti cemu onda pokusaji?

Pa zato jer, ako ne pokušavaš, nećeš se spasiti.
Svatko se spašava kada stekne uvjete za to. Zamisli si stotinu ljudi svih dobi i kondicije da trče maraton. Naravno da će prvi na cilj doći profesionalni maratonac, za neka dva sata. Da imaš bakicu od 80 godina s umjetnim kukom, toj bi trebalo dva tjedna. Ali ni maratonac ni bakica neće doći na cilj ako se ne kreću stazom, nego stoje sa strane.
Tako i karma. Ti možeš osvijestiti svoju prirodu već sada i osloboditi se karme. Tada si maratonac (u biti nisi, jer su maratonci već odavno u nirvani), a možeš to ignorirati i opet se roditi. I rađati se toliko dugo dok konačno ne shvatiš. Milijardu godina, milijardu godina.

Niko jos nije otisao u vjecni dzehennem, dok u karmi vec patimo.

Ali onaj tko umre s povećim kontom grijeha, taj se više nema mogućnosti pokajati ni išta popraviti. Ovisi isključivo o Allahovoj milosti. A po zakonu karme je svatko kovač svoje sudbine. Možda ću po karmi patiti ako sam drugomu prouzrokovao patnju, ali patit ću toliko koliko je patio i taj drugi. Ne više pd toga.

To polazi od pretpostavke da osoba postoji od rođenja do smrti. Ali što ako ona postoji čitavo vrijeme? Tada bi ubojstvo bilo samo kao da te netko banira s foruma. Prestao bi postojati s jednim virtualnim identitetom, ali ništa te ne bi sprečavalo da stvoriš drugi (tj. rodiš se).

Prvo i Islam kaze da ce osoba biti prozivljena pa tako i ubijeni.
Medjutim zamislimo sada osobu koja ne prihvata ni tvoje ni moje tvrdnje po pitanju vjere jer sem vjere nijednoj ne nalazi prirodno potrebnom da prihvati. Sada zamisli da je jedna nevina osoba ubijena. Sta mislis sta ce prije prihvatiti: da ne postoji apsolutna pravda na ovom svijetu ili da je ubica samo promijenio ubijenoj osobi virtualni identitet.

Pa zato jer, ako ne pokušavaš, nećeš se spasiti.

Dakle, ili svi pokusavaju kad tad ili u protivnom neko ce ostati vjecno. U prvom slucaju najbolje je da lezim i cekam svoj spas, a u drugom tesko onima koji se nikad nece otarasiti patnje.

I uz to jos prirodno smo egoisticni (kako smo razradili ranije) tj. stvorena nam je taka priroda te smo stvoreni da budemo kaznjeni. Hm. A pokusali smo Islamskom Bogu da nadjemo manu. Nije li tako?

Ali onaj tko umre s povećim kontom grijeha, taj se više nema mogućnosti pokajati ni išta popraviti. Ovisi isključivo o Allahovoj milosti. A po zakonu karme je svatko kovač svoje sudbine. Možda ću po karmi patiti ako sam drugomu prouzrokovao patnju, ali patit ću toliko koliko je patio i taj drugi. Ne više pd toga.

Meni se cini da cemo se samo vrtiti u krug. Rekao sam 50 godina ili milioni isto je. Allah ce isto tako kazniti svakog onoliko koliko je zasluzio. Nikom nece biti ucinjena nepravda. A milost je samo bonus da bi dodao na pravdu. Ali cu ovo uporno ponavljati: Bog jos nikog nije kaznio na onome svijetu. Knjige jos nisu nikom prezentirane i sklopite.

A po zakonu karme je svatko kovač svoje sudbine.

Pa ako li se svi spasavaju na kraju onda i nismo bas kovaci svoje sudbine. Konacna sudbina je vec odredjena. Ako li se neki ne spasavaju onda jesmo, ali onda na kraju neko ce da se vjecno przi.

Sta mislis sta ce prije prihvatiti: da ne
postoji apsolutna pravda na ovom svijetu ili da je ubica samo
promijenio ubijenoj osobi virtualni identitet.

Uopće nije sporno da ubojstvo treba biti kažnjeno u ovom svijetu. Prije svega zbog ekstremnog slučaja intervencije u tuđi osobni prostor, a onda i zbog društvenih posljedica koje ubojstvo ima.

No unutar vječnosti postoje drugi mehanizmi.

A da apsolutne pravde nema, to kaže i islam. Naime, apsolutna bi pravda implicirala da i Allah može počiniti grijeh. Govorim teoretski, naravno.

Dakle, ili svi pokusavaju kad tad ili u
protivnom neko ce ostati vjecno. U prvom slucaju najbolje je da lezim i
cekam svoj spas, a u drugom tesko onima koji se nikad nece otarasiti
patnje.

Nije mi jasno kako bi se mogao spasiti ako ležiš, kada moraš djelovati ako želiš ostvariti spasenje, jer se spašavaš samo djelovanjem ("karma" uostalom to i znači).

Zamisli to ovako: ako je život praktični ispit (a Kur'an je onda skripta za ispit ), onda islam kaže otprilike ovako: ako te profesor (Allah) sruši (tj. ako je tvoja knjiga grijeha prepuna), ti vrlo vjerojatno nećeš imati drugu priliku za izaći na ispit. Dharmičke religije pak kažu: nije ugodno pasti ispit, ali u svakom ćeš slučaju dobiti još jednu priliku, pa još jednu...sve dok ga konačno ne položiš.
Sad ti možeš reći "pa je li pošteno da netko prođe otprve, a netko od pedesete?" A ja ću ti reći - ovisi. Zašto je bitno biti prvi u raju? Nije li to društvo jednakih? Evo, čak i Isus u onoj svojoj prispodobi kaže da se gospodar s jednim najamnicima dogovori da rade od deset, onda u dvanaest naruči još jednu turu, pa u dva treću...a na kraju svima isplati isto. I onda se ovi koji su radili od deset stanu buniti da kako oni koji su radili šest sati mogu imati istu plaću kao i ovi koji su radili samo dva sata. A gospodar tada kaže "Ja sam vam rekao plaću kada sam ugovorio posao s vama, i vi ste na nju pristali. Zašto se sad onda bunite? Moj je vinograd, ja odlučujem kako ću koga platiti."

I uz to jos prirodno smo egoisticni (kako smo
razradili ranije) tj. stvorena nam je taka priroda te smo stvoreni da
budemo kaznjeni. Hm. A pokusali smo Islamskom Bogu da nadjemo manu.
Nije li tako?

Nije nam stvorena priroda da budemo kažnjeni, već smo uslijed vezivanja na tijelo izgubili svijest o tome da smo svi u biti isto. Mi smo kao valovi na vodi. Svi mislimo da smo drugačiji, a u biti smo svi u srži ista voda, koja samo mijenja oblik. Znači, zlo je neznanje, neprepoznavanje da ono što činiš drugomu u biti također činiš sebi. Kao da moj lijevi palac mlati desni kažiprst.
To je taj egoizam, po kojem se vezujemo za tijelo u kojem trenutno obitavamo, i mislimo da kad kažemo "ja" to znači u biti naše tijelo.

Ali cu ovo uporno ponavljati: Bog jos nikog nije kaznio na onome svijetu. Knjige jos nisu nikom prezentirane i sklopite.

A ja ću te uporno pitati - može li mrtvac ukloniti ijedan grijeh iz knjige? Kur'an je jasan u smislu toga da će NETKO biti kažnjen. Sada je samo stvar toga je li Allah unaprijed postavio letvicu, ili će prvo pogledati sve knjige, pa samo najgore griješnike poslati u pakao, ili će pak reći "Ma, šalio sam se, možete svi u džennet"...

Pa ako li se svi spasavaju na kraju onda i nismo bas kovaci svoje sudbine. Konacna sudbina je vec odredjena.

Hm, pa gle, i svatko tko se rodi ima jednu određenu sudbinu, a ta je da će umrijeti. Ali sve unutar toga je prepušteno njemu. Dakle, početna i završna točka su fiksne, ostatak je na tebi.
Tako je i s karmom. Odnosno, malo je blesavo govoriti tamo o pojmu spasenja kao u islamu. Reći ću ovako: propasti nećeš, a sad koliko će ti puta trebati da se oslobodiš kruga rađanja i umiranja, to ovisi o tebi.
Opet ona analogija s ispitom. Ispit možeš polagati i 18 puta, jednom ćeš ga položiti. No isto tako znaš da te neće nakon određenog broja padova vratiti u srednju školu.

Uopće nije sporno da ubojstvo treba biti kažnjeno u ovom svijetu. Prije svega zbog ekstremnog slučaja intervencije u tuđi osobni prostor, a onda i zbog društvenih posljedica koje ubojstvo ima.

No unutar vječnosti postoje drugi mehanizmi.

A da apsolutne pravde nema, to kaže i islam. Naime, apsolutna bi pravda implicirala da i Allah može počiniti grijeh. Govorim teoretski, naravno.

Mislim da si me pogresno shvatio o cemu sam govorio. Htio sam da ukazem da ukoliko ne znamo sta je stvarnost, sta ipak mozemo reci iz onoga sto neposredno vidimo.

[quote][/Nije mi jasno kako bi se mogao spasiti ako ležiš, kada moraš djelovati ako želiš ostvariti spasenje, jer se spašavaš samo djelovanjem ("karma" uostalom to i znači).

Zamisli to ovako: ako je život praktični ispit (a Kur'an je onda skripta za ispit ), onda islam kaže otprilike ovako: ako te profesor (Allah) sruši (tj. ako je tvoja knjiga grijeha prepuna), ti vrlo vjerojatno nećeš imati drugu priliku za izaći na ispit. Dharmičke religije pak kažu: nije ugodno pasti ispit, ali u svakom ćeš slučaju dobiti još jednu priliku, pa još jednu...sve dok ga konačno ne položiš.
quote] Pa ako cu imati beskonacno prilika sve dok konacno ne polozim, znaci jednom cu se spasti te stoga cu da legnem. Bicu placen na kraju jednako. Uostalom da znam da cu proci na ispitu kad tad, otisao bih sad upisati se u kakvu skolu jer nije potrebno uciti. Mozda dodjem tako i do Doktorata.

Nije nam stvorena priroda da budemo kažnjeni, već smo uslijed vezivanja na tijelo izgubili svijest o tome da smo svi u biti isto.

A kako smo se vezali? Ko nam je dao da budemo vezani? Ko nas je tu strpao? I na kraju nam time nametnuo da budemo egoisticni? I time nam nametnuo karmu? I time nas poceo da kaznjava?

Uostalom sad si prosirio svoje razlaganje, a nismo rijesili ni osnove. Sad mi moras objasniti sve jer ne znam o cemu govoris.
Mislio sam da ti nisi prihvatio ni jednu religiju, ali cini mi se da si ipak odabrao jedan put.

A ja ću te uporno pitati - može li mrtvac ukloniti ijedan grijeh iz knjige? Kur'an je jasan u smislu toga da će NETKO biti kažnjen. Sada je samo stvar toga je li Allah unaprijed postavio letvicu, ili će prvo pogledati sve knjige, pa samo najgore griješnike poslati u pakao, ili će pak reći "Ma, šalio sam se, možete svi u džennet"...

Ne nego ti kazem da je receno da Bog nikom nece uciniti nepravdu.

Reći ću ovako: propasti nećeš, a sad koliko će ti puta trebati da se oslobodiš kruga rađanja i umiranja, to ovisi o tebi.
Opet ona analogija s ispitom. Ispit možeš polagati i 18 puta, jednom ćeš ga položiti. No isto tako znaš da te neće nakon određenog broja padova vratiti u srednju školu.

Hvala sto si mi rekao. Znas ovo ide s mojom naravi. Uvijek sam bio polijen, a djelovati kad bas zagusti. Zato cu sad da samo pijem i lumpujem i radim sto mi je volja, a u sljedecim zivotima ako zagusti onda cu da razmisljam jer mi nije jos zagustilo. Na kraju krajeva vidimo se kad tad na cilju. Zec ili kornjaca.

Eto, opet ne mogu editovati, a napravio sam gresku kod kvotiranja (citiranja). Bojim se da ce se pobrkati moje i miskecove rijeci na nekim mjestima.

Pa ako cu imati beskonacno prilika sve dok konacno ne polozim,
znaci jednom cu se spasti te stoga cu da legnem. Bicu placen na kraju
jednako. Uostalom da znam da cu proci na ispitu kad tad, otisao bih sad
upisati se u kakvu skolu jer nije potrebno uciti. Mozda dodjem tako i
do Doktorata.

Pa znam, ali ti možeš ležati neko vrijeme, no u jednom ćeš času morati početi polagati taj ispit. To je kao ono "Bože, molim te da dobijem na lotu." "Pa dobro, hoćeš li već jednom kupiti tu srećku?"
Ispit možeš položiti samo ako na njega izađeš. Možeš ti padati kolikogod puta hoćeš, ali ispit ćeš položiti samo ako na njega budeš izlazio koliko treba.

Mislim da možda nisi uzeo u obzir to da po karmičkom shvaćanju svijet nema svoj kraj, odnosno kraj može biti jedino kada svi polože. Dakle, možeš ti ležati, rodit ćeš se još tri milijarde puta ako treba. Sve dok ne počneš raditi na oslobođenju.

A kako smo se vezali? Ko nam je dao da budemo
vezani? Ko nas je tu strpao? I na kraju nam time nametnuo da budemo
egoisticni? I time nam nametnuo karmu? I time nas poceo da kaznjava?

Kako ja to vidim - ona svemirska inteligencija (Bog) se izražava kroz stvaranje, tj. konstantno zauzima neki oblik. U jednom trenutku količina inteligencije u jednoj zasebnoj jedinci tih oblika postane dovoljno velika da ta jedinka počne doživljavati sebe kao cjelinu odvojenu od ostatka. Tako nastaje samosvijest, a ta cjelina počinje se ponašati kao da je njeno postojanje ograničeno bivstvovanjem u trenutnom fizičkom obliku. Ego je dakle greška u razmišljanju iz koje proizlazi identitet i razmišljanje o "ja" kao drugačijem od "ti". Mala djeca još imaju izvoran način razmišljanja u kojem svijet ne promatraju kao odvojen od sebe (ili bolje rečeno sebe od svijeta). No život u svijetu identiteta ubrzo i njih vezuje na svijest o sebi.

Mislio sam da ti nisi prihvatio ni jednu religiju, ali cini mi se da si ipak odabrao jedan put.

Nisam prihvatio religiju, što ne znači da nemam vjerovanja.

Ne nego ti kazem da je receno da Bog nikom nece uciniti nepravdu.

Ali vječna kazna jest nepravda, bez obzira na grijehe, čiji je broj u životu konačan. Ne sjećam se da se u Kur'anu spominje da će netko jednom biti oslobođen iz džehenema kada tamo završi. Ako griješim, slobodno me ispravi.

Hvala sto si mi rekao. Znas ovo ide s mojom
naravi. Uvijek sam bio polijen, a djelovati kad bas zagusti. Zato cu
sad da samo pijem i lumpujem i radim sto mi je volja, a u sljedecim
zivotima ako zagusti onda cu da razmisljam jer mi nije jos zagustilo.
Na kraju krajeva vidimo se kad tad na cilju. Zec ili kornjaca.

Vidiš, problem je da će ti i lijenost stvoriti karmu, pa ćeš u idućem životu krenuti s još slabije pozicije. Isto kako će profesor onoga koji dolazi šesti put držati dulje na ispitu nego onoga koji zna sve otprve.
A budući da prenosiš samo svijest, a ne i kognitivne sposobnosti, u svakome ćeš životu morati iznova osvješćivati ideju karme.

Ovako kako si ti postavio stvari ispada da je zapravo jedino strah od propasti ono što te sada motivira da ne budeš lijen. No ako ti netko garantira da pakla nema, onda udri brigu na veselje.

A zasto bih se brinuo ako bih znao da nema toliko strasnih posljedica? Na kraju cemo zajedno da nazdravimo i sve moje prosle muke ce biti samo memorija koju ne dozivljavam.

Hm. Sad jos bolje shvatam zasto je dobro poucavati da je dzehennem vjecan.

Ali shvaćaš li šta to znači? Da ti činiš dobro ne iz želje da činiš dobro, već iz straha od pakla. Budući da je ovo vjerski forum, neću se izraziti onako kako bih htio, ali ... takvu motivaciju.

Kakav je to pesimističan pogled. Ljudi nisu sposobni činiti dobro sami od sebe, nego ih moraš isprepadati vječnim mukama. Ta ideologija zapravo priznaje da čovjeka nije moguće promijeniti, nego ga samo možeš kontrolirati mrkvom i batinom. Kršćanstvo barem ima doktrinu o nanovorođenju, kada ti dobročinjenje postaje intrinzično, ali u islamu ispada da ljudi čine dobro iz čiste pragmatičnosti.

Ne brkaj Islam i jednog muslimana. Ja govorim za sebe. Sta ces, mene samo kazna zadrzava. Jedino ne, kad na nju zaboravim. Kakav sam, takav sam.