Propovijedi, duhovne misli, radovi

ZNAK ZMIJE

Da li volite gledati emisije o životinjama? Ja volim. Ali, jedna od
stvari koje moja žena kod mene ne može razumjeti, jeste i kako netko
može voljeti gledati emisije o zmijama.
Biblija
dosta često spominje zmije. Netko je izračunao da se zmija spominje
ukupno 53 puta u Bibliji. Možemo reći da Biblija, skoro pa i počinje sa
spominjanjem zmije. Prvo pitanje koje se nalazi u Svetom Pismu,
postavio je Sotona koji je preuzeo oblik zmije (Postanak 3,1).

Zašto je Sotona preuzeo baš oblik zmije? Jedna od karakteristika
sotonine taktike, jeste da se služi privlačnostima ne bi tako prevario
ljude. Osobno mislim da je ovo jedan od razloga zašto je govorio baš
preko zmije. Moramo ovdje naglasiti da zmija, koju mi danas poznajemo,
nije ličila na vrstu koja je stvorena prilikom stvaranja. "Zmija je u
to doba bila među najmudrijim i najljepšim stvorenjima na Zemlji. Imala
je krila, i dok je letjela blistala je zasljepljujućim sjajem, u boji
uglačanog zlata. Odmarajući se među olistalim granama zabranjenog
drveta i naslađujući se njegovim ukusnim plodom, privlačila je pažnju
gledatelja koji su uživali u prizoru." (Ellen G. White, Patrijarsi i
proroci, 53)
Sotona
nije imao dopuštenje da Adama i Evu kuša po cijelom Edenskom vrtu. Bilo
mu je dopušteno da ih iskuša samo kod drveta poznanja dobra i zla.
Nakon pada u grijeh naših praroditelja, prokletstvo je izrečeno i nad
zmijom pošto je upotrijebljena kao sotonin posrednik. "Od najljepšeg
stvorenja u polju, kome su se svi divili, morala je postati najniže i
najprezrenije biće, stvorenje koga će se bojati i koga će mrziti i
ljudi i životinje." (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, 58)

Od
toga trenutka, pa sve do kraja Biblije, zmija je simbol grijeha i
Sotone. Postoji samo nekolicina spominjanja ove životinje u Bibliji, u
simboličnom smislu, a koja pri tome ne podrazumijevaju grijeh ili
Sotonu. Prva dva poglavlja opisuju Raj, gdje je sve bilo savršeno.
Treće poglavlje Biblije započinje sa zmijom. I kako je zmija, tj.
Sotona kroz zmiju, stupila na pozornicu, nema više Raja. Dolazi grijeh.
Treće poglavlje opisuje pad naših praroditelja.
Isto tako Otkrivenje
20. poglavlje, treće poglavlje od kraja Biblije, opisuje uništenje
zmije, tj. Sotone (20,1.2). "Stara zmija" upućuje na sotoninu prijevaru
u Edenskom vrtu. Posljednja dva poglavlja Biblije, kao i prva dva,
opisuju Raj, savršenstvo.

Želio bih da kao temelj današnjeg
razmišljanja, uzmemo možda najpoznatiji tekst Svetog pisma gdje se
spominje zmija. Ivan 3,14.15: " I kao što je Mojsije podigao zmiju u
pustinji tako ima biti podignut Sin čovječji da svaki koji vjeruje u
njemu ima život vječni".
Isus je govorio o iskustvu koje je znao
svaki Židov. Ova dva stiha, zajedno sa 16. stihom, sažimaju zajedno
cijelu Veliku borbu između zmije i Gospoda. Da bismo pravilno razumjeli
najpoznatiji biblijski stih (3,16), potrebno je da razumijemo prethodna
dva. A da bismo pravilno protumačili 14. i 15. stih, trebamo se vratiti
u Stari zavjet i proučiti izvještaj na koji je Isus ovdje aludirao.

Brojevi 21,4- 9.
Brojevi ili 4. Knjiga Mojsijeva se također naziva
i "Knjiga gunđanja", zbog toga što u njoj nalazimo stalne jadikovke i
prigovore Izraelaca protiv Mojsija i protiv samoga Boga, zajedno sa
posljedicama koje su zbog toga uslijedile.
Pogledajmo malo samu
pozadinu ove situacije koja je dovela do ove točke. Putujući kroz
pustinju, Izraelci su došli do granica Edoma. U prethodnom poglavlju
(20,14-20), čitamo izvještaj o tome kako je Mojsije poslao molbu
edomskom kralju za siguran prolaz kroz njegovu zemlju. On je u svojoj
molbi naveo i nesreće s kojima se narod suočavao u Egiptu, s nadom da
će car biti samilostan. Ali, njegova molba je odbijena i poslani su
vojnici kako bi pripazili da se Izrael ne ogluši o kraljeve zapovijedi.
Donijeta
je odluka da se putovanje nastavi oko zemlje Edom, na istok, kroz
pustinju kamo bi malo ljudi imalo hrabrosti krenuti. To je značilo da
će se sada suočiti sa vrelom pustinjom, umjesto sa plodnom zemljom. To
isto tako znači da će putovati duplo više, nego da im je dozvoljen
prolaz kroz Edom. Teškoće s kojima su se sada suočili, bile su
nezamislive.

I tako je počela jadikovka. Počeli su prigovarati
na Boga i na Mojsija zbog izlaska iz egipatskog ropstva. Što je bilo
bolje - biti rob u Egiptu, trpjeti bičevanje, služiti kralju koji vas
mrzi, i odnosi se prema vama kao životinjama; ili slijediti Boga, koji
vas voli i koji čini čuda za vas? Bog ih je štitio za vrijeme cijelog
puta na natprirodan način. Biblija kaže da se njihova odjeća nije
poderala, niti njihova obuća istrošila.
Daljnji prigovori su se
odnosili na nedostatak hrane i vode. I onda se začula najnevjerojatnija
izjava, najgluplja, koju valjda ni sami nisu mislili da će izjaviti:
"Ova mana nam se već ogadila." Teško je zamisliti da su ovo rekli o
Božjoj čudesnoj brizi za njih. Njima je već dosadilo da iz dana u dan
jedu istu manu. Nisu uzeli u obzir da je to nešto što im je Bog
osigurao, a za što nisu morali da rade.
U ovim riječima se krije
nešto mnogo teže, nego što to izgleda na privi pogled. Mana je
predstavljala Krista koji je Kruh života (Ivan 6,48-51). Mana je
unaprijed predstavljala Kristov dolazak da donese Božju milost
čovječanstvu.

Često puta se dogodi da i mi rastužimo Boga tako
što preziremo ili neuvažavamo Njegove darove koje nam je dao. Bog nam
je dao kuće da u njima možemo živjeti. Ali mi gledamo druge ljude koji
žive u većim kućama i zavidimo im. Bog nam je dao automobile da možemo
lakše obavljati svoje životne potrebe. Ali, opet neki ljudi imaju bolje
i skuplje automobile od nas i mi želimo takve. Bog nam je dao vjernog
bračnog druga, ali mi želimo osobu koja je prema našim mjerilima
atraktivnija. Kada ljudi danas tako postupaju, oni ustvari kažu isto
što i Izraelci: "Ogadila mi se ova bijedna hrana koju si mi dao, Bože!"

Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne piše da im je Bog, poslije
ovoga, prestao davati manu. Kako to da im je mana odgovarala poslije
ovoga?

Moguće da je upravo ovo bila točka nakon koje je Bog rekao "DOSTA!" A
onda su došle zmije i Izraelci su se stvarno našlo u pravim problemima.
Važno je naglasiti da Bog nije poslao zmije kao kaznu. Normalno je da
je pustinja bila puna zmija. One su bile tu tijekom cijelog putovanja
kroz pustinju. Ali zmije nisu ujedale Izraelce zato što su bili pod
Božjom zaštitom. Kada su odgurnuli Boga, odgurnuli su i njegovu
zaštitu.
I danas se mnogi ljudi pitaju zašto je Bog dopustio da ih
snalaze problemi i nevolje. Ali kada ljudi odbacuju Boga, odbacuju i
njegovu zaštitu. Ljudi ne pate toliko zato što Bog šalje nevolje na
njih, nego zato što su odbili njegovu zaštitu. Govoreći o posljednjem
vremenu, Duh proroštva naglašava da se učestalije nesreće događaju zato
što se Božji Duh postepeno povlači sa Zemlje.

Ugriz zmije je grozan način umiranja. Zmije koje su napale Izraelce, u 6. stihu su nazvane "vatrene", vjerojatno zbog bolova koje je izazivao njihov otrov koji se širio krvotokom žrtve. Postoje neke zmije čiji otrov izaziva
upalu, oteknuće, ali ne i smrt. Međutim, ujedi ovih zmija su bili
smrtonosni. Biblija za zmije ovdje koristi pridjev "vatrene", što je u
hebrejskom jeziku isti korijen i za riječ "serafim" (vatreni, sjajni.).

Koliko ljudi je tada bilo u logoru? Prema podacima koje nam daje
Biblija, bilo je nešto više od 600 000 muškaraca (Brojevi 2,32). Ako se
dodaju još žene i djeca, ukupan broj osoba se penje preko 2 000 000.
Kada zamislite toliki broj ljudi, i kada tome dodate smrtonosne ugrize
zmija, nije teško zaključiti da se broj oboljelih širio brže nego
ptičja gripa.
Možete li zamisliti horor koji je vladao u Izraelskom
kampu? A možete li zamisliti život među zmijama otrovnicama? One su
bile posvuda, u travi, u kućama, u krevetima, u ostavama. Bile su na
svakom mjestu. Niste mogli ništa raditi, niti jesti niti spavati, zbog
straha od zmija.

Nedaća je imala rezultate, Izraelci su
uvidjeli u čemu je problem i došli su k Mojsiju priznajući: "Zgriješili
smo protiv Boga i protiv tebe." A Mojsije kao da je to jedva dočekao,
sa smiješkom na usnama zadovoljno kaže: "Tako je, Bože! Sve ih pobij!
Do posljednjega!" Ili da ne budemo baš toliko drastični, koliko bi od
vas, na Mojsijevom mjestu, bilo izazvano da impulzivno reagira: "Jesam
li vam rekao?", ili "Sada mi dolazite?" Mojsije ne reagira ovako, ne
počinje litaniju o tome kako su se zbog svoje krivice našli tu gdje
jesu. Začuđujuća je njegova sposobnost da se uzdigne iznad normalnih
ljudskih reakcija u takvoj situaciji. On se moli za njih. Kao odgovor
na molitvu, Bog objavljuje lijek za njihove nedaće.
Prvi korak ka njihovom izlječenju bila je spoznaja da su učinili grijeh.

Postoji nešto važno u Božjem odgovoru na molitvu, a što ne smijemo
zanemariti. Bog odgovara na molitvu, ali ne na način kako je narod to
želio. Oni su tražili da Bog, kao rješenje problema, ukloni zmije. Vrlo
jednostavno, zar ne. Ali Bog nije zmije uklonio od njih, nego je
osigurao lijek. Koliko puta ste se molili da Bog ukloni sotonine napade
od vas? Ali to ne ide tako. Zmije su ostale, sotona ostaje, ali Bog
osigurava lijek.

Bog je zapovjedio Mojsiju da načini zmiju od
mjedi i da je postavi na stup. Poruka uz to je bila krajnje jednostavna
"Pogledaj i živi!" Nije mogao pomoći nikakav post, nikakve žrtve,
nikakve molitve. Sve što je trebalo uraditi bilo je pogledati u
brončanu zmiju i ozdravljenje bi došlo.
Bilo bi zanimljivo kada
bismo mogli vidjeti misli koje su se motale po glavama Izraelaca nakon
ove upute. Gotovo da možemo zamisliti zbunjene poglede okupljene mase.
Vjerojatno im se Mojsijeva uputa činilo poprilično glupavom. Ponekad se
nama takvima čine Božje upute. Sjetimo se Namana Sirijca koji je mislio
da je nerazumno da ide sedam puta se oprati u Jordan kako bi ozdravio
od gube. Sjetimo se Noa koji je, prema mišljenju njegovih susjeda,
izgubio razum kad je počeo graditi ogromni brod u vrijeme kada do tada
još nije ni jednom padala kiša, a kamoli da je bilo neke veće poplave.
Mojsijeve upute su sasvim sigurno većini ljudi tada izgledale apsurdne.
Ali u slučaju Izraelaca, mi ne vidimo nikakvo izražavanje sumnje,
nikakvu neodlučnost, nikakvo zapitkivanje, nikakvo gunđanje. Sve što
vidimo je trenutna poslušnost u upute koje su im dane.

Da li je ipak bilo onih koji nisu htjeli pogledati? Znajući tvrdoglavost
čovjeka, sasvim sigurno. I to ih je stajalo života. Ali drugi su zato
rekli: "Nemam drugog izbora. Ako hoću izlječenje koje je Bog ponudio za
ove fatalne zmijske ugrize, moram pogledati vjerom u brončanu zmiju."
Biblija kaže da su oni koji su vjerovali Mojsiju, koji su se prestali
gledati dolje, osvrćući se oko sebe u strahu od zmija i podigli svoj
pogled u brončanu zmiju – ovi ljudi i žene su bili spašeni. Ne kaže se
da su ostali živi jer nisu zadobili ugriz, nego da su oni koji su
gledali gore umjesto dolje bili izliječeni. Velika većina tih ljudi je
nekoliko mjeseci kasnije, prešla suhim kroz korito Jordana i ušla u
Zemlju gdje teče med i mlijeko, Zemlju koju im je Bog obećao.

Lijek ponuđen od strane Boga je bio test za vjeru naroda. Ova uputa o
gledanju u brončanu zmiju nije uopće bila racionalna, nije bilo nikakve
logične povezanosti između gledanja u brončanu zmiju i izlječenja od
ugriza zmije. Oni su se trebali odazvati Božjoj naredbi, ne zato što su
to u potpunosti razumjeli, nego zato što je to Bog tako rekao.

Ovaj tekst nije izvještaj o Božjem kažnjavanju svoga naroda, već prije svega izvještaj o Božjem osiguravanju spasenja. Biblija nije knjiga o Božjim
kaznama nad neposlušnim ljudima, već prvenstveno objava o tome kako se
Bog pobrinuo da ponudi spasenje ljudima.

Brončana zmija koju je Mojsije napravio i koju je stavio na štap, nekako čudesno je uspjela preživjeti sva putovanja i sve bitke Izraelskog naroda u vremenu više od 700 godina. Većina poganskih naroda koja je okruživala Izrael je služila zmiji kao bogu plodnosti i mistične sile. Tijekom vremena,
Izrael je počeo oponašati svoje susjede i počeli su brončanu zmiju
obožavati kao božanstvo (2 Kraljevima 18,3-4).
Poput starog Izraela, milioni ljudi širom svijeta nehotice i danas obožavaju zmiju dok misle da služe Bogu. Oni su polako, ne znajući, bili uvučeni u
idolopoklonstvo.

Svi ovi događaji vrlo jasno upućuju na
križ. Isus se pozvao na ovaj incident i njegovo značenje koje je
upućivalo na Njega, kada je rekao: "I kao što je Mojsije podigao zmiju
u pustinji tako ima biti podignut Sin čovječji da svaki koji vjeruje u
njemu ima život vječni. " (Ivan 3,14.15). Izraz "podignuti" je fraza
koju je Isus koristio za raspeće. Učeći o zmiji na štapu, učimo o
Kristu na križu. Na križu je ovaj događaj dobio ispunjenje, isto kao i
proročanstvo iz Postanka 3,15.

Za ovaj pastirski narod, zmija podignuta na štap služila je kao snažan simbol koji su oni dobro razumjeli. Zmije su smrtonosna prijetnja za ovce. Pas može biti ugrizen od zmije i preživjeti bez nekog posebnog tretmana, ali ovca je mnogo nježnija i slabija. Ovo je jedan od razloga zašto pastiri moraju nositi
štapove. Zmija na štapu je jasan simbol poražene zmije. Pored ovoga, u
tome je bio i bogat proročki značaj ovog simbola.
Biblija koristi zmiju kao simbol grijeha zla i Sotone. I ovdje ima takvo značenje ovaj simbol. Zmije koje su grizle Izraelce su izazivale smrt, ali zmija koja je podignuta na stup je bila lijek. Grijeh izaziva smrt kod ljudi, ali
grijeh kad je bio podignut na križ, je lijek. Isus je uzeo naše grijehe
na sebe i uznio ih na križ (1 Korinćanima 15,56.57; 2 Korinćanima
5,20.21; Galaćanima 3,13.14). Zmija izaziva bolove, ali kada je na
štapu postaje lijek. Grijeh izaziva bolove, ali kada je bio stavljen na
Isusa na križu postaje izlječenje.
Također, Bog je iskoristio simbol prokletstva i smrti – raspeće, da sada ima značenje blagoslova i života za čovječanstvo. Bog je transformirao simbol smrti u izvor oslobođenja i života.

Svi smo mi, samim rođenjem, zadobili ugriz "stare zmije koja je đavo i
Sotona". Grijeh je ušao u nas čim smo se rodili. A Biblija kaže da je
plata za grijeh smrt. Svima je potreban lijek. Pogledajmo Ivan 3,15. On
kaže da je lijek "vjerovati". Što to znači vjerovati u Boga, vjerovati
u Isusa Krista?

Kada je Mojsije postavio brončanu zmiju na stup nije time automatski došlo izlječenje. Narod je trebao pogledati u taj simbol vjerom da će biti izliječen. Vjerovati u Isusa Krista znači biti siguran da je Njegova žrtva dovoljna da nas opravda, da nas spasi od grijeha, da je dovoljna da nam Bog kroz nju oprosti grijehe kada se kajemo.
Rekli smo da se Mojsijeva uputa o tome da se lijek nalazi
u gledanju brončane zmije, vjerojatno Izraelcima činio apsurdnim. Ali
ovo je istina i sa Kristom i Njegovim križem. Upute su iste: pogledajte
na Krista, koji je postao grijeh umjesto nas, i živjet ćete. Ideja je
potpuno strana racionalnom umu. Takva je istina o razapetom Bogu.

Drugi korak ka izlječenju jeste poslušnost. Zamislite ovakvu situaciju. Zmija
vas je ugrizla i počeli su jaki bolovi. Vi, naravno duboko vjerujete da
je sam Bog prisutan u oblaku i stupu od ognja. Duboko ste uvjereni da
vas je Bog spasio iz Egipta, da je On razdvojio Crveno more. Usprkos
bolovima, nekako ste se dovukli do svog šatora, ulazite u njega i
legnete. Oko vas se skuplja obitelj. Vi znate da je podignuta brončana
zmija koja je tu zbog izlječenja. Ali, umjesto da pogledate u nju, vi
se usrdno molite Bogu i vapite za ozdravljenjem. Stanje se pogoršava,
vi umirete, a vaša obitelj se pita: "Zašto Bože?" Odgovor je
jednostavan. Vaša vjera nije bila ona spasonosna vjera koja je
proizvela da poslušate Božju zapovijed.
Današnja popularna teologija se svodi na uzvik: "Vjeruj, samo vjeruj i bit ćeš spašen." Ali samo vjerovati nije dovoljno. Izraelce nije spasilo samo mentalno priznanje da se brončana zmija nalazila tamo negdje na stupu. Bog je rekao "Pogledaj!" Za one koji su ozdravili njihova vjera je proizvela
poslušnost Božjoj zapovijedi.

Prema izvještaju o Izraelcima, nije bilo ništa neobično biti ugrizen od zmije u okolnostima u kojima su se tada nalazili. Najvažnije je bilo kako su se kasnije ponašali.
Za Izraelce nije bilo izlječenja korištenjem moderne medicine, ni u
alternativnoj medicini. Nije bilo lijeka bez kajanja i gledanja na
simbol spasenja. Za svakog od nas odgovor za naš grijeh je pokajanje i
gledanje na Isusa Krista koji je razapet na križu, uskrsnuo i uznesen.
Jedini lijek za grijeh, jedini način da preživimo jeste transfuzija
krvi jedinog čovjeka koji nikada nije sagriješio, Isusa Krista.

Netko možda može postaviti pitanje: "Ako je Sotona poražen od Isusa na križu, zašto onda još uvijek vidimo i osjećamo tako mnogo dokaza njegovog
djelovanja?"
Đavo zna da je poražen na križu, ali on je ispunjen
bijesom i gorčinom. On nastavlja da se bori svom silinom, nastojeći da
sa sobom uzme što je moguće više ljudi.

Najveći događaj u životu Božjeg naroda u Starom zavjetu jeste njihovo oslobađanje iz egipatskog ropstva. Mnogo puta je spomenut ovaj povijesni događaj na stranicama Starog zavjeta. Najveći događaj u životu Božjeg naroda u Novom zavjetu jeste isto tako oslobođenje. Oslobođenje od grijeha. Mnogo puta je ova tema nadahnula pisce da je spomenu. Ovo je očigledna paralela o Izraelskom oslobođenju i našem oslobođenju. I Bog želi da je razumijemo. Isto tako postoje sličnosti između njihovog i našeg
putovanja u Obećanu zemlju.

Pogled na Isusa donosi
1. Izlječenje
2. Novi život na zemlji - oni koji su pogledali na zmiju, nastavili su svoje putovanje
3. Novi život na nebu - oni koji su pogledali u zmiju, ušli su u Obećanu zemlju.
Sjeti se da je grijeh ušao u naš svijet onda kada je zmija uspjela navesti
naše praroditelje da posumnjaju u Božju riječ. U ovom izvještaju, nakon
što su djeca Izraelova odbacila manu, Božji kruh (simbol Isusa i
Pisma), onda su ih zmije počele ujedati. Božja riječ čuva ljude od
grijeha (Psalam 119,11).

Uvijek se nalazimo pred izborom sličnim
kao i Izraelci u opisanoj prilici. Slijediti Boga, prihvatiti Njegov
put i živjeti, ili slijediti svoj vlastiti put i snositi posljedice.
Isus
je za sebe rekao: "Ja sam put, istina i život." Povijest Izraela nam
govori: "Pogledaj na Krista i živi." Živi bolje na ovoj Zemlji, živi
vječni život na Nebu!

Kaleb je napisao/la:

Juda - propuštena prilika


Prije nekoliko mjeseci dosta veliko zanimanje je izazvalo objavljivanje tzv. Judinog evanđelja. Ukratko, u njemu se preokreće sve što se tvrdi u četiri prava i istinita biblijska Evanđelja. Prema ovom evanđelju, Juda nije negativan lik koji je izdao svoga Gospoda. On je ovdje junak. Isus se sa Judom, za vrijeme posljednje večere, dogovorio da ga Juda izda. Znači Juda, umjesto izdaje Isusa, iskazuje poslušnost Kristu i postupa po Njegovom nalogu.
Čuo sam neke komentare kako bi to moglo biti istina, jer je i sam evanđelista Ivan rekao da "ima i mnogo drugoga što učini Isus", a što nije zapisano u Bibliji. Ali "Judino evanđelje" ne sadrži neke dodatne Isusove riječi, već tvrdnje koje se protive ostatku Biblije. To nije nadopuna, nego negacija postojećeg.


Ako je Juda postupio onako kako mu je sam Isus rekao, zašto se pokajao i objesio? Otkuda grižnja savjesti kod junaka Jude koji je tim činom, u krajnju ruku, doprinio mogućnosti da vi i ja imamo mogućnost spasenja?
Da je Juda stvarno u dogovoru izdao Isusa i tako pomogao našem spasenju, zar to onda nije nepravedno od Boga koji u ostatku svoje Riječi nije dao više informacija o ovom velikom čovjeku. Zar nije nepravedno od Boga što je dopustio da Judu smatramo negativnim likom, a on je tako veliku stvar učinio. Zapravo, onda se Isus "kitio tuđim perjem" jer je sva zasluga pripisana samo Njemu, a drugom junaku - Judi - ništa.

I dok se drugi zadovoljavali ovakvim neistinama, razmišljajmo malo o ovom negativnom i nepopularnom liku, Judi, ali na osnovu istinitih i nadahnutih tekstova Božje riječi.

Danas Juda nije popularno ime. Ali nije uvijek bilo tako. Kada su mu roditelji davali ime Juda, dali su mu vrlo popularno Židovsko ime. Svakako da su ti roditelji imali velike nade za svog sina. Prije svega, željeli su da njegov život bude po Božjoj volji. Zato su mu i dali ime Juda koje znači "Ja ću slaviti Gospoda".
Biblija nam ne daje nikakve informacije o životu ovog čovjeka prije nego je postao Isusov učenik. Juda se ipak razlikovao malo od ostalih učenika.
• Jedini nije bio iz Galileje. Iskariot znači "čovjek iz Kariota". Kariot je mjesto nedaleko od Jeruzalema. Dakle, bio je Judejac.
• Bio je najobrazovaniji među Isusovim učenicima. U toj maloj grupi, uživao je veliko povjerenje i uvažavanje ostalih učenika. To dokazuje i podatak da su mu ostali povjerili brigu o zajedničkom novcu. Bilo bi možda za očekivati da za blagajnika bude izabran Matej, koji je i bavio financijama. Bio je carinik ili po današnjem, poreznik. Ali izgleda da ostali učenici nisu vjerovali u njegovo poštenje i tako su rekli: "Hoćemo Judu".

Bog je Svemoguci Bog, i vjerujem da dovoljno mocan da moze svoju Rijec sacuvati sa svime sto je potrebno njegovim ljudima, naravno davo zeli uvesti sumnju u sam izvor Biblije kao nesto sto nije istina, kao nesto sto su ljudi mijenjali tokom stoljeca, a kako najbolje to izvesti, "otkrilo se skriveno evandelje, mistika vauuuu"-samo new age bezvezarije

U zamci jezika

Legenda kaže da kada su Grci bili nemoćni osvojiti grad Troju, čak i
poslije 10-godišnje opsade, naposljetku su pribjegli lukavoj
strategiji. Grčka vojska se pretvarala da su otplovili od grada Troje,
dok su na obali ostavili ogromnog drvenog konja, što je očito trebao
biti dar trojancima za pobjedu. Kako god, u ovom poklonu se skrivalo
nekoliko grčkih vojnika. Sinon, grčki špijun, u samom gradu Troji je
nagovorio trojance da drvenog konja dovuku unutar gradskih zidina jer
će to učiniti sam grad nepobjedivim. Te noći, Sinon je pustio Grke koji
su se skrivali u drvenom konju. Nakon što su ubili trojanske stražare,
otvorili su kapije kako bi ostali grčki vojnici mogli ući u grad. Tako
je grad Troja osvojen i spaljen.

Poklon od neprijatelja može biti vrlo smrtonosan. Podzemlje je uspješno
likvidiralo mnoge osobe pomoću prekrasno upakovane bombe u obliku
poklona koji je eksplodirao čim je bio otvoren. Danas sotona koristi
krivotvorene darove Duha - paganski oblik govorenja jezicima - da si
olakša ulazak u Božju crkvu i uništi je iznutra.

Kratko nakon što sam postao kršćanin, došao sam u Los Angeles u posjetu svojoj majci. Otprilike na pola puta do odredišta, stala je da me poveze jedna sredovječna žena koja je pripadala Pentekostalnoj crkvi. Vrlo rado je
slušala o mojoj nedavnoj promjeni. Tijekom vožnje je upitala: "Jesi li
već primio Svetog Duha?"

Malo sam bio iznenađen njenim pitanjem, jer me to još nitko prije nije pitao. "Pa, mislim da jesam," polako sam odgovorio. "Naravno da osjećam Božji Duh u mom životu. Gospod mi je pomogao u tako mnogo promjena, kao što su ostavljanje droga, krađa, laganja, proklinjanja i mnogih drugih."

"Ne, nisam to mislila," odgovorila je pomalo frustrirana. "Jesi li primio krštenje Svetim Duhom? Da li govoriš jezike?"
Bilo mi je čudno da ju je više zanimalo da li sam doživio ushićenje, nego
što ju je zanimala činjenica da sam pobijedio grijehe koji su me dugo
držali zarobljenog .

Ova žena je bila uvjerena da sam propustio osnovni element kršćanskog iskustva. Ne želeći propustiti nešto tako važno, počeo sam duboko proučavati ovu kontroverznu temu.
Prvih nekoliko crkava koje sam posjetio su sve bile karizmatičke, što
znači da su vjerovali u govorenje ekstatičnim jezicima - iskustvo često
opisivano kao glosolalija. Većina mojih prijatelja iz grupe za
proučavanje Biblije su "govorili jezicima", tako da su informacije koje
dijelim dobivene iz prve ruke i iz godina istraživanja.

Želeći da ukažem na neke nepopularne činjenice u ovom razmišljanju,
moram na početku kazati da iako se ne slažem sa nekim učenjima moje
braće i sestara karizmatika, vjerujem da Bog ima tisuće djece među
njima. Isto sam tako prepoznao da i među samim karizmaticima ima
velikih razlika u interpretaciji govorenja jezicima, tako da vas molim
da mi oprostite ako ponekad generaliziram. Ja ovdje ne napadam ljude,
nego pogreške. Ta istina koja nas ponekad može zaboljeti, također nam
obećava da će nas i osloboditi (Ivan 8,32).

Bog nam je sve darove Duha dao kako bi ispunio praktične potrebe. Kakva je potreba za darom jezika?

Isus je rekao svojim sljedbenicima: "Zato idite i učinite sve narode
učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"
(Matej28,19). Ova zapovijed sadrži jedan problem. Kako apostoli mogu
ići propovijedati po cijelom svijetu kada govore samo jedan ili dva
jezika? Na kraju krajeva, Isusovi učenici su bili bistri, iako većina
od njih nije imala posebno obrazovanje. Kako bi mogli ispuniti veliki
nalog, On im je obećao dati jedinstveni dar Svetoga Duha. To je
čudesna, natprirodna sposobnost govorenja stranog jezika kojeg prije
nisu znali u svrhu širenja Evanđelja.

"A znaci onima koji vjeruju bit će ovi:… govorit će novim jezicima." (Marko 16,17, DK)
Činjenica je da je Isus rekao kako će govorenje ovim novim jezicima biti "znak" koji će indicirati da ova sposobnost nije došla kao rezultat normalnog
učenja. Više je to bio iznenadni dar da se tečno propovijeda na
prethodno nepoznatom jeziku.

Postoje tri stvarna primjera govorenja jezicima zabilježena u Bibliji (Djela 2. 10. i 19.) Ako pogledamo u ova tri slučaja, sigurno ćemo dobiti jasniju sliku o ovom kontraverznom daru.

"Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore." (Djela 2,1-4)

Vatra je simbol moći. Bog je poslao ovaj dar u obliku vatrenih jezika tako da
oni mogu znati da će On ojačati njihove slabe jezike na isti način kao
što je osnažio Mojsija da ide pred faraona (Izlazak 4,10-12) i dotaknuo
Izaijine usne ugljenom sa nebeskog oltara (Izaija 6,6.7).

Zašto je Gospod čekao do Pedesetnice da pošalje ovaj dar? Djela 2,5-11
postavljaju pozornicu: "Tada su boravili u Jeruzalemu pobožni Židovi
koji su došli od svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka,
narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje
govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: 'Zar nisu svi
ovi što govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas čuje gdje govore
njegovim materinskim jezikom?... Svi mi čujemo ih gdje našim jezicima
govore o veličanstvenim Božjim djelima.'"

Pedesetnica je židovski blagdan koji je padao 50 dana nakon Pashe. Vjerni Židovi su dolazili iz cijelog Rimskog kraljevstva u Jeruzalem. Bog je izabrao ovu priliku za darivanje dara jezika učenicima tako da oni mogu govoriti
pridošlim Židovima na njihovim materinskim jezicima. Najmanje 15
različitih jezičnih grupa su bile predstavljene među narodom toga dana
(Djela 2,9-11). Kao rezultat, tisuće od tih posjetitelja su
preobraćeni. Nakon Pedesetnice, oni su se vratili, noseći svoju novu
vjeru svojim domovima u raznim zemljama.

Iz ovog primjera je jasno da je dar jezika dan za prenošenje Evanđelja na različite postojeće jezike u svijetu.

Neki pogrešno predstavljaju da je čudo na dan Pedesetnice dar slušanja i
razumijevanja različitih jezika. Ovo nije dar slušanja dan slušateljima, nego dar Duha dan da osposobi vjernike da govore (Djela 2,4). On nije nazvan "dar ušiju" za slušatelje, nego "dar jezika" za govornike. Osim toga, znak nije bio u obliku vatrenih ušiju koji su se spustili na slušatelje, nego vatreni jezici na govornike.

Isto tako je ponekad predlagano da je dar jezika ustvari "nebeski jezik"
koji je jedino razumljiv Bogu ili onima koji imaju dar interpretacije.
Biblija je jasna u Djelima 2 da su i učenici i oni koji su slušali razumjeli što je bilo govoreno -"veličanstvena djela Božja." (11. stih).

Hajdemo sada pogledati drugi primjer, kada Petar
propovijeda Korneliju i njegovim ukućanima. "Još dok je Petar to
govorio, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. Svi obrezani
vjernici koji su dopratili Petra bijahu vrlo iznenađeni što se i na
pohane izlio dar – Duh Sveti. Jer ih čuše gdje govore (tuđim) jezicima
i slave Boga." (Djela 10, 44 - 46).

Djela 10,1 nam govore da je Kornelije bio Talijan, dok je Petar bio Židov i govorio je aramejskim. Povijest nam isto tako govori da su sluge u rimskim kućama mogli biti iz bilo kojeg djela svijeta. Zbog toga što su postojale
očite jezične barijere na tom sastanku, Petar je počeo da govori preko
prevoditelja. Ali kada se Sveti Duh spustio na Kornelija i njegove
ukućane, onda su Židovi koji su bili s Petrom mogli razumjeti
neznabošce kako govore na jezicima koji nisu njihovi materinski jezici.
Zabilježeno je da su Židovi slušali njih i "veličali Boga" na tim
jezicima. Kada je kasnije iznosio ovo iskustvo vođama crkve, Petar je
rekao: "Siđe na njih Duh Sveti kao i na nas u početku." (Djela 11,15)

Petar nam ovdje izričito govori da su Kornelije i njegova obitelj
primili isti dar jezika na isti način kao što su ga primili i učenici
na Pedesetnicu. Drugim riječima, oni su govorili jezicima koje ranije
nisu znali na način koji se može razumjeti.

Treći i konačni primjer govorenja jezicima je kada Pavao propovijeda dvanaestorici efeških učenika. Djela 19,6 bilježe: "I kad Pavao na njih položi ruke, siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu govoriti tuđim jezicima i
proricati." (Djela 19,6)

Pavao je bio najobrazovaniji, najviše je putovao od apostola i govorio je mnoge jezike (1 Korinćanima 14,18).
Kad je Sveti Duh došao na te Efežane, Pavao je prepoznao da oni
prorokuju ili propovijedaju na novim jezicima. Najvjerojatnije su oni
govorili jezicima koji su korišteni u Rimskom kraljevstvu, jer bi to
bilo najpraktičnije za širenje Evanđelja. Luka ne kaže da su oni
primili dar jezika različit od prva dva primjera, tako da trebamo
pretpostaviti da je to ista vrsta dara koji je dan na Pedesetnicu.

Jedino je onda dar jezika povezan sa izlijevanjem Svetoga Duha kad su ljudi
različitih jezičnih skupina bili skupljeni zajedno, stvarajući tako
komunikacijske prepreke.

Zapazimo da u Djelima 4 imamo ponovljeno iskustvo iz 2. poglavlja. Mjesto se zatreslo i oni su bili ispunjeni Svetim Duhom, ali pošto nije bilo stranaca dar jezika je izostao. Djela 4,31 kažu: "Dok su molili, potrese se mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju."

Svrha krštenja Svetim Duhom nije mumljanje ili blebetanje nerazumljivim zvukovima, nego dobivanje sile za propovijedanje. Zbog toga je Isus rekao: "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Djela 1,


Od 14 novozavjetnih knjiga koje je napisao Pavao, 1. Korinćanima je jedina
u kojoj se on bavi pitanjem dara jezika. Korintska crkva je očito imala
specifičan, privremeni problem jer Pavlova druga Poslanica Korintu ne
spominje više ovu temu.

Drevni grad Korint je bio poznat po svoje dvije međunarodne morske luke. Zbog toga što je korintska crkva bila sastavljena od osoba različitih nacionalnosti, služba u njoj je često bila kaotična i zbunjujuća. Evidentno je da su se neki vjernici molili, svjedočili ili govorili jezicima koji su bili nepoznati
ostalima. Zbog toga im je Pavao naložio da ako netko govori jezikom
nerazumljivim većini, oni trebaju šutjeti osim ako nije bilo nekoga da
prevede (1 Korinćanima 14,28). Drugim riječima, nije pristojno govoriti
jezikom koji tvoji slušatelji ne mogu razumjeti. Pročitajmo ovu jasnu
izjavu apostola. "A sad, braćo, da dođem k vama te vam govorim tuđim
jezicima, što ću vam koristiti ako vam svojim govorom ne saopćavam ni
objave, ni znanja, ni proroštva, ni pouke? Ako neživa glazbala –
svirala ili citra – jasno ne daju glasove, kako će se spoznati što
izvodi svirala ili citra? Ako truba daje nejasan glas, tko će se
spremiti za borbu? Tako i vi. Ako govoreći tuđim jezikom ne govorite
razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar…
Ali u Crkvi više volim reći pet riječi svojim naravnim umom da i druge
poučim, nego bezbroj riječi u tuđem jeziku… Ako se govori tuđim
jezikom, neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu, a
jedan neka tumači! Ako li nema tumača, neka (obdareni tuđim jezikom)
šuti u crkvi; neka govori sam sebi i Bogu." (1 Korinćanima 14,
6-9.19.27.28)

Stvarno je iznenađujuće da neki ljudi uzimaju ovaj odlomak i koriste ga
kao opravdanje za mrmljanje tijekom bogoslužja. Dosljedna Pavlova
poruka kroz cijelu Bibliju je potpuno suprotna ovakvom stavu. U 1.
Timoteju 6,20, on posebno napominje: "kloni se svjetovnih i ispraznih
govora." I u 2 Timoteju 2,16, Pavao ponavlja ovaj savjet: "A svjetovne
i šuplje govore izbjegavaj, jer će oni koji se njima bave tonuti u sve
veću bezbožnost." Drugim riječima, prava svrha dara govorenja je da
prenese tvoje misli. Ako oni koji su nazočni ne razumiju tvoje
priopćavanje, onda šuti.

Mnogi od mojih karizmatskih prijatelja će se složiti da je jezik spomenut u Djelima apostolskim normalan jezik kojim se govori u svijetu. Ali odmah dodaju da postoji i drugi dar - jezik nebeske molitve. Ovaj dar, kažu oni, je da izrazi "neizrecivo uzdisanje" Duha (Rimljanima 8,26) Svrha je, po njihovim
tvrdnjama, da sotona ne može razumjeti naše molitve. Ali mi ni na
jednom mjestu ne nalazimo poziv da sakrivamo naše molitve od đavola. On
drhti kada čuje kršćane kako se mole!

Ovo učenje o jeziku molitve je uglavnom temeljena na 1 Korinćanima 14,14, gdje Pavao kaže: "Ako se u molitvi služim tuđim jezikom, moj duh moli, ali moj um nema od toga koristi."

Oni ovo interpretiraju da kad se Pavao molio u Duhu, on je koristio "nebeski jezik" i ni on sam nije znao što moli. Ova teorija pobuđuje jedno pitanje. Kako će molitelj onda uopće znati da li je njegova molitva uslišena?

Što je Pavao stvarno rekao u 1 Korinćanima 14,14? Problem u razumijevanju ovog teksta dolazi u velikoj mjeri od nezgodnog prijevoda. Dopustite mi da preformuliram ovaj tekst na moderan jezik: "Ako se ja molim jezikom koji oni oko mene ne razumiju, ja se mogu moliti u Duhu, ali moje misli će biti
beskorisne za one koji slušaju." Pavao je kategoričan da ako se molimo
na glas, trebali bi se moliti tako da nas drugi razumiju, ili inače
šutjeti. Zapazite sljedećih nekoliko tekstova: "Dakle, što slijedi?
Molit ću duhom, ali molit ću i umom, pjevat ću hvale duhom, ali pjevat
ću ih i umom. Jer inače kako će neupućeni, ako ti zahvaljuješ (samo)
duhom, reći 'Amen' na tvoju zahvalu, kad ne zna što govoriš?" Prema
ovom tekstu, koji je problem sa razumijevanjem? Riječ je o slušatelju a
ne o govorniku, kao što se to često misli. Ako si se nekad molio s
nekim tko se molio na jeziku koji je bio nerazumljiv za tebe, onda znaš
što je Pavao mislio kad je rekao da je pomalo teško reći "Amen" ("neka
tako bude") na kraju molitve. Bez prevodioca, ti uopće ne bi znao s
čime si se suglasio. Može se lako desiti da si tražio blagoslov od
sotone.

Očigledno da je prema kontekstu 1 Korinćanima 14, svrha govorenja stranim jezicima da prenosi Evanđelje i tako izgrađuje crkvu. Ako slušatelji ne razumiju jezik kojim se govori, oni ne mogu biti poučavani. Prema tome, ako nema prevoditelja, govornik jednostavno govori u zrak i jedini koji znaju što je rečenu su Bog i sam govornik osobno. Ovo je jasno značenje često puta pogrešno tumačenog 2. stiha: "Jer, koji govori tuđim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu; nitko ga, naime, ne razumije; duhom govori tajanstvene stvari."

Pavle opet naglašava da jezici koji se govore moraju biti razumljivi
slušateljima. "Tako i vi: ako govorite tuđim jezikom ne govorite
razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar."
"Ako li nema tumača, neka (obdareni tuđim jezikom) šuti u crkvi; neka
govori sam sebi i Bogu." (stihovi 9.26) Jasno, prava svrha govorenja
jezicima je da skrši jezične barijere i da prenosi Evanđelje!

Netko će možda upitati: "Nije li Pavao rekao da on govori anđeoskim jezikom?"

Ne. Pavao je rekao: "Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio…" (1
Korinćanima 13,1) On ne kaže da ih govori. Isto tako, Pavao isto tako
kaže u 2. stihu: "Kad bih imao puninu vjere ..." On nije imao puninu
vjere. U 3. stihu dodaje: "Kad bih tijelo svoje predao da se sažeže…"
Pavlu je odrubljena glava, a nije bio spaljen. Prema tome, možemo
vidjeti da Pavao ovdje koristi riječ "kad bih imao" a ne "imam"


Vjerujem da su svi darovi Duha, uključujući i pravi dar jezika, potrebni i
dostupni crkvi danas. Ali, Pismo nas uči da su neki darovi važniji od
drugih i da bi se trebali fokusirati na one najvažnije."Čeznite za
većim darovima." (1 Korinćanima 12,31)

Zapravo, kad Biblija nabraja duhovne darove, dar jezika je obično na dnu tog popisa. "I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravljanja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika." (1
Korinćanima 12,28) "Onaj koji prorokuje nadvisuje onoga koji govori
tuđim jezicima." (1 Korinćanima 14,5)

Ali neki karizmatski govornici preokreću listu naopako i daju daru jezika primarni naglasak u njihovim porukama. Prema njima, kršćani koji nemaju dar govorenja jezicima su drugorazredni građani. Ali Pavao jasno kaže da su različiti darovi dani različitim osobama, i od nikog se ne očekuje da ima sve
darove. On pita u 1 Korinćanima 12,29.30: "Zar da svi budu apostoli?
Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi mogu
imati darove ozdravljanja? Zar svi mogu govoriti jezike? Zar ih svi
mogu tumačiti?" Odgovor je očito NE!

Biblija kaže "Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." (Galaćanima 5,22) Ali postoje neki
propovjednici koji nas žele uvjeriti da je plod Duha govorenje jezicima
i da svaka osoba koja je ispunjena Duhom ima ovaj dar. Ima više od 50
primjera u Bibliji gdje je Bog ispunio svoje ljude sa Duhom, ali je
samo tri puta govorenje jezicima povezano sa ovim iskustvom.

Osim toga, Isus je naš primjer. On je bio ispunjen sa Svetim Duhom, ali
nikada nije govorio stranim jezicima. Ivan Krstitelj je "napunjen Duhom
Svetim još u majčinoj utrobi" (Luka 1,15), ali nigdje nije zabilježeno
da je on imao dar govorenja nepoznatim jezicima.

Od 27 novozavjetnih knjiga, samo tri sadrže reference na dar jezika. Od
39 biblijskih autora, samo trojica - Luka, Pavao i Marko - spominju
temu govorenja jezicima. Drugim riječima, mi trebamo naglašavati ono
što je i Bog naglašavao.

Pravi dar jezika je snažno oruđe za proklamiranje Evanđelja. Ali zapamtite, sotona ima krivotvorinu za svaku Božju istinu.

Glosolalija je riječ koja se često koristi da opiše popularno iskustvo koje se
nalazi u većini karizmatskih crkava. Ona je definirana kao "izmišljen i
nerazumljiv govor koji je obično povezan sa stanjem ekstaze ili
izvjesnim sindromima šizofrenije." (American Heritage Dictionary)

Prema bilo kojoj definiciji, nepovezani zvukovi glosolalije nisu jezik.

Vjerujte mi, ovu praksu sam vidio mnogo puta. U jednoj karizmatskoj crkvi u koju sam dolazio, pastor i njegova žena su bili "jezična ekipa". Svakog
tjedna, usred pastorove propovijedi, njegova žena bi skočila na noge,
podigla svoje ruke u zrak i napravila ushićeni ispad. Ali uvijek je
govorila istu stvar: "Handa kala shami, handa kala shami, handa kala
shami... ." Ponovno i ponovno. Ovo mi je odmah postalo sumnjivo jer je
Isus rekao: "Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani,
koji umišljaju da će biti uslišeni zbog svoga nabrajanja." (Matej 6,7)

Svaki puta kada se ovo događalo, pastor bi prekidao propovijed i nudio
dvosmisleni prijevod ove nazovi poruke. Obično je počinjao: "Ovo kaže
Gospod." I mada je uvijek ponavljala riječi "handa kala shami",
pastorovo nejasno tumačenje je uvijek bilo drugačije a ponekad i do tri
puta duže od samog ženinog ponavljanja. Uvijek sam se čudio, ako je ovo
Božja poruka, zašto nam je ne da na engleskom jeziku.

Ova moderna manifestacija govorenja jezicima nema svoje korijene u Bibliji,
nego u drevnim paganskim spiritističkim ritualima. U 6. stoljeću prije
Krista, proročište u Delfima se nalazilo u hramu koji je izgrađen blizu
podnožja brda Parnas. Delfi su bili posvećeni bogu Dionizu koji je
povezan sa vinom, plodnošću i senzualnim plesovima, i sa devet Muza,
zaštitnicama boginje glazbe.

Dok je živa glazba svirala, glavna svećenica imenom Pitia je udisala omamljujuće pare, padala u trans i započinjala nejasno govoriti. Čudno zvukovi njenog mumljanja su nakon toga tumačeni od svećenika, koji je obično govorio u stihovima. Njeno ushićenje je pripisivano kao riječi Apolona, ali njene poruke su bile toliko dvosmislene da je malokad moglo biti dokazano da su pogrešne.

Dok sam živio među američkim urođenicima, nekoliko puta sam svjedočio sličnim ritualima. Indijanci su uzimali halucinogene droge, onda bi sjeli u krug i počeli pjevati i udarati u bubnjeve satima. Nedavno nekoliko ih je grčevito mrmljalo dok su doživljavali mučne vizije. Danas su karizmatske crkve najpopularnije među američkim urođenicima zbog toga što je to tako jednostavan i prirodni prijelaz s njihove stare religije.

Među mnogim afričkim plemenima, kako bi prizvali blagoslov svojih
bogova, ljudi su prinosili na žrtvu kokoš ili kozu i onda plesali oko
vatre nekoliko sati, pjevajući pjesme hipnotičkih ritmova uz udaranje u
bubnjeve. Konačno bi neki od ljudi postali opsjednuti njihovim bogovima
i počeli bi govoriti praznovjernim jezikom. Onda bi lokalni vrač ili
svećenik prevodio poruku. Ovaj ritual se prakticira i danas među vudu
katolicima u zapadnoj Indiji.

Ova paganska praksa je prvo našla svoj put u sjeverno Američke kršćanske crkve ranih 1800. godina. Mnogi od afričkih robova koji su je donijeli u Ameriku i naveli kršćane da je prihvate, sami su bili nesposobni da čitaju Bibliju za sebe. Iako su došli iz raznih afričkih plemena, većina plemena je zadržala običaj "Duhovnog plesa" s mrmljanje osobe "opsjednute duhom".

Robovi su pogrešno povezali ove običaje sa kršćanskim "darom jezika" i počeli uključivati izmijenjeni oblik u svoje sastanke. Ova mahnita služba,
udružena sa glazbom teškog ritma, počinje se širiti isprva samo na
Jugu. Neki su odlazili čak tako daleko da su uzimali u ruke zmije
otrovnice kako bi dokazali da su "u duhu". Ovo je zloupotreba Marka
16,18, gdje se kaže: "zmije će uzimati rukama. Ovo ustvari upućuje na
vrijeme kada je Pavao nehotično zadobio ugriz otrovnice, ali je prošao
neozlijeđen (Djela 28,3-6). Kada ljudi namjerno uzimaju smrtonosne
zmije u ruke da bi pružili dokaz kako imaju Svetog Duha, to je ustvari
iskušavanje Boga.

Nacionalno širenje Pentekostalnog pokreta među Indo-Evropljanima počinje u Los Angelesu na "Apostolic Faith Gospel Mission" na Azusa Street 1906. godine. Vođa je bio crnački bivši propovjednik imenom William Seymour. Od tamo, vođe su nastavili da uobličavaju ovu doktrinu kako bi postala atraktivna i prijatna i ostalim kršćanima.

Oko 1960. godine karizmatski pokret postaje privlačiti sljedbenike iz tradicionalnih denominacija. Otada on nastavlja eksplozivan rast sve do sada i nekoliko miliona karizmatika u pentekostalnim crkvama i katoličkoj crkvi.

Važno je zapaziti istaknutu ulogu koju glazba igra u svim paganskim religijama koje prakticiraju glosolaliju. Krivotvoreni dar jezika je prvo svoje
uporište našao u glavne crkve kroz "krštene" paganskom glazbom i stilom
bogoslužja.

Sotona koristi ovaj plagijat dara jezika, poput trojanskog konja, da uvede neznabožačke oblike bogoslužja u kršćanske crkve sa zastrašujućim stupnjem uspjeha. Sotona želi skrenuti pozornost kršćana sa vjere na osjećaje. Neke od tih karizmatskih crkava idu tako daleko da kažu kako je Biblija staro pismo, dok su poruke koje dolaze kroz dar jezika nova otkrića Duha i stoga pouzdanije.

Tako je pozornica postavljena za sotoninu konačnu izvedbu!

Koncept osobe koja je "ispunjena duhom" i koja pada na tlo, valja se i mrmlja je uvreda na Svetog Duha. Razlog zbog kojeg nam Bog daje Njegovog Duha jeste da obnovi u nama svoj lik, ne da nam ukrade dostojanstvo i samokontrolu.

Na brdu Karmel, neznabožački baalovi proroci su
skakali po oltaru, vrištali i jaukali. Oni su prorokovali i rezali sami
sebe. Suprotno njima, Ilija je tiho kleknuo i molio jednostavnu molitvu
(1 Kraljevima 18,17-46).

"Jer Bog nije Bog nereda, nego reda." (1 Korinćanima 14,33) Ako Bog nije odgovoran, onda tko je?

Ideja da gubimo kontrolu kad primimo Svetog Duha nije dosljedna Pismu.
"Duhovi proroka podložni su prorocima." (1 Korinćanima 14,32)

Postoji još jedan tipičan primjer. Nakon što je Isus spasio opsjednutoga,
izliječeni je čovjek viđen "gdje sjedi do nogu Isusovih, obučen i pri
zdravoj pameti." (Luka 8,35)
Božji poziv je " Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve." (Izaija 1,18) On želi da koristimo naše glave.
Netko može reći: "Kako možeš govoriti ovakve stvari? Ja godinama govorim jezicima i znam da je to od Boga!"

Kao kršćani, nikada ne smijemo temeljiti naše zaključke na tome kako se
osjećamo. Naposljetku, sotona nesumnjivo može proizvesti da se dobro
osjećamo. Svoja vjerovanja moramo temeljiti na pouzdanoj Božjoj riječi.
Moj prijatelj je bio aktivni karizmatik i često je govorio jezicima. Kad je proučavao ove teme, počeo se pitati da li je ovaj "dar" od pravog duha. Tako se iskreno molio i rekao: "Gospode, ako ovo nije Tvoja volja i ako nisam iskusio pravi dar jezika, onda ukloni ovo od mene." Poslije mi je rekao da nakon ovoga dana iskustvo glosolalije se nikada nije vratilo. Iskreni kršćanin bi trebao biti voljan predati svaki dotadašnji pogled i praksu na oltaru Božje volje i napustiti svako prakticiranje koje može biti sumnjivo - bez obzira kako bila popularno, prihvaćeno ili omiljeno među kršćanima. Ima nekih stvari koje su dragocjene među ljudima, ali su odvratne Bogu (Luka 16,15).

Zašto je razumijevanje ove teme govorenja jezicima tako bitno za nas danas? Vjerujem da moderni karizmatski pokret je pretkazan u biblijskom
proročanstvu. Otkrivenje 18. 2.4 kažu: "On povika jakim
glasom: 'Pade, pade veliki Babilon'… Uto čuh drugi glas s neba gdje
govori: 'Iziđite iz nje, moj narode', da ne postanete sudionicima
njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!'"

Moramo se sjetiti da je jedna od glavnih karakteristika starog Babilona i
babilonske kule bila zbrka u jezicima (Postanak 11,7-9). Otkrivenje nam
govori da će u posljednjim danima, Božji narod biti pozvan da izađe iz
Babilona i njegovog zbunjujućeg lažnog religijskog sistema.

"Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta lažnog Proroka
izlaze tri nečista duha kao 'žabe'." (Otkrivenje 16,13) Izraz "iz usta"
predstavlja govor i nemojte previdjeti činjenicu da je glavno oružje
"žabe" njen jezik. Nečisti jezik? Možda nam Bog s ovim nešto želi reći.

Sjetite se da pomutnja u jezicima u Babelu nije bio blagoslov
Duha, nego prokletstvo zbog njihove pobune. Na dan Pedesetnice,
prokletstvo iz Babela je promijenjeno zato da drugi mogu razumjeti
Evanđelje.

Sretao sam ljude koji su mi govorili kako su
kršteni Svetim Duhom jer govore nepoznate jezike, dok su držali
cigaretu u jednoj ruci a limenku piva u drugoj ruci. Da nešto
rašćistimo. Ima nekih osnovnih zahtijeva za primanje ovog dragocjenog
dara Svetog Duha.

Isus je rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete
moje zapovijedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji
će ostati s vama zauvijek: Duha istine." (Ivan 14, 15-17)

"Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju." (Djela 5,32)
Prije nekoliko godina više poznatih evanđelista je zastranilo. Svi su oni
tražili da budu ispunjeni Svetim Duhom i da imaju dar govorenja
jezicima. Ali su živjeli u teškom nemoralu. Na TV su govorili
nepoznatim jezicima, a kad su napustili studio živjeli su sramotnim
životom. Ali nešto nije bilo u redu. Ovi ljudi su me naveli da se
zapitam: "Ako je ovo pravi dar jezika, zašto onda ovi karizmatski
evanđelisti trebaju vojsku prevoditelja da prevode za njih kada putuju
u inozemstvo?"

Zašto Bog daje Duha? "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci." (Djela 1, Bog nam ne daje Duha za mrmljanje, nego kao silu za svjedočenje.
Kako možemo primiti ovaj pravi dar Svetoga Duha? Potpuno predanje Bogu,
opraštanje drugima, poslušnost Bogu i traženje. Luka 11,13 kaže:
"Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre
darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga
mole!"

(Doug Batchelor)

"Sve razotkriveno dolazi po svjetlu k sjaju; jer sve što dođe k sjaju jest svjetlo." (Ef. 5:13)

Svjetla upozorenja

Svijetla se postavljaju na mjestima gdje vreba opasnost.To osobito važi za stijene u moru,koje su pogubne za brodove.Neki grčki brod se prije nekih šest godina razbio o stijenu koja je virila iz mora.Život je izgubilo šezdeset šest osoba - premda je stijena bila zabilježena na zemljovidima i osvijetljena jarkim svijetlom.Stoga nije bilo isprike za taj sudar.Kasnije je istragom utvrđeno da je kapetan broda u vrijeme sudara gledao nogometnu utakmicu na televiziji.
Možemo se zgražati nad takvim nemarom,ali kad je u pitanju gdje će se provesti vječnost,U Nebu ili paklu,mnogi ljudi su jednako tako bezbrižni.Zanemaruju svijetla za upozorenje,koja nam je Bog postavio na našem životnom putu,kako bismo znali ići pravim smjerom.Koja su to svijetla upozorenja koja moramo uzeti u obzir?

1.Savjest.Svi mi vrlo dobro znamo kada učinimo nešto pogrešno; naša nas savjest uznemiruje,pa čak i izjeda.Do toga dolazi zbog djelovanja Svetoga Duha.

2.Sveti Duh.Putem prisutnosti Svetoga Duha na Zemlji ljudi su osvjedočeni u pogledu grijeha,pravednosti i osude.Mogu razlikovati dobro od zla i svjesni su posljedica svojih grešnih djela.

3.Božja Riječ.Biblija nam predstavlja Božji lijek za grijeh; pokajanje i vjeru u Njegovog ljubljenog Sina,koji je zauzeo naše mjesto i podnio osudu koju smo mi zaslužili.

Krizostom je napisao/la:

Tako je pozornica postavljena za sotoninu konačnu izvedbu!

Koncept osobe koja je "ispunjena duhom" i koja pada na tlo, valja se i mrmlja je uvreda na Svetog Duha. Razlog zbog kojeg nam Bog daje Njegovog Duha jeste da obnovi u nama svoj lik, ne da nam ukrade dostojanstvo i samokontrolu.

Na brdu Karmel, neznabožački baalovi proroci su
skakali po oltaru, vrištali i jaukali. Oni su prorokovali i rezali sami
sebe. Suprotno njima, Ilija je tiho kleknuo i molio jednostavnu molitvu
(1 Kraljevima 18,17-46).

"Jer Bog nije Bog nereda, nego reda." (1 Korinćanima 14,33) Ako Bog nije odgovoran, onda tko je?

Ideja da gubimo kontrolu kad primimo Svetog Duha nije dosljedna Pismu.
"Duhovi proroka podložni su prorocima." (1 Korinćanima 14,32)

Postoji još jedan tipičan primjer. Nakon što je Isus spasio opsjednutoga,
izliječeni je čovjek viđen "gdje sjedi do nogu Isusovih, obučen i pri
zdravoj pameti." (Luka 8,35)
Božji poziv je " Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve." (Izaija 1,18) On želi da koristimo naše glave.
Netko može reći: "Kako možeš govoriti ovakve stvari? Ja godinama govorim jezicima i znam da je to od Boga!"

Kao kršćani, nikada ne smijemo temeljiti naše zaključke na tome kako se
osjećamo. Naposljetku, sotona nesumnjivo može proizvesti da se dobro
osjećamo. Svoja vjerovanja moramo temeljiti na pouzdanoj Božjoj riječi.
Moj prijatelj je bio aktivni karizmatik i često je govorio jezicima. Kad je proučavao ove teme, počeo se pitati da li je ovaj "dar" od pravog duha. Tako se iskreno molio i rekao: "Gospode, ako ovo nije Tvoja volja i ako nisam iskusio pravi dar jezika, onda ukloni ovo od mene." Poslije mi je rekao da nakon ovoga dana iskustvo glosolalije se nikada nije vratilo. Iskreni kršćanin bi trebao biti voljan predati svaki dotadašnji pogled i praksu na oltaru Božje volje i napustiti svako prakticiranje koje može biti sumnjivo - bez obzira kako bila popularno, prihvaćeno ili omiljeno među kršćanima. Ima nekih stvari koje su dragocjene među ljudima, ali su odvratne Bogu (Luka 16,15).

Zašto je razumijevanje ove teme govorenja jezicima tako bitno za nas danas? Vjerujem da moderni karizmatski pokret je pretkazan u biblijskom
proročanstvu. Otkrivenje 18. 2.4 kažu: "On povika jakim
glasom: 'Pade, pade veliki Babilon'… Uto čuh drugi glas s neba gdje
govori: 'Iziđite iz nje, moj narode', da ne postanete sudionicima
njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!'"

Moramo se sjetiti da je jedna od glavnih karakteristika starog Babilona i
babilonske kule bila zbrka u jezicima (Postanak 11,7-9). Otkrivenje nam
govori da će u posljednjim danima, Božji narod biti pozvan da izađe iz
Babilona i njegovog zbunjujućeg lažnog religijskog sistema.

"Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta lažnog Proroka
izlaze tri nečista duha kao 'žabe'." (Otkrivenje 16,13) Izraz "iz usta"
predstavlja govor i nemojte previdjeti činjenicu da je glavno oružje
"žabe" njen jezik. Nečisti jezik? Možda nam Bog s ovim nešto želi reći.

Sjetite se da pomutnja u jezicima u Babelu nije bio blagoslov
Duha, nego prokletstvo zbog njihove pobune. Na dan Pedesetnice,
prokletstvo iz Babela je promijenjeno zato da drugi mogu razumjeti
Evanđelje.

Sretao sam ljude koji su mi govorili kako su
kršteni Svetim Duhom jer govore nepoznate jezike, dok su držali
cigaretu u jednoj ruci a limenku piva u drugoj ruci. Da nešto
rašćistimo. Ima nekih osnovnih zahtijeva za primanje ovog dragocjenog
dara Svetog Duha.

Isus je rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete
moje zapovijedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji
će ostati s vama zauvijek: Duha istine." (Ivan 14, 15-17)

"Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju." (Djela 5,32)
Prije nekoliko godina više poznatih evanđelista je zastranilo. Svi su oni
tražili da budu ispunjeni Svetim Duhom i da imaju dar govorenja
jezicima. Ali su živjeli u teškom nemoralu. Na TV su govorili
nepoznatim jezicima, a kad su napustili studio živjeli su sramotnim
životom. Ali nešto nije bilo u redu. Ovi ljudi su me naveli da se
zapitam: "Ako je ovo pravi dar jezika, zašto onda ovi karizmatski
evanđelisti trebaju vojsku prevoditelja da prevode za njih kada putuju
u inozemstvo?"

Zašto Bog daje Duha? "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci." (Djela 1, Bog nam ne daje Duha za mrmljanje, nego kao silu za svjedočenje.
Kako možemo primiti ovaj pravi dar Svetoga Duha? Potpuno predanje Bogu,
opraštanje drugima, poslušnost Bogu i traženje. Luka 11,13 kaže:
"Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre
darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga
mole!"

(Doug Batchelor)

dar jezika je i meni čudan , da ne kažem sumnjiv ili u najmanju ruku beskoristan
šta znači govoriti nerazumnim jezicima koji nnitko ne razumije
u Djelima se spominje govor jezika, ali on se po meni , odnosi na govor stranih jezika nerazumljiv tadašnjim izraelcima-palestincima

za počivanje u duhu se NIMALO ne slažem sa tobom
osobno sam vidio počivanje u duhu više puta i nikada nije bilo ovako kakvim si ga ti opisao
nikakvo trzanje, čudan govor isl, uvijek totalni mir, neki su se ljudi i lagano osmijehivali , kao da doživljavajku ili vide nešto lijepo , pa se lagano smiju ili se vidi da im je lijepo
gledao sam i film vassule ryden , gdje ljudi isto pod njenom molitvom padaju u duhu i počivaju
isto tako mirnoća , bez cirkusa isl

pojasni malo kod kojih zajednica si vidio "divljije" manifestacije