Propovijedi

U zamci jezika

Legenda kaže da kada su Grci bili nemoćni osvojiti grad Troju, čak i poslije 10-godišnje opsade, naposljetku su pribjegli lukavoj strategiji. Grčka vojska se pretvarala da su otplovili od grada Troje, dok su na obali ostavili ogromnog drvenog konja, što je očito trebao biti dar trojancima za pobjedu. Kako god, u ovom poklonu se skrivalo nekoliko grčkih vojnika. Sinon, grčki špijun, u samom gradu Troji je nagovorio trojance da drvenog konja dovuku unutar gradskih zidina jer će to učiniti sam grad nepobjedivim. Te noći, Sinon je pustio Grke koji su se skrivali u drvenom konju. Nakon što su ubili trojanske stražare, otvorili su kapije kako bi ostali grčki vojnici mogli ući u grad. Tako je grad Troja osvojen i spaljen.


Poklon od neprijatelja može biti vrlo smrtonosan. Podzemlje je uspješno likvidiralo mnoge osobe pomoću prekrasno upakovane bombe u obliku poklona koji je eksplodirao čim je bio otvoren. Danas sotona koristi krivotvorene darove Duha - paganski oblik govorenja jezicima - da si olakša ulazak u Božju crkvu i uništi je iznutra.

Kratko nakon što sam postao kršćanin, došao sam u Los Angeles u posjetu svojoj majci. Otprilike na pola puta do odredišta, stala je da me poveze jedna sredovječna žena koja je pripadala Pentekostalnoj crkvi. Vrlo rado je slušala o mojoj nedavnoj promjeni. Tijekom vožnje je upitala: "Jesi li već primio Svetog Duha?"

Malo sam bio iznenađen njenim pitanjem, jer me to još nitko prije nije pitao. "Pa, mislim da jesam," polako sam odgovorio. "Naravno da osjećam Božji Duh u mom životu. Gospod mi je pomogao u tako mnogo promjena, kao što su ostavljanje droga, krađa, laganja, proklinjanja i mnogih drugih."

"Ne, nisam to mislila," odgovorila je pomalo frustrirana. "Jesi li primio krštenje Svetim Duhom? Da li govoriš jezike?"

Bilo mi je čudno da ju je više zanimalo da li sam doživio ushićenje, nego što ju je zanimala činjenica da sam pobijedio grijehe koji su me dugo držali zarobljenog .

Ova žena je bila uvjerena da sam propustio osnovni element kršćanskog iskustva. Ne želeći propustiti nešto tako važno, počeo sam duboko proučavati ovu kontroverznu temu. Prvih nekoliko crkava koje sam posjetio su sve bile karizmatičke, što znači da su vjerovali u govorenje ekstatičnim jezicima - iskustvo često opisivano kao glosolalija. Većina mojih prijatelja iz grupe za proučavanje Biblije su "govorili jezicima", tako da su informacije koje dijelim dobivene iz prve ruke i iz godina istraživanja.

Želeći da ukažem na neke nepopularne činjenice u ovom razmišljanju, moram na početku kazati da iako se ne slažem sa nekim učenjima moje braće i sestara karizmatika, vjerujem da Bog ima tisuće djece među njima. Isto sam tako prepoznao da i među samim karizmaticima ima velikih razlika u interpretaciji govorenja jezicima, tako da vas molim da mi oprostite ako ponekad generaliziram. Ja ovdje ne napadam ljude, nego pogreške. Ta istina koja nas ponekad može zaboljeti, također nam obećava da će nas i osloboditi (Ivan 8,32).


Bog nam je sve darove Duha dao kako bi ispunio praktične potrebe. Kakva je potreba za darom jezika?

Isus je rekao svojim sljedbenicima: "Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Matej28,19). Ova zapovijed sadrži jedan problem. Kako apostoli mogu ići propovijedati po cijelom svijetu kada govore samo jedan ili dva jezika? Na kraju krajeva, Isusovi učenici su bili bistri, iako većina od njih nije imala posebno obrazovanje. Kako bi mogli ispuniti veliki nalog, On im je obećao dati jedinstveni dar Svetoga Duha. To je čudesna, natprirodna sposobnost govorenja stranog jezika kojeg prije nisu znali u svrhu širenja Evanđelja.

"A znaci onima koji vjeruju bit će ovi:… govorit će novim jezicima." (Marko 16,17, DK)

Činjenica je da je Isus rekao kako će govorenje ovim novim jezicima biti "znak" koji će indicirati da ova sposobnost nije došla kao rezultat normalnog učenja. Više je to bio iznenadni dar da se tečno propovijeda na prethodno nepoznatom jeziku.

Zadnja promjena: Krizostom; pon 28 tra 2008, 15:59; ukupno mijenjano 1 put.

Postoje tri stvarna primjera govorenja jezicima zabilježena u Bibliji (Djela 2. 10. i 19.) Ako pogledamo u ova tri slučaja, sigurno ćemo dobiti jasniju sliku o ovom kontraverznom daru.

"Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore." (Djela 2,1-4)

Vatra je simbol moći. Bog je poslao ovaj dar u obliku vatrenih jezika tako da oni mogu znati da će On ojačati njihove slabe jezike na isti način kao što je osnažio Mojsija da ide pred faraona (Izlazak 4,10-12) i dotaknuo Izaijine usne ugljenom sa nebeskog oltara (Izaija 6,6.7).

Zašto je Gospod čekao do Pedesetnice da pošalje ovaj dar? Djela 2,5-11 postavljaju pozornicu: "Tada su boravili u Jeruzalemu pobožni Židovi koji su došli od svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: 'Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinskim jezikom?... Svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.'"

Pedesetnica je židovski blagdan koji je padao 50 dana nakon Pashe. Vjerni Židovi su dolazili iz cijelog Rimskog kraljevstva u Jeruzalem. Bog je izabrao ovu priliku za darivanje dara jezika učenicima tako da oni mogu govoriti pridošlim Židovima na njihovim materinskim jezicima. Najmanje 15 različitih jezičnih grupa su bile predstavljene među narodom toga dana (Djela 2,9-11). Kao rezultat, tisuće od tih posjetitelja su preobraćeni. Nakon Pedesetnice, oni su se vratili, noseći svoju novu vjeru svojim domovima u raznim zemljama.

Iz ovog primjera je jasno da je dar jezika dan za prenošenje Evanđelja na različite postojeće jezike u svijetu.

Neki pogrešno predstavljaju da je čudo na dan Pedesetnice dar slušanja i razumijevanja različitih jezika. Ovo nije dar slušanja dan slušateljima, nego dar Duha dan da osposobi vjernike da govore (Djela 2,4). On nije nazvan "dar ušiju" za slušatelje, nego "dar jezika" za govornike. Osim toga, znak nije bio u obliku vatrenih ušiju koji su se spustili na slušatelje, nego vatreni jezici na govornike.

Isto tako je ponekad predlagano da je dar jezika ustvari "nebeski jezik" koji je jedino razumljiv Bogu ili onima koji imaju dar interpretacije. Biblija je jasna u Djelima 2 da su i učenici i oni koji su slušali razumjeli što je bilo govoreno -"veličanstvena djela Božja." (11. stih).

Hajdemo sada pogledati drugi primjer, kada Petar propovijeda Korneliju i njegovim ukućanima. "Još dok je Petar to govorio, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. Svi obrezani vjernici koji su dopratili Petra bijahu vrlo iznenađeni što se i na pohane izlio dar – Duh Sveti. Jer ih čuše gdje govore (tuđim) jezicima i slave Boga." (Djela 10, 44 - 46).

Djela 10,1 nam govore da je Kornelije bio Talijan, dok je Petar bio Židov i govorio je aramejskim. Povijest nam isto tako govori da su sluge u rimskim kućama mogli biti iz bilo kojeg djela svijeta. Zbog toga što su postojale očite jezične barijere na tom sastanku, Petar je počeo da govori preko prevoditelja. Ali kada se Sveti Duh spustio na Kornelija i njegove ukućane, onda su Židovi koji su bili s Petrom mogli razumjeti neznabošce kako govore na jezicima koji nisu njihovi materinski jezici. Zabilježeno je da su Židovi slušali njih i "veličali Boga" na tim jezicima. Kada je kasnije iznosio ovo iskustvo vođama crkve, Petar je rekao: "Siđe na njih Duh Sveti kao i na nas u početku." (Djela 11,15)

Petar nam ovdje izričito govori da su Kornelije i njegova obitelj primili isti dar jezika na isti način kao što su ga primili i učenici na Pedesetnicu. Drugim riječima, oni su govorili jezicima koje ranije nisu znali na način koji se može razumjeti.

Treći i konačni primjer govorenja jezicima je kada Pavao propovijeda dvanaestorici efeških učenika. Djela 19,6 bilježe: "I kad Pavao na njih položi ruke, siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu govoriti tuđim jezicima i proricati." (Djela 19,6)

Pavao je bio najobrazovaniji, najviše je putovao od apostola i govorio je mnoge jezike (1 Korinćanima 14,18). Kad je Sveti Duh došao na te Efežane, Pavao je prepoznao da oni prorokuju ili propovijedaju na novim jezicima. Najvjerojatnije su oni govorili jezicima koji su korišteni u Rimskom kraljevstvu, jer bi to bilo najpraktičnije za širenje Evanđelja. Luka ne kaže da su oni primili dar jezika različit od prva dva primjera, tako da trebamo pretpostaviti da je to ista vrsta dara koji je dan na Pedesetnicu.

Jedino je onda dar jezika povezan sa izlijevanjem Svetoga Duha kad su ljudi različitih jezičnih skupina bili skupljeni zajedno, stvarajući tako komunikacijske prepreke.

Zapazimo da u Djelima 4 imamo ponovljeno iskustvo iz 2. poglavlja. Mjesto se zatreslo i oni su bili ispunjeni Svetim Duhom, ali pošto nije bilo stranaca dar jezika je izostao. Djela 4,31 kažu: "Dok su molili, potrese se mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju."

Svrha krštenja Svetim Duhom nije mumljanje ili blebetanje nerazumljivim zvukovima, nego dobivanje sile za propovijedanje. Zbog toga je Isus rekao: "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Djela 1,


Od 14 novozavjetnih knjiga koje je napisao Pavao, 1. Korinćanima je jedina u kojoj se on bavi pitanjem dara jezika. Korintska crkva je očito imala specifičan, privremeni problem jer Pavlova druga Poslanica Korintu ne spominje više ovu temu.

Drevni grad Korint je bio poznat po svoje dvije međunarodne morske luke. Zbog toga što je korintska crkva bila sastavljena od osoba različitih nacionalnosti, služba u njoj je često bila kaotična i zbunjujuća. Evidentno je da su se neki vjernici molili, svjedočili ili govorili jezicima koji su bili nepoznati ostalima. Zbog toga im je Pavao naložio da ako netko govori jezikom nerazumljivim većini, oni trebaju šutjeti osim ako nije bilo nekoga da prevede (1 Korinćanima 14,28). Drugim riječima, nije pristojno govoriti jezikom koji tvoji slušatelji ne mogu razumjeti. Pročitajmo ovu jasnu izjavu apostola. "A sad, braćo, da dođem k vama te vam govorim tuđim jezicima, što ću vam koristiti ako vam svojim govorom ne saopćavam ni objave, ni znanja, ni proroštva, ni pouke? Ako neživa glazbala – svirala ili citra – jasno ne daju glasove, kako će se spoznati što izvodi svirala ili citra? Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu? Tako i vi. Ako govoreći tuđim jezikom ne govorite razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar… Ali u Crkvi više volim reći pet riječi svojim naravnim umom da i druge poučim, nego bezbroj riječi u tuđem jeziku… Ako se govori tuđim jezikom, neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu, a jedan neka tumači! Ako li nema tumača, neka (obdareni tuđim jezikom) šuti u crkvi; neka govori sam sebi i Bogu." (1 Korinćanima 14, 6-9.19.27.28)

Stvarno je iznenađujuće da neki ljudi uzimaju ovaj odlomak i koriste ga kao opravdanje za mrmljanje tijekom bogoslužja. Dosljedna Pavlova poruka kroz cijelu Bibliju je potpuno suprotna ovakvom stavu. U 1. Timoteju 6,20, on posebno napominje: "kloni se svjetovnih i ispraznih govora." I u 2 Timoteju 2,16, Pavao ponavlja ovaj savjet: "A svjetovne i šuplje govore izbjegavaj, jer će oni koji se njima bave tonuti u sve veću bezbožnost." Drugim riječima, prava svrha dara govorenja je da prenese tvoje misli. Ako oni koji su nazočni ne razumiju tvoje priopćavanje, onda šuti.


Mnogi od mojih karizmatskih prijatelja će se složiti da je jezik spomenut u Djelima apostolskim normalan jezik kojim se govori u svijetu. Ali odmah dodaju da postoji i drugi dar - jezik nebeske molitve. Ovaj dar, kažu oni, je da izrazi "neizrecivo uzdisanje" Duha (Rimljanima 8,26) Svrha je, po njihovim tvrdnjama, da sotona ne može razumjeti naše molitve. Ali mi ni na jednom mjestu ne nalazimo poziv da sakrivamo naše molitve od đavola. On drhti kada čuje kršćane kako se mole!

Ovo učenje o jeziku molitve je uglavnom temeljena na 1 Korinćanima 14,14, gdje Pavao kaže: "Ako se u molitvi služim tuđim jezikom, moj duh moli, ali moj um nema od toga koristi."

Oni ovo interpretiraju da kad se Pavao molio u Duhu, on je koristio "nebeski jezik" i ni on sam nije znao što moli. Ova teorija pobuđuje jedno pitanje. Kako će molitelj onda uopće znati da li je njegova molitva uslišena?

Što je Pavao stvarno rekao u 1 Korinćanima 14,14? Problem u razumijevanju ovog teksta dolazi u velikoj mjeri od nezgodnog prijevoda. Dopustite mi da preformuliram ovaj tekst na moderan jezik: "Ako se ja molim jezikom koji oni oko mene ne razumiju, ja se mogu moliti u Duhu, ali moje misli će biti beskorisne za one koji slušaju." Pavao je kategoričan da ako se molimo na glas, trebali bi se moliti tako da nas drugi razumiju, ili inače šutjeti. Zapazite sljedećih nekoliko tekstova: "Dakle, što slijedi? Molit ću duhom, ali molit ću i umom, pjevat ću hvale duhom, ali pjevat ću ih i umom. Jer inače kako će neupućeni, ako ti zahvaljuješ (samo) duhom, reći 'Amen' na tvoju zahvalu, kad ne zna što govoriš?" Prema ovom tekstu, koji je problem sa razumijevanjem? Riječ je o slušatelju a ne o govorniku, kao što se to često misli. Ako si se nekad molio s nekim tko se molio na jeziku koji je bio nerazumljiv za tebe, onda znaš što je Pavao mislio kad je rekao da je pomalo teško reći "Amen" ("neka tako bude") na kraju molitve. Bez prevodioca, ti uopće ne bi znao s čime si se suglasio. Može se lako desiti da si tražio blagoslov od sotone.

Očigledno da je prema kontekstu 1 Korinćanima 14, svrha govorenja stranim jezicima da prenosi Evanđelje i tako izgrađuje crkvu. Ako slušatelji ne razumiju jezik kojim se govori, oni ne mogu biti poučavani. Prema tome, ako nema prevoditelja, govornik jednostavno govori u zrak i jedini koji znaju što je rečenu su Bog i sam govornik osobno. Ovo je jasno značenje često puta pogrešno tumačenog 2. stiha: "Jer, koji govori tuđim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu; nitko ga, naime, ne razumije; duhom govori tajanstvene stvari."

Pavle opet naglašava da jezici koji se govore moraju biti razumljivi slušateljima. "Tako i vi: ako govorite tuđim jezikom ne govorite razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar." "Ako li nema tumača, neka (obdareni tuđim jezikom) šuti u crkvi; neka govori sam sebi i Bogu." (stihovi 9.26) Jasno, prava svrha govorenja jezicima je da skrši jezične barijere i da prenosi Evanđelje!

Netko će možda upitati: "Nije li Pavao rekao da on govori anđeoskim jezikom?"

Ne. Pavao je rekao: "Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio…" (1 Korinćanima 13,1) On ne kaže da ih govori. Isto tako, Pavao isto tako kaže u 2. stihu: "Kad bih imao puninu vjere ..." On nije imao puninu vjere. U 3. stihu dodaje: "Kad bih tijelo svoje predao da se sažeže…" Pavlu je odrubljena glava, a nije bio spaljen. Prema tome, možemo vidjeti da Pavao ovdje koristi riječ "kad bih imao" a ne "imam"


Vjerujem da su svi darovi Duha, uključujući i pravi dar jezika, potrebni i dostupni crkvi danas. Ali, Pismo nas uči da su neki darovi važniji od drugih i da bi se trebali fokusirati na one najvažnije."Čeznite za većim darovima." (1 Korinćanima 12,31)

Zapravo, kad Biblija nabraja duhovne darove, dar jezika je obično na dnu tog popisa. "I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravljanja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika." (1 Korinćanima 12,28) "Onaj koji prorokuje nadvisuje onoga koji govori tuđim jezicima." (1 Korinćanima 14,5)

Ali neki karizmatski govornici preokreću listu naopako i daju daru jezika primarni naglasak u njihovim porukama. Prema njima, kršćani koji nemaju dar govorenja jezicima su drugorazredni građani. Ali Pavao jasno kaže da su različiti darovi dani različitim osobama, i od nikog se ne očekuje da ima sve darove. On pita u 1 Korinćanima 12,29.30: "Zar da svi budu apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi mogu imati darove ozdravljanja? Zar svi mogu govoriti jezike? Zar ih svi mogu tumačiti?" Odgovor je očito NE!

Biblija kaže "Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." (Galaćanima 5,22) Ali postoje neki propovjednici koji nas žele uvjeriti da je plod Duha govorenje jezicima i da svaka osoba koja je ispunjena Duhom ima ovaj dar. Ima više od 50 primjera u Bibliji gdje je Bog ispunio svoje ljude sa Duhom, ali je samo tri puta govorenje jezicima povezano sa ovim iskustvom.

Osim toga, Isus je naš primjer. On je bio ispunjen sa Svetim Duhom, ali nikada nije govorio stranim jezicima. Ivan Krstitelj je "napunjen Duhom Svetim još u majčinoj utrobi" (Luka 1,15), ali nigdje nije zabilježeno da je on imao dar govorenja nepoznatim jezicima.

Od 27 novozavjetnih knjiga, samo tri sadrže reference na dar jezika. Od 39 biblijskih autora, samo trojica - Luka, Pavao i Marko - spominju temu govorenja jezicima. Drugim riječima, mi trebamo naglašavati ono što je i Bog naglašavao.


Pravi dar jezika je snažno oruđe za proklamiranje Evanđelja. Ali zapamtite, sotona ima krivotvorinu za svaku Božju istinu.

Glosolalija je riječ koja se često koristi da opiše popularno iskustvo koje se nalazi u većini karizmatskih crkava. Ona je definirana kao "izmišljen i nerazumljiv govor koji je obično povezan sa stanjem ekstaze ili izvjesnim sindromima šizofrenije." (American Heritage Dictionary)

Prema bilo kojoj definiciji, nepovezani zvukovi glosolalije nisu jezik.

Vjerujte mi, ovu praksu sam vidio mnogo puta. U jednoj karizmatskoj crkvi u koju sam dolazio, pastor i njegova žena su bili "jezična ekipa". Svakog tjedna, usred pastorove propovijedi, njegova žena bi skočila na noge, podigla svoje ruke u zrak i napravila ushićeni ispad. Ali uvijek je govorila istu stvar: "Handa kala shami, handa kala shami, handa kala shami... ." Ponovno i ponovno. Ovo mi je odmah postalo sumnjivo jer je Isus rekao: "Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišeni zbog svoga nabrajanja." (Matej 6,7)

Svaki puta kada se ovo događalo, pastor bi prekidao propovijed i nudio dvosmisleni prijevod ove nazovi poruke. Obično je počinjao: "Ovo kaže Gospod." I mada je uvijek ponavljala riječi "handa kala shami", pastorovo nejasno tumačenje je uvijek bilo drugačije a ponekad i do tri puta duže od samog ženinog ponavljanja. Uvijek sam se čudio, ako je ovo Božja poruka, zašto nam je ne da na engleskom jeziku.

Zadnja promjena: Krizostom; pon 28 tra 2008, 16:15; ukupno mijenjano 1 put.

Ova moderna manifestacija govorenja jezicima nema svoje korijene u Bibliji, nego u drevnim paganskim spiritističkim ritualima. U 6. stoljeću prije Krista, proročište u Delfima se nalazilo u hramu koji je izgrađen blizu podnožja brda Parnas. Delfi su bili posvećeni bogu Dionizu koji je povezan sa vinom, plodnošću i senzualnim plesovima, i sa devet Muza, zaštitnicama boginje glazbe.

Dok je živa glazba svirala, glavna svećenica imenom Pitia je udisala omamljujuće pare, padala u trans i započinjala nejasno govoriti. Čudno zvukovi njenog mumljanja su nakon toga tumačeni od svećenika, koji je obično govorio u stihovima. Njeno ushićenje je pripisivano kao riječi Apolona, ali njene poruke su bile toliko dvosmislene da je malokad moglo biti dokazano da su pogrešne.

Dok sam živio među američkim urođenicima, nekoliko puta sam svjedočio sličnim ritualima. Indijanci su uzimali halucinogene droge, onda bi sjeli u krug i počeli pjevati i udarati u bubnjeve satima. Nedavno nekoliko ih je grčevito mrmljalo dok su doživljavali mučne vizije. Danas su karizmatske crkve najpopularnije među američkim urođenicima zbog toga što je to tako jednostavan i prirodni prijelaz s njihove stare religije.

Među mnogim afričkim plemenima, kako bi prizvali blagoslov svojih bogova, ljudi su prinosili na žrtvu kokoš ili kozu i onda plesali oko vatre nekoliko sati, pjevajući pjesme hipnotičkih ritmova uz udaranje u bubnjeve. Konačno bi neki od ljudi postali opsjednuti njihovim bogovima i počeli bi govoriti praznovjernim jezikom. Onda bi lokalni vrač ili svećenik prevodio poruku. Ovaj ritual se prakticira i danas među vudu katolicima u zapadnoj Indiji.

Ova paganska praksa je prvo našla svoj put u sjeverno Američke kršćanske crkve ranih 1800. godina. Mnogi od afričkih robova koji su je donijeli u Ameriku i naveli kršćane da je prihvate, sami su bili nesposobni da čitaju Bibliju za sebe. Iako su došli iz raznih afričkih plemena, većina plemena je zadržala običaj "Duhovnog plesa" s mrmljanje osobe "opsjednute duhom".

Robovi su pogrešno povezali ove običaje sa kršćanskim "darom jezika" i počeli uključivati izmijenjeni oblik u svoje sastanke. Ova mahnita služba, udružena sa glazbom teškog ritma, počinje se širiti isprva samo na Jugu. Neki su odlazili čak tako daleko da su uzimali u ruke zmije otrovnice kako bi dokazali da su "u duhu". Ovo je zloupotreba Marka 16,18, gdje se kaže: "zmije će uzimati rukama. Ovo ustvari upućuje na vrijeme kada je Pavao nehotično zadobio ugriz otrovnice, ali je prošao neozlijeđen (Djela 28,3-6). Kada ljudi namjerno uzimaju smrtonosne zmije u ruke da bi pružili dokaz kako imaju Svetog Duha, to je ustvari iskušavanje Boga.

Nacionalno širenje Pentekostalnog pokreta među Indo-Evropljanima počinje u Los Angelesu na "Apostolic Faith Gospel Mission" na Azusa Street 1906. godine. Vođa je bio crnački bivši propovjednik imenom William Seymour. Od tamo, vođe su nastavili da uobličavaju ovu doktrinu kako bi postala atraktivna i prijatna i ostalim kršćanima.

Oko 1960. godine karizmatski pokret postaje privlačiti sljedbenike iz tradicionalnih denominacija. Otada on nastavlja eksplozivan rast sve do sada i nekoliko miliona karizmatika u pentekostalnim crkvama i katoličkoj crkvi.

Važno je zapaziti istaknutu ulogu koju glazba igra u svim paganskim religijama koje prakticiraju glosolaliju. Krivotvoreni dar jezika je prvo svoje uporište našao u glavne crkve kroz "krštene" paganskom glazbom i stilom bogoslužja.

Sotona koristi ovaj plagijat dara jezika, poput trojanskog konja, da uvede neznabožačke oblike bogoslužja u kršćanske crkve sa zastrašujućim stupnjem uspjeha. Sotona želi skrenuti pozornost kršćana sa vjere na osjećaje. Neke od tih karizmatskih crkava idu tako daleko da kažu kako je Biblija staro pismo, dok su poruke koje dolaze kroz dar jezika nova otkrića Duha i stoga pouzdanije.

Tako je pozornica postavljena za sotoninu konačnu izvedbu!


Koncept osobe koja je "ispunjena duhom" i koja pada na tlo, valja se i mrmlja je uvreda na Svetog Duha. Razlog zbog kojeg nam Bog daje Njegovog Duha jeste da obnovi u nama svoj lik, ne da nam ukrade dostojanstvo i samokontrolu.

Na brdu Karmel, neznabožački baalovi proroci su skakali po oltaru, vrištali i jaukali. Oni su prorokovali i rezali sami sebe. Suprotno njima, Ilija je tiho kleknuo i molio jednostavnu molitvu (1 Kraljevima 18,17-46).

"Jer Bog nije Bog nereda, nego reda." (1 Korinćanima 14,33) Ako Bog nije odgovoran, onda tko je?

Ideja da gubimo kontrolu kad primimo Svetog Duha nije dosljedna Pismu. "Duhovi proroka podložni su prorocima." (1 Korinćanima 14,32)

Postoji još jedan tipičan primjer. Nakon što je Isus spasio opsjednutoga, izliječeni je čovjek viđen "gdje sjedi do nogu Isusovih, obučen i pri zdravoj pameti." (Luka 8,35)

Zadnja promjena: Krizostom; pon 28 tra 2008, 16:14; ukupno mijenjano 1 put.

Božji poziv je " Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve." (Izaija 1,18) On želi da koristimo naše glave.

Netko može reći: "Kako možeš govoriti ovakve stvari? Ja godinama govorim jezicima i znam da je to od Boga!"

Kao kršćani, nikada ne smijemo temeljiti naše zaključke na tome kako se osjećamo. Naposljetku, sotona nesumnjivo može proizvesti da se dobro osjećamo. Svoja vjerovanja moramo temeljiti na pouzdanoj Božjoj riječi.

Moj prijatelj je bio aktivni karizmatik i često je govorio jezicima. Kad je proučavao ove teme, počeo se pitati da li je ovaj "dar" od pravog duha. Tako se iskreno molio i rekao: "Gospode, ako ovo nije Tvoja volja i ako nisam iskusio pravi dar jezika, onda ukloni ovo od mene." Poslije mi je rekao da nakon ovoga dana iskustvo glosolalije se nikada nije vratilo. Iskreni kršćanin bi trebao biti voljan predati svaki dotadašnji pogled i praksu na oltaru Božje volje i napustiti svako prakticiranje koje može biti sumnjivo - bez obzira kako bila popularno, prihvaćeno ili omiljeno među kršćanima. Ima nekih stvari koje su dragocjene među ljudima, ali su odvratne Bogu (Luka 16,15).


Zašto je razumijevanje ove teme govorenja jezicima tako bitno za nas danas? Vjerujem da moderni karizmatski pokret je pretkazan u biblijskom proročanstvu.

Otkrivenje 18. 2.4 kažu: "On povika jakim glasom: 'Pade, pade veliki Babilon'… Uto čuh drugi glas s neba gdje govori: 'Iziđite iz nje, moj narode', da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!'"

Moramo se sjetiti da je jedna od glavnih karakteristika starog Babilona i babilonske kule bila zbrka u jezicima (Postanak 11,7-9). Otkrivenje nam govori da će u posljednjim danima, Božji narod biti pozvan da izađe iz Babilona i njegovog zbunjujućeg lažnog religijskog sistema.

"Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta lažnog Proroka izlaze tri nečista duha kao 'žabe'." (Otkrivenje 16,13) Izraz "iz usta" predstavlja govor i nemojte previdjeti činjenicu da je glavno oružje "žabe" njen jezik. Nečisti jezik? Možda nam Bog s ovim nešto želi reći.

Sjetite se da pomutnja u jezicima u Babelu nije bio blagoslov Duha, nego prokletstvo zbog njihove pobune. Na dan Pedesetnice, prokletstvo iz Babela je promijenjeno zato da drugi mogu razumjeti Evanđelje.


Sretao sam ljude koji su mi govorili kako su kršteni Svetim Duhom jer govore nepoznate jezike, dok su držali cigaretu u jednoj ruci a limenku piva u drugoj ruci. Da nešto rašćistimo. Ima nekih osnovnih zahtijeva za primanje ovog dragocjenog dara Svetog Duha.

Isus je rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine." (Ivan 14, 15-17)

"Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju." (Djela 5,32)

Prije nekoliko godina više poznatih evanđelista je zastranilo. Svi su oni tražili da budu ispunjeni Svetim Duhom i da imaju dar govorenja jezicima. Ali su živjeli u teškom nemoralu. Na TV su govorili nepoznatim jezicima, a kad su napustili studio živjeli su sramotnim životom. Ali nešto nije bilo u redu. Ovi ljudi su me naveli da se zapitam: "Ako je ovo pravi dar jezika, zašto onda ovi karizmatski evanđelisti trebaju vojsku prevoditelja da prevode za njih kada putuju u inozemstvo?"

Zašto Bog daje Duha? "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci." (Djela 1, Bog nam ne daje Duha za mrmljanje, nego kao silu za svjedočenje.

Kako možemo primiti ovaj pravi dar Svetoga Duha? Potpuno predanje Bogu, opraštanje drugima, poslušnost Bogu i traženje. Luka 11,13 kaže: "Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!"

(Doug Batchelor)

Jer videše oči moje Spasenje tvoje!

"Daleko ili blizu?

Zavisi koga pitate. Mnogi vernici danas veruju da živimo u vremenu kada će se Isus Hrist Gospod i Kralj vratiti na zemlju.
Mnogi veruju i znaju da živimo u poslednjim danima.
I to nije mali broj ljudi.
Zadnja su vremena, vidimo po svim znacima oko sebe. Izrael je u svojoj
zemlji, ponovo je nacija, smokva je pustila svoje zametke.
Proroštvo Isusa Hrista je ispunjeno.
A tada je On rekao: podignite vaše glave, jer se približilo vaše spasenje.

I zaista dolazak Gospodnji je blizu.
Ali koji je način na koji ga mi čekamo?
Da li je to baš sasvim svejedno?

U dane Njegovog prvog dolaska mnogi su ga propustili, pa ipak On je došao, bio sa nama Emanuel Bog u telu je hodao ovom zemljom.
O Njemu su se ispredale pricče, o Njemu su se vodile žustre polemike,
Njega su na kraju osudili i razapeli. I teško je reći kada se ispunilo
Pismo o Njegovom dolasku. On je rodjen i živeo je medju narodom 30
godina a da je svega nekoliko ljudi znalo da je Spasitelj rodjen u
svetu.

Onda je došlo vreme da bude predstavljen Izraelu i da počne sa svojom
službom. Izazeći iz reke Jordana izašao je ispunjen Svetim Duhom i
služba je mogla početi.
Pa i tada veoma mali broj ljudi je bio istinski veran i odan. Samo njih
nekolicina su verovali. Ostali su isli tražeći da im ispuni neku
fizičku potrebu, ozdravljenje ili slično, da ih nahrani, ali u Njemu
nisu prepoznali Mesiju.

Pa ipak mnogo godina, tri decenije pre Njegovog krštenja, neko je znao
da je Spasitelj došao na zemlju. Bio je to Simeon za koga Biblija kaže
da je bio pravedan i pobožan čovek i da je čekao utehu za Izrael.
Da , bio je stari pobožan čovek, koji je ČEKAO NA UTEHU, ČEKAO NA MESIJU I KADA JE BOG VIDEO SA KOLIKO ČEŽNJE U SRCU ČEKA SPASITELJA DAO MU JE OBEĆANJE DA NEĆE VIDETI SMRT DOK NE BUDE VIDEO SPASITELJA!

I onda jednog dana Spasitelja su doneli u hram da bi ispunili zakon i
prineli žrtvu i prvorodjenca te porodice posvetili i predali Gospodu.

I tada toga trenutka Pismo kaže da je Duh Sveti pokrenuo Simeona i doveo ga do samog Isusa koga je uzeo u naručje i blagoslovio.
I REKAO JE TE VELIKE REČI SADA SA MIROM OTPUŠTAS SLUGU SVOGA PO REČI TVOJOJ JER VIDEŠE OČI MOJE SPASENJE TVOJE!

Bilo je to najizvanrednije čudo, upravo vodjen korak po korak Milošću svemoguceg Boga sve dok nije uzeo dete u svoje naručje.

I tada je mogao da počine. Nije doživeo dane velike službe Sina
Božijeg, nije video ništa od tih velikih dana otišao je u Božiju
prisutnost ne dugo posle toga slavnog dana kada je blagoslovio svojim
usnama Mesiju.

Veoma lepa priča i veoma poučna, Duh Sveti će dozvoliti ljudima da
vide Hrista ako ga čekaju i ako imaju srce koje mu je odano.
Cela priča o drugom Hristovom dolasku počela je sa probudjenjem adventističke crkve i njihovim naučavanjem.
Kakvo god da ono je i koliko god da je teološki sporno, ostaje
činjenica da su ljudi koji su sredinom 19 veka čekali na Gospoda bili
prvi ljudi koji su primili otkivenje o tome da se Gospodnji dolazak
približio.

A danas?

Ako je to tada bilo blizu gde smo sada?
Od Malahije zadnjeg proroka do dolaska Gospodnjeg prošlo je puno vremena 400 godina i to se jednostavno odužilo.
Izgledalo je da će Njegov Dolazak biti u nekoj dalekoj nama nedostižnoj budućnosti.
A onda je On došao.
A onaj koji je imao ispravno srce je to znao, BIO JE VODJEN KA NJEMU!
Ostali koji su živeli prosečan život to nisu znali.

Danas smo mi pred vratima i znam samo jedno, moje i vaše srce mora biti
onoliko ispunjeno čežnjom da bi i vi i ja jednog dana rekli, DANAS OČI
MOJE VIDEŠE SPASENJE TVOJE! AKO IMAMO SRCE KAO TAJ STARI DRAGI VERNIK
DUH SVETI ĆE I NAS VODITI DO HRISTA, MA KOLIKO TO IZLGEDALO NEMOGUĆE
BIĆE UČINJENO!

DA BI MOJE OČI VIDELE TVOJE SPASENJE!"

(D.D.)

Zadnja promjena: stefani; sub 05 ruj 2009, 17:38; ukupno mijenjano 1 put.

"Sećanja koja su ih načinila bezbožnicima


Share


Sećanja.
Ima toliko lepih dana i lepih vremena u našim životima kojima se
radujemo. Pa ipak kao ljudi koji nisu u večnosti mi smo osudjeni na
prolaznost. Vreme prolazi a dogadjaji koje smo proživeli postaju naše
uspomene.
Sećanja.

Svako od nas ima sećanje i svoje lične uspomene.
A kada bi pogledali na sećanja iz duhovnog ugla zaključili bi nešto a možda i nešto naučili iz svega toga.
Izrael je bio nacija koja je bila u Egiptu 400 godina.
Onda je Božija sila i snaga došla, poslala im proroka i izvela ih odatle.

Svo vreme koje su proveli u Egiptu tada je za tu generaciju bilo samo
sećanje. Jedna etapa njihovih života je jednostavno završena Bog je
svojom odlukom stavio tačku na to vreme da se nikada ne povrati.
Izlazeci iz Egipta prošli su kroz Crveno More, došli do druge obale dok
su slavili svoju veliku pobedu nad faraonom koji je završio u dubinama
Crvenog mora.

Novo vreme je bilo pred njima njihovo novo doba, sada su bili slobodni
i ostavili su Egipat za sobom. Valjalo je ići napred u obećanu zemlju,
zemlju koju je Bog obećao Abrahamu Isaku i Jakovu.
Put bez sumnje nije bio lak.
Ali trebalo je ići hrabro napred.

Pa, ipak ih uskoro vidimo tako poražene i obeshrabrene i umesto da
idu napred oni su krenuli nazad. Ili bar želeli da krenu nazad.
Pa tako ih nalazimo kako se žale na Mosjija i govore zašto si nas izveo
iz Egipta? U Egiptu smo mogli da jedemo meso a ovde samo ova mana koja
nam je već dosadila?

Kako su njihova sećanja postala selektivna. Setili su se samo onih
malobrojnih lepih trenutaka u Egiptu a zaboravili su na mučne dane zbog
kojih su dozivali Boga u pomoć.
Njihova sećanja su postala selektivna.

I upravo takav način razmišljanja ih je ponovo vratio u greh. Poželeli
su da idu nazad i Bog ih je zbog toga kažnjavao i zatirao.
Zanimljiv je način na koji se satana igra sa sećanjima ljudi.

Svo vreme želi da im kaže i pokaže kako im je bilo lakše dok nisu ni
krenuli i dok nisu niti postali hrišćani. Baš kao što je njima govorio
da im je u Egiptu bilo bolje.
Njihova sećanja su postala delimična, sećali su se lepih trenutaka, A
ZABORAVILI SU PATNJU I OČAJ I SVOJE POVIKE BOGU ZA IZBAVLJENJE A
TAKODJE SU ZABORAVILI I SVA VELIKA DELA UČINJENA BOŽIJOM SILOM RADI
NJIHOVOG SPASENJA!

I danas bi hrišćani trebali biti svesni ove opake igre sa našim
sećanjima. Nemojmo dozvoliti da bude tako. Nemojmo dozvoliti da sećanja
na kratkotrajne i prolazne užitke greha okrenu našu dušu od puta u
obećanu zemlju.

Neka naš pogled nebude usemren ka prošlosti nego pre ka onom što nas čeka na kraju našeg zemaljskog hodočašća."
(D.D)

Zadnja promjena: stefani; sub 05 ruj 2009, 17:37; ukupno mijenjano 1 put.

U Dolinama neznanja

"I stvori Bog čoveka!
Na svoju sliku muškarca i ženu stvori ih!

Ovako počinje Biblija. Adam i Eva stajali su u Edesnkom vrtu imali
zajedništvo sa svojim Bogom. Pa ipak bili su nagi ali to nisu znali.
Tako to im nije niti malo smetalo, živeli su uživali u svom zajedništvu sa Bogom.
A onda im je bilo predstavljeno drvo znanja dobra i zla.

Bog im je rekao onoga dana kada budete jeli sa toga drveta toga dana ćete umreti.... i jesu.
Izgubili su svoja prava i privilegije zbog znanja. Ili zbog onoga sto je bilo nazvano znanje.

Veru su zamenili znanjem, otkrivenje teologijom.
Pa posle svih ovih vekova i milenijuma ostaje nam da pogledamo dokle
nas je dovela ta vrsta znanja. Čovek i čovecanstvo napreduju u znanju
velikim koracima.
Danas su ljudi toliko napredovali da su napustili svoju planetu čovek
je stigao do meseca..... tehnologija je napredovala do do juče
nezamislivih razmera.

Pa ipak da li smo dobili pravu vrstu znanja?
Razmislimo za trenutak o jednom dogadjaju iz Biblije. U danima našega
blagoslovljenog Gospoda jedan očajni otac je doveo svoga sina do
Hristovih učenika. Njegov sin je imao epileptični napad u ono doba to
su zvali padavica.
Doveo je dete do učenika ne bi li ga oni izlečili. Oni nisu mogli. Sam
Isus je bio na gori u tim trenutcima gde je bio preobražen u Slavni
Božiji lik.

Sišao je dole, otac mu se obratio, OVOG MOGA SINA MUČI DJAVO VEOMA A TVOJI UČENICI NISU MOGLI DA GA IZLEČE!

Gospod je ukorio učenike zbog nevere i izbacio djavola napolje.

Primetimo nesto, OTAC SE OBRATIO ISUSU I REKAO MOGA SINA MUČI
DJAVO VEOMA! On je imao ispravno znanje o tome sta se dešava sa
njegovim detetom.
Danas mi nismo nista posebno napredovali u izlečenju epilepsije, pa
ipak možete li zamisliti oca ili majku danas da dovode svoje dete
lekaru i kažu našeg sina muči djavo veoma.

Naravno da ne. Oni to ne veruju, oni to ne znaju. Mada mogu danas na
EEG ili magnetnoj rezonanci snimiti mozak epileptičara mogu
registrovati promene na mozgu, ali iipak ne znaju uzrok tome. A uzrok
je isti, TAJ ISTI DJAVO!

Mi tvrdimo da imamo više znanja nego prethodne generacije. Mozda u
smislu tenhike ili tehnologije ali u smislu istine ili otrkrivenja
istine mi znamo mnogo manje NEGO BILO KOJA GENERACIJA PRE NAS!

Mi smo utonuli u potpuno duhovno ne znanje.

Pogledajmo na trenutak na bolesti zavisnosti. Pušenje, alkohol, i
narkotike. Zasto ljudi to čine? Svi jako dobro znaju da to ne valja da šteti pa ipak to rade. Zašto?
Zašto kada dobro znaju da nikotin stvara rak, alkohol uništava jetru, narkotici ubijaju. Zašto to rade?
Zato što to žele!
Moderna psihijatrija tu ne može ništa, psihologija još manje, oni mogu
analizirati do u beskraj ali suštinu oni ne znaju. A suština je
jednostavna TO JE DUH, DEMON KOJI JE U LJUDIMA, ALI ONI TO NE ZNAJU!

Generacija koja tvrdi da napreduje u znanju zbilja hoda u dolinama tame
i nevere. Isus suočen sa tim stvarima izbacivao je djavole napolje i
naredio učenicima da rade to isto.
Danas ljudi neće niti da veruju da postoji djavo a najmanje da treba da
ga se oslobode. I dok je tako mi nećemo videti nikakvo probudjenje.

I pak demoni su prisutniji danas u životima ljudi vise nego ikada
ranije. ratovi , ubistva, zločini, bolesti, psihoze.... da ne nabrajamo
dalje....

Ljiudi i danas veruju da je to samo naša loša priroda, naše navike, to jeste to ali i mnogo više od toga.

Negde na putu razvoja nauke, napretka mi smo zaboravili ove osnovne istine.
Dok im se ne vratimo teško ćemo duhovno napredovati.
Naš rat nije sa krvlju i telom vec duhovima pakosti pod Nebesima.

Velika većina ljudi ne veruje u postojanje zlih sila. Mnogi hrišćani
takodje ne veruju, a oni koji veruju NE MOGU PRIKAZATI NIŠTA VIŠE OD
SVOGA ENTUZIJAZMA. BAŠ KAO UčENICI SA TIM EPILEMPTIČNIM DETETOM, HTELI
SU, O DA ALI NISU ZNALI KAKO!

I danas je tako!
MoŽda ne bi bilo loše da pogledamo na iskustvo Isusa Hrista u pustinji. Taj djavo je iskušavao samoga Sina Božijeg.
I vas će, naročito ako ste hrišćanin.

U svim tim iskušenjima Isus je koristio samu REČ BOŽIJU, CITIRAO JE
PISMA NA ISPRAVAN NACIN TAKO JE POBEDIO TAKO SE POBEDJUJE I DANAS I
UVEK ĆE TAKO POBEDJIVATI, NEMA I NEĆE BITI DRUGOG PUTA!

Idi od mene sotono jer je PISANO GOSPODU BOGU SVOME SLUŽI I NJEMU SE JEDINOME KLANJAJ!
Mi smo se izgubili negde u dolinama ne znanja mi vise ne znamo sa kim se borimo ni kako da pobedimo.
Biblija jasno kaže, naš rat nije sa telom i krvlju već sa duhovima pakosti pod nebesima.

Ali mi SE BORIMO SAMI SA SOBOM DOK NE DODJEMO DO OČAJANJA A NI TADA NE ODUSTAJEMO!

Mi kazemo ja sam depresivan, ja sam ljut, ja ZELIM DA PIJEM, PUŠIM ILI
SE DROGIRAM I DOK MI TO RADIMO MI SE POISTOVEĆUJEMO SA DEMONIMA!

Mi moramo ili bi trebali znati, da nasa depresija jeste duh, da zla želja jeste duh.... i trebali bi da postupimo kao Isus u pustinji IDI
OD MENE SOTONO JER JE PISANO GOSPODU BOGU SVOME SLUŽI I NJEMU SE
JEDINOME KLANJAJ!

Da, tako se pobedjuje, a dobar početak je da se vratimo Bibliji i njenom
učenju, da bar napravimo jedan korak koji vodi izlasku iz dolina
neznanja da dodjemo pod pomazanje duha mudrosti i otkrivenja.
Jer ako to ne uradimo dolina neznanja ce postati dolina očaja, a dolina očaja mesto konačnog sloma i poraza mnogih hrišćana."

(D.D)

Svrha krštenja Svetim Duhom nije mumljanje ili blebetanje nerazumljivim zvukovima, nego dobivanje sile za propovijedanje. Zbog toga je Isus rekao: "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Djela 1,

Taj "dar" sam imala ja pod opsjednućem demona ,bez volje i kontrole ,a lako demon proizvede neke nerazumljive rečenice ,pa laže da je to između Boga i njega ...
Moje opsjednuće možemo nazvati i poremećajem višestrukih ličnosti,ali sve je to jedan sotona u višestrukim oblicima!
Govorila sam na razne načine,drugim bojama glasa,i sa svakim demonom mijenjao se i stil govora,čak i engleski je tečno išao,a znala sam ga samo iz filmova,i nisam bila toliko slobodna da komuniciram ,nedovoljno znanja!
Glumili su mi i Boga,govoreći da imam dar(komuniciranje s mrtvima),i da uz njega moram podnijeti i teret tog dara(glavobolje,gubitak pamćenja,depresija...)...sve do dolaska Isusa-kad su otpale sve laži gnjusne!
Priznanjem da NE ZNAM razlučivati -SAD živim u ZNANJU
Razlikujem dobro od zla,i to je sve što sam molila.
Živim u Duhu Svetomu i ne govorim nikakva mrmljanja...zbog čega bi Bog mijenjao naš govor?
Pa Bog zna sve govore svijeta,da se svakome obrati na njegovom jeziku, a zamka sotone je da mistificira Istinu,
nagrđuje Božju jednostavnost.
još jedna sotonska izmišljotina je da se molite Mariji !
...obična je žena
Sotona se prikazuje njenim likom,ko što se prikazuje likovima mrtvih
Kad primite Duha Svetoga,Isusa,Boga - nema suza,nema bacanja,nema ushita...
nema čežnje,nema požude,nema srdžbe,nema lijenosti,nema oduševljenja!
Nema grijeha,i nema strahopoštovanja...
...više jednostavno ne griješiš,ako te ON vodi,a ne osjećaš ni strahopoštovanje ako te ON voli
Strahopoštovanje možeš osjetiti prema sotoni u nekom finijem obliku,ali prema Bogu samo
ZAHVALNOST na spasenju i miru koji ti daruje-da te ni jedna situacija u ovome životu
ne rastuži,oduševi,razbjesni,okrivi,razočara i ne dirne ni u kom smislu kroz spektar raznih ljudskih emocija...
TO JE BOG
...i ON je u DUHU ,nije u tzv ASTRALU (tamo žive demoni,i astralni svijet koji neki doživljavaju tvore iluzije i maske
vrlo moćnoga utjecaja na ljude!!!)
Biblija je mješavina PRAVE riječi i SOTONSKOG UBACIVANJA...stvoren je jaz ,dilema DA LI JE BOG JEDAN,ILI TROJEDAN???
Kažu BOG je ljubomoran,ne želi da se ISUSA obožava!!!
Nit je BOG ljubomoran,nit traži obožavanje!
Ljubomora je negativna emocija,koju zahtjeva sotona,uvjetuje ju za moć koju pruža kratkotrajno.
I kako da Bog bude ljubomoran na samoga sebe???
Priznati ISUSA znači ZNATI DA JE TO BOG,a ako si u dilemi kroz čitanje BIBLIJE...kako da ti čovjek bude BOG,tad si daleko od BOGA,ma koliko čitao BIBLIJU !
Kada zamoliš Duha Svetoga da te štiti -i on ti dođe po zazivu -iskusit ćeš mir,zaštitu ...i glas Isusa,na svom jeziku!
BOG je svemoguć,i zato ISUS može biti u svakome od nas,ko god to poželi i prihvati.
Bez obzira zazoveš li Boga,Isusa ili Duha Svetoga - dobit ćeš MIR I ZAŠTITU ,a tad prelaziš u stanje ČISTILIŠTA!!!
Ili ćeš shvatiti ISTINU,ili ćeš posumnjati u nju - I ZAUVIJEK IZGUBITI SPAS!!!
zbog toga se kaže da se može oprostiti sumnja u Isusa,ALI U DUHA SVETOGA NE!!!...jer je ON
KRAJNJI OBLIK BOGA ...JEDNOG I JEDINOGA.
AMEN
pisano pod nadahnućem BOGA, usuđujem se govoriti!

Bio sam mrtav, ali sada sam živ

"Znate li za ovaj stih Biblije. Napisan je u knjizi Otkrivenja apostola Jovana. Gospod Isus dolazi i obraca se Jovanu Recima.
JA SAM PRVI I POSLEDNJI ALFA I OMEGA POCETAK I SVRSETAK BIO SAM MRTAV ALI SAM SADA ZIV!

Dugo sam citao Bibliju teoloskim umom. Procitam nesto i onda to moj um
registruje a onda ja razmisljam o tome, pa potom uzmem pa pokusam da
povezem stihove.
I sve to vremenom postaje polako zaludan posao.

A onda jednog dana ili bolje receno jedne veceri procitao sam ove
stihove. Ustvari samo ove reci, BIO SAM MRTAV ALI SAM SADA ZIV!

I nesto je dodirnulo moje srce, nesto duboko jace od svake privremene prolazne emocije, divljenje je uslo u moju dusu.
Video sam velicinu Spasitelja.

On je bio mrtav, zaista mrtav ali sada ON JE ZIV.

Ovo ne govori samo covek, da covek moze nesto reci on bio rekao iz
groba bio sam ziv a sada sam mrtav. Ali ovo govori ONAJ KOJI JE POBEDIO
SMRT, ONAJ KOJI JE OKUSIO UZAS SMRTI I SADA JE ZIV!
A sta je za nas smrt?
Za ogormnu vecinu ljudi i cak hriscana jedna stvar koja je neminovna
ali koja nadamo se nece brzo doci. Mi o njoj ne zelimo da razmisljamo,
to se dogadja nekome drugom. Ne nama.

Uvek kada sam prisustvovao nekoj sahrani pitao sam se kako ljudi odlaze
a ne pitaju se o vecnosti. Kako ne pomisle na Boga? Sta je to sto nase
misli tako neumoljivo vezuje za ovo zemaljsko prolazno?
Cak i kada se oprastamo od nekoga ipak to se njemu desilo, a mi
odlazimo sa sahrana i ne pitamo se i cak i ne zelimo pomisliti da cemo
jednog dana mi biti tu. Da ce se neko oprostiti i od nas i cutka
odlaziti sa pogreba.

A Isus je bio mrtav, ON JE ZAISTA BIO MRTAV, ON JE UMRO, MUCENICKI I U STRASNIM BOLOVIMA, SAHRANJEN JE OPLAKAN!
Mnogi su se radovali tome, neki koji su bili ucenici su plakali nad Njegovom sudbinom.
A onda ON JE USTAO, ON JE USTAO ON SE POJAVIO BIO JE MRTAV ALI JE SADA ZIV!

Zaprepastenje i radost su bili ogromni.
NIkada se nije desilo tako nesto veliko i tako nesto slavno. I TESKO DA
IKADA VISE I HOCE, I CELA VECNOST NECE BITI DOVOLJNA DA MU MI IZRAZIMO
ZAHVALNOST I DIVLJENJE!

On je ustao iz groba otisao u Nebo i pojavljuje se Jovanu, I KAZE BIO SAM U GROBU MRTAV ALI SADA SAM OVDE BAS JA I ZAVUEK ZIVIM!

I onda setimo se Njegovih velikih Reci, ONAJ KO VERUJE U MENE AKO I UMRE ZIVECE!
I tu sve nase teologije i price, i rapsrave gube svaki smisao.
ONAJ KO VERUJE U NJEGA AKO I UMRE ZIVECE JER ON JE ZAISTA BIO MRTAV I
DANAS ZAISTA ON JE ZIV! HALELUJA, NEKA JE SLAVLJENO IME GOSPODNJE!"

(D.D)

<embed src="http://www.tangle.com/flash/swf/flvplayer.swf" FlashVars="viewkey=9c69d4acc9dd49eaf89f" wmode="transparent" quality="high" width="330" height="270" name="tangle" align="middle" allowscriptAccess="always" type="application/x-shockwave-flash" pluginspage="http://www.macromedia.com/go/getflashplayer" /></embed>


.

Jedan čudan Jerusalemski dan








" Bio je to čudan dan. Gospod Isus je na magaretu ulazio u
Jerusalem. Masa je klicala: Hosana, blagoslovljen Onaj koji dolazi u
Ime Gospodnje!
Palme su bile u rukama. Ljudi radosni. Sreća je bila opis stanja toga čudnog Jerusalemskog dana.
Pa ipak, nekoliko dana kasnije ista masa je urlala razapni ga, razapni ga.

Kako je moguća promena koja je toliko drastična u samo par dana?
Od euforije prihvatanja, do zločina.
Šta je to što se desilo u ta tri dana i promenilo stav ljudi prema Gospodu?

Primetimo, prvo, kada se pojavio Isus neko je kritikovao, neko se
radovao. Niko nije bio ravnodušan. Kada se danas pojavljuje Isus u liku
svoje Reči, niko neće takodje biti ravnodušan.

Šta je promenilo stav ljudi?
Oni su bili razočarani Isusom. Oni su čekali Mesiju Kralja, oni su
očekivali novog Mojsija, koji će povesti rat protiv Rimljana, kao što
je Mojsije poveo rat protiv Egipta.
Ali On to nije uradio, ne on to nije imao nameru da uradi u tom vremenu.

Sa poštovanjem ovo kažem, njihova teologija ih je odvela u pakao.
Teologija koja je bila ispravna, koja nije smela da se dovodi u
pitanje, koja je branjena sve vreme i po svaku cenu.
A njihovi teolozi toga vremena su sedeli godinama, decenijama ranije, čitali proročke knjige i zaključili DA MESIJA KADA DODJE MOZE BITI
JEDINO KRALJ!

Pa ipak bio je to jedan predivan ponizan karakter, koji nije želeo da
sedne na tron. PRIMETITE, SVI U TO VREME SU MISLILI DA MESIJA MORA BITI
KRALJ KADA DODJE!
Mudraci sa istoka su došli i poklonili se kralju, Irod je hteo da ubije
dete da mu ne bi preoteo presto. Masa ljudi je posle čuda koja je On činio htela da Ga kruniše i On se morao udaljiti i pobeći od njih. Čak i
učenici u Luci 24 poglavlje, kada su u vremenu uskrsnuća bili tužni i
išli prema selu Emaus, ZAR TI JEDINI NE ZNAŠ ZA ISUSA KOGA SU UBILI A
MI SMO OČEKIVALI OD NJEGA DA BUDE KRALJ!

Pa ipak On nije došao da uzme presto, On je došao da umre za moje i vaše grehe tada.
Ali to niko nije razumeo sve do vremena dok ISUS NIJE USTAO IZ GROBA I OBJASNIO PISMA UČENICIMA I SAMO NJIMA!
Dakle šta je teologija uradila ljudima POGREŠNO IM PROTUMAČILA PISMA I TIME PROIZVELA POGREŠNA OČEKIVANJA!
Kakva tragedija!
Kakva prevara!

I tako toga čudnog dana u Jerusalemu masa je mislila da dolazi
kraljevstvo Izraela i da dolazi kralj. Ali dolazilo je SPASENJE OD
GREHA, NE OD RIMA!
NO ONI TO NISU RAZUMELI JER SU IM OČI BILE ZATVORENE!
Uzbudjenje je dostizalo vrhunac sa ulaskom Isusa u grad, ljudi su čekali Mojsija a dočekali žrtvu koja uzima grehe sveta.
A to nisu znali.
Pa, kada Isus nije učinio ništa da preuzme tron i povede rat protiv Rima, oni su se razočarali i vikali razapni ga, razapni ga.
I jesu.
Zato što je odbio da uzme tron mislili su da je lažov.
I nastavili su ponovo da čekaju kralja. A onda je Rimski general Tit
nekoliko decenija kasnije opkolio grad, osvojio ga i pobio sve u njemu.

Dok je hram koji im je toliko značio bio u ruševinama fariseji su
klečali pred oltarom i prinosili molitve Jahvi koga su razapeli
nekoliko decenija ranije. A to čak nisu ni znali.
Kakva tragedija!
Zašto se ona desila?

ZATO ŠTO NISU IMALI DOVOLJNO HRABROSTI I ISKRENOSTI U SEBI DA PREISPITAJU SVOJE DOGME!
Kakve to ima veze sa nama danas?
Sudbinske samo razmiste, danas u ovom Laodikejskom dobu Knjiga
Otkrivenja kaže da Isus stoji na vratima i kuca.A ljudima ovog doba
kaže slepi, goli a da to čak i ne znaju. Da i mi danas robujemo svojim
dogmama. Pevamo i radujemo se na svojim službama, isto onako silno i
strašno kao i ljudi u tom čudnom Jerusalemskom danu. A mnogi od onih
koji danas kliču, sutra ce vikati gorama, padnite na nas i sačuvajte
nas od gneva Jagnjeta. Zašto?
Zato što je teologija koju su verovali morala ostati istinitia i neproveravana po svaku cenu."
(D.D)