Kako se svetkuje dan Gospodnji-Subota?

kao što je u Božjim Očima važnije pokajanje nekoga izgubljenog od držanja subote...

Učinak dočekivanja subote se odrazi na zrelost kršćanina. Odrazi se na dublju duhovnu povezanost i komunikaciju s Gospodinom. Odrazi se na puniju vjeru, pouzdanje. Odrazi se na osvešćivanje statusa sinovstva. Odrazi se na dublje osvješćivanje pripadnosti izabranom narodu, duhovnom abrahamovom potomstvu ...djeca smo obećanja vjere...
Poboljšava se duhovna kvaliteta spašenog božjeg djeteta, i očišćeni krvlju Kristovom mogu spoznati što ustvari jest subota i dočekuju subotnji blagoslov pravi sinovi i kćeri, odani Bogu duboko duboko duboko...

Razmišljati o svetkovanju subote samo kroz nametnut zakon nema svrhe. No, razmišljati o subotnjem blagoslovu kroz prizmu rasta u sinovstvu daje stepenicu za dublje zbližavanje s Ocem i doživljaj Njegovog pohođenja u tim trenucima ne može zamijeniti neki drugi proizvedeni događaj.

Nije ista molitva u ostalim trenucima, kao što je u iščekivanju pohođenja subotnjeg blagoslova kad Bog obilazi Zemlju i gleda na svoje Čekaoce.

Nije mi jasno što želiš reći s tim obrezanjem... Kažeš da se uvijek pozivaš na Bibliju... Pa hajde mi potvrdi Biblijom da je obrezanje važnije od subote!

p.s. Nadam se da više nitko neće govoriti da subota nije moralna zapovijed i da ne spada u moralni zakon, jer smo sad vidjeli da je subota ustvari "najmoralnija" zapovijed od svih!!! A moralni zakon (čija je srž sama ljubav) je osnova svega - moralni zakon nitko ne smije ni pomišljati promijeniti, jer tada udara u samo srce Božje! Stoga je subota itekako važna, za svakog iskrenog vjernika!

subota je duhovno disanje vjernika , kao što je to i molitva...

to ti govoriš prijatelju da je subota moralni zakon....

a sada sam ti rekao da je obrezanje u Božjom Očima bilo važnije od subote...

Mt 12:1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.
12:2 Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom."
12:3 On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?
12:4 Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima?
12:5 Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su?
12:6 A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!
12:7 I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive
12:8 Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"

e da i s čime u ovoj usporedvi Isus uspoređuje subotu?

Joj, brate moj, simpa si mi, stvarno. Vidim da si iskren i to mi se jako sviđa kod tebe...
Ali ovaj događaj stvarno nisi shvatio...

Što misliš, zašto je Isus ovo sve zaključio riječima: "Sin Čovječji gospodar je od subote!"?
Isus je branio svoje učenike, ne zbog toga što je htio reći da subotu ne treba svetkovati, nego zato što je htio objasniti KAKO treba subotu svetkovati. Iz istog razloga je navodio sve te primjere... Htio je reći farizejima sljedeće:
Ako je bilo ispravno da David i njegovi ljudi utaže svoju glad time da jedu kruh koji je bio odvojen za svetu uporabu - onda je također opravdano i da učenici zadovolje svoju glad, svoje potrebe, trgajući klasje tijekom svetog vremena, u subotu! U oba slučaja, posvećeni kruh i posvećeno vrijeme korišteni su u posebnu svrhu - da bi se zadovoljile ljudske potrebe!
Isus ne kaže da učenici ovdje nisu prekršili zakon o potpunom subotnjem počinku, ali On želi istaknuti da postoje iznimke - da je u ovom slučaju veća nužnost ukinula manju, da je milost važnija od žrtve! "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote!" - to je Isus naglasio, također u ovom kontekstu, da je čovjekovo blagostanje ono, zbog čega ustvari subota i postoji i zbog toga je ovaj čin učenika bio opravdan!
Što se tiče svećenika, ovaj Isusov primjer samo još pojačava ono što sam do sada objasnio... Svećenici su subotom u Hramu vršili brojne službe. U subotu se dužnostima u Hramu dodavala dvostruka količina žrtava (Brojevi 28:9.10). Prema tome, Isus sada ovdje pita farizeje: "Kako je moguće, da svećenici redovito 'krše' subotu, a svejedno su pravedni, tj. 'bez krivnje'?" Razumiješ li ovo, prijatelju? Isus sada malo provocira farizeje... Kako bi Isusu trebalo odgovoriti na ovo pitanje? Pa odgovor je jednostavan: Oni su bez krivnje, iako rade u subotu, zato što rade DOBRU STVAR! Rade na davanju oprosta i spasenja grešnicima u potrebi! Brinu se za ljudske potrebe! Zar nije to ustvari svrha subote??
Konačno, Isus kaže da je sada OVDJE, među njima, prisutno nešto, tj. Netko, tko je veći od Hrama! On, naravno, misli na sebe, koji je ustvari ispunjenje i zamjena funkcije Hrama i obreda koji su se tamo vršili...
RAZUMIJEŠ LI OVO, PRIJATELJU?

Međutim, ovo baš i nema neke veze s obrezanjem, zar ne??

Dakle, budući da je Krist naš Veliki Svećenik, budući da je On "Hram" koji je bio prisutan s ljudima na Zemlji, On je također u subotu radio vrlo uzvišenu službu - radio je na spašavanju čovjeka. On je sam rekao da Njegov Otac stalno radi (mislio je, između ostalog, na rad na spašavanju čovjeka), pa tako i On stalno radi. Isus je u subotu liječio, činio čuda, pomagao ljudima, podizao ih i tjelesno i duhovno i pomagao im da priđu bliže Bogu. Isus je svojim životom htio posebno naglasiti legalistički i formalno nastrojenim farizejima (koji su tada bili duhovni vođe i učitelji naroda), da smisao subote nije u držanju stotinu pravila i propisa, nego u moralnom uzdizanju čovjeka, u jačanju zajednice između Boga i drugih ljudi. Smisao subote je u tome, da zadovoljava čovjekove najdublje potrebe, kako tjelesne (hrana, piće, tjelesni odmor), tako i psihičke i duhovne (međusobno druženje i pomaganje i zajedničko slavljenje Boga)!

Justin je napisao/la:

Što misliš, zašto je Isus ovo sve zaključio riječima: "Sin Čovječji gospodar je od subote!"?

ispravak:

[8] For the Son of man is Lord even of the sabbath day.

Isus govori da je On veći čak i od subote (koja je bila znak saveza Izraela i Boga)
Isus je Gospodar svega, provoditelj Novog Zakona i Novog Saveza

Ako je bilo ispravno da David i njegovi ljudi utaže svoju glad time da jedu kruh koji je bio odvojen za svetu uporabu - onda je također opravdano i da učenici zadovolje svoju glad, svoje potrebe, trgajući klasje tijekom svetog vremena, u subotu! U oba slučaja, posvećeni kruh i posvećeno vrijeme korišteni su u posebnu svrhu - da bi se zadovoljile ljudske potrebe!

blizu si, ali nije baš tako...naime

Isus koristi zapravo opravdanje trganja klasja u subotu uspoređući RADNJU u subotu sa ceremonijalnim Zakonom svetih kruhova koji su bili PO ZAKONU, samo za svećenike...

a to znači da je subota JEDNAKA ceremonijlnom zakonu svetih kruhova, jer da nije (da je Subota veći Zakon od toga), farizeji bi jasno rekli da je subota veći Zakon od svetih kruhova, te da ta usporedba ne valja...

to isto koristi u usporedbi subote sa CEREMONIJLNIM ZAKONOM u Ivanu 7:

7:22 Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka.
7:23 Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu?

i na to obrezanje je mislio kada je govorio ono u Mateju 12:5...

da je Subota moralni Zakon onda bi Bog napisao to u srca pogana koji su održavali svoj Zakon napisan u njihova srca po kojem su se spašavali (Rimljanima 2)

zato kažem da Subota nema veze da ako je netko svetkuje da je istiniti kršćanin...

ako te je Bog nadahnuo da svetkuješ Subotu, izvoli samo...

Isus ne kaže da učenici ovdje nisu prekršili
zakon o potpunom subotnjem počinku, ali On želi istaknuti da postoje
iznimke - da je u ovom slučaju veća nužnost ukinula manju, da je milost
važnija od žrtve! "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi
subote!" - to je Isus naglasio, također u ovom kontekstu, da je
čovjekovo blagostanje ono, zbog čega ustvari subota i postoji i zbog
toga je ovaj čin učenika bio opravdan!

upravo tako, veća nužnost obrezanja u 8 dan je zato opravdano....

Što se tiče svećenika, ovaj Isusov primjer samo
još pojačava ono što sam do sada objasnio... Svećenici su subotom u
Hramu vršili brojne službe. U subotu se dužnostima u Hramu dodavala
dvostruka količina žrtava (Brojevi 28:9.10). Prema tome, Isus sada
ovdje pita farizeje: "Kako je moguće, da svećenici redovito 'krše'
subotu, a svejedno su pravedni, tj. 'bez krivnje'?" Razumiješ li ovo,
prijatelju? Isus sada malo provocira farizeje... Kako bi Isusu trebalo
odgovoriti na ovo pitanje? Pa odgovor je jednostavan: Oni su bez
krivnje, iako rade u subotu, zato što rade DOBRU STVAR! Rade na davanju
oprosta i spasenja grešnicima u potrebi! Brinu se za ljudske potrebe!
Zar nije to ustvari svrha subote??

i to isto što se tiče žrtva u Hramu, imaš pravo...

Konačno, Isus kaže da je sada OVDJE, među njima,
prisutno nešto, tj. Netko, tko je veći od Hrama! On, naravno, misli na
sebe, koji je ustvari ispunjenje i zamjena funkcije Hrama i obreda koji
su se tamo vršili...
RAZUMIJEŠ LI OVO, PRIJATELJU?

razumijem...

Justin je napisao/la:

Dakle, budući da je Krist naš Veliki Svećenik, budući da je On "Hram" koji je bio prisutan s ljudima na Zemlji, On je također u subotu radio vrlo uzvišenu službu - radio je na spašavanju čovjeka. On je sam rekao da Njegov Otac stalno radi (mislio je, između ostalog, na rad na spašavanju čovjeka), pa tako i On stalno radi. Isus je u subotu liječio, činio čuda, pomagao ljudima, podizao ih i tjelesno i duhovno i pomagao im da priđu bliže Bogu. Isus je svojim životom htio posebno naglasiti legalistički i formalno nastrojenim farizejima (koji su tada bili duhovni vođe i učitelji naroda), da smisao subote nije u držanju stotinu pravila i propisa, nego u moralnom uzdizanju čovjeka, u jačanju zajednice između Boga i drugih ljudi. Smisao subote je u tome, da zadovoljava čovjekove najdublje potrebe, kako tjelesne (hrana, piće, tjelesni odmor), tako i psihičke i duhovne (međusobno druženje i pomaganje i zajedničko slavljenje Boga)!

ali ako On stalno radi u subotu, da li je slobodno ljudima raditi u subotu?

Daniele, crni Daniele... samo kompliciraš...
Sam sebi si kontradiktoran...
uf
Zar je toliko komplicirano iz evanđelja vidjeti kako se Isus odnosio prema suboti?
Mogao bih ti sad napisati još jedan "roman" kao odgovor na ova tvoja pitanja, ali ne vidim čemu moj trud, kad ćeš ti uvijek nešto izfilozofirati... Daniele, moj Daniele...

jel se ponosiš što si adventist i što svetkuješ subotu?

Vidi ga, kako izaziva...
Ovo je trik pitanje- ako kažem da se ponosim, onda sam ponosan i nisam ponizan...
A ako kažem da se ne ponosim, reći ćeš da se sramim svoje vjere...??

Ponosim se kakvog divnog Spasitelja imam koji vodi moj duhovni rast i sazrijevanje.ne ponosim se sobom jer sam jadni čovjek, glupavi, ne mogu ni kosu na glavi prebrojati.

Amen!
Eto, ja isto tako mislim i osjećam, kao Noemi.
Naravno, svi mi imamo uspone i padove, svi imamo slabosti... Ali naravno da se ponosim svojim Bogom i Zakonom kojeg nam je dao, koji nam pokazuje Njegov karakter i Njegovu ljubav prema nama!
Znam da Ga ponekad ražalostim, ali neću se predati zbog svojih slabosti, nego ću gledati gore i ići dalje... Mislim da je to način na koji se poniznost izgrađuje, da čovjek gleda u Boga, a ne u svoje slabosti i nedostatke...

Justin je napisao/la:

Vidi ga, kako izaziva...Ovo je trik pitanje- ako kažem da se ponosim, onda sam ponosan i nisam ponizan... A ako kažem da se ne ponosim, reći ćeš da se sramim svoje vjere...??

ne, nije trik pitanje, samo dojam koji ostavljaš...barem kod mene...

inače ja mislim da nitko se ne bi trebao ponositi na svoju vjeru...jer ništa što mi imamo ne dolazi od nas...