Virtualna crkva - propovijedi

Dosad smo vidjeli da ne možemo biti ponizni pred Bogom, ako nismo svjesni toga tko smo, ili ako imamo pogrešno mišljenje o sebi. Vidjeli smo da svoj pravi identitet možemo imati samo onda, kada se predamo Bogu. Tada mi shvaćamo da smo grešnici i da sami ne možemo pobijediti zlo u nama, ali u isto vrijeme znamo da smo mi Božja djeca, da je ovaj grijeh u nama samo jedan uljez, koji tu ne bi trebao biti, znamo da nas Bog voli neizmjernom ljubavlju i da nas On može preobraziti u svoj lik, kao što je bilo zamišljeno u početku. Hajdemo sada malo pobliže vidjeti, što se događa sada, kada se predamo Bogu, kada od Njega dobijemo novi identitet, kad postanemo opravdani pred Njim? Sada, dakle, postajemo doista ponizni. Što to znači?

U Galaćanima 2:20. čitamo: «A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene.» Ovaj čovjek, koji je «nanovo rođen», sada živi s povjerenjem u Isusa. Njegov život postaje sve sličniji Isusovom životu, jer u njemu «živi Krist». Isus Krist nam je najveći primjer poniznosti. On, koji je Bog, postao je čovjekom, rodio se na našem svijetu i živio je kao jedan od nas. On je pretrpio istu sudbinu koji mi sada trpimo, čak i puno težu. U Izaiji 53:3-5. piše: «Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama, kao jedan od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren i nismo Ga cijenili. A On je nosio patnje naše, žalosti je naše uzeo na se, mi smo Ga držali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim. Ali je On bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela. Za spasenje naše, ležala je kazna na Njemu, modricama Njegovim mi smo iscijeljeni.»

Isus Krist se ponizio, postao je jedan od nas, kako bi nam omogućio ovaj novi identitet o kome smo govorili, kako bi nam omogućio da se ponovno zovemo Božja djeca. On je uzeo smrt, koja je naša, da bismo mi imali život, koji je Njegov. Nikad nije tražio svoju volju, nego se potpuno ponizio pred Ocem. On je najveći primjer poniznosti. A budući da je svojevoljno pao najniže što je mogao pasti, Bog Ga je uzvisio na najviše visine (Filipljanima 2:6-11). Isus nam je pokazao da su veliki ljudi oni, koji služe (Luka 22:25-27). Međutim, Isusova služba poniznosti na ovoj zemlji nije se sastojala od nekog asketskog života, Isus se nije zatvorio u neki samostan i tamo bio jako ponizan, dobar, molio i postio… Isus je živio ponizno, poniznije nego bilo koji drugi čovjek, ali Isusov život je bio život pun akcije. On je živio za ljude oko sebe. Govorio im je, poučavao ih je, liječio ih je. Pokazivao im je ljubav Božju. Snagu je za to dobivao od svog Nebeskog Oca. Ponizni ljudi su, dakle, ljudi od akcije, ljudi koji žive za druge ljude, koji su aktivno uključeni u život. Njima je glavni cilj prenijeti Božju ljubav svijetu. Oni se ponekad i posvađaju, i podignu svoj glas, kao što je i Isus znao činiti kad je bilo potrebno. Ali ponizni ljudi sve čine iz ljubavi. Snagu za takav život, tu ljubav, može nam dati samo Bog. Nije lako biti ponizan čovjek, treba puno trpjeti. Međutim, ako ustrajemo u takvom životu, bit ćemo sve jači i sve sposobniji za još veća djela ljubavi. A na kraju ćemo biti proglašeni Božjim sinovima i kćerima, prinčevima i princezama. U Zahariji 9:9 čitamo: «Raduj se glasno, kćeri sionska! Kliči, kćeri jeruzalemska! Evo, Kralj tvoj dolazi k tebi, pravedan i kao spasitelj, pun poniznosti. Jaše na magaretu.»

"Gledajte da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo,već uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima!Radujte se uvijek!Bez prestanka molite!U svakoj prilici zahvaljujte jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!" ( 1.Solunjanima 5:15-18 )

Osjetljivost je pokazivanje našeg ponosa,ona lako zatruje naše odnose: s našim bližnjima,našim kolegama,našim susjedima.A mi smo prve žrtve!Osjetljivost kod kršćana znak je da nedostaje prava ljubav i poniznost.
Osjetljive osobe vide sve u iskrivljenom svjetlu.Njih ranjava ništavilo,u svemu,čini se da nema obzira prema njima,samo ruganje ili pakost.Oni zamišljaju neoprostiv poticaj u svemu što se čini i uvijek su spremni pretpostaviti da drugi imaju zle namjere.
U stvarnosti sve se vrti oko toga važnog,svoga "ja".Ne priznaju se njihove zasluge,ne daje im se mjesto koje im pripada i podcjenjuje ih se.Ove osobe,nažalost,često su najozbiljnija prepreka u zajedničkom životu kršćana;taj život bi trebao biti vedar i radostan,ali on je često mučan i obeshrabrujući zato što se naše osjetljivosti međusobno sudaraju: malo znamo što znači podnositi i oprostiti ; "Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor.Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio,tako činite i vi!" (Kološanima 3.13)
Zaista,postoji samo jedno sredstvo kako izliječiti u svom načinu ovu nesretnu sklonost: imati pred sobom savršeni uzor poniznosti i odricanja,Isusa,našeg Spasitelja i Učitelja ; "Ta na to ste i pozvani jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; 'on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare' ; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao,mučen nije prijetio,nego je to prepuštao pravednome Sucu." (1. Petrova 2:21-23).

Metoda misije

"Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim!" (Matej 28:19)

Isus Krist nije rekao : "Idite i spašavajte duše" jer je spašavanje duša nadnaravno Božje djelo,već je rekao: " Idite,učinite sve narode učenicima."
Ipak,ne može se druge učiniti učenicima ako sam nisi učenik.Kad su se učenici vratili sa svoje prve misije,bili su vrlo radosni jer su im se čak i zlodusi pokoravali.Ali Isus im je rekao: "Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju,nego što su vaša imena zapisana na nebesima!" (pročitajte Luka 10:17-20).
Bit misijskog poslanja jest u tome da djelatnici ostanu odani Božjem pozivu i shvaćaju da im je jedan i jedini cilj stvaranje Isusovih učenika.Žudnja za spašavanjem ne dolazi od Boga,već od naše želje da obraćamo ljude na svoj svjetonazor.
Izazov misionaru nije teškoća u privođenju ljudi do spasenja,niti teškoća u ponovnom pridobivanju na pravi put onih koji su pali,niti zapreke tvrdokorne ravnodušnosti.Izazov leži u misionarevom ispravnom odnosu s Isusom Kristom: "Vjerujete li da to mogu učiniti?" (Matej 9:28 ) Naš Gospodin nam nepokolebljivo postavlja to pitanje i suočava nas s njim u svakoj pojedinoj prilici na koju nailazimo.Veliki izazov pred nama je ovaj: Poznajem li svog uskrslog Gospodina?Poznajem li snagu Njegova Duha koji prebiva u meni?Jesam li dovoljno mudar u Božjim očima,a dovoljno bezuman prema mudrosti ovoga svijeta,da se pouzdam u ono što je Isus rekao?Ili odbacujem slavan nadnaravan položaj neograničenog pouzdanja u Isusa Krista,koji je,zapravo,jedini stvaran Božji poziv misionaru?Ako slijedim bilo koji drugi postupak,u potpunosti napuštam metode koje je propisao naš Gospodin Isus: "Dana mi je sva vlast...zato idite" (Matej 28:18-19)

Tekst je iz knjige "Moje najbolje za Njegovu preuzvišenost" by Oswald Chambers.

Biblijski Bog je prikazan kao Stvoritelj svemira i Gospodar povijesti. On nije nepokretni pokretač ili ujednačeno jedinstvo, nego Svemogući koji riječju stvara svjetove i čije kraljevstvo obuhvaća svemir.

Biblijsko gledište jest da je Bog stvorio svijet iz ljubavi i nastao slobodnom, dragovoljnom odlukom Božje volje. Stvaranje nam pokazuje da Bog postoji u sebi i iz sebe, te se ne može objasniti nikakvim ranijim uzrokom. Bog stvara u slobodi i vlada u ljubavi.

Na temelju svjedočanstva Svetog Pisma, Crkva je kroz svoju povijest vjerovala u doktrinu stvaranja „ex nihilo“ (iz ničega). To znači da je svijet bio stvoren božanskom odredbom.

U Otkrivenju 4:11 čitamo: „ Ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno“.

Teološki uvid u prikazu Stvaranja ima veliku važnost. Na Adama se gleda ne samo kao na privatnu osobu, nego na glavu ljudskog roda. On je izvorište ljudi, kao takav čovjek-predstavnik, ljudska narav koja griješi u prikazu stvaranja.Kroz Novi Zavjet, kroz Krista, Bog stvara novog Adama kroz kojeg u svijet dolazi posvećenje. Most koji povezuje jest milost. Biblija jasno ustvrđuje čovjekovu veličanstvenost i bijedu. Čovjek je stvoren malo manjim od anđela i bila mu je dana vlast nad životinjama. Stvoren je po Božjem obličju i slobodan je služiti i ostvarivati zajedništvo. No, čovjek je izgubio svoju baštinu jer je htio biti kao Bog. Dobra vijest je ta da milošću Božjom čovjek može biti oslobođen. Čudesno se Bog pobrinuo da stvori opet sve novo, i stvara sve novo za ljudski rod, za sve one koji su spremni pokajati se. Tim pokajanjem i prihvaćanjem Isusa Krista obnavlja se zajedništvo između Boga i ljudi. Jer, kako je prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala smrt, mnogo će sigurnije oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati snagom života po jednome - Isusu Kristu.

Htio bih podijeliti sa vama svima ukratko,tekst koji sam pročitao iz kršćanske literature kojom raspolažem
Kao uvod su dva stiha iz Svetog Pisma : "Jer još samo malo: 'Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti." (Hebrejima 10:37)

"Stoga trebamo to svesrdnije pripaziti na ono što smo čuli,da slučajno ne promašimo cilj." (Hebrejima 2:1)


Izraelski kralj Herod dao je pogubiti Božjeg slugu Ivana Krstitelja (Matej 14:1-12).Ali od toga dana,nakon što je na pladnju vidio okrvavljenu glavu najvećeg od svih proroka,savjest nije davala mira okrutnom vladaru.Čudesa koja je činio Gospodin Isus,potaknula su u njemu mišljenja da je to možda Ivan uskrsnuo.Ta je pomisao Herodu bila nepodnošljiva.Uskrsnuće ubijene osobe zasigurno mora dovest do toga da ubojica drhti od straha; to jasno pokazuje da Bog drži ključeve života i smrti te da je na strani žrtve.Mora da je i Herod tako mislio.
Svi koji ne stoje u Božjoj naklonosti,koja se dobiva prihvaćanjem Njegove milosti u Isusu Kristu putem pokajanja i nanovorođenja,pripadaju svijetu koji je odbacio i ubio Sina Božjega.Kako li će im biti strašno kad se,u ne tako dalekoj budućnosti,Bog ponovo vrati kako bi sudio svijetu.Kada dođe "veliki dan Njegova gnjeva...tko će opstati?"Oni koji drže moć u svojim rukama,tada će govoriti gorama i stijenama: "Padnite na nas i sakrijte nas od...srdžbe Jaganjčeve" (Otkrivenje 6:15-17)
No mi se još uvijek nalazimo u razdoblju milosti.Isus ukazuje na križ,na kojem je riješen problem grijeha onih koji su mu povjerovali.
Nećeš li se i ti pridružiti toj sretnoj skupini,tako da prihvatiš spasenje koje ti On nudi?

"Ali gle,anđeo ga taknu i reče mu:' Ustani i jedi.' " (1.Knjiga o Kraljevima)

Anđeo opisan u ovom ulomku nije pružio neko viđenje Iliji,niti mu tumačio Sveto Pismo,niti učinio nešto značajno.Iliji je rekao ono najobičajnije,a to je,da ustane i jede.Da nikad nismo bili potišteni,ne bismo bili živi jer jedino materijal ne trpi od potištenosti.Kada ljudsko biće ne bi bilo podložno potištenosti,ne bi imalo sposobnost da bude sretno i ushićeno.U životu ima stvari koje nas same po sebi potište,kao primjerice,sve što je povezano sa smrti.Kad god sebe ispitujete,uvijek uzmite u obzir svoju sposobnost da budete potišteni.
Kad Božji Duh dolazi u nas,ne daje nam slavna viđenja,već nam kaže da učinimo ono najobičnije što možemo zamisliti.Potištenost je sklona odvratiti nas od svakidašnjih stvari koje je Bog stvorio.Ali kad god Bog zakorači među nas,nadahne nas da učinimo ono najprirodnije i jednostavno - ono za što nikad ne bismo pomislili da je u tome Bog,ali dok to činimo,nalazimo u tome Boga.Nadahnuće koje nam dolazi na takav način je poticaj protiv potištenosti.Ali mi moramo poduzeti prvi korak i učiniti to pod Božjim nadahnućem.Ali ako učinimo nešto za što mislimo da će jednostavno dokinuti potištenost,tada je samo produbljujemo.Međutim,kad nas vodi Božji Duh da učinimo nešto po svojem duhovnom instinktu,potištenosti nestaje.Čim ustanemo i poslušamo,uspinjemo se na višu razinu života.

"Ustanite!Hajdemo!" (Matej 26:46)

U Getsemanskom vrtu učenici su zaspali onda kad su trebali biti budni,pa kad su jednom shvatili što su učinili,postali su očajni.Svjesnost da smo učinili nešto nepopravljivo baca nas u očaj.Kažemo: 'Sada kad je sve već prošlo i upropašteno,kakvog smisla ima ponovno pokušati?'
Griješimo ako mislimo da je takav očaj izuzetak.To je vrlo uobičajeno čovjekovo iskustvo.Kad god shvatimo da se nismo okoristili veličanstvenom prilikom,skloni smo utonuti u očaj.Ali tada dolazi Isus i s puno ljubavi nam govori: "Prespavaj to.Ta je prilika zauvijek izgubljena i ne možeš je promjeniti niti vratiti.Ali ustani,i hajdemo na slijedeću." Drugim riječima,neka prošlost spava,ali neka spava u slatkom zagrljaju Isusa Krista,a mi krenimo u nesavladivu budućnost s Njim.
Takvo što ćemo svi kad tad iskusiti u životu.Bit će razdoblje očaja uzrokovanog stvarnim događajima u životu i nećemo biti kadri izvući se iz takva stanja.Učenici su u ovom slučaju učinili nešto potpuno nezamislivo: zaspali su umjesto da stražare zajedno sa Isusom.Ali Isus im je prišao i poduzeo duhovni poticaj protiv njihova očaja i rekao: " Ustanite,i obavite slijedeći posao!" Ako nas je Bog nadahnuo,što je slijedeće?Da Mu se u potpunosti prepustimo i molimo na temelju Njegova Otkupljenja.
Nikad ne dopusti da misli na prošle propuste zaustave tvoj slijedeći korak.

Pitanje sa ovog foruma :
Tko je neimenovani sluga - Izaija 42,1-7 ?

"Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje.Na njega sam svog duha izlio da donosi pravo narodima."- Izaija 42,1

Ponekad nazvan evađeoskim prorokom Izaija je prenio mnoga nadahnuta proročanstva o Mesijinoj službi i Njegovoj smrti kao žrtve.
Izaija je predvidio čudesno rođenje Emanuela - Bog je s nama :
Uporedimo Izaija 7,14 sa Matejem 1,22.23.
Izaija je prorokovao da će Mesija biti Bog :
Uporedimo Izaija 9,6 sa Ivanovo evanđelje 14,8-11 i da će vjećno vladati na Davidovom prijestolju - Izaija 9,7 i Lukino evanđelje 1,32.33.
Ispunjen Duhom Mesija će osloboditi vezane grijehom -
Izaija 42,1-7 uporedimo sa Matejevim evanđeljem 12,18-21.
Izaija je prorokovao da će Mesija umrijeti kao žrtva za grijehe svijeta -
Izaija 50,5.6; 52,13-53
Za vrijeme svoje službe , Isus je govorio da Stari zavjet svjedoči o Njemu.
"I ona svjedoče za mene" Ivan 5,39.

U Izaiji 41,8 Bog se obraća Izraelu sluzi svojemu a u 42,1 predstavlja "Slugu mojega" .Tko je taj sluga?
Je li to Izrael/Jakov, predak Izraelaca?Izraelski narod ?Mesija /Krist koji je u Novom zavjetu Isus?
U Izaiji 41-53 dvije su vrste tekstova koji govore o Božjim slugama.Jedan je sluga po imenu "Izrael" ili "Jakov" kao u 41,8; 44,1.2.21; 45,4; 48,20.
Budući se Bog obraća Izraelu/Jakovu u sadašnjem vremenu, jasno je da predstavlja narod koji je od njega potekao.Ovo potvrđuje činjenica da je otkupljenje Gospodnjeg "sluge Jakova" ostvareno u vrijeme kada je izišao iz Babilona - Izaija 48,20-.
U drugim tekstovima - Izaija 42,1; 50,10; 52,13; 53,11 Božji sluga nije imenovan.Kada se spominje prvi puta u Izaiji 42,1 njegov identitet nije odmah uočljiv.Izaija razvija njegov opis pa postaje jasno da se radi o osobi koja izbavlja , vraća Jakovljeva plemena (Izrael) Bogu /Izaija 49,5.6 /
i umire kao žrtva za griješnike - Izaija 52,13-53,12.Zato ovaj sluga nije isto što i narod.Izaija dakle govori o dvama slugama - jedan je narod a drugi - pojedinac.
Neimenovani sluga- Izaija 42,1-7:
Uporedimo ulogu i karakter ovoga sluge s "mldicom iz panja Jišajeva" na kojem počiva Gospodnji Duh -Izaija 11.
Kao u Izaiji 42, vladar iz Davidovova potomstva u 11. poglavlju je u skladu sa Bogom donoseći pravdu i oslobođenje potlačenih, kao i Božju mudrost i spoznaju..Vidimo da je ovaj "izdanak" ili "Jišajev" korjen Mesija, božansko dijete iz Izaije 9,5.6 koje donosi mir "nad prijestoljem Davidovim... u pravu i pravednosti".Sluga iz Izaije 42 očito je Mesija.Matej u dvanaestom poglavlju citira riječi iz Izaije 42 i primjenjuje ih na Isusovu službu iscjeljivanja .On je Božji omiljeni Sin koji je po Njegovoj volji -Izaija 42,1; Matej 3,16.17; 17,5, Onaj čijom službom Bog ponovo uspostavlja zavjetni odnos sa svojim narodom -Izaija 42,6; Daniel 9,27.
Moli Vas Braćo i Sestre sa ovog foruma da provjerite ove gornje stihove jer ćemo sutra nastaviti odgovor koji se odnosi na pitanje o Perzijskom "Mesiji" - Izaija 44,26-45,6 gdje nalazimo zapanjujuće proroštvo jer je Izaija služio oko 745 do 685 prije Krista a najavio je Kira po imenu i njegovo djelo koje ima planetarni i kozmički značaj u ostvarenju Božjeg plana spasenja.
Prije no što idemo dalje htio bih Vas ohrabriti da učinite nemoguće, da dosegnemo nedostižne - one koji su kao odvojeni od istine svojim stanjem, svojom namjerom, svojim neprijateljstvom prema Bogu , prema Duhu, prema Isusu..Jedan je kršćanin osjetio sažaljenje prema svojim sunarodnjacima koji su robovali u afričkim, prijašnjim, evropskim, sadašnjim rudnicima, radionicama, tvornicama, ......Želio im je donijeti nadu Evanđelja.
Pokušao je , ali nije mogao probiti zid mraka.Odlučio je da se proda kao rob .Dobio je robovski žig i počeo govoriti svojim surobovima o Isusu robovskim jezikom.Taj, jedan , naš surob, sudrug kršćanin, je u međuvremenu umro od teškoga robovanja , ali ne prije nego što je oslobodio beznađa dvijestotine ljudi tako što su prihvatili Isusa za svoga spasitelja.Taj dobrovoljni rob učinio je i svoje sudrugove surobove - dobrovoljnim robovima koji nadolazeće robove upućuju Kristu i postaju u svjetskom robovanju robovi Kristovi.Hoće li Europa biti tim putem oslobođena robovanju tami i postati rob Kristov, sluge Kristove?Da li je put iz Filipljanima 2,7 najbolji put za nas - koji je naš put oslobođenja robova tame?
Osjećamo li sažaljenje prema odvojenima od Evanđelja ako su na pr. ateisti, marginalci, .. uđimo u nihov svijet silom ljubavi, ostavimo obličje nasljednika u finoj odjeći, obucimo odjeću bolju - robovsku odjeću koja se presijava ljubavlju kako bi se robovima svakodnevlja otvorile oči od melema krvi Kristove...Ekonomski poredak je europske ljude učinio ovisnicima svakovrsnog poroka kako bi im um bio zamraćen svakodnevnim potrebama i panikom njihovog zadovoljavanja - da ne nađu potrebu i vrijeme i način oslobođenja od beznađa jer su se zapleli u sitne slasti standarda..Bog nam je dao evanđeoske oči providjeti u zakon ropstva mraka i silu prodora kroz tamu svijeta kako bi bili svjetlo među robovima noseći na sebi Kristov jaram
koji se kreće ususret vječnoj slobodi u zavijanju ranjenih i tješenju ožalošćenih...Obucimo se u Božju Silu - Duhom Svetim, da nas plamen Kristove krvi stalno održava u vjeri i svjetlu ljubavi..konkretno u djelu robova , sluge Kristove..
Amen

Slijediti Krista ili Babilon

Izaija 44,26-45,6

Iz babilonskih kronika saznajemo da je Babilon pao šesnaestog tišrija, odnosno 12 listopada 539. pr Kr.
Oko 597. pr Kr. kada se Babilon nalazio na vrhuncu moći, Jeremija je prorekao da će Babilon postati "hrpa ruševina, brlog čagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen" Jeremija 51,37.
Od Izaijine smrti do pada Babilona prošlo je oko 146 godina.To je kao da je Napoleon prorekao da će Dwight Eisenhower pomoći u oslobođenju Europe 1945.
Kako u babilonskim kronikama imamo opisano Kirovo djelo i njegov izvještaj na Kirovom cilindru uz 2.Ljetopisa 36,22; Ezra 1; Daniel 5; 6,28;10,1. točnost Izaijinog proročanstva izvan svake je sumnje.
Vrlo je zanimljiv životopis Kira.Njegov djed, Astiago, prema zapisima Herodota, usnio je san kako iz krila njegove kćeri Mandane izlazi velika voda i potapa Astiagovu prijestolnicu..Kada je k tome došao i drugi san o izrastanju čokota iz tijela iste kćeri i prekriva cijeli svijet, Astiago je odlučio
da svoga tek rođenog unuka ubije.Naredio je svome sluzi Harpagosu da to učini i da ga izvjesti ...Harpagos je odnio unuka kralja Astiaga jednoj pastirskoj obitelji koja ga je odgajala a umjesto mrtvog unuka sluga je donio kralju mrtvo tijelo tek rođenog pastirevog sina...No kako se to ipak nakon nekoliko godina saznalo medijanski kralj Astiago je uzeo svoga unuka Kira u vojnu školu no nije se prestao bojati za svoje prijestolje..Taj unuk , uz pomoć svojih pristaša zaposjeli su prijestolje i Kir - po ocu perzijanac - stekavši naklonost vojske počeo je osvajati velika područja..i 538 godine došao je pred Babilon i osvojio ga.
No zašto Bog naziva Kira "pomazanikom" - Izaija 45,1?
Od ovdje upotrebljene hebrejske riječi "pomazanik" dolazi riječ "Mesija".Na drugim mjestima u Starom zavjetu ova se riječ odnosi na pomazanog velikog svećenika ( Levitski zakon 4,3.5.16; 6,22) na pomazanog izraelskog kralja ( 1.Samuelova 16,6; 24,6.10; 2.Samuelova 22,51) ili na Mesiju, budućeg idealnog kralja i izbavitelja iz Davidova roda (Psalam 2,2; Daniel 9,25.26).Iz Izaijine perspektive Kir je budući kralj, poslan od Boga izbavio svoj narod..Ali on je bio neobični mesija , jer nije bio Izraelac..On će učiniti nešto od onoga što će učiniti Mesija - porazit će Božje neprijatelje i osloboditi Njegov zasužnjeni narod, ali ne može biti isti kao Mesija jer nije Davidova roda ..
Proročanstvom o Kiru Bog je dokazao svoju jedinstvenu božansku narav tako što je pokazao da On jedini zna budućnost(Izaija 41,4.21-23.26-28; 44,26).Također je obećao Kiru : "Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov" (Izaija 45,3).
No, stari Babilon za nas je predslika suvremenog Babilona.Drevni Babilon je bio označen vjerskom zbrkom.Suvremeni Babilon je isto tako slika zbrke religijskih ideja i duhovnih obveza.Jedinstvo religije na bilo kojem drugom temelju osim na Bibliji predstavlja Babilon.Uskoro će se svaki stanovnik Zemlje suočiti sa pitanjem slijeđenja: Koga slijediti , Krista ili Babilon?
Sliedimo Krista i ne dopustimo da budemo sudionici Babilonskih grijeha!
Tko će osloboditi zasužnjene iz sadašnjeg Babilona kojima je upućen poziv za izlazak iz Babilona u vrijeme kada Moćni anđeo silazi na Zemlju i ima veliku moć.Tko je taj anđeo iz Otkrivenja 18?Da li je to narod Pomazanikov?
Amen

"Ali ako u svjetlu živimo,kao što je on u svjetlu,u zajednici smo jedan s drugim i krv nas njegova Sina,Isusa,čisti od svakoga grijeha." (1. Ivanova 1:7)
Neki odjevni predmeti koje ne možemo staviti u perilicu moraju se čistiti kemijskim postupkom.No zna se dogoditi da neke uporne mrlje ne nestaju ni usprkos temeljitom čišćenju.U takvim nam slučajevima onaj tko se bavi tom vrstom čišćenja iznese razloge zbog čega se mrlja ne može ukloniti.
Slava Bogu što On ne zna za takve neuspjehe!S Božjeg gledišta,svačiji je život zamrljan grijehom.Ali tko god se sa svojim životom umrljanim grijesima i s iskrenim pokajanjem,putem vjere obrati Bogu,iskusit će temeljito i potpuno očišćenje.Dragocjena Kristova krv čisti vjernika od svakoga grijeha.Ako pak nas Bog,oprostivši nam sve grijehe,proglasi slobodnima od svake krivice,ne preostaje više ni jedna mrlja.Njegovo oproštenje je uistinu korjenito i temeljito.Nemoj si dopustiti to da ne vjeruješ u činjenicu da je djelo otkupljenja Sina Božjega na golgotskom križu dostatno za najgore mrlje u tvome životu!
Božje svjedočanstvo zapisano u Bibliji,koje se odnosi na sve one koji su prihvatili žrtvu Isusa Krista,glasi ; "A grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati." (Hebrejima 10:17).
Bog se nikada više neće prisjećati onoga što je već oprostio,niti pak će biti ikakvih mrlja koje bi ga podsjećale na naše grijehe.

Danas je novi dan u našem životu. Podignimo srca svoja Gospodinu. U njemu imamo sve što nam je potrebno za duhovni i tjelesni život.U njemu imamo utočište, njegov smo naod, njegova svojina, otkupljenji krvlju Kristovom. Nek nas ohrabre riječi iz Biblije:

" K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću. Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju! Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka. "

Amen

Svi znamo koji je početak Kristove Crkve. Bilo je to na Pedeseticu, pedeseti dan od Kristova Uskrsnuća, kada je Duh Sveti sišao u srce ljudi okupljenih zajedno u slavljenju i molitvi Bogu i Njegovom Pomazaniku. Duh Sveti je tada ispunio proročanstvo kojeg nam i sama Pisma spominju a to je Joel 3:1-5. No to je bilo samo djelomično ispunjenje onoga što je Bog zamislio od početka stvaranja na zemlji.

Mi živimo sada u doba posljednjih vremena. Lišće na Smokvi se mijenja. Ljubav mnogih se hladi. Grijeh preuzima vlast nad ljudima sve više. Bog je to znao da će se desiti. To se dešavalo i prije 2000 godina kada je Isus i prvi puta došao. Grijeh je zavladao srcima mnogim. Zato je i Bog poslao svoga Duha u srce svih onih koji su povjerovali u Onoga koji ima vlast nad grijehom i nad onime što onečišćuje srce. To se dešava i sada. Bog šalje, malo po malo, pa sve više i više, svog Duha u srca onih koji vjeruju u Njegovog Sina i koji Ga žele slijediti. A zašto?

Ne samo radi toga da se ispuni proročanstvo. Šalje zbog toga što se Crkva posljednjih vremena treba približiti onoj Crkvi koja je bila na početku. Ona koja je živjela za Krista pod cijenu mučenja, pod cijenju kamenovanja, pod cijenu žigosanja, pod cijenu smrti. Oni su živjeli svoju vjeru. Oni su umrli kao Krist da bi njihova vjera donijela sve veći plod! Pogledajmo samo što se događa sada u Kini. U Iranu. U Afganistanu. Kršćani su proganjani i mučeni zbog Krista! Ali Duh Sveti u sredini njih radi ono zbog čega je i ovdje na zemlji! On budi ljude. Kineska vlada želi pod svaku cijenu istrijebiti svaki oblik vjere u ljudi. Ali samo dnevno se kršćanskoj zajednici pripaja 3000 LJUDI! To je pravi posao Duha Svetog. Posao sa ljudima koji uzimaju svoj Križ i nose Ga dok god mogu, pa pod cijenu svoje vlastite smrti. A zašto? Zato jer vole Krista! I žele umrijeti za Njega da budu proslavljeni s NJIM!

To je prava Božja Crkva. Ne organizacije u Europi, u Južnoj Americi, u SAD-u. Tamo su crkve samo omeđeni zidovi. MJESTA gdje ljudi se idu pomoliti, gdje idu se družiti, gdje idu upoznavati nove ljude, gdje idu zahvaliti Bogu zbog novog posla kojeg im je dao. Ili zbog novog auta kojeg su mogli kupiti. Ili zato jel im žena nije tako zločesta kao od susjeda. Ili zato jer nisu kao oni tamo preko Šićkorići koji gaze sve pred sobom na putu do uspjeha. Ne, to nije Božja Crkva, to je Čovječja Crkva. Tamo gdje čovjek čini ono što čovjeku paše, i gdje čovjek sluša ono što čovjeku odgovara. A LJUDI OKO NJIH IDU U PAKAO RADI TOGA!!!! Svađaju se oko malih dijelova doktrine, i Zakona, a nitko nema pojma o čemu govori. A Bog samo gleda i gleda i čeka i čeka da konačno se okrenu Njemu svi i Njega potraže da vide što ON ima za reći. Što ON ima za nadodati. Što ON misli....

Božja Crkva zna za čudesa. O, da, zna. Kao i prva Crkva. Pa tamo su se čudesa događala svaki dan. Jednom u Kini u jednom selu, đavao je opsjeo jednog čovjeka. I svaki dan taj čovjek je sjedio u svojoj kući i oštrio svoj nož. Ljudi iz sela su prolazili pokraj njegove kuće, te svaki put kada bi se netko približio njegovoj kući na jednoj određenoj udaljenosti, on bi izletio van iz svoje kuće kao programiran i napao dotičnu osobu nožem. Neke je i usmrtio. No u selu su postojali neki kršćani koji su znali što se događa. I jednog dana djevojka jedna zajedno s drugima su se molili za njega. Nakon molitve, djevojka je izašla van i krenula prema njegovoj kući. Došla je blizu njegove kuće i stala baš na tom mjestu da onaj čovjek izleti van iz njegove kuće i krene prema njoj. Nije se bojala. Znala je da Bog radi čudesa! I da je On poštuje nečiju vjeru. Zato kada je vidjela da čovjek dolazi do nje, uzviknula je "U Ime Isusa Krista Nazarećanina, STANI sotono!", čovjek je stao kao ukopan. Sa nožem u ruci, na istom mjestu je stao nepomičan u tom trenutku kada je ona to rekla. Zatim je rekla "Izađi iz njega u Ime Isusa Krista Nazaarećanina". Čovjek se stao koprcati i koprcati. Ona je ponavljala to jer mnogi demoni su opsjeli njegovu dušu. Dok nije pao na pod. Kada je pao na pod, svi su došli pred njega. On je otvorio oči i rekao, gladan sam...

Da li se prava Božja čudesa događaju svaki dan u Čovječjoj Crkvi? Možda ponekad kada se zajednica ponizi pred Bogom. Ili kada neki veliki sluga Božji dođe pa onda dođe dosta ljudi, pa onda se napravi koje čudo koje je pak upitno. Nema se vjere. Ali ima se znanja reći drugima da nisu u pravu. To uvijek. Tu smo najjači kod toga. Mi smo ipak oni koji znaju. Sramota. Nije ni čudo da Bog ne može više trpiti takvu Crkvu pa šalje sud na zemlju da je pročisti.

- Petar je rekao Isusu da Ga se nikad neće odreći, ali nedugo zatim Ga se odrekao! U taj trenutak, nakon što je pijetao treći put zapjevao, Isus je pogledao Petra (Luka 22:61), a Petar je izašao i gorko zaplakao (62. redak). Nakon ovog događaja, Petar se promijenio, na gore. Postao je jako žalostan, počeo je imati komplekse, stalno je osjećao krivnju zbog toga što se odrekao Isusa. Nitko ga nije mogao utješiti. U Ivanu 21:3 vidimo da je Petar bio sa svojih 6 prijatelja na obali Genezaretskog jezera. Zanimljivo je da im nije rekao: «Hajdemo svi zajedno loviti ribu!», nego je rekao: «Idem loviti ribu.»... A oni su mu odgovorili: «Idemo i mi s tobom.», jer su vidjeli da bi mu dobro došlo društvo... Iz ovog teksta se lijepo vidi da je Petra još uvijek mučio osjećaj krivnje...

- Tada im se ukazao Isus, ali Ga nisu odmah prepoznali. Zanimljivo je da Isus sada čini isto čudo (hvatanje mnoštva riba), koje je učinio u Luci 5:4-8. – tada je Petar po prvi put bio sasvim osvjedočen da je Isus Gospod, Bog, kojemu se sve pokorava, koga sluša priroda i nakon tog događaja je Petar postao Isusov učenik. Isus ovdje ponovno čini takvo čudo, što za Petra ima jedno posebno značenje, jer mu pobuđuje tu divnu uspomenu, uspomenu na Isusa kao Gospoda, kojega je toliko volio, kome se toliko divio i kojega je odlučio slijediti, bez obzira na sve! Nije ni čudo da Petar sada skače u vodu i pliva prema Isusu. Zatim su doručkovali kruh i ribu, a nakon doručka je Isus pozvao Petra malo u stranu i vodio s njim nezaboravni razgovor – tri puta mu je postavio pitanje: «Šimune, ljubiš li me?», a Petar je sva tri puta odgovorio jednako – «Da.».

- Međutim, ako pogledamo u grčki izvorni tekst, možemo vidjeti koliko je ovaj razgovor ustvari bio dinamičan i pun značenja. Naime, kad Isus prvi put (15. redak) pita Petra: «Ljubiš li me više nego ovi?», Isus koristi grčku riječ «agapao», koja ima značenje božanske, potpune, bezuvjetne ljubavi. On ustvari pita Petra: «Ljubiš li ti mene stvarno jako, stvarno duboko, dublje nego što me ostali učenici vole?». Isus je ovdje izvrstan psiholog. On je svjestan Petrovog stanja, svjestan je da Petra muči i izjeda još uvijek onaj osjećaj krivnje; On poznaje Petrovo srce i vidi da Petar ima komplekse, da ima sumnju u samoga sebe, da o samome sebi ima loše mišljenje... Isus Petru želi nešto jako važno objasniti. Zato prvi put koristi riječ «agapao». Međutim, Petar u odgovoru ne koristi tu istu riječ, nego on koristi riječ «fileo», što je izraz za prijateljsku, ljudsku ljubav. Petar ustvari ovako odgovara Isusu: «Ja te volim, ali te ne volim baš tako puno; jako te puno volim, ali onako, ljudski, kao prijatelja..». Međutim, Isus unatoč ovakvom odgovoru, nalaže Petru: «Pasi ovce moje». Isus ovime govori Petru, da on treba pasti Njegovo stado, da treba biti Njegov apostol i raditi za Njega, unatoč tome što nema «agapao» ljubav. Međutim, Isus ponovno postavlja ovo isto pitanje Petru i opet koristi riječ «agapao». Na ovaj način, on Petra kao da provocira: «Jesi li siguran da nemaš onu 'agape' ljubav prema meni?». A Petar ponovno isto odgovara (parafraziram): «Da, ti si moj Gospod, ja te puno volim i puno mi značiš, ali nemam prema tebi tako veliku ljubav, nego imam samo 'fileo' ljubav... Šta mogu, kad sam tek čovjek, slab sam... Ne mogu te još voljeti tom savršenom ljubavlju...». Unatoč ovom odgovoru, Isus i dalje smatra Petra dostojnim da radi u službi za Njega, da pase Njegove ovce. I sada, Isus treći put postavlja Petru ovo isto pitanje, ali ovaj put koristi Petrovu riječ – 'fileo' i na taj način mu ustvari kaže: «Dakle, Petre, ti me voliš samo 'fileo' ljubavlju?». A Petar se ražalostio što je Isus treći put u pitanju koristio ovu riječ, pa je rekao (opet parafraziram): «Pa da, Isuse, već sam ti rekao, a uostalom ti to i sam znaš – volim te samo 'fileo' ljubavlju...». A Isus ponovno kaže Petru: «Pasi ovce moje.», te na taj način pokazuje Petru da ga prihvaća upravo takvim, kakav on jest, te da nije potrebno da Petar ima neku veliku ljubav, da bi bio dostojan da ga On prihvati da radi u Njegovom djelu.

- Zaključak: Isus je ovim razgovorom rekao Petru da ga On prihvaća takvog kakav jest, da ga voli bez obzira na sve, bez obzira na prošlost, bez obzira na odricanje... Isus Petru kaže da ide i radi u Njegovom djelu, da bude Njegov apostol. Isus i svakome od nas kaže, da nas bezuvjetno voli i prihvaća. Jesmo li toga svjesni? Osjećamo li u svome životu da nas Isus voli i prihvaća? Ili smo i mi poput Petra jadni i bezvoljni i osjećamo krivnju i nikako ne uspijevamo osjećati da smo dostojni zvati se Isusovim sljedbenicima? Ako nismo još uspostavili s Isusom pravi odnos, ako nikako ne možemo prihvatiti sebe ovako grešne, ako se osjećamo nedostojnima da radimo za Boga... znajmo da je Isus taj, koji želi razgovarati s nama! On nam ima nešto jako važno za reći.

Updates, apdejt, automatski ili nešto drugo - aktivirano ili neaktivirano
Otkrivenje 18,1 :
"Nako toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom!Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja"
Jedni kažu : Još nema tog moćnog anđela koji bi silazio s neba i zasvijetlio zemlju svojim sjajem , još su svi dijelovi zemlje u mraku i tami..Drugi kažu da je težnja mladih prema Bogu izazvala religijski megatrend u Europi..Istovremeno postmoderni val sekularizacije nailazi na prihvat lakšeg mišljenja koje ne obavezuje um na razmišljane o surovoj neodgovornosti i opasnosti života bez Boga , jer je masa postmodernih ateista - novo potrošaćko tijelo koje stimulira novi tehnološki razvoj kroz široku potrošnju brana kristijanizacije prosvjetiteljstva....Industrijalizacija ne samo da je devitalizirala prirodu , već je razduhovila umove roditelja koji su svoju djecu žrtvovali Molohu globalizacije jer nisu više imali čime kršćanski odgojiti djecu i pored velikog broja Biblija na Europskim policama.Ta ista djeca druge ili treće generacije postmoderne , kada postmoderna gubi snagu i obnavlja je u ezoteriji i mističnom scijentizmu, i spiritizmu , ta ista djeca žvakana od sabljastih britkih zubiju Moloha - traže Boga, nebeskog Oca jer su ih njihovi zemaljski roditelji bacili u pustinju u kojoj se nitko nije mogao od njih nadati da će oblak nebeski i svjetlo nebesko preuzeti i voditi tu europsku duhovnu sirotinju ka Nebeskome hramu...No, još uvijek, nakon hladnoga rata , molohovska pritajena antikristovska sila , sije patološku mržnju prema kršćanstvu nastojeći presjeći put ka dijalogu bez patološke mržnje i bez agresivne aplogetike ..
Kako te antikristovske sile pobijediti u samim crkvama?.Kako govoriti o Kristu u sigurnom strpljenju bez straha od gubitka svog denominacijskog identiteta ako nismo iskusili aktualizaciju Božje Riječi, ako se nismo uprisustvovili u vječno evanđelje?Naglašavamo sola scriptura , ili i Pismo i tradicija, ali zaboravljamo najvažnije da dokazivanje onoga što se ne vidi i očekivanje onoga ćemu se nadamo, nema ako nismo iskusili opravdanje vjerom, ako ga nismo primili iskustvom kao opipljiv čin sklapanja naših raširenih ruku oko Božjeg dara..Aktualizacija, uprisustvovanje u Božju evanđeosku suvremenost Kristovog dolaska, ne ide automatski bez aktiviranja vjere prema drugima koji ne vjeruju kao mi, koji ne misle kao mi, koji se ne nadaju kao mi, koji nemaju znanje kao mi, koji ne vole kao mi, koji ne drže do zakona i morala kao mi, koji su nešto drugo nego mi, koji su ipak tu pored nas ili mi njima pored njih..Trend prema religiji, na osnovu trenda traženja vječnoga Boga još nije dobio svu silu žeđi prema Bibliji.I u mladima je još oportunizam prihvatanja lakšeg mišljenja bez napora pokajanja.Povratak djece roditeljima i roditelja djeci moguć je samo na Božjem dlanu događaja koji nailaze na svijet, to su događaji koji ukazuju na Nebeski sud i Kristov drugi dolazak..Da li je tvoje srce zatvoreno za teže mišljenje a otvoreno za lakše mišljenje..Sigurno je da će nam Bog otvoriti um da bismo mogli biti brži na vjerovanje i iskustvo čežnje vjekova u suvremenosti Kristovog drugog dolaska -samo ako to istinski želimo..Ali, gotovo patološka mržnja prema onima koji imaju drugačiju doktrinu zatvara Bogu pristup ka našem umu i srcu..Pogledajmo koje i kakve riječi i koju ksenofobičnu psihologiju upotrebljavamo u dijalogu?
Iznenadni dolazak moćnog anđela će pokazti veliku silu Duha Svetog kroz one koji su doživjeli iskustvo opravdanja vjerom i iskustvom vječnog evanđelja primili veliku svjetlost kojom su zasvijetlili svu zemlju...Oslobodimo se patološke mržnje..Imajmo aktivirani updates sa Nebom kako bi živjeli životom kajanja i bili primjer buduće slave i sadašnjeg vječnoga Boga..onima koji još nose antikristovsku mržnju prema Kristovom slavnom djelu pomirenja..Bog je žedan naše ljubavi..
Amen

<BLOCKQUOTE>IIMA LI NADE ZA MENE

,,Ima li nade za mene?Volim Krista ali nisam uvijek onakav kakav bih trebao biti.Sto ako me iznenada nadje smrt?
Gorske sjene su pale na grad i nagovjestile dolazak noci.Na istoku,na drugoj strani Jordanske doline,moapski brezuljci su bili jos obasjanisuncem.Umorni poljodelci su zurili prema gradskim vratima,sto su se zatvarala cim bi pao mrak.I onako su se svi bojali...Oko 25 km.dalje utaborio se neprijatelj.
Dva stranca-to se primjecivalo po njihovoj odjeci-usli su zajedno s mnogim drugima.Nisu prosli neopazeno.I onako su svi u gradu bili oprezni i sumnjicavi prema strancima.Za njihov dolazak saznao je i kralj.Stranci,trazeci prenociste, usli su u prvu kucu koja ga je mogla pruziti.Zena koja ih je primila odmah je znala s kim ima posla.Znala je sto oni nisu znali:da ce ih kod nje za koji trenutak traziti.O tom dogadjaju citamo u Josui 2,3-6
Oni koji su bili sakriveni na krovu,na trvenim lanom,primjetili su da je Rahaba lagala kraljevim uhodama i sada dolazi dogadjaj u stihovima 8-13,u kojem je ona zakunila sakrivene,da bi i oni ucinili milost domu oca njezinom.Ona je nastojala razmjeniti milost,za milost i trazila pouzdani znak.Da ce ostaviti na zivotu njenu familiju,i da ce ih izbaviti od osvete.Bog je djelovao na njeno srce,ona je vjerovala u izraelskog Boga.Bog je namjerno doveo dvojicu izraelaca u njezin dom,jer je postivao njenu vjeru,jer htio spasiti njene ukucane.Zanimljivo je sagledati kako je ta zena postala vjernica,odbacila je sve predrasude prema izraelcima,i predala se na milost i nemilost Bogu,kojeg je poznavala samo sto je cula o njemu.Da smo bili na mjestu dvojice izraelaca,predpostavljam da bi smo Rahabu izgrdili i poucili da Bog ne podnosi laz.A da je dosla u nasu crkvu,nisam sigurna da bi smo bili spremni s njome se druzili,pa bi smo nakon nekoliko godina kazali,,znas to je ona''Bog je u poganskom Jerihonu vidio jedno iskreno srce.Znao je da je ona grjesnica,ali znajmo da grijeh,nije zapreka za milost niti za pokajanje.Bog je u njoj vidio zenu junjakinu vjere,bez obzira na njen dotadasnji zivot.Nemojmo reci da smo bili bolji od nje.Sakriveni izraelci su s njom sklopili dogovor.to su red, 14.18-21.Znak obecane zakletve,bila je crvena vrpca.Ta vrpca je bila znak njenog spasenja,simbol Kristove krvi.Postavljam vam pitanje sto bi se dogodilo sa Rahabom da je umrla prije osvajanja Jerihona?Sto bi se dogodilo s nama ako bi nas sada zatekla smrt,bi li bismo bili spaseni,ovisi o tome kome smo se predali i kome smo sluzili.</BLOCKQUOTE>

Teškoća priznavanja krivice i naš običaj da krivicu pokušamo prebaciti na druge,stari su koliko i čovječanstvo.Adam je htio svoju ženu učiniti odgovornom za svoj pad u grijeh ; " A čovjek odgovori: ' Žena koju si ti dao da bude sa mnom,ona mi je dala od stabla pa sam jeo.' " (Postanak 3:12) dok se Eva opravdavala govoreći da ju je zmija zavela ; " 'Zmija me prevarila pa sam jela',odgovori žena." (Postanak 3:13).
Ni jedno od njih dvoje nije htjelo priznati svoj vlastiti neposluh.
Tu slabost možemo primjetiti i kod djece.Kad pogriješe lako pronalaze brojne isprike kako ne bi morali reći potpunu istinu,premda dobro znaju što su skrivili.Kako god bilo,izgleda da su mnogi ljudi izgubili svaku svijest o vlastitoj krivici.Ne prihvaćaju pojam grijeha jer odbijaju vjerovati u Boga,kojemu kao ljudska bića dugujemo svoju odanost.
Ali ima i takvih koji,premda iskreno,do neke mjere osjećaju krivicu pred Bogom,no umanjuju njezinu važnost tvrdeći : "Pa svi smo mi grešnici."
Naravno,svi smo mi krivi pred Bogom.No ako sam nešto ukrao,neću biti pošteđen kazne zato što je moj susjed lopov.Nema smisla nadati se da će Bog ljubavi zatvoriti jedno oko kad dođe vrijeme da položim račun za odgovornost koju imam pred Njim.Ne dajte se zavesti!Ni u kom slučaju ne možemo izbjeći Božjoj osudi.Osobna krivica zahtijeva osobno oproštenje,koje je dostupno samo onima koji priznaju svoju krivicu i pokaju se.

ISPOVJEDAJ SE

Na početku ove propovjedi sve vas srdačno pozdravljam.
Često kada smo usamljeni, kada nas hvata tjeskoba kažemo:"Bog nije tu!"
Nismo svjesni koliko smo smo u krivu kad tako govorimo.
Isus je u Ivanu 6:37 rekao:
"Svi koje mi daje otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni NEĆU IZBACITI."
Bog je vjeran i pravedan (1Iv1:9), vjeran svojim obećanjima, moramo vjerovati.
Divno obećanje nam dade, neće nas odbaciti, ali što onda sa tjeskobama, što jednostavno dalje?
Prvo: tjeskobe su često znak da smo pogriješili i da imamo neki neispovjeđen grijeh. Grijeh razdvaja čovjeka i Boga. Bog voli čovjeka, a ne i grijeh. Isto kao što majka voli svoje bolesno dijete, a mrzi njegovu bolest, tako i Bog.
Što činiti? dođi u molitvi pred Gospodina i zamoli Ga da ti pokaže gdje si pogriješio, što si učinio.
Kako ti doziva u pamet ti ispovjedaj i budi siguran da će ti oprostiti kaješ li se iz srca (otvotite ponovno 1Ivanova1:9).
Budimo sigurni da nas Bog čuje jer "Približite se Bogu on će se približiti vama!"(Jakov4:8a)
S tom sigurnošću koju imate slobodno pristupajte prijestolju milosti Njegove ispovjedajući se u poniznosti srca i On će vas čistiti krvlju Kristovom.
Divno je osjetiti oproštenje, tereta nema, provalija koja je bila između tebe i Boga nestat će, a ta provalija je GRIJEH, zato:"Očistite ruke, grešnici! Očistite srca dvoličnjaci!" (Jakov 4:8b).
Isus te neće odbaciti, ne slušaj đavla koji te laže da ti Bog neće oprostiti, hoće, oprostit će ti, samo Mu pristupi i pokaj se.
Zatim, kada se pokaješ moli Boga da te vodi i mijenja, onda, svakim danom hodi s Njim kroz molitvu, čitanje Riječi, zajedništvo i svjedočenje drugima.
Zbog naše grešne prirode skloni smo griješiti, činiti nedopustive stvari zato svakim danom dolazimo pred Boga i ispovjedajmo Mu svoje grijehe, dopustimo mu da nas mijenja.
Ako imate tjeskobu i u molitvi onda to ispovjedite pred braćom-
Otvorimo Jakova 5:16:
"Ispovjedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova."
Da, da ozdravite, a grijeh je velika bolest i zato: molimo.
Braćo i sestre, na kraju ove propovjedi želim vam reći:
Pristupite slobodno Kristu, bez bojazni da će nas odbaciti. Ne, neće nas odbaciti.
Bog vas blagoslovio i dao vam snage da trku ovu izdržite do kraja.
AMEN:ame:

Tražite odgovore? Idite na:
http://www.gotquestions.org
____________________________
Dobro došli na bogoslužja u:
www.cce.hr
www.ecst.hr
www.ecbih.com
www.bcrijeka.com
www.betanija.hr
______________________

Zadnja promjena: ; pon 26 oľu 2007, 13:38; ukupno mijenjano 1 put.