Virtualna crkva - propovijedi

"Bježi od mladenačkih želja; a teži za pravdom,vjerom,ljubavi i mirom s onima koji prizivaju Gospoda iz čista srca." (2.Timoteju 2:22)

"Nemojte se varati: 'Zli razgovori kvare zdravo ćudoređe!"(drugi prijevod kaže :'loša društva kvare dobre običaje.') (1.Korinćanima 15:33)


Kušnja i mi

U vremenu u kojem živimo,pojmovi o dobru i zlu toliko su pobrkani da smo u opasnosti da usvojimo također načine djelovanja i mišljenja po društvu kojemu pripadamo.U prisutnosti općenitog moralnog popuštanja,sjetimo se da čuvamo Riječ Boga i primjere koje nam ona daje.
Vidimo odlučnost i čistoću Josipa nasuprot kušnji (Postanak 39 tj. 1.Mojsijeva 39).On je mlad,lijep i pored toga,predmet punog povjerenja sa strane svog gospodara.Primjetite također kategoriju žene,koja ga hoće zavesti i upornost koju vrši da ga uvuče u preljub.Suočen s ovom pokvarenosti,Josip je sam,daleko od svoje obitelji i u stranoj zemlji.
Kako će izbjeći zamki koja ga steže oko njega?
On bježi daleko od ove bestidne žene kao što se bježi od zmije.I ovaj bijeg,jedini je stav mudrosti.
"U savezu sa svima težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.Budno pazite da tko ne ostane bez milosti Božje,da ne proklija koji gorki korijen i da ne unese zabunu i ne zarazi cijelo mnoštvo!" (Hebrejima 12:14,15)
Budimo hrabri,na primjer,zatvoriti ili radije baciti ovu izazovnu reviju,okrenuti dugme,ako emisija postane sumnjiva; izbjegavajmo sumnjiva društva.Grozimo se nad zlom,živimo u prisutnosti Boga i molimo ga svakog dana da nam pomogne u tome.Čitajmo svaki dan Njegovu Riječ.

Dobar dan prijatelji,

Iako sam rekao da ce moja propoved biti na temu mudre i lude device ostavicu to za neku drugu priliku.

Danas zelim da se svi malo ohrabrimo i da procitamo stihove iz poslanice Rimljanima u 10 glavi 8 stih

PA STO KANIM RECI? BLIZU JE TEBI RIJEC, U TVOJIM USTIMA I U TVOM SRCU, TO JE RIJEC VJERE KOJU MI PROPOVJEDAMO.

I malo dalje 16 stih

ALI SVI NISU PRIHVATILI RADOSNU VIJEST. TAKO ISAIJA VELI GOSPODINE ,TKO VJEROVA NASEM PROPOVJEDANJ?

PREMA TOME VJERA DOLAZI OD PROPOVJEDANJA A PROPOVJEDANJE BIVA BOZIJOM RIJECJU!

Mnoga braca i sestre su obeshrabrena u ove nase dane. I zaista postoji puno toga u crkvama sto obeshrabruje. Cini se da je neka letargija i apatija zahvatila vernike.

I bas je to trenutak kada treba da se podsetimo da je Bog jednostavan. On nas nikada nije poslao da cinimo cuda, odnosno da budemo cudotvorci, on nas je poslao da propovedamo Boziju Rec, i pritom je dao obecanje da ce On potvrdjivati tu Rec znacima i cudima po svojoj volji.

Mi smo danas dosli u sitvaciju da pokusavamo naciniti neki znak da bi ljude udbedili da budu vernici, ali mislim da je to van Bozijeg plana.

MI SMO POSLANI DA PROPOVEDAMO A ON JE TU DA TO POTVRDI KAO SVOJU ISTINU ZNACIMA KOJI CE TO SLEDITI.

Setio sam se jednog divnog primera iza jedne od knjiga Osvalda Smita evanjedliste sa kraja 19 i pocetka 20 veka. Jedan mladic novoobracenik je imao zelju da svedoci za Gospoda.

Malo je znao o dokrini, teologiji crkve ali je njegova revnost bila velika. Sreo je jednog coveka i posvedocio mu o Hristu. Covek je bio drski ateista i naravno ismejavao je toga brata. Nas dragi brat je bio toliko posremljen zbog svog nedovoljnog poznavanja Reci i dokrtine da jedino sto je rekao bio je citat iz Marka 16 glava,

ONAJ KO VERUJE SPASICE SE, ONAJ KOJI NE VERUJE OSUDICE SE!

Mislio je da je ucinio lose svedocanstvo za Hrista. Pa ipak covek ateista je otisao kuci huleci, ali te noci nije mogao zaspati.
U svesti su mu bili svi njegovi argumenti kojim je osporavao Bozije postojanje, ubedjivao je sam sebe celu noc ali su mu u misli neprestano dolazile Reci naseg neiskusnog brata..

ONAJ KO VERUJE SPASICE SE, ONAJ KOJI NE VERUJE OSUDICE SE!

Nije vise mogao izdrzati, kleknuo je na svoja kolena i predao zivot Bogu.

Bog je rekao da vera dolazi slusanjem Njegove Reci, i upravo se to deslilo. Jednostavnost ponavljanja onoga sto je vece receno.
Mi nekada mislimo da kao propovednici moramo govoriti nove stvari, uvek iznova, ali mislim da je nekada bolja ponoviti ono sto je vec receno.

Jer Evandjelju ne moze nista biti dodato niti bilo sta moze biti oduzeto od njega.

Takodje jedan primer obracenja koji je naveo WIlijam Branham Evanjdelista i Prorok sa polovine 20 veka, o starom 80 godisnjem starcu koji je ceo zivot proveo ismevajuci hriscane i Hriscanstvo.

Jednog dana jedna mala devojcica sa nekih 13 godina se vracala sa sluzbe Nedeljne skole, i on je po svom obicaju stajao blizu crkve i ovaj put spreman da jos se naruga. Rekao je zasto ti mala gubis vreme u toj crkvi.

Mala devojcica se sagnula i ubrala jednu ljubicicu, poklonila mu je i rekla KADA VI GOSPODINE MENI KAZETE, KO JE OVOM CVETU DAO ZIVOT I OBJASNITE MI TO JA CU VAMA ODGOVORITI ZASTO IDEM U CRKVU!

Starac je bio zatecen odgovorom poceo je da razmislja o davaocu zivota i BOZIJA MILOST JE DOTAKLA NJEGOVO SRCE, predao je svoj zivot HRISTU.

Tu je to, ta Rec, Rec vere nije daleko od nas, blizu je Rec vere koju mi treba da kazemo i propovedamo.

Sada budimo hrabri i ohrabrimo se u nasem evangelistickom radu.

JER SVE JE MOGUCE ONOM KOJI VERUJE!

NEKA JE BLAGOSLOVLJENO NJEGOVO SVETO IME.

Pozdrav svima

Ispovijest Petrova (Mt 16,13)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21)

13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Na to Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Pogledajte oko sebe, svoje bližnje, braću i sestre, što po krvi, što po duhu. I koga vidite?

Uronite u odaje svoje duše i nađite sebe u Bogu! I opet pogledajte oko sebe širom otvorenih očiju. Vidite li u njima i ono što se vidjeli u dubini sebe? Vidite li u očima svojih bližnjih dušu koja žudi k Bogu, koja žudi da bude slobodna a navike, razna vjerovanja, nade i strahovi joj ne daju disati? Koliko naših bližnjih uživa u svome položaju, daleko od Boga, a sami sebi izgradiše katedrale ponosa i vjerovanja kako su baš oni u pravu, kako su njihove forme i njihovi načini života Bogom dani.

Gdje je vaša Crkva kojoj pripadate i gdje je Crkva kakvu je Krist želio? Što je u stvari ta Crkva koju Krist želi?

Iz citata Evanđelja po Mateju vidimo kako je Krist postavio prvi kamen svoje Crkve. Petar, upitan od strane Isusa, progovara Božjim glasom: Ti si Krist!

No, tko doista može uistinu prepoznati Krista doli onaj koji Krista nosi u sebi, onaj kojemu Ga Volja Očeva objavi. Tu svoju nutrinu Petar prepoznaje i u vanjskom svijetu, prepoznaje je u očima svoga Učitelja kojemu ispovijeda svoju vjeru. A Isus mu uzvraća: Ti si Petar – Stijena! Time potvrđuje čvrstinu Petrove nutrine, Petrove vjere koju Otac daje, jer to progovori sama Stijena iz Petra, iz koje su Mojsijevi suvremenici pili i koja ih je pratila. I to je kamen temeljac Crkve kakvu Krist želi! Crkve u kojoj ćemo u svojima bližnjima vidjeti isto što i u sebi kada se obraćamo Gospodu. Jer onaj tko u bratu svojemu ne vidi samog Krista, Krista nikad blagovati neće. To sam Isus kaže: «…što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!…»Jedinstvo Crkve za koju se mnogi proklamativno zalažu nije u vještoj retorici crkvenih diplomata i starješina, nego se jedinstvo Crkve gradi spontano, kamen po kamen, nit po nit plete se nevidljivo tkanje međusobno povezanih duša koje prvo Krista pronalazi u svojoj duši a potom Ga vide i u bližnjemu svome. Te slobodne duše neće biti zarobljene navikama koje ograničuju ljude, formama, propisima i zakonima koji služe samo tome da bismo pogledali na pravo mjestu u nutrini sebe. Jednom pronađen Krist, jednom probuđena duša, jednom nanovo rođeni postajemo slobodni od grijeha! A s grijehom nestaju i sva obilježja ropstva: život po formi a ne po suštini, odnosno Kristu. Odbacimo sve oblike, sve forme i imena koje nas ograničavaju u životu u Kristu, vi ste jedina Crkva, vi ste Stijena iz koje trebaju poteći rijeke žive vode. Tko vas može ičime zarobiti kada vas je Krist oslobodio?! Taj Krist i danas živi, i danas propovijeda i danas oslobađa-Istina će nas osloboditi-pogledajte ljude u potrebi, pogledajte što ih doista tišti, i dajte im to. Odbiju li, odbijaju Krista! Odbijete li vi pomoći, vi odbijate Krista! Svatko ima potrebu, svačija duša vapi za slobodom! Otkrijte taj ključ, nekome je to samo topla riječ, nekome je to materijalna pomoć, nekome je to duhovna okrijepa, nekome je to samo smiješak i vedrina-ne brinite što tko treba, jer za to se brine Bog, vi samo budite slobodni u Kristu, a On će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta!

Amen !

Nastavljamo u svetoj istini:
Matej 16,13-28;
Marko 8,27-38;
Luka 9,18-27.

"Jer , Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga našeg veličajte!
On je , Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi " Ponovljeni zakon, 32 ,3-4.
i Izaija 28,16

Svršetak , ovom , poslijepotopnom svijetu se događajima sličnim predpotopnim , svijeta, potopljnog vodom, približi blizu potopu ognjenom..Vrijeme milosti već skoro naglo istjeće..Koliko nam je još do drugog potopa, potopa vatrom..Hoćemo li ostati u vjeri skupocjenijoj od zlata, u vjeri presvete Isusove krvi?Jesmo li u takvoj vjeri kojom ćemo prijeći u kraljevstvo slave iz drugopotopnog svijeta?Stojimo li na stijeni koju voda ne može potopiti niti je oganj može spaliti, niti grijeh ubiti , niti smrt sahraniti, ni grob zadržati?Kroz nju čujemo i poznajemo glas Pastira svih vjekova, kojim nas počinje već dozivati da podižemo glave i gledamo nebo kako mu se vrata svete dubine otvaraju i slušamo kako se zemlja lomi u izvorima ognja..Vidimo li u otvorenoj svetoj dubini prijestolje Božje i Jagnjeta u službi?Tko je On , tko je On, što kažemo ljudima u vjeri i u djelima?Kako dosegnuti svetu dubinu, kako preći iz ovoga drugopotopnog svijeta, koji sebe ne pozna i kamo ide, kako preko mora ognjenog, i kako ući kroz sveta vrata prema prijestolju Božjem?Gdje su nam ključevi kraljevstva nebeskog?Gdje su ključevi koji imju silu otvoriti i zatvoriti Nebo, svezivati na Zemlji da bude svezano i na nebesima, razriješivati na zemlji da bude razriješeno i na nebesima?Nisu li ovi ključevi sišli s neba?I sve su Riječi Kristove - ovi ključevi -ključevi kraljevstva nebeskog!Gdje su ključevi?
Proroci ih prenosiše i donosiše u svjetlosti koja dođe među svoje koje je osvjetljavala i svoji je ne primiše jer ih zadrži ljubav prem tami.Njihovo proroštvo je ovo: "Ovaj, drugopotopni svijet siguran da će sačuvati život - izgubit će ga, a tko od njeg u njemu izgubi život radi Krista , naći će ga - život u životu koji po drugi put silazi s neba, po obećnju Kristovom!"
Zato su ključevi kraljevstva nebeskog sve Riječi Isusove..Koja djeca dobijaju ključeve?Ključeve Gospodara?Nije li da dobijaju djeca - njegovi nasljednici ..svi koji primiše moć biti Božje dijete - moć pravde Isusa Krista
i po toj moći slijede svoga Učitelja - Glavu Crkve.Dajuči ključeve predao je i Logos mudrog upravljanja svezivanja i razvezivanja.
No povijest o Kristovom povlačenju iz Judeje uvijek se iznova ponavljala.Kad su reformatori propovijedali Riječ nisu se namjeravali odvojiti od postojeće Crkve.No vjerske vože nisu trpjele svjetlo , te su nosioci svjetlosti potražili one koji čeznu za istinom.U našim je danima malo nositelja reforme - sljeđenja vatre koja je sišla u djecu Božju po moći pravde koju su primili od Krista kroz vjeru..
Bit Kristova propovijedanja - Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Božje
bila je zasnovana na proročanstvima.
"Vrijeme", koje je On objavio da je izašlo - bilo je razdoblje obznanjeno Danielu po anđelu Gabrijelu."Sedamdeset sedmica je određeno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokrajći opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomažu sveti nad svetima"Daniel 9,24.
Jedan dan u proročanstvu predstavlja jednu godinu.Brojevi 14,34., Ezekijel 4,6.
Sedamdeset tjedana ili 490 dana jesu 490 godina koji se računaju od časa kad Izađe riječ -" Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem - pa do Kneza Pomazanika : sedam sedmica , a onda šezdeset i dvije sedmice".
Ove 69 sedmica ili 483 godine- Daniel 9,25. - imaju polazna točku - godinu izlaska zapovijesti da se sagradi Jeruzalem stupila je na snagu 457 godine prije Krista.Od ovog trenutka 483 godine protežu se do jeseni 27. po Kristu.Ovo prorečeno razdoblje trebalo je stići do Mesije - do Pomazanika- kada je primio pomazanje Svetog Duha prigodom svog krštenja i otpočeo službu i objavljivanje vijesti : "Ispunilo se vrijeme".
Sedma godina nakon što je Spasitelj otpočeo svoj rad, evanđelje je trebao propovijedati sam Krist posebno Hebrejima u trajanju od 3,5 godine, a nakon Njega - apostoli.." U polovici sedmice prestat će žrtva i prinos" Daniel 9,27.
Godine 31. Krist - prinesen je na Golgoti .
Zavjesa u Hramu se rascijepala ukazujući da je prošla svetost i značenje prinošenja žrtava-
Godine 34 Hebreji su kamenovanjem konačno zapečatili svoje odbacivanje evanđelja a učenici su se rasijali po drugim zemljama upravljati ključevima nebeskim..
Kao što je vijest o prvom Kristovom dolasku objavljivala Kraljevstvo milosti, tako će i vijest o Njegovom drugom dolasku objavljivati Kraljevstvo Njegove slave.
Riječi upućene Danielu trebaju se razumjeti danas-sada jer sačinjavaju proročku osnovu ukazivanja na značaj Nebeske svetinje u kojoj Krist obavlja Njegovu Sadašnju službu . Da bismo mudro upravljali ključevima istine Njegove sadašnje službe moramo poznavati - Njegovu sadašnju istinu - istinu za ovo vrijeme - objavljivati glasno u jakoj moći po cijelom svijetu..
Hebreji su pogrešno tumačili i primjenjivali Božju Riječ, nisu prepoznali vrijeme pohođenja..I današnja djeca Božja , utapajući se u zemaljsku žudnju za slavom i užitkom - u opasnosti su da odbacivanjem Logosa Duha poroštva - izgube moć i pravo upravljati Ključevima Svete Krvi .Ne sljedeći Krista, svoga Isusa , u službi Nebeske Svetinje , postaju sljedbenici Antikrista .Najtragičnije što se može dogoditi na Zemlji pred Kristo drugi dolazak je gubitak moći i prava upravljanja Nebeskim Ključevima a prihvatiti moć i pravo upravljanja ključevima sila tame..Žudnja za ključevima zemaljske moći zaokuplja ljudske misli ovog pretpotonog, drugopotopnog svijeta koji će biti potopljen ognjem uskoro nakon isteka vremena milosti..
Upravljajmo mudro , po Logosu Kristove Krvi , ključevima za sadašnje vrijeme, uprvljajmo sadašnjom istinom , koju nalazimo u Otkrivenju, prema Planu Spasenja,tražimo puninu Svetoga Duha sljedbujuči Otkupitelja u Nebeskoj Svetinji.Budimo sadašnja djeca Božja jer nam je dao moć za sadašnje vrijeme, moć sadašnje istine znajući - Vrijeme je - ostati budan
da bi prenosili glas -Dolazi Ženik - imajte odječu kraljevsku i nađe nas u mudrosti upravljanja Uljem Njegove Svete Krvi.
Amen

Pozdrav svima i Božji blagoslov!

Htio bih da danas razmišljamo o sebi, o svom identitetu... Jedno od najdubljih pitanja koje je ikad neki čovjek postavio glasi: TKO SAM JA? Odmah uz ovo pitanje stoji iduće pitanje: KOJA JE SVRHA MOG POSTOJANJA? Na ova dva pitanja ne uspijeva odgovoriti čak ni najsuvremenija znanost... Čovjek je čovjeku najkompliciraniji predmet za izučavanje, još dan-danas. TKO SAM JA? U ovoj propovijedi vidjet ćemo da bez ove spoznaje ne možemo imati jednu od najprepoznatljivijih kršćanskih vrlina – PONIZNOST.

Znanost nam kaže da mi nismo ništa posebno – mi smo tek malo bolji od majmuna... (Ustvari, izgleda da su majmuni pametniji...oni bar ne izmišljaju sve moguće načine da jedni drugima zagorčaju život...oni ne uništavaju svijet u kojemu žive...) TKO SMO MI? Ako gledamo očima znanstvenika, na ovo pitanje ćemo imati sličan odgovor, kakav je imao najmudriji čovjek na svijetu, nakon što je okrenuo leđa svome Bogu: «Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. Jer što biva sinovima ljudskim, to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek ništa nije bolji od stoke jer je sve taština. Sve ide na jedno mjesto, sve je od praha i sve se vraća u prah.» (Propovjednik 3:18-20).

U prošloj mojoj propovijedi govorio sam o tome da poniznost nije stidljiva. Doista, oni koji su doista ponizni pred Bogom – ne srame se toga tko su. Oni jako dobro znaju tko su i drago im je što su to što jesu. Pitanje osobnog identiteta jako je povezano s poniznošću. Čovjek ne može biti doista ponizan pred Bogom, dok ne shvati tko je on u odnosu na Boga. Radnik, npr., ne može biti ponizan pred svojim poslovođom, ako nije shvatio tko je on u odnosu na svog poslovođu. Dakle, prava poniznost zahtijeva da je čovjek svjestan tko je on, da ima svoj identitet kojega je svjestan. Mnogi se ljudi muče s pitanjem osobnog identiteta. Oni ne znaju tko su. Taj problem je naročito izražen kod tinejdžera. Kako možemo znati tko smo? Prije svega, važno je da shvatimo jednu stvar: osoba nema identitet, ako nije povezana s nekim. Ja uvijek jesam netko, samo u odnosu na nekog drugog. Npr.: zamislimo da sam na pustom otoku i da nikad nisam vidio nijedno ljudsko biće. Odjednom iz neba začujem glas: «Tko si ti?» Ja jednostavno ne znam odgovor. Nakon nekog vremena, na obzoru se pojavljuje brod koji pristaje uz otok. Jedan čovjek mi trči u susret i ushićeno viče: «Napokon, napokon sam pronašao svoje davno izgubljeno dijete!» Vi ste, naravno, iznenađeni. Pitate ovog čovjeka tko je on, a on odgovara: «Ja sam tvoj otac, Ivan Radić, a ti si moje dijete, David.» Sada prvi put u životu vi znate tko ste, vi ste David, sin Ivana Radića.

]Dakle, osoba praktički ne postoji, ona nema identitet, ako nema vezu s nekim. Upravo iz ovog razloga mnogi ljudi, pogotovo mladi, koriste sve što god imaju kako bi otkrili tko su. Sve je važno: njihov izgled, zanimanje, sposobnosti, njihova obitelj, prijatelji, vjera i još puno toga. Sve ove veze s ljudima oko sebe oni koriste kako bi im pomogle da otkriju tko su. Međutim, postoji jedan problem sa svim ovim vezama. One su jako nestabilne, jako nestalne. Nijedna od njih ne traje cijeli čovjekov život. Naš izgled, npr., stalno se mijenja. Ako prema vlastitom izgledu pokušamo shvatiti tko smo, to će nas samo zbuniti. Obitelj je jedna veza s nama najdražim ljudima, koja ne traje cijeli život. Već u mladosti čovjek napušta svoju obitelj i prepušten je samome sebi. Svoju osobnost on dalje mora izgrađivati samostalno. Prijatelji koje upoznajemo također, uglavnom nisu s nama cijelog našeg života. Postoji još jedan razlog zašto ne možemo oformiti svoj identitet oslanjajući se sasvim na svoje prijatelje. Naime, oni mogu biti jako dobri, ali oni su i dalje samo ljudi i često će nas razočarati i reći nam neke stvari koje će nam možda nabiti komplekse niže vrijednosti, pa ćemo o sebi imati vrlo loše mišljenje. Jednako je opasna i obratna situacija, odnosno ako nas prijatelji previše hvale (tada dolazimo u opasnost da se umislimo). Dakle, ako malo bolje razmislimo, vidjet ćemo da sve veze koje imamo s ovim svijetom, često na nas djeluju vrlo zbunjujuće, i ako se na njih oslonimo, često ćemo se naći u situaciji da ne znamo više tko smo i za što smo sposobni. Kršćanin zna tko je. Zašto? Zato što se on, u potrazi za identitetom, ne oslanja prvenstveno na nestabilne veze s ovim svijetom. On svoju sigurnost, svoj pravi identitet, nalazi negdje drugdje. U idućoj mojoj propovijedi nastavit ću ovo razmišljanje i govorit ću o tome, gdje i kako kršćanin nalazi svoj identitet...

Tko je uistinu Isus Krist? I zašto je On baš Spasitelj?



Jeste li se ikad zapitali ili samo prihvaćate ono što su vam rekli? Jeste li sigurni u svoju vjeru?

Ukoliko se niste nikad zapitali ova pitanja, tada ili ste od Boga poslani i unaprijed sve znate, ili pak nemate hrabrosti suočiti se s pitanjima na koje vas je Bog pozvao da odgovorite. Jer, to pitanje imat ćete i pred Bogom. Isusu će doći oni koji Ga uistinu poznaju. Poznavati nekoga, znamo iz svakidašnjeg života, znači poznavati u dubinu neku osobu, njene mane i slabosti, prednosti i vrline. No, da biste neku osobu tako poznavali morate biti iznimno bliski s tom osobom da vam ona otkrije i otvori dušu. Tada ćete vidjet da mnoge mane izviru iz straha, iz jednostavnog neznanja Boga. Neke mane čovjek nastoji prebroditi, a neke uporno niječe, i ne želi ih vidjeti. A uz to, svoje vrline ne želi koristiti. Nas na taj način nas poznaje Isus, jer nas ljubi, jer nam je otvorio dušu, u našoj duši on sluša kucaje naših srca.

No, čujemo li mi Njega, i osjećamo li tu svetu nazočnost? Osjećamo li Isusa u sebi, i oko sebe? Dišemo li Ga, postaje li On dio nas, ulazi li nam u krvi i kosti, poznaje li naša srca i bubrege?

Putuje li našim tijelom kao što hrana koju pojedemo putuje kroz žile i hrani svaki djelić našeg tijela? Je li Isus naša hrana, je li Isus kruh kojega trebamo jesti, od kojega nećemo gladovati nikada?

Jedna kineska poslovica kaže: Daj čovjeku ribu, i nahranio si ga. Nauči čovjeka loviti ribe i bit će sit cijelog života.

Isus je došao učiniti nas ribarima, da nikad ne gladujemo, da blagujemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovu krv. Da me sada slušaju pripadnici drugih religija rekli bi da smo mi kršćani kanibali, a oni koji ne razumiju rekli bi da je to teška besjeda.

Doista, ovo nije laka besjeda! Jer, da jest ne bi dan danas bilo među kršćanima ljudi koji to žele shvatiti, prihvaćaju Isusa, ali ne shvaćaju što je On htio reći time. Ideja o tome da Božanstvo trebamo jesti, odnosno da Ga trebamo učiniti dijelom sebe, nazočna je i u nekršćanskim religijama s područja Indije. Očito su ljudi žudeći k Bogu shvatili kako treba ljubiti Boga, no još nije došla punina vremena da bi se dogodio obrat u povijesti, da bi doista to blagovanje i postalo nadnaravno. Isus je obznanio tko je hrana, i tko nas čini sitim i živim!

Na pitanje tko je, Isus odgovara, Ja jesam,! Onaj koji jest, siđe i uzme obličje ljudsko, i ponudi rješenje spasa:



51Ja sam kruh živi

koji je s neba sišao.

Tko bude jeo od ovoga kruha,

živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati



tijelo je moje

- za život svijeta."



Isus jasno ovdje govori, i ova besjeda nije teška! Naravno, za onoga tko ima uši da čuje!Upoznati Isusa znači blagovati Njegovo tijelo, vazda biti pričešćen, ne pod prilikama samo kruha i vina, nego doživjeti jednu istinsku i dubinsku pretvorbu, transspustancije sebe samoga, gdje će se dogoditi da živim više ja, nego da Krist živi u meni. To je istinska poruka blagovanja Tijela i pijenja Života koji će poput krvi kolati u nama, koji će poput mora oplahivati naša ledena srca otapajući zadnje ledenosti koje nas koče da se pokrenemo, da jedni drugima pružimo ruke, da budemo Jedno, kao što je Isus s Ocemo svojim Jedno. Amen!

Mali princ je napisao/la:

Ispovijest Petrova (Mt 16,13)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21)

13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Na to Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Pogledajte oko sebe, svoje bližnje, braću i sestre, što po krvi, što po duhu. I koga vidite?

Uronite u odaje svoje duše i nađite sebe u Bogu! I opet pogledajte oko sebe širom otvorenih očiju. Vidite li u njima i ono što se vidjeli u dubini sebe? Vidite li u očima svojih bližnjih dušu koja žudi k Bogu, koja žudi da bude slobodna a navike, razna vjerovanja, nade i strahovi joj ne daju disati? Koliko naših bližnjih uživa u svome položaju, daleko od Boga, a sami sebi izgradiše katedrale ponosa i vjerovanja kako su baš oni u pravu, kako su njihove forme i njihovi načini života Bogom dani.

Gdje je vaša Crkva kojoj pripadate i gdje je Crkva kakvu je Krist želio? Što je u stvari ta Crkva koju Krist želi?

Iz citata Evanđelja po Mateju vidimo kako je Krist postavio prvi kamen svoje Crkve. Petar, upitan od strane Isusa, progovara Božjim glasom: Ti si Krist!

No, tko doista može uistinu prepoznati Krista doli onaj koji Krista nosi u sebi, onaj kojemu Ga Volja Očeva objavi. Tu svoju nutrinu Petar prepoznaje i u vanjskom svijetu, prepoznaje je u očima svoga Učitelja kojemu ispovijeda svoju vjeru. A Isus mu uzvraća: Ti si Petar – Stijena! Time potvrđuje čvrstinu Petrove nutrine, Petrove vjere koju Otac daje, jer to progovori sama Stijena iz Petra, iz koje su Mojsijevi suvremenici pili i koja ih je pratila. I to je kamen temeljac Crkve kakvu Krist želi! Crkve u kojoj ćemo u svojima bližnjima vidjeti isto što i u sebi kada se obraćamo Gospodu. Jer onaj tko u bratu svojemu ne vidi samog Krista, Krista nikad blagovati neće. To sam Isus kaže: «…što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!…»Jedinstvo Crkve za koju se mnogi proklamativno zalažu nije u vještoj retorici crkvenih diplomata i starješina, nego se jedinstvo Crkve gradi spontano, kamen po kamen, nit po nit plete se nevidljivo tkanje međusobno povezanih duša koje prvo Krista pronalazi u svojoj duši a potom Ga vide i u bližnjemu svome. Te slobodne duše neće biti zarobljene navikama koje ograničuju ljude, formama, propisima i zakonima koji služe samo tome da bismo pogledali na pravo mjestu u nutrini sebe. Jednom pronađen Krist, jednom probuđena duša, jednom nanovo rođeni postajemo slobodni od grijeha! A s grijehom nestaju i sva obilježja ropstva: život po formi a ne po suštini, odnosno Kristu. Odbacimo sve oblike, sve forme i imena koje nas ograničavaju u životu u Kristu, vi ste jedina Crkva, vi ste Stijena iz koje trebaju poteći rijeke žive vode. Tko vas može ičime zarobiti kada vas je Krist oslobodio?! Taj Krist i danas živi, i danas propovijeda i danas oslobađa-Istina će nas osloboditi-pogledajte ljude u potrebi, pogledajte što ih doista tišti, i dajte im to. Odbiju li, odbijaju Krista! Odbijete li vi pomoći, vi odbijate Krista! Svatko ima potrebu, svačija duša vapi za slobodom! Otkrijte taj ključ, nekome je to samo topla riječ, nekome je to materijalna pomoć, nekome je to duhovna okrijepa, nekome je to samo smiješak i vedrina-ne brinite što tko treba, jer za to se brine Bog, vi samo budite slobodni u Kristu, a On će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta!

Moja propovijed je kao i Malog princa.

Pozdrav svima,

U toku dana imao sam dosta obaveza, i to je razlog sto ovu propoved pisem dosta kasno.
Nadam se da cete imati razumevanja.

Sada da podelim neke misli u vezi sluzbi danasnjeg vremena.

Citacemo iz poslanice Efezanima apostola Pavla 4 glavu 11 stih,

ON DADE JEDNE KAO APOSTOLE, DRUGE KAO PROROKE, JEDNE KAO EVANJDJELISTE, DRUGE KAO PROROKE I UCITELJE.

Sada, tako ima mnogo ljudi koji danas zele da pristupe sluzbi u crvkama, sto i nije tako lose.
Pa ipak mi smo svedoci danas jedne navale na propovednicku sluzbu.

Nekako vec postaje uobicajeno mlad covek se obrati i vec prva stvar koja mu je u umu je da zauzme nekakvu sluzbu u crvki.

Znamo da je apostol Pavle rekao, da vera dolazi slusanjem i to slusanjem Bozije Reci od ljudi koje Bog salje da je propovedaju.
Tako da ne postoji drugi nacin da mi dobijemo veru osim da cujemo Boziju Rec propovedanu nama na ispravan nacin.

Da li ste razmisljali ko je bio prvi propovednik u ljuckoj rasi. Zanimljivo je to jer je to bio sami Satana u obliku zmije. On je dosao i poceo propovedati Evi kako ona nece umreti ako jede plod sa drveta znanja.

On nikada nije dosao njoj i rekao nesto radiklano, recimo nema Boga, ili nesto tome slicno. ON JE SAMO PROMENIO JEDNU JEDINU REC ONOGA STO JE BOG REKAO.

BOG JE REKAO UMERECETE ALI SOTONA JE REKAO NE NECETE UMRETI AKO JEDETE.

I to je bilo pogresno tumacenje jedne jedine Reci. Kada ga je poslusala umrla je. BOG JE OSTAO VERAN SVOJOJ RECI.

Mozemo li mi iz ovoga uciti. BOG KOJI JE CASTAN I NEPROMENJIV, odredio je nama put spasenja. TO JE VERA, koju dobijamo dok slusamo pastire, ucitelje, staresine koje Bog postavlja.

No gde smo mi danas. Kao hriscani mi smo tako podeljeni na stotine i hiljade raznih denominacija od kojih svaka ima svoju teoriju.
Pa ipak velika tuga me obuzme kada pomislim na to da je samo jedna rec ubacena u Boziju Rec prouzrokovala smrt ljuckoj rasi.

Bog je uradio ono sto je rekao. Umrli su i mi umiremo danas. Primecujete li koliko je velika odgovornost uciti nekoga, voditi usmeravati njegov duhovni zivot, hraniti ga na ispravan nacin.

Sa neobicnom lakocom ljudi danas pristupaju propovedaonici, zato sto imaju osecaj, zato sto ih ljudi nagovore, zato sto ih ponos uzdize malo ih je koji znaju kolika je to odgovornost.

KOLIKO MALO NJIH MOZE RECI SREO SAM BOGA, BOG ME JE POSTAVIO, BOG ME SALJE.

Kako jako mali broj ljudi ima istinsko licno iskustvo sa Bogom. Kako je mali broj onih koji su od Boga nauceni da prvo idu i traze savet od Nebeskog Oca a tek onda od ljudi.

Cudni smo mi. Kao da prave stvari radimo u pogresno vreme. Recimo nase crkve su pune divnog slavljenja i mi se pozivamo na Stari Zavet, Izrael u pustinji za vreme Mirjam prorocice, na Davida kralja...

Mi zelimo da pevamo kao oni, slavimo kao oni. PRAVA STVAR U POGRESNO VREME, JER OVO VREME KOJE ZIVIMO JE VREME PREISPITIVANJA I POKAJANJA.

Slavicemo kad pobedimo, slavicemo kad izadjemo iz mlakosti i formalizma ovog zadnjeg doba. Slavicemo kad sretnemo Boga, ali sada je vreme ozbiljnosti.

Vreme kada moramo svim srcem potraziti Boga, i naci Milost svojim dusama.

VREME JE POKAJANJA! I TO NE SAMO POJEDINCA NEGO CRKVE, ONA TREBA DA SE POKAJE I VRATI BOGU!

Nebeski Boze, daj tvojim ovcama neustrasive i hrabre pastire i ucitelje koji ce ih moci voditi na dobru pasu Tvoje Reci.

Sacuvaj ih Gospode Isuse sve one koje ti je Otac doveo, ozivi nasa srca jer mi to molimo u Ime Tvoga Sina a naseg Spasitelja Gospoda Isusa.

Bog vas blagoslovio.

Europska askeza povratka Europe Bogu

Europa na širokom putu , a Ti?

Matej 6,16-18:
Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste.Zaista, kažem vam već su primili svoju plaću.A ti kada pstiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti."

Sjećam se hrvatske slikarice S.Gvozdić, koja je često slikala zagrebačku katedralu.Prije svoje pogibli u saobračajnoj nesreći , naslikala je slijevanje puka u katedralu i prema katedrali sa svih strana iz okolnih ulica.Željela je , prema njenim riječima, naslikati i veće slijevanje pobožnosti, slijevanje k Bogu , sa svih strana grada i , gradova , sela i zaseoka, sa periferije svih europskih periferija , ulica i puteva, ali nije stigla dalje od skica revolucije na tržnici u blizine katedrale - kako golubovi prestaju kljucati i okreču glave prema križu katedrale zajedno sa svim tržničarima - i golubovi i ljudi.
Moguća li je takva duhovna revolucija u kojoj se vidi da nam je Isus draži od kruha, posebno u onima koji ga sve manje imaju ili ga uopće već duže nemaju.Revolucija?!Kristova revolucija?!Revolucija koja će dopustiti Isusovim učenicima nahraniti gladne i napojiti žedne.?Tu je nešto krivo, to nije pravi model promjene povratka Europe sa širokog na uski put slijevanja ka Bogu!Takva revolucija koja bi učenicima omogučila djelovanje nije kršćanska revolucija već revolucija Antikrista koji se uvukao među učenike odjeljujuči ih od Krista da ne vrše Njegov posao odbacivanjem stege.Asketizam je odbačen od Europe.Protestantsko opravdanje vjerom postalo je idol jer protestanti ne traže više iskustvo opravdanja, ne traže spasavati već da budu spašeni.Postmoderna ne treba stegu, ne treba odricanje, ne treba disciplinu Duha nad tijelom , novog čovjeka nad starim--njoj je dovoljno da se ona umom slaže sa pravdom, ali, ali, tko će nas sačuvati od grijeha koji služi smrti ispod plašta samoopravdanja pravdom uma koji se slaže sa Kristovom pravednošću - teorijski..Europa neće asketizam koji će je vratiti na uski put, jer, tko će proizvoditi, tko kupovati, tko će trošiti, tko će sačinjavati demokratsku većinu kojom se sloboda sve više odvaja od Krista i narod ne čini ono što treba već ono što ne treba - dovršava djelo francuske revolucije ..Bratstvo, jednakost, sloboda u interesu Antikrista
umjesto odbacivanje lažnog duha slobode , lažnog duha kruha i vode, lažnog duha mira i blagostanja..Europa je odbacila Svetog Duha - živi po modelu Antikrista..
Antikrist je među nama, ne zato što ga vjera u Isusa dovodi k učenicima, već zato što ga sotona tjera k nama da bismo tražili svijet a ne Isusa..On računa na to da u svojoj nedužnoj odječi neće biti otkriven - on zna proroštva, razdaje imanja, ali nema ljubavi..On je uzeo obličje novog čovjeka kako bi mogao vršiti volju staroga čovjeka - slagati se umom sa zakonom i pravdom, slagati se umom sa vjerom i nadom , slagati se sa velikim riječima sa Svetim Duhom, a nemati Svetog Duha jer u Antikristu nema ljubavi Očeve.On ističe križ a nije s Kristom surazapet.Njegov je model revolucije pobožnosti u uklanjanju prepreka posvjetovljenju svih kršćanskih denominacija - usmjerenjem na križ on odvraća od križa uskog puta.Njegov je križ širokog puta - ekonomija bez askeze..Takvo kršćanstvo je demonizirano jer se poziva na Krista, čini čudesna djela tako slična djelima pravih učenika da ih je moguće razlikovati samo Svetim Duhom jer su i djela ljubavi hinjena.Ta vjera antikristovog kršćanstva, vjera antikršćanstva nijeće Krista.Odjeljivanje Europe , Tebe, mene , od Antikrista je djelo suda.. ali tada više neće biti Europe ni svijeta.Do tada ostaje da slušamo svagdašnju Isusovu riječ - poznajem Te
vršeći Njegova djela.
Međutim, činjenica je , na uskom putu okretanja golubova od tržnice prema križu nešto im je draže od hrane.Golubovi su se vježbali stegom posta i molitve, stegom strogih vježbi i stroge uzdržljivosti.Samodostatna volja golubova je troma i neposlušna i pored toga što se um slaže sa zakonom i pravdom , sa Isusom i križem..No čovjek toga uma nije gospodar svojeg uma ni svoje volje, on je još sluga starog čovjeka, sebe samog a ne Krista..Takav Kristov učenik dopušta starom čovjeku da postane Antikristov sluga pod plaštem učeništva.Revolucija pobožnosti se sastoji u revoluciji učeništva putem stege, discipline vlasti Novog čovjeka nad starim sve dok se vlast Novog ne ostvari nad tijelom, duhom, dušom, umom, srcem u svoj jačini Kristove snage njegove smrti i Njegovog uskrsenja.Protivljenje tijela krije se iza evanđeoske slobode.Gdje Kristovi europski učenici vide svoje zakazivanje u službi, zakazivanje u spremnosti, zakazivanje u revnosti, da su se ogriješli o život, o tuđi grijeh jer počintelja grijeha nisu opomenli, gdje vide da gube molitvu i dubinu jednostavnosti - tamo moraju poduzeti napad na sebe - izvršiti revoluciju Svetim Duhom..Europski su učenici odbacili askezu i nakon prosvjetiteljstva nisu podučavali vože naroda umjerenosti..Nije nastala asketska formula za demokratske institucije, sudska se presuda može kupiti, za isti rad se ne mora dobiti ista plaća, rad bez moralnih vrijednosti je mjerilo prihvata u robnu proizvodnju..Europa je odbacila slobodu činiti ono što treba prihvatanjem robne proizvodnje bez moralnih vrijednosti..Učenici Kristovi vratite se na uski put , pokažite europi bolji put, uski put koji vodi u život.Okrenite golubovi glave svoje okretanjem duše svoje od Antikrista koji kljuca među golubovima i hini novu askezu.Vratite Europi askezu kako ne bi izgladnjela do kraja.Rast siromaštva u Europi je sve brži i brži zato što investira u Antikrista - u demokraciju bez askeze, u društvo vladavine starog čovjeka pomoću moderne nauke i demoniziranja kršćanstva..U što Ti investiraš sebe, u starog čovjeka ili u Novog?Tko je vladar te investicije?U opravdanju vjerom Isus Ti daje i silu da gospodariš nad starim čovjekom silu Duhovne askeze /po opravdanju/nad starim tijelom kako bi svoju volju podredio Božjoj volji.Pravedna askeza je djelo opravdanja vjerom.Odvajanje od te askeze Novog čovjeka - odvajamo se od sile Križa, odvajamo se od Kraljevstva slave i primamo staru želju da budemo spašeni u našim grijesima - ispunjavajući želju Antikristova poglavara da se probije do drveta života kroz plamen herubima.Uzmimo plamen herubima Duho Svetim - plamne uskoga puta kako bi se održali u milosti i rastu svake blagodati u žetvi.Evangelizirati Europu ne možemo bez askeze.Doduše , ona i provodi neke ekonomske reforme, no one su samo nastavak u neumjereni život svjetovnosti..No trapljenje tijela ne vodi ka pravdi Kristovoj, već askeza kao sila obuzdavanja divljaštva starog čovjeka, prima se opravdanjem kroz vjeru kao sastavni dio posvećenja u kojem vršimo njegov nalog u svijetu.Nova askeza protiv postmoderne - koja se, eto umom slaže sa Kristom i nije joj potrebno obuzdavanje starog čovjeka.Postmoderna evangelizacija banalizira Riječ lažnim probuđenjem puka na širokom putu.Jer , puk nerado ide uskim putem..
Kojim Ti putem ideš.Obavljaš li prave duhovne vježbe, praktične , istinske po daru Kristove pravednosti ili po svojoj pravednosti koja je ili po zakonu, zakonska askeza, ili po milosti križa koji nas je oslobodio starog čovjeka da bi imali vlast nad silom grijeha..?Jačaš li se u Kristu ili u starom Ja koji se pokriva plaštem pobožnosti?Da li trpiš ili izbjegavaš trpljenje?Tu vreba Antikrist koji Te upućuje da se trpljenjem učiniš sličnim Kristu ili jednakim.Sam izvršiti i dovršiti muku Kristovu tj sam ubiti starog čovjeka!?Takva askeza, samoaskeza kojoj se svijet divi nije dobrovoljno trpljenje po daru Kristove pravednosti.Nama je potrebna evanđeoska askeza koja ne zna za sebe već za druge.Pravi učenik vrši Kristov posao a ne svoj, po sebi..Mi trebamo svjedočiti o kraljevskom siromaštvu - o bogatsvu Krista.Badava smo primili.Ljudima je sve manje vremena za obraćenje!Vrijeme milosti ističe..Nema žetve bez trpljenja, nema spasenja bez muke po pravdi koja se prima vjerom od Krista.Isuse pokaži nam Duhom Svetim u Tvojoj školi opravdanja kroz vjeru što je sila pravednosti i kako je upotrebljavati da bismo se održali u pravdi, ne samo da se slažemo umom već i Duhom Novog čovjeka vlašću nad starim koji želi da se vidi njegova muka kako bi zadovoljio poglavara Antikrista - želju vidjeti u sinovima čovječijim da se zanašaju svjetlošću svoga uma i silom svoga srca i životom svoje duše, kao da su sami prinjeli sebe na žrtvu mjesto Krista.Već da prinašamo sebe kroz žrtvu Isusovu da bi se život Kristov pokazao na onima kojima navješčujemo Tebe.Vježbajmo vježbu pravednosti - radosnim trpljenjem - da bi nevjernike priveli vjeri silom evanđelja..
Amen.
www.breadsite.org/classic.htm

amazing grace,
ili po izboru,
poslušajte ili pjevajte.

ZLATNO TELE

2. Usporedi karakterizaciju Mojsija i Arona? Koji su motivi slični a što je
različito? Koje su glavne karakteristike Boga u ovom poglavlju?

Prva karakteristika Mojsija koja se primjećuje u izvještaju o zlatnom teletu, a koju mu pripisuje narod je strogost (što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem, koji nas je izveo iz zemlje egipatske Izl 32,1). No, da li je ta osobina pravedno pripisana Mojsiju? Znamo da svi nisu dali zlato da se napravi tele, sigurno ne leviti. Iz ovoga možemo zaključiti da je Mojsije bio nepopustljiv i zahtjevan kada je u pitanju čistoća vjere, dok za razliku od njega svećenik Aron popušta narodu, više zauzet za kult, za paradu, nego za čistoću vjere i Božjih zahtjeva. Također Mojsije ljubi žarko narod i spreman je za nj umrijeti, ali kad je u pitanju istina, čista vjera, pravda ostaje nepokolebiv. Bog je za njega sve. Aron pak slijedi nagon naroda. On popušta, misli da je narod sve.

Još jedna pozitivna Mojsijeva karakteristika u ovom događaju je njegov zagovor koji je uputio Bogu (Izl 32, 7-14). On u tom zagovoru ne brani stvar grešnog naroda, niti ispričava njegov grijeh. On kuca na Božje srce. Moli se da se Bog obrati i smiri svoj gnjev i ljutnju. Svoju molitvu potkrepljuje snažnim dokazima. Rezultat ovog zagovora nalazimo u Izl 32,14 gdje stoji da je Jahve odustao od svoga nauma da uništi narod.

Pravu revnost za Boga je Mojsije iskazao kada se približio taboru. Tada je u svetom gnjevu razbio ploče svjedočanstva u podnožju brda. Zatim je pograbio tele, spalio ga ognjem i u prah satro. Također vidimo njegovu hrabrost i odlučnost, kada je za glavnog krivca prozvao svoga brata Arona (Izl 32,21). S druge strane Aron se ispričava svojim kukavičlukom, kao da je to sve samo po sebi došlo. On ne priznaje svoju krivnju. Koliko je njegov grijeh bio težak možemo na kraju zaključiti iz teksta u Pnz 9,20: I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga je uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. Opet vidimo na djelu velikog zagovornika, koji je na kraju spasio i život svog brata Arona.

Ono što je zajedničko njima je da obojica revnuju za narod božji. Razlika je u tome što Mojsije posreduje i brine se za njih, a Aron im ugađa i vodi u idolopoklonstvo.
Još jedna stvar koju zamjećujemo je ta da obojica upućuju narod na Boga
koji ih je izveo iz egipatske zemlje. Na tvrdnju koju je Gospod rekao Mojsiju:
«Tvoj narod kojega si izveo iz egipatske zemlje…» Izl 32,7, Mojsije odgovara: «Tvoj narod kojega si Ti izveo…» Izl 32,11. Time Mojsije želi reći da je Jahve Bog taj kome pripadaju zasluge za taj čin. On sebe gubi iz vida. S druge strane Aron pažnju naroda usmjerava na saliveno tele, te zajedno s njim govori: «Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske» (Izl 32,4). Ovim činom Aron je zajedno s narodom prekršio prve dvije zapovijedi iz Dekaloga, kojeg je Mojsije dobio od Boga. Znamo da se ove dvije zapovijedi odnose na obožavanje Boga, prva govori o tome da ih je
Jahve izveo iz Egipta, a druga da ne prave nikakve livene bogove.

Što se tiče Božjih karakteristika vezanim uz ovaj slučaj, možemo s pravom reći da je bio ljubomoran. To On i izriče u drugoj zapovijedi, na prvoj ploči. Njegov narod kojeg je on izveo iz Egipta se odrekao Jahve, pa se stoga i On odriče njega. To više nije njegov narod, nego narod tvrde šije, kojeg On želi istrijebiti. No na Mojsijev zagovor Gospod odustaje od nauma da na svoj narod svali nesreću kojom bijaše zaprijetio. Ovdje vidimo milostivog Boga koji oprašta svome narodu. Ta milost dalje ostvaruje spasenje.

Gospod je sačuvao narod, ali ne i krivce. O tome i čitamo u Izl 32,27.28.
gdje se kaže da su leviti ubili oko tri tisuće ljudi. Ovdje se očituje Božja
pravednost, a koju i sam prorok Ezekiel ističe: «Onaj koji zgriješi, taj će i
umrijeti» (Ez 18,20). No najvažnija Božja osobina u ovoj priči je njegova
savršena ljubav. Nakon što su sagriješili Gospod se ustezao voditi narod u
obećanu zemlju da ga ne bi istrijebio, jer su tvrdovrati (Izl 33,3). Ali na Mojsijev zagovor dalje u 14 stihu čitamo da je Bog ipak odlučio iz svoje velike ljubavi krenuti sa svojim narodom u obećanu zemlju.

I na kraju htio bih reći da se ta ljubav koju je tada pokazao očituje i danas. Kršćani za razliku od Izraelaca nemaju Mojsija kao zagovornika,
ali imaju Krista koji ih zagovara pred Božjim prijestoljem.

Današnja propovijed : pogledaj svoga brata u oči.

Pogledaj svoga brata u oči. Što vidiš u njemu? Osjećaš li svoga brata u Kristu?

Sveta Božja riječ nas uči odnosu između vjernika.

Solunjanima prva, 5:12-18

" Molimo vas,braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe."

" Živite međusobno u miru.Također vas molimo, braćo, opominjite neuredne, sokolite malodušne, pomažite slabe, budite strpljivi sa svima. Pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo, već uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima."

"Radujte se uvijek, bez prestanka molite. U svakoj prilici zahvaljujte. Jer to je božja volja za vas, u Kristu Isusu!"

Božji narod je božja svetinja. Otac nebeski bdije nad svakim od nas. Pokušajmo se učiti od našega Oca brižnosti i ljubavi. Dragocjeni smo u njegovim očima. Budimo dragocjeni jedni drugima.

Amen!

"Isus im stoga opet reče: "Mir vama!Kao što je mene poslao Otac,i ja šaljem vas." I rekavši to,dahne u njih i reče im: "Primite Duha Svetoga.Kojima oprostite grijehe,opraštaju im se; kojima zadržite,zadržani su im." (Ivan 20:21-23)

Isus je svojim učenicima,okupljenim u Jeruzalemu,još jednom usadio svoj mir.Taj mir,koji nam je omogućen Njegovom okajničkom smrću,neizrecivo je dragocjen.Dobivaju ga svi oni što vjeruju u Njega,čak i usred svih neprijateljstava koja treba pretrpjeti u svijetu u koji Gospodin šalje one koji su Njegovii.
Nakon tih riječi dahnuo je u svoje učenike,rekavši: "Primite Duha Svetoga!" Taj čin bio je drugačiji od onoga što se tek trebalo zbiti na dan Pedesetnice,to jest Duhova.To je nešto poput onoga što je Gospodin bio učinio Adamu (Postanak 2:7).Tada je u čovjeka udahnuo dah života pa je ovaj,za razliku od svih drugih stvorenja,postao "živa duša".Tako je to bilo za prvotnog stvaranja.
Sada pak je Isus,kao Glava novoga stvorenja,u svoje učenike udahnuo Duh novoga stvorenja: "Posljednji Adam" postao je "duh životvorni" (1.Korinćanima 15:45).Tako opremljeni,učenici su bili osposobljeni naviještati oproštenje grijeha vjerom u Otkupitelja.Grijesi onih koji prihvate tu poruku,oprošteni su; a onih koji Evanđelje odbiju,zadržani su,to jest ostaju s njima.

"Ali Toma zvani Blizanac,jedan od dvanaestorice,nije bio s njima kad je došao Isus.Rekoše mu,stoga,ostali učenici: 'Vidjeli smo Gospodina' ; ali im on odvrati: 'Ako ne vidim na njegovim rukama znak od čavala i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok,neću vjerovati.' " (Ivan 20:24-25)

Ovaj odlomak iznosi dva ozbiljna upozorenja: jedno se odnosi na važnost zajedničkog okupljanja kršćana,a drugo pokazuje jedan nedostatak koji izvire iz nevjerovanja.
Toma nije bio prisutan kad se Gospodin prvi put pojavio među učenicima.Stoga nije ni čuo Gospodinov glas,koji im je obećavao mir usred svih nevolja kojima su okruženi.
Gospodinov poziv na poslanje u svijetu,zajedno s osjećajem snage primljenim po duhu novoga stvorenja,mimoišli su ga,premda su bili namijenjeni i njemu.Na posljetku,on nije mogao dijeliti radost koju su imali učenici kad su gledali svog ljubljenog Gospodina.Sve je to izazvalo sumnju i nevjerovanje u njegovom srcu.Riječi učenika: "Vidjeli smo Gospodina" bile su opomena na to da da se ne propušta "sastanke" (Hebrejima 10:25).Kakav li samo blagoslov propuštamo kad nismo tamo gdje je Gospodin usred svojiih štovatelja!
Drugo upozorenje odnosi se na nevjerovanje.I spasenje i Gospodinov blagoslov važni su za vjeru,a ne gledanje.Ako je nekome potreban dokaz za ono što je duhovno,tada mu nedostaje vjere.To je ozbiljan nedostatak u slučaju nevjernika jer ih on vodi do toga da odbace spasenje.No Tomin slučaj pokazuje da i kršćani mogu biti žrtve slabosti,Gospodin će pohvaliti vjeru onih koji vjeruju,a nisu vidjeli.

"Bog koji je u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prororocima..." (Heb.1:1)

Tema poslanice Hebrejima je sasvim jasna - superiornost Krista nad svakom drugom osobom i religioznim sustavom u svemiru.Nijedna knjiga u Bibliji se ne usmjerava na Krista kao što to čini poslanica Hebrejima.To je najjasnija i najsistematičnija prezentacija Kristove primjerenosti i jedinstvenosti u Božjoj riječi.
Poslanica je upućena grupi hebrejskih kršćana koji su se očito počeli vraćati židovskim ceremonijama.Bili su uplašeni da će previše izgubiti ako se obrate Kristu i prihvate kršćanstvo.Izgubit će svečane priredbe i ceremonije iz njihove židovske prošlosti.Ali pisac ih podsjeća da u Kristu imaju daleko više nego što su izgubili i da je kršćanstvo savršena i posljednja religija.
Poslanica počinje jednostavnim ali kićenim stilom.Bog je govorio svim ljudima kroz Isusa Krista na način koji je daleko jasniji nego što je bio kroz proroke.Kada čitate Stari zavjet i slušate glasove proroka,tada slušate Božju poruku koja nije cjelovita.Nema potpunosti i konačnosti.Ali u Novom zavjetu,a posebno u Evanđelju,nije tako - tu ćete naći novi glas,slogove i izraze koji se sjedinjuju u potpuni i konačni govor.Božja riječ je poruka ljudima potpuno izgovorena i kroz njegova Sina.Jedan veliki teolog je rekao: "U njemu Bog govori bez mucanja."

"...na kraju,to jest u ovo vrijeme,govorio nam je po Sinu koga je postavio baštinikom svega." (Heb. 1:2)

Proroci Starog zavjeta su donijeli Božju riječ ljudima,ali Krist je učinio više od riječi - On je bio Riječ.Svi drugi su mogli ukazati na nešto izvan njih,na propise,principe,ideje,ali Isus je ukazao na sebe rekavši : "Ja sam put,istina i život."(Ivan 14:6) On je istina,potpuna istina i ništa drugo osim istine.
Pisac nam kaže da je Krist bio postavljen kao "baštinik svih stvari".Ove riječi nam daju prikaz budućnosti i pokazuju nam da će sve biti zaključeno kod Kristovih nogu.Naš Gospodin je konačna točka svemira.Da li ideja završetka svega kod Kristovih nogu znači da se radi o sudskom procesu i događaju kojeg Bog želi?Ne,ne posve,jer svi koji odbijaju odnos s Njim će se raspasti na komade kroz vlastite prirođene nutarnje konflikte.Oni koji ne mogu ili ne žele ići Kristovim putem izručuju se na kraju uništenju.
Jedan ratoborni doktor rekao je jednom misionaru: "Ne vjerujem u Krista ili u Boga." Misionar je blago odgovorio: "Onda idi u pakao." Doktor nije progovorio - znao je po instinktu da je to mjesto u koje se dolazi odbacivanjem Boga i Krista.
Krist je baštinik svih stvari zato jer su sve stvari načinjene za Njega i po Njemu.To znači da je Božji dodir na svem stvorenju,sve je načinjeno kako bi funkcioniralo na njegov način.Kada nešto radimo na Njegov način onda dobro radimo,ali kada radimo na neki drugi način,onda dolazi do samouništenja.Živi po Kristu i živjet ćeš,živi protiv njega i propast ćeš vječno.

Gospodine Isuse Kriste,ti si baštinik svih stvari.Sve stvari koje nisu smještene pod tvoje noge jednostavno nemaju mjesta.Ali sve predano Tebi je sigurno,uključujući i mene.Vječno sam ti zahvalan.Amen

Majstori pobožnosti

Luka 13,23 :"Gospodine , je li malo onih koji se spasavaju?"


Jeste li se ikada, u svojoj pobožnosti, pitali, kome je upućena poruka iz

Otkrivenja 3,14-22?

To je poruka Laodicijskoj crkvi.
Svjestan sam da je ova neugodna poruka , danas , upućena Crkvi ostatka, svakome vjerniku koji objavljuje troanđeosku vijest, razrađenu do detalja i prepuna preciznih dokaza - opomenu svijetu, svakom pojedincu na stazi do svršetka ovoga svijeta kojeg se obličje završava.
Crkva koja je u svojoj povijesti nastanka očekivanja Kristovog drugog dolaska vjerovala za sebe da je Crkva - bratske ljubavi- Filadelfija, ubrzo se nakon molitava suočila sa činjenicom da joj Bog upućuje neugodnu i ohrabrujuću poruku jer je Nebo izmjerilo na vagi misli usmjerene Nebu i misli usmjerene svijetu.Mjerenje je pokazalo da je posudica sa zemaljskim teretom pretegla dolje a misli i djela na drugoj strani uzdigla se visoko i brzo - gore..Nebo je uputilo svoj narod uskom stazom, a mnogi idu širokom stazom..U čemu je najveća tragedija ove poruke o mlakosti?
Neki smatraju da je tragičnost u tome što Isus stoji na vratima i kuca - a iznutra se vrata slabo otvaraju.Mislite li vi drugačije?
Mnogi pokušavaju primjeniti savjet na sebe upravo na laodicijski naćin, u uvjerenju da nisu najgori vjernici na svijetu, već najbolji jer im Isus nudi lijek i pobjedu.Laodikejci znaju da priznanjem, poniznošću, pokajanjem i ozbiljnom molitvom mogu ispuniti uvjete ispunjenja blagoslova.
Zna se i to, da do buđenja i reformacije može doći samo pod prihvatanjem djelovanja Svetog Duha.Reformacija znači reorganizaciju, promjenu ideja i teorija, navika i postupanja.Bog nas sve zove , kao nekada Jakova i njegove na pripremu susreta s Njime.Buđenje je obnova duhovnog života, osvježenje sila uma i srca, uskrsnuće iz duhovne smrti.
Nitko rado ne priznaje da je duhovno mrtav.Zato mnogi pokušavaju iz duhovne smrti uskrsnuti svojom zamisli o susličnosti sa Kristom, zakopavajući se tako u smrti.
Gdje i kako naći rješenje za uskrsnuće iz duhovne smrti - kad iskopavanje ne rađa plodom pravde već nepravde.
Laodikejci, imaju , majstorsku teologiju, majstorsku, apologetiku, majstorsku exegezu, majstorsku nauku o socijalnim i zdravstvenim rješenjima, majstorsku nauku o tome kakvi bi drugi i kakvi bi sami trebali i mogli biti.., znaju da majstorski propovijedaju nauku opravdanja vjerom, da majstorski daju savjet o sticanju iskustva vjerom, da majstosrki mogu ono što drugi ne mogu i td.
Ali kada pogledamo očima Isusa, iako smo najbolji majstori na svijetu nismo se potrudili dati svijetu dokaz da je naša posudica sa nebeskim teretom prevagnula - da smo rođeni iz krvi Jagnjetove, oslobođeni nepravde, da rodimo rod pravde..
Još , majstori smo vjere , ljubavi i nade.. ali, da li smo majstori prave pobožnosti?Jeste li, braćo i sestre vi majstori svekolike tajne pobožnosti ili ste kao i mi, najbolji majstori u teoriji, ili, ste kao i mi što smo, slabi u primjeni lijeka protiv mlakosti..U tome smo slabi majstori.
I dok se radujemo drugom Isusovom dolasku, On nam poklazuje da u tome nismo dobri majstori, da nismo ni studeni ni vrući, već - mlaki.Ne bivajmo mlaki, kupimo što nam nudi - u stvarnosti otvorenih vrata, a ne Isus ispred vrata a mi iza, otvorimo mu vrata i drugui će krenuti tim uskim putem, gdje zaista samo majstori mogu ići ako se prepuste Isusu u naručje.Ai nakon večere sa Kristom.Budimo pobjednici.
Amen

Kao dijete trazio sam odgovor na pitanje o postanku svijeta, kako je svijet nastao, tko ga je stvorio, kako ga je stvorio, zasto ovo, zasto ono. I prosao sam sve i svasta, izmedju ostalog i fazu odusevljenja new age teorijama kristovske svijesti, i slicne genijalnosti s istoka.

No, Bog mi je dao odgovor, jos dok sam bio dijete, onda sam taj odgovor isao
kusati, i vidjeti je li tocan. Jest, tocan je!

A on glasi: Bog je stvorio svijet svojom ljubavlju, ljubljenjem, dinamickim procesom koji jos traje. To ljubljenje radja zivote, to ljubljenje jest zivot koji je cisto postojanje, to je ona sila koja se ocituje svuda oko nas, rekao bih sila postojanja.

Taj zivot je eonima kolao u venama univerzuma, a javljao se kao vapaj covjeka Bogu, kao vapaj povratku. I onda je dosla punina vremena kada se taj zivot ocitovao u svojoj potpunosti u jednoj jedinoj osobi, taj Zivot, to ljubljenje Boga je poprimilo ljudski oblik u covjeku Isusu. Ivan apostol kaze da se pojavilo svijetlo koje prosvjetljava. Doista, kad bivamo prosvjetljeni ljubavlju Bozjom, mi oblacimo Isusa u sebe.
Taj covjek Isus, rodjen od Duha, je zivio medju nama kao covjek 33 godine, i onda bio raspet. Simbolika ili ne, ali raspet je na krizu, na cetiri strane koje predstavljaju samo postojanje. I umro je kao covjek. No On je Zivot i Uskrsnuce, Zivot vjecni, i zato je ustao nakon tri dana, bio neko vrijeme jos na zemlji i "rasprsio" se. Ali On je i sada ovdje, Isus je jos uvijek ziv, medju nama je. To osjecamo svaki put u molitvi, i molimo da Ga uvijek
vidimo.
Bozja ljubav se jednom pojavila-materijalizirala u covjeku, kojeg su krstili imenom Isus jer je tako pisano, a i samo ime nosi snagu onoga sto On jest.
Zasto je Isus Spasitelj? Zato jer je cijelo palo covjecanstvo jedan Adam, koji je pao u kaljuzu svojih iluzija, zapleo se u nju, poput nesretnika u zivom blatu, i NIKAD se ne bi sam spasio bez Milosti, bez Bozje intervencije. I zato u Ivanu pise da kada Isus umre sve ce povuci k sebi.
Zasto? Pa zato jer je On sam Zivot u nama, kada bi uznesen sav zivot koji je postojao ili ce postojati preokrenuo je smjer zivljenja. Svi bismo povuceni k Bogu-spaseni. I vec smo sada svi prosvjetljeni, savrseni, samo to trebamo prihvatiti, trebamo prihvatiti Isusa za Spasitelja, ne deklarativno, nego srcem, uvidom, ispovjedanjem vjere.

Ne razdvajajmo Isusa od Krista, jer Isus jest Krist, i nema nikakvog polja, stanja svijesti ili ne znam cega sto bi bilo Krist, niti ces ikada imati stanje Krista. Ti, ja, ne, nikada, jer "ja treba da se smanjujem a On da zivi" kako rece Pavao, i zato svi oni koji prihvate Isusa kao Spasitelja ce Ga i imati u odredjenoj mjeri u sebi, imat ce Krista, ali samo je Isus u potpunosti Krist, samo je On Sin Prvorodjenac a mi cemo biti posinjeni. No prije toga trebamo umrijeti svijetu i nanovo se roditi. I zato nitko nikad ne moze reci da ce imati stanje Krista, jer njega tada nece biti. Bit ce samo Isus, jer onaj Isus, covjek koji je umro pa se digao, smo svi mi, svi mi potjecemo od Njega->pokusajmo meditirati, moliti i staviti sebe u drustvo Isusa tada prije 2000 i nesto godina, pokusajmo se uziviti u neki aspekt Njegovog zivota: to smo i mi prozivjeli, Isus zivi u nama upravo sada, kao sto je i
rekao.
On je krv koja tece u nama-koja se za nas prolila, On je tijelo u kojem jesmo-koje se za nas predalo. Mi, svi smo mi jedno bice, jedna osoba, u Isusu Kristu, Gospodinu nasem, sjedinjeni, On je glava a mi smo udovi, mi smo ta Crkva uzrasla na Petrovoj vjeri kada je rekao tko je za njega Isus, mi smo ta Zajednica van svih konfesija, religija, i ostalih ljudskih tvorevina.

DESET DJEVICA (Mt 25, 1 – 13)

Uvod

Da bi mogli što bolje shvatiti ovu usporedbu moramo najprije znati kako su Židovi slavili svadbu. Nekoć nisu Židovi išli na vjenčanje u bogomolju, nego samo su mladu svečano uveli mužu u kuću. Obično predvečer
pošao bi mladoženja u svečanom ruhu sa svojim rođacima i prijateljima do kuće svoje zaručnice. Ona ga je dočekala u svadbenoj opravi s vijencem na glavi i gustom koprenom na licu. Sad krenuše oboje
uz glazbu i pratnju do kuće ženikove. Pratili su ih rođaci, djeveruše, prijatelji i uzvanici uz baklje i svjetiljke, jer se kod Istočnjaka svadba uvijek slavi pred noć. Kad je mladu trebalo dovesti iz drugog sela, polazile bi djeveruše iz zaručnikova mjesta svatovima u susret. I na takve djeveruše misli ova priča. Kad svatovi jednom uđu u kuću zaručnikovu, zatvaraju se vrata, da ne dođe tko nepozvan.

«Tada će biti skraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeše sa sobom svjetiljke te iziđoše u susret zaručniku». Za djeveruše Židovi su uzimali obično mladine vršnjakinje. Broj njihov bio je neodređen, kao i kod nas. Priča ih uzima deset, zato što Židovi jednostavno vole taj broj, i inače broj deset u Bibliji uvijek znači potpunost, cjelovitost.
Djeveruše su ponijele sa sobom i svjetiljke. To su bile malene
lončarske posudice sa drškom i dva otvora; na jedan se ulijevalo ulje, a iz
drugog je virio fitilj. Bogatiji su svatovi palili baklje koje bacaju veće i ljepše svjetlo.

Pet ih bijaše lude, a pet mudrih. Velika je bila razlika između djevojaka u priči. Sve su djevojke, svaka ima goruću svjetiljku, sve imaju jednu zadaću a to je da dočekaju svatove, ali među njima ima bijaše samo pet opreznih i mudrih, a druge su bile neoprezne, upravo lude. U stare svjetiljke stalo je malo ulja, koje je brzo izgorjelo, pa su djevice u posebnoj posudi nosile ulja kojim su nadolijevale svjetiljke. Pet je ludih djevojaka uzelo samo svjetiljke, ali nisu ponijele i ulja. Kako obično i biva, tako i sada zakasniše svatovi.
Zaručnika se dariva svakojakim darima i on se za svaki dar mora zahvaliti.
A kod istočnjaka zahvala nije samo jedna riječ, nego je cijeli zahvalni govor.
I za to vrijeme mogle su lude djevojke još pribaviti ulja, da su mislile.
No sjedeći do kasno u noć, otežaše im najprije oči te počeše glavom klimati i drijemati, a napokon i zaspaše, jer su se sigurno izmučile opremajući se za svatove. Za razliku od njih mudre su djevice mirno pozaspale, jer su sve priredile, došao mladoženja kad mu drago. Kad eto usred noći dok je sve tvrdo spavalo čuju se svatovi. Ljudi što su priređivali gozbu, opaziše najprije u daljini svjetlo, a uskoro i viku, te stadoše buditi djevojke riječima: «Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!».
I nato ustadoše djevojke, da najprije urede svoje svjetiljke, ukrešu stijene, potaknu plamen i nadoliju ulja. Sad tek opaziše lude djevice, da njihove svjetiljke neće izdržati, te počeše u nevolji moliti mudre djevice: «Dajte nam od svog ulja, jer nam svjetiljke trnu!». A ove odgovoriše: «Nipošto! Sigurno ne bi dotaklo za nas i za vas!». Bio je to mudar
odgovor. Kad bi podijelile ulje s drugima, ugasile bi se i njihove svjetiljke pa ne bi nitko dočekao mladoženju. Ovako će ga dočekati bar pola djeveruša.
Jedino što su mogle reći ludima je: «Pođite radije trgovcima pa sebi kupite!».
I poslušaše ih njihove drugarice, te pođoše kupiti ulja nadajući se da će još za vremena stići u svatove. Dok su lude djevojke otišle, prispije mladoženja koji je našao samo jedan dio pozvanih djevica, koje su ga pak dočekale sa svjetiljkama. Iako ga je to ražalostilo, ipak je veselo uveo mudre djevojke u dvoranu gdje se slavila gozba. I kad svatovi uđoše, zatvoriše se vrata od kuće. Uto dođoše i lude djevojke. Na žalost svoju vidješe da su vrata zatvorena. Misleći da će im
se smilovati počeše lijepo moliti zaručnika: «Gospodine, gospodine otvori nam!» Gospodar je naravno čuo njihovu molbu, ali je nije prihvatio, jer ga nisu dočekale, pa im vikne iza kapije: «Zaista kažem vam, ne poznajem vas.
I ove mudre djevojke žalosne moraše ostati napolju i kajati se za svoju neopreznost. Veselo svatovsko pjevanje samo je povećalo njihovu bol.
Usporedba se završava riječima: «Dakle, bdijte, jer ne znate ni dana ni časa».

Interpretacija

Zaručnik u ovoj priči predstavlja Krista. Njegova zaručnica predstavlja Kristovu crkvu u dan Kristovog slavnog dolaska. Budući da Isusova
zaručnica treba da bude čista kao zlato, vjernici se uspoređuju u priči sa
djevicama. Pod brojem deset, koji je Židovima bio neka cjelina, podrazumijevaju se svi vjernici. Ovdje imamo dvije skupine vjernika uoči Kristovog drugog dolaska, one koji se temeljito pripremaju i one čija je priprema bila površna. Temeljita priprema od strane mudrih djevojaka slikovito je prikazana svjetiljkom koja gori i uzimanjem dovoljne zalihe ulja, a površna priprema predstavljena je nedostatkom ulja što čini da svjetiljka prestaje gorjeti. Svjetiljka predstavlja Božju Riječ……Psalmist kaže: «Tvoja riječ nozi mojoj je svjetiljka i svjetlo mojoj stazi…» (Ps 119,105).

Ulje je simbol Svetoga Duha. San označava dugo čekanje. Pokušaj nerazumnih djevojaka da u posljednjem trenutku nabave ulja predstavlja pokušaj da se u posljednji trenutak, kad već milost bude prošla, pripremimo za susret s Kristom. Svadba predstavlja blaženstvo u Božjem kraljevstvu, dok primanje mudrih djevojaka je slika primanja pravih Kristovih sljedbenika u kraljevstvo slave. Odbacivanje nerazumnih djevojaka predstavlja isključenje površnih kršćana i nevjernika iz Božjeg kraljevstva.

Zadržimo se malo više na pojedinim točkama ove usporedbe kojom Isus ističe potrebu osobnog i temeljitog pripremanja za njegov skori dolazak.
Isus, nebeski zaručnik skoro će doći po svoju zaručnicu koja se pripremila.
Kratko vrijeme prije svog odlaska na nebo, On je svojim učenicima dao utješno obećanje: «Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratiti ću se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja, ….»Opet ću doći». Ovo Isusovo obećanje je temelj naše vjere i nade u Kristov skori dolazak. Ali trenutak Kristovog dolaska nije poznat.
Upravo zato Isus nas opominje: «Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate». (Mt 24,44). «Dakle, bdijte, jer ne znate ni dana ni časa». (Mt 25,13). Od naše gotovosti ovisi naša vječna sudbina. A kakva treba biti naša priprema, ako želimo da nas Kristov dolazak ne iznenadi? Drugim riječima, kakvim stilom života treba živjeti čovjek koji trezveno živi?
Prvo, priprema treba biti stalna. Ovo je jedna važna opomena za nas. Mi trebamo biti svakog trenutka gotovi za Kristov dolazak. Ali mi ne znamo
kad će doći naš posljednji trenutak ili trenutak Kristovog dolaska, zato
trebamo uvijek biti gotovi. Kad se noću čuo glas: «Zaručnik dolazi!», sve djevojke su bile iznenađene, a jedne su bile spremne za tu eventualnost, a druge ne. Tako i danas, jedna neočekivana i iznenadna nevolja, pokazat će da li je naša vjera u Boga stvarna ili nije.
Sjećam se, kad sam 1999 godine bio na straži kod Šibenika; prvih dana
zapovjednik straže nije nas stražare obilazio, i ja misleći da će tako
i ostati, jednog lijepog sunčanog dana ponesem na stražu knjigu da čitam. Kacigu, pušku i gas masku objesim o stražarsku kućicu, sjednem
na jedan brežuljak i tako osluškujući valove, počeh čitati knjigu. I
baš u tom trenutku naiđe zapovjednik straže.Sve ono što sam skinuo, ponovo sam obukao. Morao sam pisati izvješće
i kao kazna za to je da nisam išao doma mjesec dana (inače smo išli
skoro svaki vikend). Ta kazna je neusporediva sa onom koju ćemo dobiti,
ako nas Krist ne nađe spremne prilikom njegova drugog dolaska. A to je
gubitak vječnog života.

Naša priprema treba biti osobna. Nije dovoljno što se nalazimo u društvu onih koji su se temeljito pripremili, nego je potrebno da se i mi osobno temeljito pripremimo za Kristov dolazak. Ljudi se ne spašavaju u gomili, kao što nema suđenja u gomili.
U Ez 14, 12-14, ,19.20 čitamo……..molim pročitajte ove redke...
Ne spašava nas naše ime, formalno pripadanje crkvi, već naša osobna vjera u Spasitelja i život u skladu sa Njegovim načelima. Kad su se lude djevojke trgnule iz sna, uvidjele su svoju neimaštinu, i molile su drugarice da nadoknade njihov nedostatak. No nitko ne može vjerovati za drugoga.
Nitko ne može primiti silu Duha Svetoga za drugoga. Nitko ne može drugome dati karakter koji je plod djelovanja Svetoga Duha. Mudre djevojke pružaju nam primjer, temeljite, stalne i osobne pripreme. One su sve predvidjele; ponijele su svjetiljke i rezervnu zalihu ulja, i kad je zaručnik došao bile su spremne da ga otprate njegovom domu i da sudjeluju s njim u svadbenoj svečanosti. Lude djevojke služe nam kao opomena. One su slika onih koji se pripremaju površno za Kristov dolazak, koje će Krist zateći nespremnima.
Njima će Isus kazati one najžalosnije riječi, riječi osude koje je ikada čulo ljudsko uho: «Zaista, kažem vam, ne poznajem vas». Ove riječi iz Mt
25,12, aludiraju na one iz Mt 7, 23 «Nikada vas nisam poznavao. U kraljevstvo nebesko ulaze samo oni koji vrše volju nebeskog Oca.
Čitao sam katoličke komentare u vezi deset djevica. Oni tvrde da svjetiljka predstavlja vjeru, a ulje dobra djela. Mi znamo da dobra djela ne spašavaju, ali ako stvarno vršimo volju svoga nebeskog Oca, ako su naše svjetiljke pune ulja, ako smo puni Duha Svetoga mi ćemo činiti dobra djela; hranit ćemo gladne, napajat ćemo žedne, oblačiti gole, obilaziti bolesne, propovijedat ćemo evanđelje. I onda ćemo zajedno s Isusom ući u svadbenu dvoranu i veselit se sa Njim.

Kristov dolazak je danas pred vratima. Jesmo li spremni da izađemo u susret Zaručniku? Iz ovog primjera vidjeli smo da će se samo oni koji se
temeljito, stalno i osobno pripremaju dočekati Krista spremni i naslijediti
Božje kraljevstvo.
I moja je molitva da se svi nađemo na svadbi Jagnjetovoj i da nitko od nas ne bude isključen iz svečane gozbe koju Krist priprema svojim sljedbenicima. Zato budimo svakog trenutka spremni za Njegov dolazak.

AMEN!

Zadnja promjena: Krizostom; pon 14 tra 2008, 20:41; ukupno mijenjano 6 put/a.