Virtualna crkva - propovijedi

"Ali kad je došla punina vremena,izaslao je Bog Sina svojega--rođenog od žene..." (Galaćanima 4:4)

Slika Rogera van der Weydena "Obožavanje Djeteta" ne prikazuje samo jasle u koje je bio položen utjelovljeni Božji Sin,nego i križ kako visi na zidu štale.Možda su mu na umu bile riječi starog Šimuna upućene Mariji: "A i tebi će samoj mač probosti dušu" (Luka 2:35).Ili je možda želio podsjetiti promatrača na to da su jasle i križ povezani?
Priča o Božiću ne svodi se samo na Dijete u jaslama,nego na Boga koji je svoga Sina poslao na Zemlju da na križu umre za izgubljene ljude.Rođenje Djeteta u Betlehemu bilo je izraz Božje milosti koja nam daruje spasenje.
A što su ljudi napravili od Božića?Uživaš li u tom blagdanu ili pak u lijepim i skupim darovima i obiteljskom okupljanju?Ili pak Božićna služba u crkvi oplemenjuje tvoje osjećaje kad slušaš o Gospodinovom rođenju?
Božić bi trebao biti mnogo više!Rođenje Gospodina Isusa Krista bilo je početak Njegovog poniženja,a sjena križa već se tada nadvila nad Njegove putove.Bog je poslao svojega Sina da izvrši djelo spasenja.Zbog toga je On postao čovjekom.Učinio je to kako bi tebe i mene vratio Bogu.To bi trebalo zaokupljati tvoje misli uoči i tijekom Božića.

v Već smo na početku ove propovijedi zaključili da su pjesme, same po sebi, nešto što ljudima brzo dosadi – i onda im trebaju nove pjesme, novi albumi, ukratko: nove stvari koje će ih razveseliti. Međutim, ipak se ustanovilo da postoji jedna vrsta pjesama, koje ljudima nikada ne dosade – evergreeni. To su pjesme koje opjevavaju konkretno životno iskustvo. Ovakve pjesme ljudi ne slušaju zbog melodije, nego zbog toga, što u njima postoji nešto opipljivo i živo, neko iskustvo koje oni mogu razumjeti, koje njima nešto znači i koje su možda i sami nekada proživjeli. Isto je i sa zaljubljenim parovima, koji imaju nešto što zovu «naša pjesma». Oni tu pjesmu mogu slušati 1001 put, a da im ne dosadi – jer to je njihova pjesma! Nije stvar u pjesmi kao takvoj, zar ne? Stvar je u iskustvu koje čovjek doživi i koje ponovno proživljava svaki put kad čuje tu pjesmu!

v Isus Krist nam kroz Bibliju želi reći da želi da pjevamo Njegovu pjesmu, «pjesmu Janjeta». To je ona ista pjesma koju je pjevao ratnik David, «čovjek po Božjem srcu», svaki put kad je u svome životu doživio Božju pomoć i izbavljenje iz ruke neprijatelja! To je ona ista pjesma koju je pjevao i Mojsije, nakon što je Bog razdvojio Crveno more i tako spasio Izraelce od Egipćana! U knjizi «Otkrivenje» ta se pjesma naziva «pjesma Mojsija i Janjeta» (Otkrivenje 15:2-4)! Vidimo, na temelju Biblije, da je to ona ista pjesma koju će jednoga dana pred Isusom pjevati veliko mnoštvo ljudi, od kojih je svaki doživio nevjerojatno Božje spasenje u svome životu, u mnogim konkretnim životnim situacijama.

v A znate što je najbolje u svemu tome? Najbolje je upravo to, što svi ti ljudi, iako su međusobno različiti, imaju sposobnost da složno pjevaju jednu potpuno istu pjesmu – «novu pjesmu». Oni se nikad prije nisu ni vidjeli, ali kao da se poznaju oduvijek – svi znaju tu pjesmu, svi znaju riječi! «Nova pjesma» je nešto što ih sve povezuje! Otkrivenje 14:3 kaže da «nitko nije mogao naučiti tu pjesmu, osim onih...». Zašto su svi oni mogli pjevati tu istu pjesmu? Zato što su svi oni u svome životu dopustili Bogu da se bori za njih, kad su imali tešku životnu situaciju! Stoga, «novu pjesmu» može pjevati samo onaj čovjek, koji je u svome životu doživio iskustvo Božjeg izbavljenja!

v KAKVA JE TO OSOBA, KOJA PJEVA «NOVU PJESMU»? Prije svega, to je osoba koja ne razmišlja na način na koji razmišlja ovaj svijet. Jednadžba svijeta je: kupovanje novih stvari daje nam radost, tj. «novu pjesmu», a jednadžba Biblije je: držanje starih principa i odnos sa starom osobom daje nam «novu pjesmu». Prema Bibliji, ako želimo svakog dana pjevati «novu pjesmu», tada nam uvijek treba samo – onaj isti, dobri stari, jedan jedini, nepromjenjivi (Hebrejima 13:8, Malahija 3:6) – Isus Krist! On nam je dovoljan!! Međutim, mnogim ljudima u svijetu, ovo se čini sasvim čudnim i nelogičnim, jer oni smatraju da nema prave radosti, ako stalno koristimo stare stvari, ili ako stalno živimo s istim partnerom... Ali Bog je i predvidio da ljudi neće razumjeti što je najbolje za njih: «Mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke – Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od ljudi!» (1. poslanica Korinćanima 1:23-25).

v Kakvi su to još ljudi, osim što razmišljaju drukčije nego većina? To su ljudi koji se i ponašaju drukčije nego većina! Mnogi bi čak za njih rekli da se čudno ponašaju! To su ljudi koji se raduju i onda, kad nema nekog posebnog razloga za to; ustvari, to su ljudi koji se raduju čak i onda, kada je situacija oko njih poprilično teška. Biblijski prorok Habakuk je doživio iskustvo Božjeg izbavljenja u svome životu i od toga dana, on je postao takav čovjek! Pogledajte što je pjevao nakon tog iskustva:

«Ako ni smokvino drvo neće više cvasti,

Niti će na lozi biti ploda,

Ako će i maslina uskratiti rod,

A polja neće donijeti hrane,

Ako će nestati ovaca iz tora,

Niti će u oborima biti goveda,

Ja ću se ipak radovati u Jahvi

i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.

Jahve, moj Gospod, moja je snaga,

On mi daje noge poput košutinih,

I vodi me na visine.» (Habakuk 3:17-19)

v Dakle, to su ljudi koji se raduju i kada je situacija teška, ili čak i kada nema nekog posebnog razloga za slavlje. To su, jednostavno rečeno – radosni, kreativni ljudi. To je majka, koja će bez nekog posebnog razloga skuhati svojoj obitelji omiljeno jelo. To je otac, koji će bez nekog posebnog razloga kupiti sinu čokoladu. To je učitelj, koji će bez nekog posebnog razloga iznenaditi svoje učenike izletom u prirodu. To su, konačno, vjernici, koji će bez nekog posebnog razloga slaviti Boga – svakog dana, a ne samo za Božić ili Uskrs! Doista, kakvi su to vjernici, koji pjevaju u svome životu «novu pjesmu»? To su vjernici koji će posjećivati jedni druge, bez nekog posebnog razloga i pričati jedni drugima svoja iskustva s Bogom. Oni će i na bogoslužjima u crkvi pjevati Bogu uvijek «novu pjesmu», uvijek svježu i lijepu, kao «jedno srce i jedna duša» (Djela Apostolska 4:32). Mislite li da je ovako nešto obično idealiziranje i nemoguća misija? Ja mislim da nije, zato što se to već najmanje jednom u povijesti dogodilo – i zapisano je u Bibliji, u knjizi «Djela apostola».

v I na kraju, značajno je reći i to, IZ KOJE POBUDE TAKVI VJERNICI DOLAZE U CRKVU NA BOGOSLUŽJA (a vezano uz to – i iz kojih pobuda slave određene blagdane). Vjernici koji pjevaju «novu pjesmu» ne dolaze na bogoslužje zato da bi «pali u trans» (a ima danas dosta takvih, vjerovali ili ne...). Zašto oni ne dolaze na bogoslužja da bi pali u trans? Pa usporedimo to ovako: Recimo da moja djevojka pripremi sve za jednu lijepu, romantičnu večer sa mnom. Ugasi svjetla, upali svijeće, pripremi večeru, uključi «našu pjesmu»... Zagrli me i ja počnem s njom plesati... I odjednom ja u njenom naručju padnem u trans! Što mislite, što bi moja djevojka tada pomislila? Pa, najprije bi vjerojatno «umrla od straha», jer bi mislila da sam doživio srčani udar ili što slično, a idućeg dana bi mi najvjerojatnije «dala nogu», kad bi shvatila kakav sam slabić...

v Prema tome, zadnja stvar koju Bog očekuje od nas na bogoslužju jest – da padamo u trans! Bogoslužje bi trebalo biti prilika da provedemo neko vrijeme u slavljenju našega Boga za sva divna djela koja nam je učinio! To je trenutak kada Božji narod zajedno pjeva «novu pjesmu» Bogu! Stoga, «nova pjesma» nije padanje u trans. Čovjek koji pjeva «novu pjesmu», točno zna što pjeva, kome pjeva i zašto pjeva! On pjeva Bogu slavopoj, zato što mu je Bog pomogao da pobijedi u konkretnoj životnoj borbi! Neka to bude doista pjesma svakoga od nas! I neka bi u ovo predbožićno i božićno vrijeme, svi vjernici zajedno uzdigli svoje glave prema Nebu, prema Bogu – i slavili Isusa Krista za Njegovo rođenje, život i smrt, kojom ih je iskupio od vječne smrti!

v Dragi prijatelji, ako smo shvatili što nam Božja Riječ želi reći, kada koristi izraz «nova pjesma», tada nam je jasno da je to puno više od puke pjesme. To je puno više od bilo čega što uopće možemo i zamisliti – to je čak i puno više od nekakvog lijepog osjećaja – to je radosno slavljenje, koje u čovjeku nastaje nakon iskustva Božjeg spasenja u konkretnoj životnoj borbi! To je nastajanje «novog čovjeka» (2. Kor. 5:17), nakon čudesne Božje intervencije – nastajanje doista sretne osobe! Stoga, ako imamo u životu neki problem, ako nam je teško i osjećamo se loše, poslušajmo dva važna savjeta: 1. nemojmo se obeshrabriti, jer je Isus rekao da je upravo za takve osobe On došao na ovaj naš svijet (Izaija 61:1.2), te da su takvi «blaženi», tj. «sretni» (Matej 5:3-6); 2. prestanimo slušati zujanje masovnih medija koji nam žele prodati svoja jeftina rješenja – i podignimo svoj pogled prema gore; otvorimo Božju Riječ – Bibliju. Znate li što u Bibliji piše za teške situacije? Bog je unutra napisao: «Jahve će se boriti za vas. Budite mirni.» (Izlazak 14:14); «'Ne bojte se!', rekoh vam, 'Ne plašite ih se!' Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.» (Ponovljeni zakon 1:29.30); «Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.» (Ponovljeni zakon 20:4); a u Novome zavjetu nam je Isus obećao: «Ostavljam vam mir. Mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!» (Ivan 14:27).

"Kakvu nadu ima bezbožnik kad ga Bogu ukloni,kada Bog uzme dušu njegovu? (Job 27:8 )

"Kada ne bih imao nade da ću ozdraviti,bilo bi mi bolje da odmah umrem", rekao je čovjek u poodmaklom stadiju raka.Talac kojeg su zajedno s još nekim ljudima oteli teroristi i tjednima držali u zarobljeništvu,za to strašno razdoblje svojega života govori da je bio "razapet između nade i straha.Napetost je neke dovela do toga da su izgubili živce."
Neki poznati pisac napisao je roman o zlouporabi prirode i njezinom nemilosrdnom odgovoru u obliku dotad neviđenih katastrofa.No taj pisac nije ostavio mjesta nadi.Oslonio se na ljudski razum i snagu.Misliš li da će ispasti da je bio u pravu?
Jasno je jedno: nitko ne može živjeti bez nade.Ali takva nada kad netko "zna bolje",uopće nije nada!Kršćani imaju nadu koja je sigurna za svu vječnost: samoga Isusa Krista.Shvaćaš li zašto?Isus nije samo umro--što nitko ne poriče--nego je i uskrsnuo i uzašao na Nebo.Biblija svjedoči o tome,kao i o činjenici da će on ponovno doći.O tome je govorio prije i poslije svoje smrti.Njegovi su apostoli bili svjedoci tome i javno su to propovijedali.Nakon što se On vrati na Zemlju,oni koji mu pripadaju zajedno će s Njime ući u Nebo.Takvo što protivi se ljudskom shvaćanju,ali Isus Krist postoji i Njegova prisutnost odgovor je na žudnju kršćanina.
-Možeš li si zamisliti što Njemu znači vjernikova nada?
No svi oni koji nemaju životni odnos sa Sinom Božjim,nemaju ni budućnost koju bi bilo vrijedno iščekivati,onu koja počinje kad Bog presječe nit njihova života.

<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>Veliko mnoštvo za stolom s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom

Matej 8,10 : "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu"

Kako je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navjesćujući Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem pratilo ga je mnoštvo koje se slijevalo iz svih krajeva oko Isusa kojeg su okruživali učenici , prije no uđe u Kafernaum najavio je da će pokazati komu je sličan svaki onaj koji mu dođe, sluša riječi Njegove i vrši ih.
Tada u svom Duhu vidio je kroz vjekove u tom silnom mnoštvu i nas ovog naraštaja sve mnoštvo i osipanje mnoštva sve do svršetka svijeta.Hoćemo liostati postojani da bismo uskoro sjeli za stol kraljevstva nebeskog sa Abrahamom , Izakom, Jakovom?U tom mnoštvu iz svih vjekova naći ćemo rimskog kapetana kojeg su Isusu preporučile hebrejske starješine koje su pratile znakove Isusovog iscjeliteljskog rada.Isus je bio žalostan što Njegov narod traži ove vanjske znakove o Njegovom mesijanstvu, stalno se čudio njihovom nevjerstvu, a žalosno se čudi i danas u svojoj službi pomirenja u nebeskoj svetinji prateči mnoštvo povorke Njegovih učenika različitih denominacija , opterečenih teretima i svezicama svojih nauka o spasenju..On vidi i ono mnoštvo sinova kraljevstva koji će biti bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zuba.
O kako bismo voljeli čuti Isusov glas:"Idi !Neka Ti bude kako si vjerovao"Kako bismo voljeli da nam se Isus zaista divi zbog vjere koja je izrasla u nama kao iz gorušićina sjemena svladavajuči sve prepreke našoj čežnji vjekova za Spasiteljem koji će nas uvesti u nebesko kraljevstvo nakon Njegovog drugog dolaska.
Zagledajmo se vjerom u Duhu Svetom u sadašnju Kristovu žalost.Žao nam je te žalosti, žao nam je što smo i mi sami uzročnici , Isusovih suza za dušama u svijetu koje su propale jer djeca kraljevstva nisu učinila sve u sadašnje vrijeme da potraže sve ovce koje su dane sadašnjem Izraelu već su zadržala obećanje za sebe gubeći nasljedstvo jers u svojim denominacijskim teretima preprečila izravni put ka Isusu .Isus je žalostan jer nevjerstvo prevladava ne samo u svijetu već i u crkvama.Mnoštvo je zabluda ušlo u crkve i s njihovih propovijedaonica se ne čuju samo biblijske riječi živog svjedočanstva, bibliji se zakida njena sila - Isus Krist -Razapeti.To je uzrok mraka i tame zakržljalog duhovnog života.U mnogim današnjim propovijedima nema one Božanske sile koja budi svijest ljudi i daje život duši.Slušaoci ne mogu reći:"Ne goraše li srce naše u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?"Luka 24,32.
Mnogo je ljudi koji vape za živim Bogom i čeznu za božanskom nazočnošću.Neka Riječ Božja govori srcu, neka oni koji su do sada slušali samo o tradicijama, ljudskim dodavanjima Bibliji , čuju glas Onoga koji može obnoviti dušu za vječni život.
Mnoštvo kršćana iz mnoštva denominacija koje se danas slijeva oko Krista moraju se pripremiti za ono što dolazi na svijet.Pripremaš li se Ti, pripremam li se ja, pripremamo li se mi?Znamo li , noseći denominacijske terete da su to ljudski tereti , idolizirani kojima se divimo jer se razlikuju od drugih idola.Bog nas poziva na novi život i da se Njegovi učenici reformiraju i tako uklone prepreke koje je Isus svojim tijelom uklonio.Društvene razlike su mrske Bogu.On ne priznaje ništa što ima takvo obilježje.U Njegovim očima duše svih ljudi imaju jednaku vrijednost.Bez razlike u godinama, društvenom položaju , narodnosti i vjerskoj pripadnosti svi su pozvani doći k Njemu ida prijeđu iz smrti u život vejrom.Ako imaš vjeru koje Isus nije našao u Izraelu, vjeru koja ne može prestati jer joj ljubav ne može prestati, vjeru koja je prešla put do Krista, vjeru koja je s Njime bila u Njegovom oblikovanju kao griješnika od strane Njegovog Oca, vjeru koja je podnijela razapinjanje, ispaštanje za sve grijehe, vjeru koja je plakala nad Sinom, vjeru koja je bila u Njemu u Duhu kada je mirovao u grobu prolazeći drugu smrt, vjeru koja je bila s Njime kada ga je Otac Duhom uskrisio , vjeru koja je bila u Kristu i kojom je gledao preko groba kada se s njome oslonio na Oca i primio mir, kako bi nam prenio Duhom vjeru po svojim djelima, vjeru Njegovih djela da trajno vjerujemo da je On Mesija, vjeru Njegovog Oca - vjeru Isusa Krista - imaš li spasonosnu vjeru da Te ništa ne može od Njega odvojiti jer si Njegov u Njemu, u Ocu i Duhu Svetom svezan za sve vijekove koji nikada neće prestati?Priđimo Kristu vjerom
koju nam je dao kroz svjetlo koje nam je zasjalo u srcu da bismo obnašali Njegov posao pripremljen za nas od postanja svijeta , da se Njegova radost ispuni u nama i i svijet vidi da smo i kako smo Njegovi učenici uejdinjeni oko Njegovog sadašnjeg posla u nebeskoj svetinji.Obnovimo ponoćni poklič o njegovom drugom dolasku.Ne budimo sudionici denominacijskih grijehova.Izvedimo duše iz tame koja se spustila na svijet.
Amen</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

"Evo,najavljujem vam veliki predmet radosti koja će biti svemu narodu; jer vam se danas rodio Spasitelj,koji je Krist,Gospod. (Luka 2:10-11)

Dovoljno nam je da uzmemo javni prijevoz u autobusima ili željeznici pa da čitamo na licima umor,brige,žalost,uzrokovanu naporima modernog života.Za one koji nemaju drugi vidik osim zemlje,lako je to razumjeti.U obilju često teških novosti koje izlijevaju sredstva obavještavanja,dodaju se još osobni problemi.
Ali za kršćanina,nije normalno tako.Ništa mu ne bi trebalo oduzeti radost.I ako iima naviku da provede svako jutro trenutak sa svojim Bogom,čitanjem Biblije i molitvom,neće li se to odraziti zračenjem njegova lica?
Neka mala djevojčica jednog sirotinjskog predjela,dovedena je na dan Božića u kršćansku bolnicu.Ona je tu čula govoriti događaj o Isusu i to ju je ispunilo radosti.
"O kako sam radosna da sam ovdje-rekla je bolničarki-Vi znadete da se Isus rodio?"
-"Da,svakako"-odgovorila je bolničarka.
-"Vi to znadete?Ali nemate takav izgled."
-"A kakav izgled imam-upitala je bolničarka malo zbunjena.
Postala je svjesna da njen sumorni lik proturječio je "velikom predmetu radosti" što je ona mislila da ima.Isus se rodio,Isus je umro za nas,Isus je uskrsnuo i s nama je u sve dane.Nemaju li zašto pjevati naša srca cijeli dan?

<BLOCKQUOTE>


<BLOCKQUOTE>




<BLOCKQUOTE>
Žezlo kraljevsko i palica vladalačka

Galaćanima 4,4.5:
"Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svog Sina..da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje."

Od kada su prvi roditelji , u svojoj iskonskoj tuzi i potrebi prema spasitelju, u blaženoj nadi po obećanju Božjem , čekali rođenje Izbavitelja Uništitelja grijeha, Spasitelja svijeta - dar Božji - svo je mnoštvo čekaoca, sve od Henohovih dana , preko patrijaraha i proroka, pomrlo iščekujući vrijeme ispunjenja čežnje stoljeća i tisućljeća, koja su prolazila, preko potopa sve do ponovnog mraka koji je bio skoro tako gust na zemlji kao u vrijeme Henoha
jer je veći dio Hebrejskg narod, zaboravljajući duhovnu bit pronicanja u istraživanju pisma postao sotonin sluga.Oholost je zamračila viziju Izbavljenika.Proročanstva su se tumačila u skladu sa sebičnim željama.
Prestalo je cjelovito sjećanje na Jakovljevo proročanstvo o Judi:
"Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće, dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti...U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa"
Prolazili su dani i dani i dani a "od proroštva ništa".
/Ezekiel12,22/
Poput zvijezda koje se kreću određenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Božja ljubav ne poznaje žurbu ni zakašnjenje, i - tada kada je vjera Hebrejskog naroda potamnjela , a blažena nada kao da je prestala u nerazumijevanju riječi proroka - On nije okasnio!.Za narodne je mase smrt bila užasna tajna: sonu strane bila je neizvjesnost i tama.. , očaj je obavijao čežnju stoljeća..Ipak, nisu svima umovi bili zatvoreni i u trenucima ispunjenja vremena , u blizini koju je prorokovao prorok , na Davidovim poljanama obasjanom sjajnom svjetlošću Božjih vojski Nebo se povilo da sluša pjesmu: "Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima koje ljubi"
O kad bi danas, sada i danas, ljudski rod, mogao prepoznati ovu pjesmu kroz demonsku huku.Objava koja je tada dana, melodija himne koja se tada čula, razlijegat će se preko Golgote kroz vijekove do kraja vremena iz Božjih orgulja i neviđenih glazbala i odjekivati do krajeva zemaljskih, a onda, u još večoj ljepoti i slavi odjeknut će uvećano mnoštvo glasova , kao glas mnogih voda pjevajući: "Aleluja !jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući"/Otkrivenje 19,6/.
Čeznem, čeznem i opet - čeznem da i mi budemo u tom mnoštvu mnoštva završenog vremena velike borbe, da čujem glas, da čuješ glas, da čujemo i da čuju što i kako pjevamo i slavimo Kralja vjekova jezikom Nebeskim koji nam danas poneki puta prostruji Duhom u srcu čežnje..Poravnimo staze, poravnimo staze da se uskoro čuje veliko mnoštvo.Ne bojmo se zlih anđela i demonizirane rulje koja navaljuje na svakoga koji čeka na Krista govorio ili ne u jezicima ili radio po ovome ili onome daru Duha Svetog!Ostanimo postojani svezani Duhom iščekujući skori Njegov dolazak okruženi vojskama svetih anđela koje nam je poslao sam Knez nebeske vojske koji već mačem usta svojega obara antikristovu vojsku i prvim zracima svjetlosti Njegovog dolaska iskorjenjuje antikriste..Pogledajte u Duhu..
Vidite ovu veliku borbu u posljednjim bitkama,
Uzdignite zastavu Kristovu, ne dajte da itko sustane i da se zastava njegove duše vuče po prašini!Aleluja , pjevajmo pjesmu čežnje vjekova!
Jer , Bog nas ljubi.Ljubimo i mi Njega ljubavlju kojom nas je Spasitelj ljubio kako bi se pokazala pravda Božja u svim vremenima nakon svršetka svijeta..Aleluja , aleluja, slava, slava Kristu u Njegovom dolasku sa mnoštvom anđela ..Pjevajmo, pjevajmo svi koji čeznemo za Nebesima.Pozovimo sve oko nas, neka i oni pozovu sve oko njih, a i oni neka pozovu i dovedu ka Kristu mnogo mnoštvo da opet, i na Zemlji i na Nebu pjevamo Aleluju... Utjelovio se, kršten na Jordanu, razapet na Golgoti, uskrsnuo blizu Getsemanskog vrta, uzašao u Galileji na Nebo, svojom krvlju obavlja sadašnju službu u Nebeskoj svetinji, gledamo u Duhu - već skida prvosvećeničku odjeću, dolazi , blizu je , uzima dah da pozove iz grobova pravednike da s njima i nas povede u Nebeski grad..
Amen
</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Zadnja promjena: abraham; pon 25 pro 2006, 17:57; ukupno mijenjano 1 put.

Dobar dan prijatelji,

Zaista mi se dopala ideja virtualne crkve i takvog propovedanja. Nisam siguran koji mogu biti dometi toga ali zaista zelim da sa vama podelim neka moja razmisljanja iz Biblije, Bozije Reci.

Tako danas cu citirati delove Pisma iz 22 glave knjige o carevima.
Verujem da su svi dogadjaji Starog Zaveta dati nama za primer utehu, usmerenje i ohrabrenje.

Izrael je u to doba bio podeljen na dva kraljevstva kraljevstvo Izraela nad kojim je kralj bio gresni Ahab i kraljevstvo Jude na cijem celu je bio Boziji sluga kralj Josafat.

Nacija je bila podeljena i tezila je ujedinjenju. Na neki nacin kao Hriscanstvo danas podeljeno je i tezi ujedinjenju kroz Ekumeniju.

Ali sva zemlja koju im je Bog dao u vreme Josue, nije bila njihova. Postojao je grad koji se zvao Ramot Galatski koji je bio pod okupacijom Sirije, njenog kralja i njegove vojske.

Tako Ahab veliki gresni kralj je pozeleo da vrati ono sto pripada Izraelu. Jer Ramot Galatski jeste bio Izraelska zemlja.

Da bi imao bilo kakve sanse na uspeh bila mu je potrebna pomoc drugog dela nacije koji je bio pod vodjstvom kralja Josafata.
Tako Ahab stupa u kontakt sa kraljem Judinog plemena i trazi njegovu pomoc i saradnju za rat koji je planirao. Sirija i njena vojska su bile mocne u to doba i povesti rat protiv njih bio je sa vojne tacke gledistav veoma riskantan potez.

Pozvan u to vojnu avanturu Josafat odgovara Ahabu a mi to nalazimo u prvoj knjizi o carevima 22 glava 5 stih

A JOSAFAT RECE CARU IZRAELSKOM JA KAO TI, NAROD MOJ KAO TVOJ NAROD, KONJI MOJI KAO TVOJI KONJI.

Josafat je bio ponesen idejom predlogom i stavio je sebe i svoj narod u sluzbu gresnog kralja Ahaba.

Pa ipak posto je bio iskreni vernik nije zeleo poci u rat a da ne dobije odobrenje od Gospoda.
Tada Josafat kaze Ahabu

UPITAJ DANAS GOSPODA STA CE GOSPOD RECI!

Da zeleo je da cuje Bozija glas, i da dobije Njegov blagoslov pre teske bitke.
Tada Ahab poziva sve svoje proroke koje je imao oko sebe njih je bilo oko 4oo stotine. I svi su prorokovali i govorili kao jedan. Svi su govorili u ime Gospodnje i davali podrsu govoreci idite u rat jer je Gospod dao Sirce u vase ruke.

Skup je bio velicanstven mnostvo proroka je govorilo jednim glasom svi su hrabrili kraljeve da krenu u rat atmosvera rata se sirila nad Izraelom, izlivi patriotskih osecanja su bujali na svim stranama, sve je izgledalo idelano pa ipak...

U celoj toj buci kralj Josafat kaze

IMA LI TU JOS KOJI PROROK GOSPODNJI DA GA PITAMO!

Njih 400 stotine je govorilo kao jednan, svi su se slagali u tome da je to njihova zemlja, ali SRCE PRAVEDNOG KRALJA NIJE BILO ZADOVOLJNO. Osecao je da nesto nedostaje. Njemu tu nesto nije bilo kako treba njegovo pravedno srce je govorilo o tome.

Pitao je ima li ovde jos neko ko mozda moze reci nesto malo drugacije. TO PRAVEDNO SRCE, IZABRANOG DETETA BOZIJEG JE NJEMU GOVORILO DA NESTO NIJE UREDU.

OSECAJ NA KOJI SE OSLANJAO CEO ZIVOT JE NJEGA UPOZORIO OVDE NESTO NIJE KAKO TREBA!

I zato je gotovo ocajno zatrazio i pitao IMA LI OVDE JOS NEKI RPOROK GOSPODNJI?

Mogu li ovde zastati za trenutak prijatelji, i iskreno zapitati svakog od nas koji smo na ovom forumu i citamo ove virtualne propovede.

STA NAMA GOVORI DANAS NASE SRCE?

Mi smo danas obasuti u nasim crkvama, bilo koja da to jeste denominacijA jednim jednodusnim propovedanjem o Hristovoj ljubavi dobroti, Milosti... Propoveda nam se od tome da je On dobar Milostiv Bog, i to sve jeste tacno.

Ali kada mi ostavimo te horske glasove koji govore kao jedan sve je uredu sve je idealno Bog je ljubav i ljubi nas STA U TISINI NASEG DOMA KAZE NASE SRCE?

Je li sve uredu prijatelji?
Da li je crkva u idealnom stanju kako tvrdi za sebe?
Da li je ona taj Boziji glas na zemlji?

Njima je i to hocu da zapazite bilo propovedano, znaci prorokovano od 400 stotine ljudi da je Ramot Galatski njihova zemlja i da imaju pravo na to.

ON I JESTE BIO NJIHOV POD USLOVOM DA DRZE BOZIJE ZAPOVESTI!
A ONI TO NISU CINILI!

Tako je Bog njih kaznio oduzevsi im deo njihove zemlje koja jeste bila njihova pod uslovom da su verni Bogu.

I ZADA ONI SU ZELELI DA VRATE ZEMLJU ALI NISU SE POKAJALI DA BI SVOJA SRCA OKRENULI KA BOGU!

TAKO BOG NIJE NAMERAVAO DA VODI TAJ RAT!

A mi danas prijatelji pitamo se sto nemamo stvari koje je prva crkva imala, sto medju nama nema izlecenja, i cudesa.

MI ZELIMO CUDESA, I ZNAKE BEZ DA SE VRATIMO TEMELJNIM PRINCIPIMA BIBLIJE I HRISCANSKOG MORALA.

NE BOG NAS NECE BLAGOSLOVITI U NASIM NAPORIMA SVE DOK SE NE POKAJEMO.

Mi se danas nalazimo pred sudom Bozijim, koji treba da zahvati ovu zemlju, mi smo svojom mlakoscu uvredili Boga do te mere da je on prinudjen da napusti svoju crkvu kao sto to prorokuje Jovan apostol u Pismu Laodikejskoj crkvi gde On Bog stoji na vratima i kuca...

I dok smo se udaljili od Boga pricamo o Bozijoj ljubavi blagoslovima cudesima..

Jednom je prorok Amos rekao ljudima, Izraelcima, BOG ZA KOGA KAZETE DA MU SLUZITE, BAS TAJ BOG CE VAM SUDITI I UNISTITI VAS.

Ni mi danas verujem nismo daleko od toga.
Ali vratimo se nasoj temi. Josafat je zeleo da cuje bar jos jednog ko je imao drugacije misljenje.

Postojao je takva. Bio je to Mihej sin Jemlin. Ali Ahab kaze ja MRZIM TOG COVEKA JER MI NIKAD NISTA DOBRO NE PROROKUJE.

Stanimo za trenutak, on je mrzeo proroka samo zato sto mu je ovaj govorio istinu. A mi danas da li zelimo da slusamo istinu ma kakva ona bila ili zelimo da cujemos samo potvrdu svog stava.

JOSAFATOVO SRCE JE ZELELO ISTINU I SRCE SVAKOG HRISCANINA KOJI JE BOZIJE DETE ZELI ISTINU MA KAKVA ONA BILA!

Pa ako zelite da je cujete Bog ce naci nacina da nekog posalje u vas zivot da vam je kaze.
Bio je to dakle Mihej.

Mihej dolazi i pokusava biti pozitivan reci isto sto i oni, njih 400 ga hvali ali ON KAZE JA MOGU RECI SAMO ONO STO MI GOSPOD KAZE DA KAZEM.

Milosti, braco i sestre mi ocajnicki trebamo takvu sluzbu. Da nam kaze istinu od Boga ma kakva ona bila. Ako ce me to ukoriti, povrediti moja osecanja ipak na kraju ce biti lekovito.

Zeleli su istinu i Mihej je tu istinu rekao

22 glava 19 stih

A MIHEJ MU RECE ZATO CUJTE REC GOSPODNJU, VIDEH GOSPODA GDE SEDI NA PRESTOLU SVOM, A SVA VOJSKA NEBESKA STAJASE MU SA DESNE I LEVE STRANE

I RECE GOSPOD KO CE PREVARITI AHABA DA ODE I POGINE KOD RAMOTA GALATSKOG?

I JEDAN RECE OVO DRUGI ONO

TADA IZADJE JEDAN DUH I STADE PRED GOSPODA GOVRECI JA CU GA PREVARITI

A GOSPOD MU RECE KAKO?

ODGOVORI IZACI CU I BITI LAZLJIV DUH U USTIMA SVIH PROROKA NJEGOVIH

A GOSPOD MU RECE PREVARICES GA I NADVLADATI IDI I UCINI TAKO

Prilicno je sokantno zar ne? Bog salje lazljiivog duha da prevari sve proroke i samog Ahaba ubije u ratu u koji krece.

Za sve njih sokantno, neverovatno, izdajnicki toliko da su Miheja stavili u zatvor pa ipak bilo je tako.

JOSAFAT JE POSLUSAO BUKU UMESTO SVOG SRCA I KRENUO JE U RAT U KOME JE UMALO UBIJEN.

Primetite svi ovi duhovi su bili religiozni, veoma religiozni puna su im usta bila Boga pa ipaka je to bila laz.

Moze li se ovo ponoviti prijatelji u nasem vremenu. Kazete nema sanse!

Citajmo iz Druge poslanice Solunjanima apostola Pavla
2 glava od 7 stiha

JER TAJNA SILA BEZAKONJA VEC RADI, SAMO PRVO MORA DA SE UKLONI ONAJ KOJI TO SAD ZADRZAVA.

PA CE SE BEZAKONIK JAVITI, KOGA CE GOSPOD ISUS ZBACITI DAHOM SVOJIH U USTA I UNISTITI SVOJOM POJAVOM KADA BUDE DOSAO.

A ONAJ CE U SKLADU SA SOTONINIM DELIMA, KADA SE POJAVI SA LAZNIM CUDESIMA I ZNACIMA

I U SVAKOJ VRSTI ZLA KOJA CE VARATI ONE KOJI PROPADAJU, ZATO STO NISU PRIHVATILI LJUBAV PREMA ISTINI I TAKO SE SPASILI

I ZATO IM BOG SALJE MOCNU PREVARU DA VERUJU LAZIMA!
I ZATO IM BOG SALJE MOCNU PREVARU DA VERUJU LAZIMA!

Ovde Pavle govori o nasim danima kada ljudi ne vole istinu, pa im zbog toga Bog salje mocnu prevaru da veruju lazima. BOG SALJE, kao sto je to poslao Ahabu salje i ljudima zadnjeg doba.

KLETVA JE U TOME DA VERUJU LAZIMA. RELIGIOZNIM LAZIMA.

Stanimo ovde, oni koji su bili prevareni svi su poginuli, ali sada govorim o sebi, vama nama ljudma hriscanima ovog Laodikejskog vremena.

Moja poruka na kraju ove propovedi je udaljite se od sve te buke, kleknite u samoci svoje sobe i recite GOSPODE JA ZELIM DA CUJEM ISTINU JER SAMO ONA OSLOBADJA.

I tada je Bog obavezan da vam je posalje. Ali da bi je culi zapamtite morate staviti Boga iznad svega a posebno iznad denominacije cije ste deo.

Bog vas blagoslovio!

....sveti se ime tvoje....

Proslavlja se Ime Tvoje, slavi se Ime tvoje, spoznaje se Ime Tvoje, uči se o Tvome Imenu, časti se Ime Tvoje, obožavamo Ime Tvoje, radosno nosimo Ime Tvoje u svom srcu, u svom duhu i životu, proslavljavamo Ime tvoje svojim životom, živimo za Tebe, ljubimo Te najviše, svim srcem, svim bićem , svom snagom svojom, postojimo samo za Tebe, Imenu Tvojemu dajemo slavu , čast i hvalu....

neka se sveti Ime Tvoje.....

Amen

<BLOCKQUOTE>Sigurnost blažene nade u svagdašnjem iščekivanju
Ivan 14,3 "Kad odem te vam pripravim mjesto , vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja."

O , kad bismo sada, svi, tijelom mogli zajedno pjevati Aleluja -Čežnju, pjesmu iščekivanja ispunjenja naše svakodnevne nade u kojoj nam i Duh pritječe u pomoć našim slabostima i posreduje za nas s neizrecivim uzdisajima.No , uzimam kao i da jesmo u pjesmi nade, sada dok čitate kao da smo , kao što i jesmo po utješitelju u pjevanju Čežnje, zajedno, želeći da se mnoštvo nađe s nama u pjevanju oslobođenja od ropstva raspadljivosti koja nam, kao djeci Božjoj , pritiskuje tijelo koje je mrtvo grijehu jer - u nama živ je Krist, po Njemu usmrčujemo tjelesna djela za svjedočanstvo svijetu.Kažimo , i pjevajmo s budućim učenicima, koje će voditi Božji Duh i bit će djeca Božja- sad smo djeca Božja..U tom pjevanju Aleluja Čežnje,
anđeli slušaju sjetu naše svakodnevne patnje, nas koji imamo prve plodove Duha i osječamo da smo opravdani jer strah nas je napustio...Iako smo slobodni od zarobljujučih sila patnji sadašnjeg vremena, mi ih trpimo radi one djece koja su još robovi grijeha po kojem smrt kraljuje u njihovim tijelima..Pjevajmo išćekivanje slave koja će se objaviti u nama - posinjenje , otkupljenje našeg tijela , u kojem i ovako , nesavršeni, pjevamo u svakodnevnim nadanjima, kao i sada, iščekujući da se Riječ, Logos pokazuje na nama i na onima kojima nas Isus poslao - tjelesno u svim vjekovima..Sjetu, koja se u svakodnevnici zavlači u ljubav prema novim učenicima, otklanja sigurnost koja Duhom dolazi da nas okrijepi u nadi , jer znamo da Bog čini sve kako bi Njegova djeca bila suobličena slici Njegova Sina.
Pogledajmo na Maslinsku goru.Vidimo, Isus je pošao preko njenog vrha prema Betaniji gdje je i zastao.Okupili smo se oko Njega.Nebeske zrake su sjale iz Njegovog lica.On nas s ljubavlju promatra i polako podiže ruke da nas blagoslovi, da nas zaštiti, polako se uzdiže i ostavlja čete anđela da nam pomažu u predstojećem poslu objave vječnog evanđelja.O zašto nas nije poveo sa sobom..
Ostavio nas je da skupljamo siročad svijeta, da ona prestanu biti siročad i budu djeca Božja , rođena od Riječi kao i mi što smo rođena od Riječi i dobila pravo da se zovemo Njegovom djecom i da takva ostanemo , iščekujući čas izbavljenja od ovoga tijela ..Gledajmo s povjerenjem u budućnost , znajmo da je Isus na Nebu, znajmo da imamo prijatelja kod Božjeg prijestolja.Iznesimo naše žarke želje Ocu u Isusovo ime.Svakodnevno se u molitvi strahopoštovanja klanjajmo Bogu i ponavljajmo Njegova obećanja..
Kada je nebeska vojska pratila Isusovo uzašašće klicala je opet jednu Aleluju, aleluju po redosljedu slavljenja, koje odzvanja i sada nakon dvadeset vjekova..Njihova aleluja pobjede i aleluja približavanja Božjem gradu , stapala su se sa našom budućom pjesmom pobjede nadanja i tada kada su anđeli iz pratnje uputili poziv:
"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se ,dveri vječne, da uniđe Kralj slave" mješala se sa našim sadašnjim uzdisajima da uskoro čujemo ponovo "Tko je taj kralj slave" i da i mi jednom tada-sada , odgovaramo da je taj Kralj slave Jahve nad vojskama a mi djeca Kralja slave - kraljevsko svećenstvo..
Isus , kada je ušao pred Oca pokazao je svoje rane, podigao je svoje ruke probodene klinovima, ranjene noge, ranjenu glavu, probodena rebra, tragove biča, tragove svoje pobjede, sve rane koje smo mogli vidjeti, koje i sada možemo vidjeti..Važnije , važnije je od gledanja ovih tragova vidjeti Isusa kao grijeha ,kojeg je Otac učinio grijehom ,da bi se pravda Božja pokazala na nama.Možeš li Ti vidjeti Isusa kao grijeha?Možeš li radije sebe vidjeti kao grijeha kojeg je Bog "Svojim Grijehom " oslobodio da ni Ti ne budeš grijeh, više nikada grijeh, da smrt više ne vlada nama , već u nama da vlada - život u nama - Duhom koji oživljava ?!Prenesimo ovo vječno evanđelje u pjesmi svakodnevnog posla čežnje Božje za svojom djecom!Neka nas Duh Sveti tješi i krijepi u našim nesavršenim uzdisanjima u iščekivanju Otkupitelja..Kada smo ožaloščeni, uplakani, kada nam je gorko u grlu, toliko gorko da nam se lice duše iskrivi, kada nas odbacuju zbog vječne Riječi, znajmo da su tako odbacuvali Isusa Krista, znajmo i to- da ih je bilo koji su Ga i primili kako bi s nama ostali djeca Života.Neka nam Bog otre suzu s lica..Bože otri suze mojoj brači i mojim sestrama..Otri i moje suze..Otri suze djeci koja su još siročad a Otac nam ih je dao da budu Njegova djeca i da budu s Njim tamo gdje je Isus - sa svima nama u vjekove bez svršetka...Okrijepi nam ruku za otiranje suza Djeci Tvojoj - da ni jedno dijete ne ostavimo bez Tebe, da nas i ona tješe Duhom Svetim kao i mi što smo Tobom bili utješeni..
Amen
Hvala Ti Oče za radost djece Tvoje, hvala Ti što si nam ostavio mir, Tvoj mir.Nisi nam ga ostavio da imamo mir koga svijet poznaje , već mir u borbi protiv zla , da i svijet koji ne poznaje još Tvoj mir upozna svjedočanstvo Tvojih sinova i kčeri po kojima će zavoljeti Isusa i imati Njegov mir -puninu radosti.</BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>
Nebo
Izaija 7,9: "Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete"

Nebo je divno mjesto.Želim da i Vi budete tamo, da gledamo našeg dragog Isusa koji je dao život za nas kako bi bili preobraženi u Njegovo slavno obličje.O kako želim vidjeti slavu svijeta koji će doći!Tamo ćemo poznavati Boga.Čeznem za povratkom našeg Spasitelja.Vjerujem da ćemo uskoro biti u svom obećanom domu.Svi ćemo biti ujedinjena i sretna porodica.
Želim nam da se u 2007 pripremimo za Krista koji dolazi na oblacima.Svakoga dana uklanjajmo ljubav prema svijetu.Isustvom učimo što zači biti sa Kristom.Pripremimo se za sud na kojem nas Isus zastupa .Budimo spremni .Iskoristimo 2007 za duhovni rast.Neka nam Biblija ostane autoritet.Mnogi odbacuju njen autoritet ili ga izobličavaju svojim interesima.Ne dopustimo izgubiti identitet Kristovih učenika.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Noemi je napisao/la:

....sveti se ime tvoje....

Proslavlja se Ime Tvoje, slavi se Ime tvoje, spoznaje se Ime Tvoje, uči se o Tvome Imenu, časti se Ime Tvoje, obožavamo Ime Tvoje, radosno nosimo Ime Tvoje u svom srcu, u svom duhu i životu, proslavljavamo Ime tvoje svojim životom, živimo za Tebe, ljubimo Te najviše, svim srcem, svim bićem , svom snagom svojom, postojimo samo za Tebe, Imenu Tvojemu dajemo slavu , čast i hvalu....

neka se sveti Ime Tvoje.....

Amen

Kraljevstvo Božje - u duhu i istini. Stjecati spoznaju o silnom Bogu i posvećivati se Njegovim imenom i prisutnošću.
Proslavljavati Boga svojim životom, karakterom, pogledom, mimikom, hodom, jezikom, mislima, dahom....

Kada smo u kraljevstvu Božjem, već sada na zemlji, Bog potvrđuje nas, svoju djecu , svoj narod. Bog stoji iza naših djela, naših misli, riječi, postupaka. Svojim predanjem Bogu, služmo ovom svijetu jer Bog može kroz nas da utjelovljuje i materijalizira svoja načela, svoj zakon ljubavi i može oslobađati ljude od spona grijehovne naravi. Kroz božji narod se spušta sila božja i Bog ljubavlju djeluje i čisti prostor i ljude oko nas.

Kraljevstvo Božje isijava iz obraćenih i predanih, opranih u krvi Isusa. kako je kroz Isusa tekla struja ozdravljenja i ljubavi, milosrdne sućuti, tako On i kroz nas djeluje na druge ljude, dotiče ih ispunjava i zove k sebi.

Duh Sveti spušta silu kraljevstva božjega na zemlju, u ovaj grijehovni svijet i pokazuje ljudima da još uvijek kiša blagoslova s neba postoji, da nikada ljubav i milosrće ne zaobilazi potrebite i Bog je živ , prisutan i moćan da može doprijeti do svakog ljudskog srca i natopiti nebeskom kišom srce koje vene i gasne u grijehu, oživjeti ga i obnoviti, nanovoroditi.

našim predanjem Bogu i vodstvu Duha Svetoga, našom bliskošću i otvorenošću za Gospoda otvaramo put ka Isusu onima koji se ruše i propadaju bez nade, utjehe i bolne duše.
Dovedimo svetenjem imena božjega kroz naš život, ispaćene, bolesne, griješne i jadne, bespomoćne i karakterno urušene ljude...Bog će dati svoju silu Duha Svetoga za taj posao.....volimo sebe, volimo Boga i volimo bližnjeg svoga....

Uvid u vječnost

Pročitajte Kološanima 3:1-7.

Svraćajte misao na ono što je gore,ne na ono što je na zemlji.(Kološanima 3:2)

U filmu gladijator,vojskovođa Maximus Decimus Meridius nastoji potaći svoje konjaništvo da se dobro bori u očekivanoj borbi protiv Germana.Oslovio je svoje ratnike i rekao im da daju svoje najbolje.Izgovorio je sljedeću glasovitu rečenicu:"Ono što činimo u životu,odjekuje u vječnosti!"
Te riječi izmišljenog vojskovođe prenose nam snažnu poruku koja je od possebnog značaja za Kristove sljedbenike.Nismo na ovoj Zemlji koja poput golemog kamena lebdi u svemirskom prostoru samo da trošimo vrijeme i prostor.Tu smo da iskoristimo svaku priliku koja će utjecati na naš život u vječnosti.
Isus je rekao: "Sabirajte sebi blago na nebu,gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza,gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!"(Matej 6:20) Imajući to u vidu,živimo za vječnost,što će uvelike utjecati na svijet u kojem se nalazimo.
Kako ćemo naučiti da "svraćamo misli na ono što je gore"?
Dobar način je početi otkrivati što je važno vječnom Bogu.Na stranicama Biblije,podsjeća nas da su Mu važniji ljudi nego materijalne stvari,naš karakter više nego kako se predstavljamo.Te su istine vječne.Ako ih prihvatimo i po njima usmjerujemo svoj život,steći ćemo uvid u vječnost,što će se odraziti na naš svakodnevni život.

Bill Crowder

Iz daljine nam sjaji se kraj,oko duhovno vidi ga već.To prekrasni je nebeski raj,vjerni s Isusom vladat će vijek.


Ono što činimo u ovome životu,imat će odjeka u vječnosti.

Dobar dan prijatelji,

Zeleo bih danas da zajedno procitamo deo Bozije Reci, i zato bih vas zamolio da pogledamo u knjigu Postanja 25 glava, od 21 prvog stiha

IZAK SE OBRATI JAHVI ZA SVOJU ZENU, JER JE BILA NEROTKINJA. JAHVE GA USLISA TE NJEGOVA ZENA REBEKA ZACE.

NO DJECA U NJEZINOJ UTROBI SU SE TAKO SUDARALA TE ONA UZVIKNU, AKO JE TAKO ZASTO CU ZIVJETI!

ODE DAKLE DA SE POSAVJETUJE SA JAHVOM.

I JAHVE JOJ RECE

DVA SU SVIJETA U UTROBI TVOJOJ, DVA CE SE NARODA IZ TVOG KRILA ODIJELIT.

NAROD CE NAD NARODOM GOSPODOVATI I VECI CE SLUZITI MANJEMU.

Iako ovo nije moja danasnja tema zeleo bih vam skrenuti paznju kako je Rebeki bilo jednostavno da ode i pita Boga. I sto je mozda jos znacajnije ona je jasno mogla da cuje Njegov Glas.

Koliko je to nama danas potrebno braco i sestre, da cujemo Njegov jasan Glas.
Da izadjemo iz konfuzije, pretpostavljanja, nagadjanja i da zaista cujemo Njegov Glas.

No da se vratimo temi. Pozivajuci se na ove delove Pisma apostlol Pavle kaze u Poslanici Rimljanima a to cemo citati iz te knjige 9 glava od 10 stiha

ALI SE TO NE OCITUJE SAMO TU VEC I U SLUCAJU REBEKE, KOJA JE IMALA DJECU SAMO SA JEDNIM MUZEM, SA NASIM OCEM IZAKOM.

DOK BLIZANCI, JOS NE BJEHU NI RODJENI NITI UCINILI KAKVO DOBRO ILI ZLO, NJOJ BI RECENO DA OSTANE BOZIJA ODLUKA KOJA JE UCINJENA PO SLOBODNOM IZBORU, KOJA NE OVISI O DJELU, VEC O ONOM KOJI POZIVA,

STARIJI CE SLUZITI MLADJEMU KAO STO STOJI PISANO

JAKOVA SAM LJUBIO A EZAVA NISAM LJUBIO.

Drugi prevodi kazu JAKOVA SAM LJUBIO A EZAV MI OMRZNU.

Kako su ovo predivni stihovi. Podsecaju me na Reci koje je Bog uputio prororoku Jeremiji, LJUBIM TE LJUBAVLJU VECNOM, I ZATO TI UVEK CINIM MILOST.

No jednog je Bog voleo drugog ne. Zasto?
Da li je Bog zeleo da Ezav bude izgubljen?

Nije naravno. Njegova je zelja da svi budu Spaseni. Ali buduci je On vecan Bog, koji sve zna, on je znao da ce Jakov zeleti Spasenje a da ce Ezav to odbaciti.

Zbog toga sto je znao kakav je Ezav pre nego sto se i rodio Bog ga je odbacio.

Sada ako smo, ucenici Biblije i ako znamo Bibliju mi znamo da zena u Bibliji uvek tipizira, sinbolizira crkvu.
Tako je to. Kristova crkva je nazvana Nevesta, i takodje Mudra devica.
Ali u Knjizi Otkrivenja mi nalazimo i bludnicu koja je pijana od krvi Isusovih svetaca.
Takodje imamo u Matejevom Evandjelu i ludu devicu o cemu cu propovedati u narednoj propovedi.

Sada pogledajmo kakve je sinove rodila Rebeka. Jedan je bio formalista, a drugi je zeleo da ima iskustvo sa Bogom. Jedan je vise voleo svet i njegove svakodnevne cari, drugi je razmislljao o svom vecnom odredistu.

Dva jako razlicita karaktera iako blizanci!

Ezav je bio zadovljan sa svojim duhvonim stanjem, Jakov je oduvek tezio necem vecem, uzvisenijem.

Bili su braca, delili su isti dom, pevali zajedno, Jahvi, molili se zajedno, prolazili kroz zivotna iskustva zajedno, bili emotivno vezani kao i svaki blizanci, pa ipak toliko razliciti.

Jedan je bio formalni vernik, drugi covek koji je zeleo sresti Boga.

ZBOG TOGA JEDNOG OD NJIH JE JAHVE VOLEO, DRUGOG PREZIRAO!

Da bi dosao do svog cilja prvorodstva Jakov je bio spreman na sve. Prevario je svoga oca, brata, i uzeo blagoslov na prevaru.

EZAVU JE BIO VAZNIJI JEDAN RUCAK NEGO PRAVO DA BUDE U LINIJI KOJA CE DONETI SPASITELJA NA SVET.

BOG GA JE MRZEO ZBOG TOGA!

Jakova je njegovo srce vodilo i jedne noce On Jakov se susreo sa Bogom borio sa njim i nadvladao.

Toliko je zeleo da dobije blagoslov da je Bogu pred samo svitanje dana, budjenje zore, u lice rekao kada je Bog zeleo da krene dalje

NECU TE PUSTITI DOK ME NE BLAGOSOVIS, necu odustati od ove molitve, sve dok me ti LICNO TI VELIKI BOZE NE BLAGOSLOVIS.

Primetimo on je tada imao ocev blagoslov ALI ON JE ZELEO DA GA BOG LICNO BLAGOSLOVI. GOSPOD JE TO UCINIO I PROMENIO MU IME OD JAKOV U IZRAEL!

Ali u nasem citanom tekstu Rebeki je receno DVA CE NARODA, BITI RODJENA.

Ne samo da je ovo znacajno zbog njih dvojice, nego TAKODJE EZAV JE IMAO SVOJU DECU KOJA SU BILA KAO I ON, A JAKOV JE IMAO SVOJ NAROD IZRAEL LJUDE KOJI SU BILI NJEMU SLICNI.

Sada zena predstavlja crkvu. I primetimo da suparnistvo njih dvojice je trajol jos dok su bili u utrobi svoje majke.

Prijatelji verujem da je tako i danas u nasim crkvama. Imamo ljude, moralne ljude ali ljude koji imaju samo formu. Njima je dovoljno da jednom ili dva puta nedeljno dodju na sluzbe, budu prisutni cuju propoved i kada odu kuci sve to zaborave.

Tada i tamo su im vazni jedino dom porodica, deca, stvari svakodnevnog zivota.

IAKO JE TO LEPO, TO BOGU NIJE PRIHVATLJIVO I AKO U SEBI NE PRONADJEMO GLAD ZA DUHOVNOM RELNOSCU POPUT IZRAELA MI CEMO BITI ODBACENI OD BOGA!

Tako u crkvama izmesani sede ljudi poput Ezava i Jakova, i zato vi prijatelji koji zelite realnost Bozijeg prisustva ohrabrite se borite se neka vas vase srce vodi do vaseg licnog susreta sa velikim JAHVOM, NASIM GOSPODOM ISUSOM HRISTOM!

Neka vas Bog blagoslovi sledeci put cu ako je Bozija voja govoiriti o mudrim i ludim devicama.

Imitatio Christi et imitatio Antichristi

Prihvatanje ljubavi prema istini i neprihvatanje ljubavi prema istini, prihvatanje spasenja i odbacivanje spasenja - imitatio Christi et imitatio Antichristi.
Ispitajmo svoj izbor!

"A što se tiče dolaska Gospodina našeg Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas braćo, nedajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji.Neka vas nitko ne zavede ni na koji način.
Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se čovjek bezakonja, Sin propasti,Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog, ili svetinja....Tada će se otkriti Bezakonik.Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom dolaska svojega...." Pavao, 2 Solunjanima 1-17
"Djeco, posljednji je čas!
I, kako ste čuli, dolazi Antikrist.
I sad su se mnogi već antikristi pojavili..
...Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina..
A nijedan duh koji ne ispovijeda takvog Isusa,
nije od Boga:
on je Antikristov, a za njega ste čuli da dolazi
i sada je već na svijetu"
1Ivanova 2,18-4,-6
i Daniel 7

Od kada je pastor prezbiterijanske crkve Ian Paisley /1988/, zastupnik u Europskom parlamentu , prekinuo izlaganje pape nazivajuči ga antikristom, gotovo sve protestantske crkve do danas su odustale od svojih stavova u pogledu papstva kao antikrista.
To je rezultat "povijesne korekcije" u korist protureformacije posredstvom ekumene.
Kada je crkva napustila svoju prvu ljubav (Otkrivenje 2,4, izgubila je čistotu svojeg nauka , svoja visoka načela osobnog ponašanja, izgubila je jedinstvo koje je ostvarivao Duh Sveti.Formalizam je zamijenio jednostavnost.Omiljenost u puku i osobna nadmoć sve je više odlučivala o izboru vođa mjesne crkve.Oni su uvečali osobnu vlast i nastojali proširiti svoj utjecaj na druge mjesne crkve.Namjesto svećenstva svih vjernika pod suverenim vođenjem Svetog Duha vlast crkve je prešla u ruke biskupa kome su svi članovi crkve bili podređeni i samo preko njega imali pristup spasenju.Postepeno se razvijala crkvena hijerarhija koja se ubacila između vjernika i Isusa Krista.Pod takvom hijerarhijom crkva je sve dublje išla putem otpada..Mnoštv je puka prilazilo crkvi znajuči veoma malo o kršćanstvu.Narod je u crkvu unosio svoje običaje, neznabožački nauk, slike, način bogoštovlja, svetkovine, praznike , simbolizam..Ovi utjecaji posredstvom napuštanja suvereniteta Svetog Duha i principa svećenstva svih vjernika doveli su do stvaranja Čovjeka bezakonja - velikog sistema lažne religije- mješavine istine i laži.Proročanstvo u Pavlovoj poslanici 2 Solunjanima , glava 2, ne osuđuje pojedince već otkriva religijski sistem koji je odgovoran za veliki otpad.Mnogi su vjernici u ovakvoj crkvi ostali vjerni Kristu jer su živjeli u skladu sa tadašnjom svjetlošću koja se probila kroz oblake mraka.
U svojem djelu Božji grad Augustin je izneo katolički ideal crkve pod nadzorom države.Time je postavljen temelj srednjevjekovnoj papskoj teologiji.Kada je Justinijanov general Belisarius oslobodio 538. Rim biskup je oslobođen nadzora koji su nad njim imali arijanci pa je on mogao ostvariti povlastice koje mu je iz god. 533 dao Justinijan.Tako je otpočelo progonstvo koje je opisao Daniel 7,25;
također Otkrivenje 12,6.14; 13,5-8.) Od tada su milioni vjernika doživjeli velike patnje, stradanja i smrt jer su ostajali vjerni Svetom pismu.
Večina crkve umjesto da slijedi Krista umjesto imitatio Christi , umjesto da slijedi Krista, slijedila je Antikrista, imitatio Antichristi Zbog napuštanja suvereniteta Svetog Duha uzrokovanim poslušnošću Antikristu , napuštanjem principa organizacije i djelovanja - svećenstva svih vjernika- napuštena je suština učenja o Nebeskoj svetinji iz poslnice Hebrejima, istina o Nebeskom sudu, o danu pomirenja, napuštena je i istina o opravdanju vjerom, zanemarena eshatologija itd..
Sam otpad od Svetog pisma bio je uzrok da se nakon 1260 godina pojavi Francuska revolucija a iz njenog krila ideja komunističke revolucije.Prihatanje imitatio Antichristi je uzrokovao strašna zla do današnjih dana..Tu nalazimo uzrok što danas , vidljivo, udruženi su u svom djelovanju mnogi negativni faktori koji utječu na sudbinu sadašnjeg svijeta , od neopaganizma, ateizma, new agea, različitih mesijanizama itd koji teško, gotovo nikako ne ulaze u dijalog među religijama i ne napuštaju svoja antikristovska stajališta.
Napuštanjem principa imitatio Christi i prihvatanjem imitatio Antichristi radosna vijest pretvorila se u rat riječima, duhovnost gotovo da je bila ugašena, teologija je pobjedila a ljubav skoro da se ohladila , a krv je tekla po ulicama, kućama, dvorovima, stračarama, crkvama...Sve od Franje Asiškoga i drugih/Thomas Kempen/-Imitatio Christi se probio kroz sve sile imitatio Antichristi, kroz tajnu bezakonja i probija se i danas kroz sve crkve i sve ekumenske akcije s kojima se ostvario pritisak na baštinu reformacije
- tj.povijesnu korekciju - ispravak stavova o Antikristu i papstvu..Protureformacija nije napravila kompromis u toj korekciji - i dalje se bez biblijskog respekta odnosi prema Kristovoj službi u Nebeskoj svetinji.Dar Duha proroštva je neprekidno trebao raditi u crkvi kroz svu povijest sve dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božjeg, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Kristove.Koliko smo izgubili!Protestantizam gotovo se odrekao reforme na osnovu Biblije i time sebi sud izriče..
Ali ide dan Adamove čežnje, dan Henohov, ide dan Noin, ide dan zatvaranja vrata na poslijepotopnom brodu, ide dan očišćenja, ide dan Jagnjetov, ide dan Antikristov kojeg je vojska pogazila Riječ, Zakon, Pravdu, Sud, Svetinju, ide dan velike svjetlosti, ide dan nasuprot , dan tame, grme dvije vojske , grme anđeli nebeski, grme anđeli tame, vojska Jagnjetova - sila joj je u krvi Njegovoj, ide dan posljednje žetve, ide dan, već je nastao , dan izlaska iz Babilona, dan posljednjeg klasa, dan posljednjeg zrna grožđa, dani posljednje trube..Dan je Duha proroštva koji jasno pokazuje tko je i koji su antikristi, a koji su Jagnjetovi.Čuvajte se nadnevaka ispunjenja obećanja, iščekujte dolazak Kristov sljeđenjem Njegove svete krvi u Nebeskoj svetinji, pobjeđujući Antikrista krvlju jagnjetovom i svjedočanstvom jedinstva Krvi - Riječi -Oca; kakvim već smo trebali biti pred rastalenje počela, pred poslijepotopni potop ognjem, pred čas završetka Suda, volimo li One koje je Isus uzljubio do kraja, uzljubio da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, kojih je ljubav Božja u nama skrivena poznanjem Riječi..Otkrijmo ljubav Božju Onima koje je Isus ljubio do kraja - preko smrti na križu, uskrsenjem, uzašašćem, službom i sudom, čežnjom Adamovom i Evinom - Vratit ću vas kući - kući Oca moga!Dođi Isuse, vrati nas kući na izvore žive rijeke, pod stabla života, u odmor od zla u radost pobjede svjetla nad silama tame..Do tada , svakodnevno, dan i noć, kako da ne sporovedemo sola scriptura ako ne imitatio Christi..Nadbijmo imitatio Antichristi!..Sačuvajmo vjeru Isusovu - krvlju Njegovom i svjedočanstvom Duha proroštva.Ispitajmo koga slijedimo, Krista ili Antikrista!Povedimo rat protiv sebe oružjem Isusovim!Opašimo se za boj , boj pod zastavama Kristovim!Ne dajmo da se Njegove zastave koje nam je dao - vuku po prašini, ne odbacujmo zastave Njegove, ne bježimo na drugu stranu, ostanimo na Njegovoj strani - rat nećemo izgubiti!
Ali, prije no dođe, znajmo, dan je pripreme terena , priprava duša, da se po volji Božjoj priprave u svagdašnjem životu , za stvarnost a ne za bajku..odbacujući idole, a živi Duhu a mrtvi "dogmama"..Bez boja nećemo vidjeti vječnost..

Danas ćemo malo razmišljati o jednoj stvari, o kojoj kršćani puno govore, a koju, međutim, često pogrešno razumiju. Govorit ćemo o poniznosti. Poniznost je jedna osobina koja treba krasiti svakog kršćanina. U Izrekama 3:34. piše da se Bog «podsmjehuje s podsmjevačima, a poniznima daje milost». Svakako je potrebno da smo ponizni, jer onaj tko nije ponizan pred Bogom, neće imati vječni život. Međutim, jeste li se ikad zapitali što doista znači biti ponizan? Kakva je prava poniznost? Neki ljudi su po svojoj naravi, po svom temperamentu, malo stidljivi, povučeni. Oni se rijetko nekome zamjere, uglavnom žive u nekom svom svijetu i ne pokazuju baš neke znakove oholosti, umišljenosti. Oni djeluju dosta ponizno. Međutim, možemo li za te ljude, koji su tako stidljivi po naravi, možemo li za njih reći da su oni ponizni po svojoj naravi? Naravno da ne. Ne postoji čovjek koji je po svojoj naravi ponizan. Koliko nam god netko uvijek djelovao tiho, ponizno, utučeno, takva osoba ili ima problema, ili je po svojoj naravi vrlo stidljiva. Biti ponizan ne znači biti stidljiv. To je misao koju želim da zapamtite. Biti ponizan ne znači pred svim i svačim spuštati glavu. Ustvari, Bogu se ne sviđa takav karakter.

U 2. poslanici Timoteju 1:7.8. Pavao piše: «Jer nam Bog ne dade duha bojažljivosti, nego jakosti i ljubavi i razboritosti. Ne stidi se onda svjedočanstva Gospodina našega.» Jesmo li mi sramežljivi? Zapitajmo se to. Možda nismo sramežljivi po svojoj naravi, ali možda se sramimo nekih stvari za koje Bog kaže da se njih ne smijemo sramiti. Kao što sam već naglasio, biti ponizan ne znači biti stidljiv, biti kukavica. Oni ponizni, o kojima piše Salomon, nemaju duh bojažljivosti, kako kaže Pavao. Oni se ne stide svjedočanstva njihovog Boga. Doista, zapitajmo se, stidimo li se možda ponekad Isusa? Stidimo li se svoje vjere? Možda ćete reći: NE, NIKAD. Ali razmislite o tome. Stidite li se učiniti nekad neko dobro djelo? Stidite li se reći nešto lijepo?

Nažalost, današnji svijet je takav da se ljudi sve više srame biti dobri. Već i neka mala djeca imaju predrasude prema dobrom i pristojnom ponašanju. Po njihovom mišljenju, samo jadnici i slabići i naivci govore lijepo i ponašaju se pristojno. Zapitajmo se danas, crvenimo li se možda pred onim što je dobro i lijepo? Crvenimo li pred istinom, dobrotom, ljubavlju? Htio bih da zapamtimo jednu jako važnu stvar – biti ponizan ne znači crveniti pred dobrotom i ljubavlju; biti ponizan znači crveniti pred nepravdom. Sveti Bernard je rekao: «Potiskivanje dobroga u nama je izvor svega lošeg, a sramota od zla je načelo svega dobrog.»Pavao je u Rimljanima 1:16 napisao: «Ne stidim se Evanđelja!»

Pavao je bio čovjek čvrstog uvjerenja. On se nije stidio svoje vjere. O njoj je bez ikakva ustručavanja govorio bogatima i siromašnima, slabima i jakima, Židovima i Grcima. Govorio je uvjerljivo i s puno ljubavi. Često je zbog svoje vjere izlagao svoj život opasnosti. Možemo reći da je Pavao bio junak. On je bio čovjek koji je ostavio duboki trag u povijesti. Dakle, biti ponizan ne znači biti onaj koji pred svima spušta glavu. Naprotiv, stvarno ponizan čovjek je hrabar čovjek, junak. On se ne srami toga tko je i što čini. Molimo se Bogu da nam dade duh prave poniznosti, hrabar duh koji se neće nikada posramiti Njega ni Njegove svete Riječi.

Bog čuje molitve,ali...

Molitva je razgovor s Bogom.Temelj našeg kršćanskog života.Čovjek moli polazeći od onoga što se zbilo--zahvaljuje za prošlost,moli se za svoju sadašnjost,a i budućnost,očekujući od Boga potrebnu milost i blagoslove.Molitva je kontakt s Bogom.Pomoću nje nalazimo nadu za život.Njome liječimo duhovne rane,tegobe i duhovne nemoći.Molitva nam je potrebna kao zrak plućima.
Izgleda da je ljudima najteže da se mole.Neki su prezaposleni i nemaju vremena,a neki ne vjeruju u plodove molitve.Čak i neki vjernici misle kako je potrebno raditi,a ne moliti.Jedni kažu da Bog gleda na naše zasluge i dobra djela,a ne na molitvu.Drugi smatraju da se ljudskim jezikom ionako ne može do Boga,pa prema tome,zašto izgovarati nešto što je suvišno.Nasuprot svemu tome Isus govori: "Molite i dobit ćete".On uči : "Molite u moje ime,do sad niste molili u moje ime,molite ii dobit ćete da vaša radost bude potpuna."(Ivan 16:23,24).
Štoviše,On sam se puno molio.Znao je da i cijelu noć probdije u molitvi.Učenici su tražili da i njih nauči da se mole.Svi velikani čovječanstva su molili,a ne samo tzv. sveci,pobožni i vjerni ljudi.

Svjedočanstvo Marije Koprivnjak

Negdje u petnaestoj godini života,na jednom kršćanskom kampu sam čula poruku da treba da se molimo za našeg budućeg bračnog druga.Složila sam se s tim i započela moliti da mi Bog da dobrog kršćanskog supruga.Nisam se baš svaki dan molila za tu milost,ali godinama sam uvijek iznova podsjećala Boga na tu moju potrebu.
Prošlo je trideset godina mog života,a još uvijek se nije pojavio "moj princ".U međuvremenu sam imala razne želje i ponude,a nijedna nije ispala kako treba: ili željena osoba nije htjela mene,ili sam ja odbijala one koji su me htjeli.Možda sam s moje strane imala prevelike zahtjeve,recimo: da bude vjeran,po mogućnosti propovjednik,ne mnogo mlađi od mene.U međuvremenu,dogodilo se da su se svi moji vršnjaci oženili.Činilo mi se da se moja očekivanja nisu ispunila,ali Bog nije tako mislio.
Prešavši trideset i pet godina života,teška srca sam prihvatila bolnu činjenicu da živim sama...A onda se od nekud pojavila osoba,baš onakva kakvu sam i zamišljala : čovjek koji ljubi Boga,propovjeda evanđelje,i ono što mi se činilo nemoguće,bila sam prva u njegovom životu.
Imala sam prilike da puno učim djecu o molitvi.Znala sam da se tom prilikom koristim slikama.Tako sam moljenje Bogu uspoređivala sa semaforom.Crveno svijetlo znači Božje "ne" : taj odgovor nitko od nas ne voli.Žuto znači "čekaj",a zeleno "da".Ja sam dobila žuto i morala sam čekati punih dvadeset godina.Ali,isplatilo se!Da mi je netko rekao u petnaestoj godini da ću dobiti baš taj Božji odgovor,ne bih vjerovala,a najvjerojatnije ne bih ni izdržala tako dugo čekanje.Zato Gospod drži u tajnosti našu budućnost.

Pred kojim svjetlom ti stojiš u svom životu pred Božjim semaforom?
Ako nema odmah Božjeg odgovora,nemoj se obeshrabriti i pokolebati,već i dalje ustrajno moli i vjeruj.Drži se one Isusove pouke da treba uvijek moliti i nikada ne posustati.Često nam je potrebna ustrajna molitva koja zna trajati godinama.
"Neće li se onda Bog zauzeti za svoje izabrane koji mu dan i noć vape sve ako i odgađa stvar njihovu?Kažem vam,ustati će žurno da se zauzme za njih..."(Luka 18:7,8 )
Kad su Benjamina Franklina pitali zašto ne odustane od nekih namjera,kojima su se mnogi protivili,rekao je: "Jeste li ikada promatrali klesara dok obrađuje kamen?On možda stotinu puta udari na isto mjesto,a da pri tome ne nastane ni najmanja pukotina.Ali stotinu i prvim udarcem kamen se odjednom razdvaja na dvoje.Nije posljednji udarac donio uspjeh,nego onih stotinu,koji su mu prethodili."
Samo ustrajna molitva donosi rezultate.Nama se možda često čini da današnja molitva nije ništa donijela,da je Bog nije uslišio,ali tek nakon desetog ili pedesetog ili stotog dana molitve,vidjet ćeš da je već ovaj prvi bio uspješan jer bez njega ne bi bilo ni ovog zadnjeg.

Dina:

Drugi Kristov dolazak i uskrnuće

1. Korinćanima 15,55:

"Pobjeda iskapi smrt.Gdje je , smrti , pobjeda tvoja?Gdje je, smrti, žalac tvoj?Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon."
Događa se strašan zemljotres, kakvoga nije bilo otkako je ljudi, tao je silan potres nakon glasa sa prijestolja:
"Svršeno je!"
Nebo se otvara i zatvara..Planine se tresu kao trska na vjetru, odvaljene stijene padaju na sve strane, more se uzdiže i pada u tsunamiju višem od nekoliko stotina metara, urlanje oluje kao tisuće atomskih bombi i tisuće tenkova i tisuću vulkana, kao mnoštvo Nijagara...Jači od ove buke tisuče gromova , čuje se glas Božji koji objavljuje Kristov dolazak.
Na istoku pojavio se mali crni oblak koji obvija Spasitelja.Znak Sina čobvjećjeg!U stvarnosti!Evo ga!
Nebeski svod je prepun anđel koji svijetle.Živi oblak ognjeni dolazi bliže i svako oko vidi Kneza života..Lice Njegovo svijetli više nego svjetlost sa gore blaženstva..Isus se spušta na oblaku okružen ognjenim plamenovima u duginim bojama.Nebo se uvija, zemlja drhti.
Usred ljuljanja Zemlje, sijevanja munja, tutnjave gromova, Glas nad glasovima poziva svete koji spavaju : Probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu, ustanite!"Probudite se i kličite, stanovnici praha!"(Izaija 26,19)

/Dina : nastavljam malo kasnije/

Zadnja promjena: ; pon 08 sij 2007, 21:11; ukupno mijenjano 1 put.

Nastavljam :

Nakon dugih vremena patnji i čežnje,
nakon suza Adamovih i Evinih, nakon suza prve krvi, nakon suza Henokovih, suza Metuzalema i Noje, nakon vapaja poslijepotopnih proroka sve do Krista i nakon Njegovog uzašašća, nakon suza u užasima reformacije i protureformacije, nakon suza u zgrčenoj nadi svih revolucija , ratova, nakon suza svih probuđenja i čežnji, sve do zadnjeg vapaja vjere, u trenu već smalaksale snage ljubavi, okružene vojskom zla u vrhuncu izbezumljene demonske pakosti vladara države smrti, odjednom , u trenu tišine i uzdaha buđenja,! .....! , kao prasak svih vjekova, kao uzdah slobode - kao gutljaj života koji otresa prah,
Svi izlaze iz svojih grobova, sa svih strana, iz svih dubina, zemlje i mora..
Cijela Zemlja odzvanja od koraka mnoštva iz svakog plemena, koljena, jezika i puka..Dolaze iz tamnice smrti, obučeni svijetlom, besmrtnom slavom ..i kliču pobjedu i hvalu Bogu, Sinu i Duhu Svetom, u radosti ispunjene Adamove čežnje..
Istovremeno u tom radovanju čujemo uzvike mnoštva ,živih-neumrlih pravednika ,preobraženih u trentrena oka.Glasovi su sve jači - glazba radosti ispunjenja nade!Aleluja, sa svih strana, pjesma kada anđeli plaču od radosti jer počinje Novo!Svi sada vide u kakvom su tijelu ustali, u kakvom obličju, u kakvom blještavilu sijaju njihove haljine besmrtnosti, kakvim jezikom pjevaju, jezikom kojega nikada nisu čuli, početak svega onoga što oko nije vidjelo, uho čulo, ruka dotaknula, um umovao , srce voljelo, duša čeznula, tijelo osjetilo - sada , bez magle - vidimo što smo i tko smo licem k licu Novom Adamu, vidimo što smo - i više nego što smo vjerovali da ćemo biti, više nego smo prorokovali, učili i podučavali, više od svake utjehe - utješeni stvarnošću vječnog života, života bez smrti, bez njenog žalca..život Adamov proguta smrt, nje nema više, Bog otire korjen svake suze -