Senka__
Uh valjda će netko tko je musliman objasniti zašto on vjeruje.
Mnogi ljudi naime smatraju da je Islam(ili pokornost Bogu) neka nova religija sa kojom je prije 1400 godina došao jedan Arapin,i koja je njegova tvorevina!?
To mišljenje i danas živi kod onih ljudi koji nisu uložili niti jedan dijelić svoga truda da bi zaista spoznali islam onakvim kakav je.
Većinom se to dešava zbog pomanjkanja želje za spoznajom istog,i tradicionalnog naslijeđivanja drugih religija "reda radi".
Takvima u "pomoć" pristižu raznorazni zapadni trovači razuma,koji avaj ne poznaju ni imena ljudi o kojima pišu,a tiču se Muhammedovog a.s doba.
Šta je ustvari islam?
Kada se kaže da je islam "najmlađa od svih monoteističkih vjera," onda je to samo djelimično tačno. Kur'an tvrdi da je prvi čovjek na Zemlji i prvi poslanik bio musliman(onaj koji je odan i pokoran Bogu) i da su to bili svi Božiji poslanici i vjerovjesnici, iz čega proizlazi zaključak da je islam najstarija i, prema vjerovanju muslimana, jedina vjera koju je Bog (dželle šanuhu) objavio čovječanstvu i koju On priznaje i prihvata:
«Allahova je prava vjera jedino - islam, predanost Bogu.» (Ali Imran, 19).«A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.» (Ali Imran, 85).Međutim, konačna verzija ove vjere stigla je sa poslanstvom Muhammedovim (alejhis-selam), i u tom smislu, historijski, upotpunjeni islam došao je nakon kršćanstva i judaizma.
Kako se vidi, ova vjera ne nosi svoje ime ni po Muhammedu (za muslimane je uvredljivo kada se islam nazove muhamedanstvom) niti po jednom narodu.
Islam znači dragovoljnu i potpunu predanost Uzvišenom Bogu, Stvoritelju ljudi i svih svjetova.Etimološki, imenica islam izvedena je iz glagola
esleme,koji, prije svega, znači čovjekovo dobrovoljno predavanje Božijoj Volji na taj način da se u Njega polažu sve nade i da se, pri tome, napusti svaki vid sebičnosti i svaka gordost.
Popratna značenja ove imenice su:
sklad, harmonija, mir, uređenost.«Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemljj Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju...» (El-Hadždž, 18.)
(Stijena koja ničice pada na tlo svome Gospodaru)
(Drvo u Australiji koje čini pregib u namazu,i okrenuto je prema Kabi u Mekki,kao što čini svaki musliman kada obavlja namaz)
Naravno da se sedžda drveća,stijena,i ostalog ne može shvatati kao bukvalno naša sedžda,ali evo i nekih primjera za one koji razmišljaju!
Kao vjersko iskustvo, islam je jedan važan događaj koji označava početnu tačku od koje počinje čovjekova istinska poniznost, skrušenost i predanost. Čovjek je u islamu 'abdullah - rob, osoba ponizna i, u isto vrijeme i samo zbog toga - ponosna pred Bogom koji je njezin Rabb, Stvoritelj - Uzdržavatelj - Odgajatelj.
Suština islamskog učenja sadržana je u Šehadetu, Očitovanju koje glasi:
Ešhedu en la ilahe illallah, we ešhedu enne Muhammeden `abdubu we resuluhu.
(Ja srcem vjerujem, a jezikom izjavljujem da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik).Na ova dva temelja jasnog i najstrožeg monoteizma sazidana je sva zgrada islama kao vjere, vjerozakona, kulture i civilizacije, jednom riječju: jednog sveobuhvatnog učenja.
Univerzalna vjera Islamska Objava i njegov Poslanik obraćaju se svim ljudima i narodima. Najčešća obraćanja u Kur'anu su:
O, ljudi; O, vjernici; O, sljedbenici Knjige...“O, ljudi, stalno imajte na umu i poslušni budite svome Stvoritelju, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao...» (En-Nisa', 1 ).Poslanik Muhammed (alejhi's-selam) govorio je da su ljudi jednaki kao zupci češlja; nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, bijelac nad crncem, crnac nad bijelcem; ljudi se razlikuju samo po svijesti o Bogu i izvršavanju Njegovih propisa.
U ideologijama nacionalizma i rasizma islam je prepoznao najgori oblik politeizma, uskogrudnosti i prepreke za napredovanje ljudskih zajednica i zato je ponudio solidarnost među ljudima na osnovi jedne jednostavne a sveobuhvatne ideje, a zabranio potčinjavanje ili pokoravanje onih koji ne prihvataju tu ideju. Ljudi su po porijeklu braća, a članom “islamske nacije” postaju dragovoljnim prihvatanjem Šehadeta, svejedno koje su rase ili nacionalnosti. Prava i zemni resursi pripadaju svim ljudskim bićima - zato što ih garantira i stvara jedinstveni Stvoritelj. Islamski koncept "namjesnika na Zemlji" (khalifetullah fi'l-erd) odnosi se na sve ljude, što znači da niko nema pravo nijednom ljudskom biću onemogućiti pristup blagodatima. U islamskoj političkoj filozofiji, kao i u praksi poslanika Muhammeda (alejhi's-selam), nemuslimanima se garantira autonomija. "Islamska ideologija ne samo što ostvaruje sintezu između tjelesnih i duhovnih potreba nego ona, gotovo jedina među "velikim" religijama, dozvoljava toleranciju" (Hamidullah).
Urođena i prirodna vjeraPropisi koje je donio islam nisu usklađivani prema staleškoj, materijalnoj, rasnoj, geografskoj ili nekoj sličnoj poziciji, već prema univerzalnoj ljudskoj prirodi koju Kur'an naziva fitretullah:
“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri - djelu Allahovu (fitretellah), prema kojoj je On ljude načinio...” (Er-Rum, 30).Islam mnogi nazivaju "vjerom propisa" - zbog toga što ne postoji nijedan segment ljudskog života a da nije ili da ne može biti tretiran u njegovom pravnom sistemu. Ti se propisi generalno dijele na halal - ono što je dozvoljeno i haram - ono što je zabranjeno.
Halal i haram ne posjeduju nelogične propise, koji ne bi bili shvatljivi i sukladni sa univerzalnim ljudskim osjećajem za dobro i zlo položenim u fitretullah. Čak i ljudi koji čine zabranjene stvari u urođenoj svijesti znaju da su one moralno neprihvatljive i štetne. Islamska zabrana ubijanja, krađe, alkoholiziranja, svinjetine, mesa uginulih životinja, krvi, laži, prostitucije, kamate... ima svoj lahko shvatljivi smisao, tzv. hukm, kao što je na isti način lahko shvatiti i unutarnjim moralnim glasom opravdati islamske obaveze i široku sferu dopuštenosti. Haram je samo ono što je u Kur'anu navedeno da je haram i ono što vodi u haram, a halal je sve za šta nije navedeno da je haram - i to je jedno od glavnih načela islamskog vjerozakona.
Vjera "srednjeg puta"„I tako smo od vas stvorili zajednicu srednjeg puta (ummeten wesaten) - da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude svjedok protiv vas...“ (El-Bekare, 143)- islam ravnomjerno brine o tjelesnim i duhovnim, ovosvjetovnim i ahiretskim, ličnim i društvenim potrebama ljudi;
- islamski vjerozakon se, po strogosti i fleksibilnosti, nalazi na sredini između jevrejskog formalizma i legalizma i kršćanske popustljivosti i liberalizma u propisima;
- islam zabranjuje svaki vid pretjerivanja (u ishrani, govoru, oblačenju, zaradi..., čak i u pobožnosti);
- upotpunjeni islam javio se u sedmom stoljeću - na vremenskoj granici između mitskog i dolazećeg racionalnog tumačenja svijeta;
- muslimani čak i geografski naseljavaju sredinu Zemljine planete; itd.
Vjera pojedinca i zajedniceObjavljen da donese boljitak na ovom i spas u vječitom životu, islam nije religija ili ideologija koja bi insistirala samo na ličnom interesu ili moralnom usavršavanju kroz mistički put i povučenost od stvarnog, društvenog i političkog života. Njegov ideal je usavršiti pojedinca, ali i ljudsko društvo. Istinski moral ogleda se u žrtvovanju za druge, a najviša društvena vrijednost je pravda, što je jedna od svrha slanja poslanika:
«Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjigu i Mjerilo slali - da bi ljudi pravedno postupali.» (El-Hadid, 25).Otuda svaki njegov šart ili obaveza ima svoju individualnu i društvenu dimenziju. Otuda tretiranje životnih pitanja i propisi iz ekonomske sfere u Kur'anu po kojima musliman mora pomagati siromašne, sirote, invalide, bolesnike... i po kojima nacionalno bogatstvo mora biti u stalnoj pravednoj preraspodjeli i prometu, po kojima se nasljedstvo mora pravedno raspodijeliti muškim i ženskim potomcima, po kojima bogatstvo ne smije ostati u rukama malog broja bogataša, po kojima država mora omogućiti zdravu konkurenciju na tržištu i zaštitu privatne imovine i intervenirati samo u vanrednim okolnostima, i sl. Otuda zabrana da se zarada stiče na nedozvoljen način i od onih proizvoda ili sirovina koji nanose štetu društvu i pospješuju ljenčarenje.
Ali da bi se postigla društvena pravda nisu dovoljni samo zakoni - ma koliko bili pravični. Islam više polaže na svijest i odgoj svojih sljedbenika nego na sankcije, i zato preporučuje:
«Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.» (El-Ma'ide, 2).
Re: Islampet 02 oľu 2007, 21:46
