Dina je napisao/la: Da,zato sto nisi spreman prihvatiti Njegovu velicinu,kao Sina Bozjeg,kao Iskupitelja svijeta,kao Uskrslog za ljudski rod.Prihvatis li ove pojmove sve dalje ima smisla ,u suprotnom nikako slazem se s tobom.
Čak štoviše, ja prihvaćam njegovu veličinu mnogo više. Njegovo učenje, kao i učenje Buddhe, ima mnogo veću snagu ako ga promatramo kao spoznaju do koje je on došao vlastitim snagama, nego da pretpostavimo da je bio poslan od Boga. Jer, ako je Isus bio poslan od Boga, tada nitko od nas nikada ne može biti jednak njemu. On je nedostižan ideal, jer je on odabran od Boga.
Iskupljenje ionako nije bitno u čitavoj priči, to je Pavlova zabluda. Iskupljenje od čega? Od grijeha? Pa judaizam ne poznaje Istočni grijeh. U judaizmu je zmija simbol mudrosti, a ne zla (i Isus kaže da treba biti "mudri kao zmije"). O čemu mi onda govorimo? O pogrešnoj predodžbi jedne judaističke frakcije koja je ljudskom rodu natovarila osjećaj urođenog prokletstva i onda to proširila na kršćanstvo. Mnogo je bitnije ono što je Isus govorio i činio dok je bio živ. Isusovo učenje ono je što oslobađa čovjeka, ne njegova smrt ili "otkupljenje".
Ako prihvatim ove pojmove, tek tada ništa nema smisla. Bog koji je milosrdan i vječna ljubav, koji je svemoćan, ali ne može jednostavno otpustiti grijeh, nego mora podnijeti žrtvu da spasi čovječanstvo, no svejedno to čovječanstvo nije spašeno, jer grijeh i dalje postoji, i nije dovoljno samo uzvjerovati u Isusa da grijeh nestane, jer koliki su uzvjerovali, pa se i dalje bore s napašću, što znači da je sve stvar jačine volje, a ne vjere.
A o tome da će svi koji u njega uzvjeruju imati život vječni - život vječni već imaju oni koji vjeruju u reinkarnaciju. Zašto bi oni morali uzvjerovati u Isusa, tj. što im time biva ponuđeno, a da već nemaju u svojoj vjeri?
Isusova veličina upravo je u tome da je jedan obični čovjek, galilejski drvodjelja, došao do duhovnih spoznaja dubljih i plemenitijih od svih pismoznanaca i teologa tadašnjeg židovstva.