[quote="Aladin"]
Pa dobro brate Abrahame, sve si to lepo ispricao, ali nisi objasnio ono sto bi bilo po meni kljuc za razumevanje 10.-te glave Otkrivenja sto bi odmah otvorilo put i za razumevanje 11.-te glave. Naveo si samo znacenje Otk. 10:8-11.
Ali sta je sa Otkrivenjem 10:1-7????? Objasni prvo taj deo do 8.-mog stiha pa cemo onda videti sta je do 11.-og mnogo jasnije. Onda tek moze Otkrivenje 11.-ta glava biti ispravno posmatrana.
Izgleda mi da dobar deo ljudi sa ovog foruma ne veruje u obracenje Jevreja na kraju vremena nakon sto Bog zavrsi sa Paganima, i po meni to je razlog pogresnog gledanja na knjigu Otkrivenja.
Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org[/quote]
Vjerujem da dobar dio ljudi sa ovog foruma vjeruje u obraćenje Židova u vrijeme kraja milosti..No neki nisu dispenzionalisti, imaju drugačiju eshatologiju, posebno identiteta i vremena otvaranja svitka.Tu je potrebna također i gramatička analiza.Ovdje imamo kratko tumačenje uz literaturu.Na pr. adventisti ovako tumače Otkrivenje 10,1-7:
Snažni anđeo i svitak10,1.2a. Ivan sada vidi
drugoga jednog, snažnog anđela: silazio [je] s neba. Veličanstvena pojava ovog anđela pokazuje da dolazi od samoga Boga. On je
ogrnut oblakom. Oblaci su u Bibliji povezani s Božjom pojavom; u Otkrivenju oblak je povezan s Isusovim dolaskom (1,7; 14,14-16). Anđeo na glavi ima
dugu, kao znak Božjeg saveza (Post 9,12-17) koja je dio slave Božjeg prijestolja (Ez 1,28; Otk 4,3). Duga je vjerojatno nastala zbog svjetlosti koja je kroz oblak sijala s anđelova lica.
i Fraza
lice mu kao sunce opis je Isusova lica na gori Preobraženja (Mt 17,2; vidi Otk 1,16).
Noge kao ognjeno stupovlje podsjećaju na one proslavljenog Krista ''nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj'' (Otk 1,15; vidi Dn 10,6). Noge anđela kao ognjeno stupovlje podsjećaju na ognjeni stup koji je vodio Izraelce na putovanju kroz pustinju u Obećanu zemlju (Izl 14,19). Osim toga, glas anđela je kao kad lav riče (Otk 10,3), što je u Bibliji Božji glas (Jr 25,30; Hoš 11,10; Jl 4,16 – neki prijevodi 3,16; Am 1,2; 3,8. Ovaj Bogu sličan nebeski glasnik je legitimni predstavnik Krista, kojeg je On sam poslao s posebnom viješću.
Ovaj snažni anđeo sličan je ''snažnom anđelu'' iz Otkrivenja 5,2 koji je pozivao nekoga da otvori svitak zapečaćen sa sedam pečata (oznaka ''drugog'' vjerojatno ima za cilj da ga razlikuje od sedam anđela s trubama, kao i u 8,3). U Otkrivenju 5,2 on je na nebu, a sada je dolje na zemlji i u ruci drži otvoreni mali svitak. Ovdje možemo primijetiti nekoliko stvari. Prvo, Ivan vidi već otvoren mali svitak kad anđeo silazi s neba i dolazi pred njega. Ovaj svitak je po svemu sudeći bio otvoren na nebu prije nego što je anđeo poslan s viješću na zemlju.
ii Drugo, naglašavanje da Ivan vidi otvoren svitak nagovješćuje da je ranije bio zatvoren i zapečaćen i njegov sadržaj držan skriven (vidi
Bilješke na Otk 5,1). Osim toga, grčki tekst pokazuje da je otvaranje malog svitka božanski čin. Svitak nije otvorio anđeo već mu ga je Krist dao nakon što ga je On otvorio.
Čini se da je mali svitak iz Otkrivenja 10 povezan sa zapečaćenim svitkom iz Otkrivenja 5 kojeg je Krist bio dostojan uzeti zdesna Bogu i raskinuti njegove pečate.
iii Činjenica što se za njega kaže da je ''mali'' pokazuje da sadrži samo dio zapečaćenog svitka, dio koji je bio bitan i koristan za Božji narod pošto se odnosi na posljednje događaje u povijesti zemlje. Ovaj mali svitak očito je vrlo važan, jer kasnije saznajemo da njegov sadržaj ima veze s doživljajima Božjeg naroda u svijetu u posljednje dane. To je zbivanje živopisnim jezikom prikazano u drugoj polovici knjige Otkrivenje (poglavlja 12–22). Otkrivanje sadržaja svitka dolazi poslije Otkrivenja 10. poglavlja. Zato je Otkrivenje 12–22,5 priopćavanje božanskog otkrivenja koje je u simbolu samo djelomično otkriveno Ivanu i koje je zatim prenio crkvi. Konačno otvaranje zapečaćenog svitka i potpuno priopćavanje njegova sadržaja pripada budućem esshatološkom razdoblju koje će povijest dovesti do unaprijed određenog završetka, kako je opisano u Otkrivenju 20,11-15.
10,2b-4. Anđeo je
zakoračio desnom nogom na more, lijevom na zemlju. Uzeti zajedno zemlja i more mogu predstavljati čitav svijet. Ovo ukazuje na univerzalnost i sveobuhvatnost vijesti koju anđeo treba objaviti. Posebno je zanimljivo što u Otkrivenju 13 zvijeri izlaze iz mora na zemlju i izazivaju opći otpad i pobunu protiv Boga.
Anđeo zatim viče
iza glasa kao kad lav riče. U Bibliji je Božji glas, koji govori u proročanstvu o predstojećem sudu, prispodobljen lavu koji riče (Jr 25,30; Hoš 11,10; Jl 4,16 – neki prijevodi 3,16; Am 1,2; 3,4). Od posebnog je značaja tekst u Amosu: ''Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?'' 3,8 Kad u Otkrivenju neki ''snažni anđeo'' navijesti neku božansku poruku, on to uvijek čini jakim glasom (vidi 5,2; 7,2; 14,7.9.15; 18,2). To vodi do zaključka da je snažni anđeo u Otkrivenju 10 predstavnik Božjeg glasa s posebnom viješću za njegov narod.
Ričućem glasu anđela odmah slijedi grmljavina
sedam gromova. Zvuk grmljavine u Bibliji je simbol Božjeg glasa koji se očituje u silnim djelima i upozorenjima na njegovo djelovanje usmjereno na stanovnike zemlje. Množinu od sedam gromova u Otkrivenju 10 treba razumjeti u skladu s biblijskim shvaćanjem broja sedam kao simboličnom izrazu božanske punine i potpunosti (vidi
Bilješke na Otk 5,1). Štogod da jesu, sedam gromova simboliziraju puninu božanskog upozorenja na božansko djelovanje koje se treba očitovati u vrijeme svršetka.
Zvuk sedam gromova nije samo grmljavina, jer Ivan čuje kako razumljivo govore.
iv Čini se da je sadržaj vrlo važan za Crkvu, jer se Ivan sprema da ga zapiše. Međutim, to mu je zabranjeno, jer mu glas s neba kaže:
Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši! Ovaj glas, koji može potjecati od Oca ili samoga Krista, zapovijeda Ivanu da ne piše ono što je reklo sedam gromova i da to ne prenosi crkvama. Ova zabrana je neobična jer na drugim mjestima u knjizi Ivan uvijek dobija nalog da zapiše ono što vidi i čuje (Otk 1,11.19; 14.13; 19,9; 21,5) i da ''ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu'' (Otk 22,10). Prema tome ova zabrana mora biti vrlo neobična i značajna.
Biblija uči da su neke stvari vrlo važne i od posebnog značenja za Božji narod; Bog ih njemu otkriva i objavljuje s ciljem da ih upozori i pomogne da se pripreme za buduće događaje (vidi Otk 1,1-3). Međutim, neke stvari ostaju tajna; nisu otkrivene Božjem narodu, jer to znanje pripada samo Bogu. ''Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona.'' Pnz 29,28 Pavao je imao slično iskustvo kad je bio prenesen u treće nebo ''i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti'' (2 Kor 12,4). A Richard Bauckham kaže: ''Sedam gromova nisu proročko otkrivenje dano Ivanu da ga prenese, dok sadržaj malog svitka to jeste.''
v10,5-7. U tom trenutku anđeo diže desnicu i zaklinje se Bogom Stvoriteljem da
neće više biti vremena. Prikazujući dizanje ruke radi zakletve, Ivan se poziva na Daniela 12. poglavlje koje omogućuje razumijevanje ovog vremena. U Danielu 12,5-7 kao odgovor na pitanje koliko će dugo trajati proganjanje svetih, nebeski vjesnik se uz dizanje ruke prema nebu kune Onim koji živi da će se ''nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve (će se) to svršiti" (Dn 12,7). Do tog vremena Božji narod mora strpljivo čekati. U Otkrivenju tlačeni Božji narod stalno traži opravdanje: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) Njima je rečeno da se strpe još malo vremena (r 11).
Sada je u Otkrivenju 10,7 Božjem narodu zaklinjanjem s vječnim Bogom Stvoriteljem zajamčeno: "Neće više biti vremena!'' Pisac Poslanice Hebrejima tvrdi da je Božje obećanje, potvrđeno zakletvom, nepromjenjivo i sigurno Heb 6,17.18. To znači da je Bog vjeran svom obećanju i da će ga sigurno ostvariti. Anđelova zakletva Crkvu snažno uvjerava da je Bog nepokolebljivo vjeran svom obećanju. Više nema odlaganja; vrijeme svršetka, koje je Daniel prorekao, sada je ''neopozivo stupilo na snagu''.
vi Bog je na putu da izbavi i opravda svoje vjerne svete i dovede kraju povijest svijeta.
U svojoj zakletvi anđeo objavljuje da
u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima. Ova objava najavljena je prilogom ''nego''. Vrijeme svršetka samo što nije započelo. Ovdje spomenuta tajna (otajstvo) povezana je s Evanđeljem o kraljevstvu; ovaj izraz se u Novom zavjetu odnosi na sve Božje nakane u svijetu, na njegov plan spasenja i na rješavanje problema grijeha. Ova tajna je zbunjivala sva stvorenja u svemiru i bila je simbolički prikazana u zapečaćenom svitku u Otkrivenju 5. Sadržaj svitka je bio stoljećima zapečaćen (Rim 16,25.26; Kol 1,26.27) i nitko u čitavom svemiru, osim Krista, nije bio dostojan da ga otvori i pročita. Zahvaljujući svojoj trijumfalnoj žrtvenoj smrti na križu, Krist je postao dostojan da otpečati tajnu i izvrši Božju namjeru za zemlju i ljudski rod.
Zahvaljujući Kristu i onome što je učinio na križu, dio te tajne otkriven je Božjem narodu preko Evanđelja (Rim 16,25.26; Ef 1,9; 3,4-12; Kol 1,26.27). Tako je i ono što se odnosi na budućnost – što je korisno za Božji narod – otkriveno Ivanu simboličkim prikazom malog svitka, kojeg je sadržaj opisan u Otkrivenju 12–22. Božjem narodu je pokazano ono što će se dogoditi u budućnosti ne zato da zadovolji njegovu znatiželju, već da mu pomogne u pripremi za događaje posljednjih dana. Cjelovito dovršenje Božje tajne ostavljeno je za budućnost: ''Nego
– u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje.'' vidi Otk 11,15-18 Tek tada će sve što ima veze s potpunom uspostavom Božjeg vječnog kraljevstva, uključujući njegove stanovnike i one koji su iz njega isključeni,
vii biti otkriveno pred čitavim svemirom (Otk 20,11-15). Bog će tada ''iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.'' (1 Kor 4,5)
Tada će biti ostvarene sve Božje namjere za ovaj svijet u vezi s uspostavom kraljevstva, kako je naviješteno preko proroka.
i Charles, 1,259; Barclay,
The Revelation of John, 2,54.
ii Shea, ''The Mighty Angel and His Message'', 288.
iii Na primjer Mazzaferri, 295.296; Bauckham,
The Climax of Prophecy, 243-266.
iv Mounce, 209.
v Bauckham,
The Climax of Prophecy, 260.
vi LaRondelle,
How to Understand the End-Time Prophecies, 197.
vii Shea, ''The Mighty Angel and His Message'', 314.315.