Adnan je napisao/la: U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Islam jasno zabranjuje ubijanje nevinih ljudi i nema nista s onima koji ubijaju nevine ljude navodno se predstavljajuci kao muslimani jer Allah svt kaze:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (Trpeza, 32)
Medjutim da ja tebi postavim jedno pitanje ako bi tebi neko pubijao citavu porodicu a ti tog gledao kako poslije slobodno sece ulicom a ti mu zakonski nemozes nista, kako bi ti postupio?(napomena ja ovim ne opravdavam ubijanje nevinih ljudi nego samo me zanima kako bi ti postupio)Islam strogo zabranjuje ubijanje nevinih ljudi!!
Iskreno politika me nezanima kao prvo, kao drugo govor bez argumenate takodjer, kao trece nisam ja vama kriv sto je i sama vasa Biblija protiv vas i sto vam vjerovanje nije ispravno!!
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ćemo ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći. (Trpeza, 72)
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (Trpeza, 73)
A procitaj suru Er-Rahman ili suru Wakia ili suru Dzinn ili suru Qamer i duboko razmisljaj o njima!!
Onda je tvoj Allah u velikoj kontradikciji sa samim sobom, jer upravo u Surama koje sam ja naveo, dakle Sura 9, 5 i Sura 47, 4, on trazi ubijanje nevjernika. Da li su oni nevini ili krivi, to se uopce ne implicira!!!
A kako vidim, ti se jos uvjek nisi distancirao od terora. Dakle, osudi teror, pa cu tek onda pokusati shvatiti tvoj odnos prema moralnom i eticnom ponasanju.
Na tvoje pitanje ja mogu lagano odgovoriti: Ja se nebih nikada nikom osvecivao. Priveo bih zlocinca zakonu pravde! To je sve! A kako vidim, ti bi ga po uhodanim normama dzihada ubio. I tu se nas dva razlikujemo.
A ovdje imas Rijec Bozju!
Evandjelje po Ivanu: Poglavlje 1:
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
4 u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6 Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
7 On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.
9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
10 bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.
14 I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.
15 Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"
16 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. I. PRVA PASHA 1. UVODNI TJEDAN Ivanovo svjedočanstvo
0 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22)
19 A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",
20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
21 Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."
22 Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"
23 On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija."
24 A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
26 Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -
27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući."
28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"
30 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"
31 "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu."
32 I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
34 I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." Prvi učenici
35 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!"
37 Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.
38 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?"
39 Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
41 On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik".
42 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena".
43 Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!"
44 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."
46 Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi."
47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
48 Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."
49 Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"
51adoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega." Svadba u Kani
1 Poglavlje 8:
A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
11 Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Isus - svjetlost svijeta
12 Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."
13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"
14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."
19 Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."
20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. Upozorenje nevjernim Židovima
21 Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."
23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:
26 "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo." Vjera u Isusa daje slobodu
30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."
34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."
39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
41 Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
42 Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."
48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
49 Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.
50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."
53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54 Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"
59o pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama. Ozdravljenje slijepa od rođenja