Sakramenti KC- biblijska podloga- ustanovljenje od Isusa?

Katolička crkva kaže da ona ne oprašta grijehe, već da mi pomoću ispovijedi smanjujemo sebi vremenske kazne koje bi navodno trebali provesti u čistilštu. Koje dakako ne postoji. A druga stvar ne manje bitna, tj. najbitnija je ta da su oni promjenili Božje zapovijedi

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 15:22; ukupno mijenjano 1 put.

Ako katolička crkva nije maknula te zapovijedi tko ih je onda maknuo!!??

BOG I NJEGOVE ZAPOVIJEDI SU UVIJEK ISTE; NE MIJENJAJU SE!

Prijevod s hebrejskog
jezika glasi ovako (Izlazak 20, 2-17; vidi i Ponovljeni zakon 5,6-21):


1. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz
zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.


2. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo
čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod
zemljom. Ne
klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.
Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i
četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i
vrše moje zapovjedi.


3. Ne uzimaj uzalud
imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara
ime njegovo.


4. Sjeti se da svetkuješ
dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A
sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada
nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga
tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se
nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo,
zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga
je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.


5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da
imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.


6. Ne ubij!


7. Ne učini preljuba!


8. Ne ukradi!


9. Ne svjedoči lažno na bližnjega
svoga!


10. Ne poželi kuće bližnjega svoga!
Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta
što je bližnjega tvoga!

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 13:43; ukupno mijenjano 1 put.

Ljudi,ajmo sad malo smirenije. sve se može lijepo raspravit na kršćanski način.

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 13:45; ukupno mijenjano 1 put.

Da, zbilja. Nabavila sam maloprije katekizam, u tri reda su pokazani deset zapovijedi, original, malo prepravljeno i skroz skraćeno, kao verzja za vjeronauk. Što da ja napišem na ispitu, da li verziju originalnu ili prepravljenu. Ovaj katekizam je najnoviji, potpisan od Benedikta pape.

Zbunolja...mogu pasti na ispitu...

Noemi je napisao/la:

Da, zbilja. Nabavila sam maloprije katekizam, u tri reda su pokazani deset zapovijedi, original, malo prepravljeno i skroz skraćeno, kao verzja za vjeronauk. Što da ja napišem na ispitu, da li verziju originalnu ili prepravljenu. Ovaj katekizam je najnoviji, potpisan od Benedikta pape.

Zbunolja...mogu pasti na ispitu...

To nije skraćena verzija BOžjih zapovijedi, oni su maknuli DRUGU ZAPOVIJED

A ZADNJU PODJELILI NA DVIJE!

ODAKLE NJIMA AUTORITET DA TO RADE?

Čemu da uopće raspravljamo o tome, to je očito!

Svi reformatori bez iznimke.... Od Joihna Wycliffa na dalje smatrali su papu anitkristom. Do toga su došli proučavanjem Božje riječi. Ja dijelim njihovo mišljenje, ako je to "radikalno", onda sam ja radikalan.

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 15:23; ukupno mijenjano 2 put/a.

Kako Božji zakon ne spada u ovu temu, preselite na apologetiku tema Božji zakon...ovdje dalje pišite o sakramentima ispovijedi...ne znam ni ja sam što je sve navedeno na početku...

inliner je napisao/la:

To nije skraćena verzija BOžjih zapovijedi, oni su maknuli DRUGU ZAPOVIJED!!!!!!

A ZADNJU PODJELILI NA DVIJE!!!!!

ODAKLE NJIMA AUTORITET DA TO RADE????

Čemu da uopće raspravljamo o tome, to je očito!

Ovaj se nije došao razgovarat nego vikat i propagirat svoj blog.

S obzirom na nemir koji širi očito nije od Gospodina.
Jer mir daje Krist a ko mira nema...

inliner je napisao/la:

Noemi je napisao/la:

Da, zbilja. Nabavila sam maloprije katekizam, u tri reda su pokazani deset zapovijedi, original, malo prepravljeno i skroz skraćeno, kao verzja za vjeronauk. Što da ja napišem na ispitu, da li verziju originalnu ili prepravljenu. Ovaj katekizam je najnoviji, potpisan od Benedikta pape.

Zbunolja...mogu pasti na ispitu...

To nije skraćena verzija BOžjih zapovijedi, oni su maknuli DRUGU ZAPOVIJED!!!!!!

A ZADNJU PODJELILI NA DVIJE!!!!!

ODAKLE NJIMA AUTORITET DA TO RADE????

Čemu da uopće raspravljamo o tome, to je očito!

Svi reformatori bez iznimke.... Od Joihna Wycliffa na dalje smatrali su papu anitkristom. Do toga su došli proučavanjem Božje riječi. Ja dijelim njihovo mišljenje, ako je to "radikalno", onda sam ja radikalan.

to što ti pišeš je očit primjer mržnje prema papi i svemu što je katoličko
sad bih ja tebi trebao reći da si otpadnik ili slično, ali neću jer mi to nije svrha pisanja ili diskusije:shock:
ako si tako dobro potkovan drži se teme , pa nam malo pojasni genzu izlaska Lutera, Kalvina i drugih iz katol.crkve:)

prepričaj nam malo njihov nauk u pogledu ZADANE TEME- sakrament ispovijedi i sakrament pričesti
pusti sad tvoj a priori pogled na KC općenito
malo smo odlutali:lol!:

Već sam obradio temu o sakramentu ispovijedi....

Možete cijelu doktrinu vidjeti ovdje!

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 15:29; ukupno mijenjano 1 put.

inliner je napisao/la:

Već sam obradio temu o sakramentu ispovijedi....

Možete cjelu doktrinu vidjeti ovdje!

U tim godinama svi smo mislili da najbolje znama i da smo popili svu pamet svijeta.

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>[quote="Izrail"]

inliner je napisao/la:

Već sam obradio temu o sakramentu ispovijedi....

Možete cjelu doktrinu vidjeti ovdje!

U tim godinama svi smo mislili da najbolje znama i da smo popili svu pamet svijeta.[/quote E da li ja to smijem reci za tebe,jer otprilike sam toliko starija od tebe koliko inliner mladji od tebe. </BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

opet skretanje...ispovijedite se...

Dina je napisao/la:

<blockquote>
<blockquote> E da li ja to smijem reci za tebe,jer otprilike sam toliko starija od tebe koliko inliner mladji od tebe. </blockquote></blockquote>

Čujte milostiva nije poanta u razlici godina nego da svako doba nosi svoje poglede na svijet oko sebe.

evo nešto što argumentira da Tijelo i Krv treba blagovati, da taj čin koji je ustanovio Isus treba opetovano vršiti do svršetka svijeta
nije Isus rekao: sjećajte se vi i vaše potomstvo u mislima , šta sam ja činio,
već je rekao : ČINITE TO ...na otpuštenje grijeha!
znači treba primati svetu pričest- blagovati Isus kroz pričest


po meni ovo su jako jasne riječi i citati za tumačenje
po meni i osmoškolac bez problema može shvatiti šta je Isus rekao i šta te riječi znače
ali opet molim reformirane i protestante da nama katolicima iznesu krucijalnu apologetiku Luthera, Kalwina , Zwinglija i drugih u vezi ukidanja sakramenata ispovijedi i svete pričesti

Ivan 6 poglavlje

53 Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." 59

Evo nešto ali na srpskom:

1. Prva stoleća

U prvoj Crkvi izgleda da je Gospodnja večera svetkovana zajedno s takozvanim "gozbama ljubavi" – "agapama", koje su posebno održavane u korist siromašnijih vernika.
Počevši od Korinta (1. Korinćanima 11,17-22) pa na dalje, zloupotrebe su kvarile ove proslave, pa je Gospodnja večera sredinom trećeg stoleća konačno odvojena od ovih bratskih obroka, zahvaljujući i sve prihvaćenijem običaju da obavezni post prethodi Gospodnjoj večeri.

Nekoliko pisaca iz ovog razdoblja spominje Gospodnju večeru. Didakhe (krajem prvog i početkom drugog stoleća), sadrže posebna uputstva za održavanje ovog obreda; navedene su molitve, dok se čaša delila pre hleba; samo su kršteni vernici mogli da učestvuju u obredu, jer se smatralo da on treba da ujedini vernike. Ignacije (početak drugog stoleća), tvrdi da samo episkop može da predvodi Gospodnju večeru (Smyrnaeans , on kaže da je obred "medicina za besmrtnost" (Efescima 20). Justin Mučenik (sredina drugog stoleća) opusuje sedmično svetkovanje Gospodnje večere. On ističe upotrebu vina razblaženog vodom i hleba, koji predstavljaju "telo i krv Isusa Hrista" preko "molitve Reči" (Apologija 1,65-67).

U ranoj istoriji Crkve hleb i vino su smatrani simbolima. Ali, kako je vreme prolazilo, te elemente su počeli proglašavati Hristovim pravim telom i krvlju. Za Irineja (oko 130- oko 200), hleb koji je nastao na Zemlji "kada se na njega prizove ime Gospodnje, prestaje da bude običan hleb, već postaje euharistija, koja se sastoji od dve stvarnosti, zemaljske i nebeske" (Protiv jeresi 4,18.5). Ipolit (oko 170-oko236) izdao je strogu naredbu da se nijedna mrvica Gospodnje večere ne sme izgubiti, "jer je to telo Hristovo koje treba da jedu oni koji veruju i da se zato ne smeju olako shvatati" (Apostolska tradicija, 32,2.3). Kiril Jerusalimski (oko 347) je zahtevao od katekumena da prihvate ideju o preobražavanju hleba i vina, silom Svetoga Duha, u telo i krv Isusa Hrista (Mystagogical Catecheses, 4,9; 5.7), i da to čine u nepokolebljivoj veri (Isto, 5,20). Ambrozije (339-397), pisao je da se hleb i vino "misterioznom delotvornošću svete molitve preobražavaju u telo i krv" (O hrišćanskoj veri, 4,10).

Kako je sveštenstvo sve više preuzimalo posredničku ulogu, slavljenje euharistije se pretvaralo u žrtvovanje Mise. Već se Tertulijan služio izrazom "žrtva" za hleb i vino (Morgan 140-144). Godine 253. Kiprijan je u jednom pismu nekoliko puta tvrdio da sveštenik, kada "žrtvuje" vino, ponavlja Hristovu spasonosnu žrtvu (Poslanica 62). Jovan Zlatousti (oko 347-407), naziva euharistiju "žrtvom koja izaziva strahopoštovanje, neizrecivom misterijom" (Homilije o Delima 21). Teodor iz Morsuestije (oko 350-428), ističe da se u trenutku kada sveštenik prinosi hleb i vino sam Hristos polaže na sto da bude žrtvovan (Catechetical Homilies
15,16).

2. Srednji vek

Posle petog stoleća Istok i Zapad su
zauzeli suprotna gledišta o prisutnosti Isusa Hrista u Gospodnjoj večeri. Na
Zapadu, Avgustin (354-430) je govorio da je sakramenat vidljivi dokaz nečega nevidljivoga (Vidi: Prva Catechetical Instruction 26.50!). Osim toga, on je ukazivao na potrebu da se obred shvati duhovno da bi mogao da bude delotvoran: "Ne hrani ono što se vidi, već ono što se veruje!" (Propoved 112,5) Na Istoku, vladalo je sveopšte uverenje da elementi, kada jednom budu posvećeni, postaju identični s telom i krvlju Isusa Hrista. Upravo zato je Jovan Damaštanski (oko 675- oko 749) mogao tvrditi da "hleb i vino nisu samo simboli tela i krvi Isusa Hrista (Bože sačuvaj!), već božansrtveno telo samoga Gospoda!" (Orthodox Faith 4,13)

Ovaj sukob oko telesnog prisustva Hristovog u hlebu i vinu nastavljao se stolećima. Godine 1050. Berengar iz Toursa je govorio
da se elementi ne menjaju stvarno, već da samo predstavljaju telo i krv Isusa Hrista; oni hrane dušu na duhovan način, zato što se primaju verom. Zbog ovog učenja bio je optužen za jeres i nateran da prihvati izjavu pape Nikole II da posle posvećenja hleb i vino postaju istinsko telo i krv Isusa Hrista. Kada se kasnije vratio svom prvobitnom mišljenju bio je ponovo osuđen i on njega se tražilo da prihvati da elementi doživljavaju promenu u supstanci i da postaju "istinsko Hristovo telo" ((Barclay 70.71).

Početkom XII. stoleća pojavila se sporna reč "transupstancijacija". Prema ovom shvatanju, supstanca elemenata se na čudesan način menja. Hleb i vino postaju stvarno Hristovo telo i krv, bez obzira na spoljašnji izgled. IV. lateranski koncil godine 1215. je odredio: "Njegovo telo i krv su stvarno sadržani u oltarskom sakramentu u vidu hleba i vina, kada se hleb prebražava (transupstancijacija) u Telo, a vino u Krv, silom Svetoga Duha." (Dekret 1, Leith 58) Toma Akvinski (1225-1274) tvrdi da posle posvećenja nema više ni hleba ni vina; Hristovo telo, kojega nije bilo tu pre posvećenja, zauzima njihovo mesto. Božjom silom, celokupna materija hleba se preobražava u potpunu materiju Hristovog Tela, i ta preobrazba se "pravilno
naziva transupstancijacija!" (Summa Theologiae, 3a, 75,2.4)

Transupstancijacija je tako postala ortodoksna Rimokatolička pozicija. Ona je ovako službeno proglašena odlukom koncila u Tridentu: "Ovaj sveti sinod ponovo izjavljuje da posvećenjem hleba i vina dolazi do preobrazbe cele materije hleba u materiju tela Hrista, našega Gospoda, i cele materije vina u materiju Njegove krvi. Ovu preobrazbu Sveta katolička crkva prikladno i pravilno naziva transupstancijacija." (13. sekcija, glava 4)

3. Reformacija

Pogledi reformatora o Gospodnjoj večeri razvijali su se postepeno i nikada nisu postali uniformni. Slagali su se da sakramenat donosi blagoslov kada ga prima osoba koja održava lični odnos vere sa Bogom. Smatrali su da su sakramenti delotvorni jedino ukoliko se uzimaju u suverenosti i slobodi Svetoga Duha. Sa druge strane, odbijali su da je misa žrtva prinesena Bogu i da je doktrina substancijacije prihvatljiva.

Martin Luter (1483-1546) naglašavao je Gospodnju večeru kao "čisto evanđelje", dar od Boga, radosnu zajednicu sa Hristom u okviru zajedništva Crkve. Naglašavao je biblijsku osnovanost sakramenta. Teološki, Luter je sledio Avgustina, iznoseći neophodnost vere, ali naglašavajući da se Hristove reči: "Ovo je telo moje!" moraju shvatiti doslovno. On je osudio uskraćivanje čaše običnim vernicima i upotrebu izraza "posrednička žrtva" u vezi sa misom.

Luter je odbacio i doktrinu o transupstancijaciji, priklanjavajući se ideji o
"konsubstancijaciji". Na taj način je izražavao ideju o prisutnosti dve
substance, o kombinaciji tela i krvi Isusa Hrista sa hlebom i vinom
sakramenta.
U Augzburškoj konfesiji 1530. godine, Filip Melanhton je potvrdio "da su istinsko telo i krv Isusa Hrista stvarno prisutni u Večeri našega Gospoda u obliku hleba i vina" (Član 10, Tačka 71). Član 24. potvrđuje da "sveti sakramenat nije uspostavljen da zameni žrtvu za greh -–jer je žrtva za greh već prinesena – već da probudi veru i uteši našu savest." (Isto, 85)

Ulrih Cvingli (1484-1531), sa druge strane, insistira da se reči "ovo je moje telo" zamene rečima "ovo predstavlja moje telo". Teško je ipak odrediti šta je on stvarno verovao u vezi sa ovim pitanjem. Iako njegovi spisi sadrže i izjavu u kojoj Gospodnju večeru proglašava pečatom ili zalogom onoga što Bog čini za vernika, Cvingli insistira da se jedenje hleba i pijenje vina shvati i kao čin vere u Boga i poverljivog oslanjanja na Njegovu smrt. Elementi sakramenta za njega su znaci ili simboli, slikovita predstava duhovnih istina ili blagoslova.

Žan Kalvin (1509-1564), treći u nizu velikih reformatora, odbacio je ideju da hleb postaje Hristovo telo. Nije mogao da prihvati ni Luterovu misao da je Hristovo telo prisutno u euharistiji, a nije bio zadovoljan ni Cvinglijevim gledištem da hleb i vino nisu ništa više od znakova, simbola. U jednom poglavlju svojih Instituta hrišćanske religije u kojima se sukobljava s onima koji se ne slažu s njime, Kalvin naglašava dinamični, radosni aspekt Gospodnje večere; ona pruža predukus večnog života i predstavlja zalog vaskrsenja tela. Hleb i vino predstavljaju i jedinstvo sa Hristom putem delovanja Svetoga Duha. Hristos je na Nebu i ne dolazi na zemlju
da se nađe s vernima; ali, uzimajući simbole, vernik se uzdiže k Njemu. Sve to, priznaje Kalvin, predstavlja tajnu.

U toku Reformacije oblik elemenata – hostija i belo vino – i dalje je ostao u upotrebi, kao i reč "posvećenje". Pošto su se običaji i ponašanja veoma teško menjali, ranija euharistička praksa na mnogo načina bila je samo prilagođena novom shvatanju sakramenta.

Službena pozicija Anglikanske crkve je bila izražena u obliku trideset i devet članova (revidirana 1571. godine). Transupstancijacija je "neprihvatljiva za jasne reči Pisma; Telo Hristovo se daje, uzima i jede, u toku Gospodnje večere, samo na nebeski i duhovni način" verom (Tačka 276). Sakramenat se ne sme obožavati; to je "sakramenat našeg otkupljenja Hristovom smrću" (Isto).

Vestminsterska konfesija, koju je prihvatila 1647. godine Škotska Crkva tvrdi da Gospodnja večera nije žrtva, već "samo uspomena na to jedno žrtvovanje sebe, dragovoljno, na krstu, jednom zauvek, to je duhovno upućivanje svih mogućih oblika hvale Bogu na tome". Iako "ponekad nazvani imenima onoga šta predstavljaju, naime tela i krvi Isusa Hrista, ipak, pomateriji i prirodi, oni ostaju istinski i samo hleb i vino, kao što su i ranije bili" (Tačka 225.226).

Zadnja promjena: ; sri 17 sij 2007, 23:36; ukupno mijenjano 1 put.

Plahte ko će to čitat.