Sakramenti KC- biblijska podloga- ustanovljenje od Isusa?

zaboravio si onu usporedbu iz knjige "Gdje to piše u Bibliji"
a nekako ovako glasi, kralj je radostan što mu i poslugu časte...ili tako nekako, neda mi se knjigu tražiti...nemoj pitati samo što će jednom protestantu ta knjiga...

hrvoje hrki je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Ali ako je Krist rekao:,,dodjite k meni svi koji ste umorni i natovareni ,i ja cu vas odmoriti'',zasto bi se ja morala ispovediti sveceniku,evo ti samo primjer u DDR sto je bilo s ispovjedima,ili u nekim drugim rezimima,A ako ja mogu uci u kljet svoju i pomoliti se Bogu osobno zasto ne,jedini posrednik izmedju covjeka i Boga je Krist.

zato što olako zapostavljaš ono što je napisano
objašnjavao sam slikovito o tome u vezi dava skupa(stojadin i bmw) i većem skupu koji obuhvaća ta dva manja skupa
pa time što postoji jedan to ne isključuje da postoji I DRUGI
a taj drugi su citati koje sam iznjeo na početku teme
na kraju biblije piše da se njoj ne smije ništa dodati ,ali ni ništa ODUZETI!

Mislim da sam juce u postu rekla,kod proucavanja Biblije moramo koristiti ,nekoliko metoda,ko povijesnu,komparativna i ostale metode,zatim poznavati zidovsku lingvistiku,kao i nasu....

<BLOCKQUOTE>

hrvoje hrki je napisao/la:

može li nam netko tko je dobro proučio genezu života i djelovanja Martina Luthera objasniti koji su to krucijalni razlozi naveli ga da "ukida" sakrament ispovijedi i pričesti?

naime ako je bilo grešaka u njemačkoj oko plaćanja za oprost grijeha, to opet nije bio razlog da se ukidaju ta dva za dušu korisna sakramenta
Luter je mogao po meni osuditi INDULGENCIJE, ali je na tome TREBAO OSTATI, ako mu je istinski to bio razlog za razmimolailaženje sa tim negativnim pojavama - plaćanja za oprost grijeha

jer u bibliji i dalje ostaje crno na bijelo napisano dase svećenicima daje ovlast da ono što svežu ili razvežu na zemlji ostaje isto ntako i na nebu...
znači , ne piše naplaćujte tu ovlast da razrješujete grijehe- sukladno tome luter je ustao da je zastranjenje svećenika u njemačkoj
slažem se u vezi toga s njim
ali i dalje ostaje pravo ispovijedi od strane svećenika, ali ona ispovijed kakvu u hrvatskoj i danas rade , ispravna , bez ikakve naplate:pop:

Indulgencije su se razvile iz križarskih ratova.Indulgencije su bile dodjeljivane onima koji su se žrtvovali u borbi protiv nevjernika a onda se proširilo i na one koji nisu mogli ići u svetu zemlju..Današnja crkva spremno priznaje da je promet indulgencijama bio skandal.Luther je često ponavljao kako Krist nije rekao*Sve što sam vezao na nebesima mogli biste razuzlati na Zemlji*Onaj koji je pokajnik ima potpun oprost od krivnje i kazne bez indulgencije.
Čitav sakramentalni sustav Crkve bio je osmišljen da čovjek posreduje Božju pomoć ili naklonost.Luther se često ispovijedao i preko šest sati..
U svom napredovanju prema opravdanju kroz vjeru upadao je u krize sve do ruba misticizma..sve dok se nioje bacio na izučavanje Svetog pisma.
Došao je do zrelog teološkog saznanja i iskustva u Isusu Kristu.Luther je iskusio da je lakše uvjeriti ljude da je papa Antikrist nego da će pravednici živjeti po vjeri../Usput rećeno srednjovjekovni sektarijanci su oživjeli i preoblikovali temu Antikrista, figuru koju su židovi u svom sužanjstvu izmislili kako bi se utješili očekivanje Mesije kojeg je dolazak bio usporen Anti-Mesijom./Proučavanja poslanica Pavla Luther je odbacio posredovanje u opravdanju griješnika.Griješnik ima slobodan pristup Spasitelju.Griješniku ispovjed ne omogućava opravdanje kod Boga.Za Luthera opravdanje je dar Isusa Krista.O drugom dijelu pitanja ću nastaviti ...u svezi svezivanja i razvezivanja.Kristove su Riječi sredstvo svezivanja i razvezivanja ..</BLOCKQUOTE>

Jedini posrednik između boga i čovjeka je Isus Krist.... nema drugoga, smatrati sebe "posrednikom" namjesto isusa je antikristova doktrina, naime antikrist ne znači samo protiv Krista, već i namjesto. Time što je katolička crkva stavila nekog drugog posrednika namjesto Krista, skrenula je ljudima pogled sa onoga koji je jedina nada ovoga svijeta i koji će biti sudac živih i mrtvih. On, Isus Krist, a ne papa i crkveni dužnosnici jednog će dana odlučivati o našoj vječnoj sudbini.

inliner je napisao/la:

Jedini posrednik između boga i čovjeka je Isus Krist.... nema drugoga, smatrati sebe "posrednikom" namjesto isusa je antikristova doktrina, naime antikrist ne znači samo protiv Krista, već i namjesto. Time što je katolička crkva stavila nekog drugog posrednika namjesto Krista, skrenula je ljudima pogled sa onoga koji je jedina nada ovoga svijeta i koji će biti sudac živih i mrtvih. On, Isus Krist, a ne papa i crkveni dužnosnici jednog će dana odlučivati o našoj vječnoj sudbini.

pa papa i svećenici KC ne odlučuju o tome
oni su samo službenici Božji na zemlji
pa i tvoja crkva ( koju nećeš nikako reći koja je - kažeš samo uopćeno Kristova?- šta se stidiš svoje vjere i crkve- reci nam koja je to:shock: ) ima pastore, starješine ili neko vodstvo
pa šta onda braniš i da drugi imaju svećenike
pa i jevreji su imali svoje svećenike, pa prigovaraš li tome inlinere??

hrvoje hrki je napisao/la:

pa i jevreji su imali svoje svećenike, pa prigovaraš li tome inlinere??

NE, zato jer ako pročitaš poslanicu hebrejima, shvatit ćeš da je do Kristove smrti na križu Veliki svećenik bio posrednik, preko kojega su se prinosile žrtve, ali smrću na križu Krist je postao Veliki svećenik te ujedno i jedini posrednik između Boga i čovjeka, o čemu Biblija jasno govori....

U starozavjetnom Svetištu žrtve su se ponavljale jer "bez prolijevanja krvi nema praštanja" (Heb 9,22). Ova obredna parabola o otkupu ponavljala se iz godine u godinu. Mojsiju je na Sinaju pokazana „slika, kopija ili preslika nebeske svetinje“ (Izl 25.9-40), Sveto pismo naziva Svetište što ga je on načinio kao „slike nebeske stvarnosti“, a njenu svetinju kao „sliku prave“ (Heb 9.23-24). Suprotno tome, stvarno pomirenje, odnosno otkupiteljska smrt Isusa Krista zbila se na Golgoti "jedanput za sva vremena"
(Hebrejima 9,26-28; 10,10-14). Na križu je potpuno isplaćena kazna za
ljudski grijeh i udovoljeno je Božanskoj pravdi. Jer "Plaća grijeha je smrt"
(Rimljanima 6,23), a "Krist je, suglasno pismima, umro za naše grijehe" (1. Korinčanima 15,3), "Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne" (1. Petrova 3,18); "Za naše grijehe probodoše njega, za
opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira,
njegove nas rane iscjeliše" (Izaija 53,5). Njegovom smrću mi
smo opravdani tj. pomireni "i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvlju bude Pomirilište po vjeru" (Rimljanima 3,24-25), "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta" (1.Iv,1-2). Njegova smrt “nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo izabrani narod, revan u djelima ljubavi” (Tit 2,14)

Biblija jasno govori: "Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus" (1. Timoteju 2,5), "Krist naime nije ušao u Svetinju nad svetinjama
napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim" (Heb 9,24), te da Krist može "zauvijek
spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Hebrejima 7,25), odnosno govori da posredničku ulogu ima sam Isus Krist, a ne njegov navodni zemaljski posrednik. Mi nismo opravdani (pomireni) sa Bogom riječima nekog crkvenog dužnosnika ili našom zaslugom, već vjerom u svemoćnog Otkupitelja, Njegovom žrtvom na križu i Božjom milošću ("Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji" Ef 2..

Zadnja promjena: ; sri 24 sij 2007, 17:18; ukupno mijenjano 1 put.

hrvoje hrki je napisao/la:

pa šta onda braniš i da drugi imaju svećenike

NE,zato jer Crkva bez svećenika nema smisla. Vjernici su "Sveto
svećenstvo" (1. Pt 2,5), upravo oni su "izabrani rod, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglase slavna djela"
(1.Pt 2,9) i među njima nema razlike u kvaliteti, već samo u pozivu.

Dakle svi smo sposobni čitati Bibliju i razumijeti ono što tamo piše. Razlika između klera i laika je suprotna Svetom pismu Isus je naime zapovjedio da svi čitaju Bibliju (John 5:39; 1 Tim. 3:15- 17), što katolička crkva uporno izbjegava.

Dakako neki se odlučuju za propovjedničku službu, odnosno odabrali su to zanimanje (po meni najplemenitije od svih), ali oni nipošto nisu "iznad" nas ostalih vjernika, pred Bogom smo dakako svi jednaki.

inliner je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

pa šta onda braniš i da drugi imaju svećenike

NE,zato jer Crkva bez svećenika nema smisla. Vjernici su "Sveto
svećenstvo" (1. Pt 2,5), upravo oni su "izabrani rod, kraljevsko svećenstvo,
sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglase slavna djela"
(1.Pt 2,9) i među njima nema razlike u kvaliteti, već samo u pozivu.

Dakle svi smo sposobni čitati Bibliju i razumijeti ono što tamo piše. Razlika između klera i laika je suprotna Svetom pismu Isus je naime zapovjedio da svi čitaju Bibliju (John 5:39; 1 Tim. 3:15- 17), što katolička crkva uporno izbjegava.

Dakako neki se odlučuju za propovjedničku službu, odnosno odabrali su to zanimanje (po meni najplemenitije od svih), ali oni nipošto nisu "iznad" nas ostalih vjernika, pred Bogom smo dakako svi jednaki.

SLAŽEM se da smo pred Bogom jednaki
onima kojima je dato više , više će se i tražiti

ali svećenička služba je neophodna
ona se ne smije ukinuti
ne može svatko uči u crkvu i čitati svoje evanđelje i obrazlagati isto
iza KC npr. stoje stoljeća i stoljeće egzegeze i analize biblije
nije to plod proučavanja od godinu , 2 ,10

ako ne ništa , ja na svećenike gledam kao poslužitelje sakramenata
njih je Isus ustanovio i dao je ovlast svećenicima / da NAMA NA VIDLJIV) način razrješuju i zavezuju
to što neki ne žele prihvatiti da im je SAM ISUS dao tu ovlast, autoritet to je druga stvar

inliner je napisao/la:

Izrail je napisao/la:

Isus je ustanovio Crkvu i nije ostavio svoju Riječ pojedincu nego Crkvi.

Katolička crkva tvrdi da je crkva ustanovljena na Petru. Ti sada kažeš da je na Kristu. nejasan mi je tvoj stav. Čudan si ti katolik.

Također ja vjerujem da je Isus Krist temelj crkve. katolička crkva naučava nešto drugo. Oni kažu da je to Petar... U što ti vjeruješ?

Evo ti barem tri katoličke stranice na kojima to jasno piše... link1, link2, link3

Imaš li ti možda neku svoju posebnu doktrinu ili također (kao i mi) odbacuješ katolička učenja...

Kamen zaglavni katolicke Crkve je Isus, dok je stijena na kojoj je sagradjena Petar. Vrhovni svecenik i glava katolicke Crkve je Isus dok njegov namjesnik na zemlji je Petar odnosno pape. Uloga pape je da samo jedan ima primat na tumacenje pisma pa nemoze dolaziti do toga da postoje razlicita tumacnja istog pisma.

Ali otkud znaš da je papino tumačenje Biblije u potpunosti ispravno?

Joshua je napisao/la:

Ali otkud znaš da je papino tumačenje Biblije u potpunosti ispravno?

U to vjerujem jer je receno: Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagraditi cu Crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati.

Ovo vrata paklena ja tumacim da ce neki pape mozda biti i antikristi i gadni ljudi, ali ce svejedno tumacnje katolicke crkve biti kako treba.

braslav je napisao/la:

U to vjerujem jer je receno: Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagraditi cu Crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati.

Ovo vrata paklena ja tumacim da ce neki pape mozda biti i antikristi i gadni ljudi, ali ce svejedno tumacnje katolicke crkve biti kako treba.

Crkva nije izgrađena na Petru već na vjeri u Krista, Petra su paklena vrata "nadvladala" nedugo nakon toga kada se tri puta zaredom odrekao Gospodina.

Papa je antikrist, to je očito, stoga odbacujem njega skupa sa njegovom lažnom naukom. Osim toga gdje u Bibliji piše da je papa poglavar crkve ili namjesnik Isusa Krista, Petra, Pavla ili bilo koje druge biblijske ličnosti.

To ne piše nigdje, niti je u ranom kršćanstvu postojao papa, nauk o papi je tek poslje uveden, svaki povjesničar to zna.

braslav je napisao/la:

Kamen zaglavni katolicke Crkve je Isus, dok je stijena na kojoj je sagradjena Petar. Vrhovni svecenik i glava katolicke Crkve je Isus dok njegov namjesnik na zemlji je Petar odnosno pape. Uloga pape je da samo jedan ima primat na tumacenje pisma pa nemoze dolaziti do toga da postoje razlicita tumacnja istog pisma.

Stijena na kojoj je izgrađena crkva je Isus Krist, odbacujem antikrista i njihove apostole zajedno sa svim njihovim Sotonskim doktrinama.

Polako čovječe, rekao si to sto puta, da je papa antikrist, to i ptice znaju...daj malo piši i na drugim temama, npr...kako ljudima koji su hedonisti propovijedati Krista...kako pobijediti kušnju i slično...

Svatko tko prihvati Krista, njegovo poglavarstvo nad crkvom, posredništvo u ispovijedanju grijeha, svih njegovih Deset zapovijedi, ponizi se pred njim, prizna svoje grijehe i pokaje se za njih, te ima čvrstu vjeru u njega, Bog mu daje snagu da izdrži sve kušnje,. Ja sam nekada živio kao nevjernik, dok nisam prihvatio Krista, sada sam sretan čovjek, uživam u Božjim zapovijedima i živim u nadi. Ne kao oni koji nemaju nadu... Trudim se voljeti bližnje, ali ne podnosim licemjere koji izvrču Božju riječ, izmjenjuju Božje zapovijedi tako da npr. maknu Drugu Božju zapovijed i slično.

Bog nam daje snage da pobjedimo kušnje, a što se više približavamo Kristu naš karakter se mijenja i to ne od sebe, nego od Krista, i mi postajemo sličniji njemu. Hvala mu i čast u sve vjekove!

Nitko, naime, ne može postaviti drugoga
temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist
1.Kor 3,11

Zadnja promjena: ; ned 28 sij 2007, 11:46; ukupno mijenjano 1 put.

Ma pisao bi iliner o drugim temama ali niliji mu je antikrist kao tema naravno.

evo jedan članak o euharistiji i pričesti za brata Danijela
na jednoj drugoj temi malo propitkuje, pa da ne začatavam temu , evo mu samo mali dio mogućeg odgovora , jer to sve spada pod ovaj topic:lol:

Posljednja Isusova večera s apostolima se dogodila između propovijedanja Kraljevstva božjeg i smrti na križu, između zemaljskog življenja i uskrsnuća Kristova. U dvorani Posljednje večere je Isusov oproštaj s apostolima i njegova velikosvećenička molitva za Crkvu božju. Tu u toj dvorani Krist slavi nebeskog Oca i ostavlja sebe za hranu svojoj Zajednici. Veliki četvrtak je dan ustanove Svete pričesti i Svetog reda. U dvorani Posljednje večere ukazuje se uskrsli Krist svojim učenicima. Donosi im mir i oslobađa ih straha. Na tom mjestu dolazi i Duh Sveti, koji prosvjetljuje razum i srce učenika da pođu po cijelom svijetu svjedočiti uskrslog Krista: živeći i propovijedajući riječ Evanđelja – Radosnu vijest i lomeći kruh života. »Ako tko pojede od ovoga kruha živjet će zauvijek. A kruh koji ću ja dati jest tijelo moje za život svijeta« ( Iv 6,51). Krist nas ne ostavlja da budemo siročad, nego trajno ostaje s nama. Šalje apostole u cijeli svijet i na rastanku im jamči svoju prisutnost: «Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.« (Mt 28,20).

Stol Riječi i Stol živoga kruha

Zato nije čudno što se naš kršćanski život odvija oko stola Riječi i stola tijela Kristova. U središtu naše vjere je evanđeoska riječ i presveta euharistija : Kristova riječ i Njegovo tijelo.

Po svojoj riječi, po presvetoj euharistiji i po svome Duhu, Krist ostvaruje svoje obećanje da će trajno biti s nama.

Bez Božje riječi nema vjere u Boga.Ta vjera se hrani Kristovim tijelom, a bez Kristova duha nema žive Crkve.Evanđeoska riječ otvara vrata naše duše. Kristovo tijelo hrani tu dušu, a Kristov duh vodi život te duše. Na Posljednjoj večeri Isus reče i učini:

«Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje«. Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći:«Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha« (Mt 26,26-2.

Danas živi dosta krštenih koji su poljuljani u ispravnom kršćanskom vjerovanju. Svetu pričest svode na samo znakovito spominjanje Posljednje večere. Većina protestanata ne vjeruju ono što mi katolici vjerujemo kad primamo sakramenat sv.pričesti. Za njih je to posvećen kruh, ali nije Krist. Slave službu božju ,ali ne primaju tijelo Kristovo.
Zaboravljaju na Sveto pismo: »Tko jede i pije bez razmišljanja da je to tijelo , osudu svoju jede i pije«( 1 Kor 11,29).
Zato je naš papa Ivan Pavao II. na Veliki četvrtak 2003. godine cijeloj Crkvi objavio poslanicu »Ecclesia de eucharistia«,tj. »Crkva živi od euharistije«.
U svojoj 14. službenoj , pisanoj pouci - »Crkva živi od euharistije«, naš Papa u šest poglavlja podsjeća na bitne dijelove vjere Katoličke crkve u pogledu tajne presvete euharistije.Naglašava središnje mjesto euharistije u životu naše Crkve.

Euharistija je posadašnjenje Isusove žrtve na križu, a ne smo spomenjelo. Zato katolički svećenik ne može slaviti sv.misu s drugima koji drugačije vjeruju i nemaju zajedništvo u istoj Crkvi.

U prvom poglavlju Ivan Pavao II. opisuje sakramenat euharistije kao tajnu vjere i kao žrtvu, koja donosi plodonosni život Crkve.Naglašava stvarnu prisutnost raspetoga i uskrsloga Krista u svetoj misi. Sveta misa ili euharistijsko slavlje nije samo jedan duhovni događaj, već ima učinke na život i oblikovanje svijeta.

U drugom poglavlju Papa podsjeća da Crkva nije samo jedna duhovna stvarnost, već se Crkva izgrađuje po tajni euharistije.Po krštenju smo ujedinjeni s Kristom. U svakodnevnom životu krštenom je nužno obnavljanje te veze s Kristom. A to obnavljanje se događa u euharistijskom sudjelovanju. Svaki od nas prima Krista, i Krist prima svakog pojedinog od nas.

U trećem poglavlju se naglašava euharistijska povezanost s apostolima, koji predaju te svete tajne svojim nasljednicima: biskupima i svećenicima. Zato bez svećenika nema euharistijskog posvećivanja ili sv.mise.

Četvrto poglavlje postavlja naglasak na vid zajedništva (»communio«). Presveta euharistija jača i usavršava zajedništvo krštenih. Pri tom postoji nevidljivo zajedništvo vjere i vidljivo zajedništvo struktura Crkve.

Kršćanin u teškom grijehu nema potpunog zajedništva u svetoj Crkvi. Zato se mora prvo ispovjediti, pa tek onda pristupiti sv.pričesti.

Nažalost postoji puno krštenih s kojima još nemamo potpuno zajedništvo, kao što su razne vrste reformita ili protestanata, a donekle i pravoslavnih jer su odvojeni od Opće Crkve. Samo u određenim okolnostima i ograničenim slučajevima smije katolički

svećenik dijeliti svete sakramente drugim kršćanima, tj. ako postoji teška duhovna potreba.

Peto poglavlje iznosi nauku o dostojanstvu koje treba imati kod euharistijskog slavlja,

bilo da se radi o liturgijskoj ljepoti slavlja bilo o samom prostoru ( crkvi), za to slavlje.

Papa govori o zdravom uključivanju slavlja u određenu kulturu i da sve služi jednom

duhovnom cilju. Zato se treba brižljivo držati liturgijskih odredbi, jer je presveta euharistija »središte i vrhunac života Crkve«.

U šestom poglavlju, Papa nam stavlja na razmišljanje o majci i ženi euharitije, o Mariji kao prvom tabernakulu ili svetohraništu, koje je čuvalo Isusa, o majci i ženi, koja je bila otvorena Duhu Svetom.

Blago Crkve i srce svijeta

Papina enciklika je još jedan poziv nama katolicima da znamo čuvati blago Crkve i da se ne odvojimo od izvora života. Ne zaboraviti veličinu dara u jednostavnim znakovima kruha i vina. Sa strahopoštovanjem prihvaćati euharistijsko blago i Kristovu otkupiteljsku žrtvu .Euharistija je sakramenat koji se dijeli u zajedništvu vjere i apostolskom nasljedstvu. U tom sakramentu je obuhvaćena cjelokupna tajna našeg spasenja, jer je srce svijeta i središte Crkve. Zato o tom blagu treba razmišljati i u svom srcu ga nositi.


Napisao: fra Ante Pranjić

Zadnja promjena: ; sub 27 sij 2007, 19:26; ukupno mijenjano 1 put.

hvala ti na ovom članku Hrvoje, sve to napisano se može objasniti i na drugi način...no to je stvar interpretacije... ali samo mi odgovori na pitanje - da li euharistijska nekrvna žrtva može odnijeti grijehe?