Oprostite nastavak citata:
D. Kristova velikosvećenička služba
"Služba u zemaljskom Svetištu sastojala se od dvaju dijelova: svećenici su svakodnevno služili u Svetinji, dok je veliki svećenik za očišćenje Svetišta jednom godišnje obavljao posebno djelo pomirenja u Svetinji nad svetinjama. Dan za danom grješnik koji bi se kajao prinosio bi žrtve na vratima Šatora sastanka i, polaganjem ruke na glavu žrtvene životinje, priznavao svoje grijehe. Na ovaj ih je način sa sebe slikovito prenosio na nedužnu žrtvu. Zatim je životinja zaklana. 'Bez prolijevanja krvi', kaže apostol, nema oprosta grijeha. 'Jer je život živoga bića u krvi.' (Lev 17,11) Prekršeni Božji zakon tražio je život prijestupnika. Krv, koja predstavlja grješnikov promašeni život, čiju je krivnju nosila žrtvena životinja, svećenik bi ponio u Svetinju i njome poškropio pred zastorom iza kojega se nalazio Kovčeg sa Zakonom što ga je grješnik prestupio. Ovim je postupkom grijeh krvlju slikovito prenesen u Svetište. U nekim se slučajevima krv nije unosila u Svetinju, ali u tom je slučaju svećenik jeo meso kako je Mojsije uputio Aronove sinove, govoreći: 'To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice.' (Lev 10,17). Oba su ova postupka bila slika prenošenja grijeha s pokajnika na Svetište." (Velika borba, str. 359.360)
"Kao što se Kristova služba trebala sastojati od dva dijela, a svaki dio je trajao određeno vrijeme i zauzimao posebno mjesto u Svetištu, tako se i tipska služba sastojala od dva dijela, dnevne i godišnje službe, a svakoj je bilo posvećeno jedno odjeljenje u Svetištu." (Patrijarsi i proroci, str. 291)
"Isus stoji u Svetinji nad svetinjama da posreduje za nas pred licem Božjim. Tu ne prestaje sobom iz trenutka u trenutak predstavljati svoj narod. Budući da smo tako predstavljeni pred Ocem, ne smijemo misliti da, oslanjanjući se na Njegovo milosrđe, možemo postati nemarni, ravnodušni i popuštati sebi. Krist nije grijehu sluga. Mi smo u Njemu cjeloviti, prihvaćeni po Ljubljenome, samo ako vjerom ostanemo u Njemu. ST, 4. srpnja 1892
"Naš veliki svećenik sam je sebe prinio na žrtvu kad je trpio izvan vrata. Time je ostvario savršeno pomirenje za grijehe naroda. Isus je naš Zastupnik, naš veliki svećenik, naš Posrednik. Naš je sadašnji položaj sličan položaju Izraelaca koji su stajali u vanjskom trijemu, čekajući na blaženu nadu, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista… Tip je sreo pratip u smrti Krista, Janjeta zaklana za grijehe svijeta. Veliki visoki svećenik prinio je jedinu žrtvu koja vrijedi…
U zagovaranju kao naš Zastupnik, Kristu nisu potrebne ljudske zasluge ni ljudski zagovori. Krist je jedini nositelj grijeha, jedina žrtva za grijeh. Molitve i priznanja treba upućivati samo Njemu koji je jednom zauvijek ušao u Svetinju za sve. Krist je objavio: 'Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.' On može zauvijek spasavati sve koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za nas. To pokazuje na beskorisnost mise, jedne od krivotvorina Rimske crkve." (7BC 913)
"Božji Sin… je vjerno ispunio svoj zavjet i prešao u nebo da preuzme vladavinu nad nebeskim vojskama. Jednu fazu svojeg svećeništva ispunio je umiranjem na križu za pali ljudski rod. Danas ostvaruje drugu fazu zastupajući pred Ocem grešnika koji se kaje i vjeruje, priosseći Bogu žrtve svog naroda. Budući da je na sebe uzeo ljudsku prirodu i u toj prirodi nadvladao neprijateljeve kušnje, i budući da ima božansko savršenstvo, Njemu je povjereno suđenje svijetu. Slučaj svakog pojedinca bit će iznesen pred Njega. On je izreći presudu, sudeći svakoga prema njegovim djelima." (Isto, 929)
"Što Krist radi na nebu? On posreduje za nas. Njegovim djelom vrata neba su preplavljena Božjom slavom koja će obasjati svaku dušu koja prozore duše otvori prema nebu. Dok se molitve iskrenih i skrušenih dižu u nebo, Krist kaže Ocu: 'Uzimam na sebe njihove grijehe. Dopusti da pred tebe stanu nevini.' Dok od njih uzima grijehe, On njihova srca ispunja slavnim svjetlom istine i ljubavi." (Isto, 930)
"Kristovo posredovanje za čovjeka u gornjem Svetištu isto je tako bitno u planu spasenja kao što je to bila i Njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je započeo djelo zbog kojeg je nakon svog uskrsnuća uzašao da bi ga dovršio na Nebu. Mi moramo vjerom ući iza zastora 'kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus'. (Heb 6,20) Tamo se zrcali svjetlost s križa na Golgoti. Tamo možemo dobiti jasniji uvid u tajne otkupljenja. Nebo je uz bezgraničnu cijenu postiglo spasenje čovjeka: prinesena žrtva zadovoljava najšire zahtjeve Božjeg pogaženog Zakona. Isus je otvorio put k Očevu prijestolju i Njegovim posredovanjem svi koji vjerom dolaze pred Boga mogu iznijeti ondje svoju želju." (Velika borba, str. 419)
"Svojim neumrljanim životom, svojom poslušnošću, svojom smrću na križu Golgote Krist posreduje za izgubljeni ljudski rod. I sada, kao Vođa našeg spasenja On za nas ne posreduje više kao molitelj, već kao osvajač koji je pobijedio. Njegova je žrtva potpuna i kao naš posrednik obavlja djelo koje je sam sebi odredio, držeći pred Bogom kadionik sa svojim neokaljanim zaslugama i molitvama, priznanjima i zahvaljivanjima svog naroda. Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdižu Bogu kao slatki miomiris. Žrtva je potpuno prihvaćena, a oprost pokriva sve prijestupe. Za pravog vjenika Krist je sluga Svetišta, služeći za njega u Svetištu i govoreći preko Bogom određenih oruđa." (ST, 14. veljače 1900)
"Krist, naš Posrednik, i Sveti Duh stalno posreduju za čovjeka, ali Duh ne moli za nas kako to čini Krist koji prinosi svoju krv, prolivenu od postanka svijeta; Duh djeluje na naša srca, izvlačeći iz njega molitve i kajanje, hvalu i zahvaljivanje. Zahvalnost koja teče s naših usana posljedica je doticanja struna duše u svetom sjećanju, budeći glazbu srca; a to čini Duh.
Bogoslužja, molitve, hvala, pokajničko priznanje grijeha dižu se od pravog vjernika kao dim k­da u nebesko Svetište, ali pri prolazu kroz iskvarene kanale ljudskog roda tako se ukaljaju da, kad ne bi bili očišćeni krvlju, nikad ne bi bili ni od kakve vrijednosti za Boga. Oni se ne uzdižu neokaljano čisti, i ako ih Posrednik, koji je zdesna Bogu, ne prinese i očisti svojom pravednošću, Bog ih ne može prihvatiti. Svaki k­d iz zemaljskog Šatora mora biti ovlažen kapljicama Kristove očišćavajuće krvi. On pred Ocem diže kadionik svojih zasluga u kojima nema ni trunke zemaljske pokvarenosti. U ovaj kadionik skuplja molitve, hvale i priznanja svog naroda i dodaje im svoju savršenu pravednost. A onda, namirisan zaslugama Kristovog pomirenja, dim k­da se diže pred Boga potpuno prihvatljiv. Na to slijede milostivi odgovori." (1SM 344)
"Naš raspeti Gospodin moli za nas pred Ocem koji sjedi na prijestolju milosti. Mi se možemo pozvati na Njegovu žrtvu pomirenja za naše oproštenje, naše opravdanje i naše posvećenje. Zaklano Janje je još uvijek naša jedina nada. Naša vjera diže pogled k Njemu, grabi Ga kao Onoga koji može zauvijek spasiti i Otac prihvaća miris zadovoljavajuće žrtve. Kristu je predana svaka vlast na nebu i na zemlji, i sve je moguće onome tko vjeruje. Kristu je stalo do našeg uspjeha. Njega zanima cijelo čovječanstvo. On je naš sućutni Spasitelj." (7BC 948)
"Praćen nebeskim anđelima, naš veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom da obavi posljednji dio svoje službe za čovjeka – da obavi djelo istražnog suda i izvrši pomirenje za sve koji su pokazali da imaju pravo na njene blagoslove." (Velika borba, str. 412)
"U tipskom sustavu, koji je bio predslika Kristove žrtve i Njegove svećeničke službe, čišćenje je Svetišta bio posljednji obred što bi ga veliki svećenik obavljao tijekom jedne godine. Radilo se o završnom djelu pomirenja – uzimanju i uklanjanju grijeha Izraela. Ono je bilo simbol završnog čina u službi našega Velikog svećenika na Nebu, uklanjanja ili brisanja grijeha Njegovog naroda koji su zabilježeni u nebeskim knjigama. Ova služba obuhvaća istragu, suđenje, i ona neposredno prethodi dolasku Krista na nebeskim oblacima u sili i velikoj slavi." (Isto, str. 304)
"Kristova krv, premda je oslobađala pokajničkog grješnika od osude Zakona, nije uklanjala grijeh. On je ostajao zapisan u Svetištu do konačnog pomirenja, a tako se i tipskom krvlju žrtve za grijeh pokajani grješnik oslobađao grijeha, ali je on ostajao u Svetištu do Dana pomirenja.
Na veliki dan konačnog suda mrtvaci će biti 'suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima' (Otk 20,12). Onda će zaslugama Kristove pomirbene krvi grijesi grješnika koji su se istinski pokajali biti izbrisani iz nebeskih knjiga. Svetište će time biti oslobođeno, ili očišćeno od zapisa o grijehu. Službama na Dan pomirenja, čišćenjem zemaljskog grijeha, prikazivalo se ovo veliko djelo pomirenja ili brisanje grijeha, koji su ga oskvrnjivali, a uklanjali su se žrtvom za grijeh.
Kao što će prilikom konačnog pomirenja grijesi iskreno pokajanih biti izbrisani iz nebeskih knjiga, da ih se više ne pamti ili priziva u sjećanje, tako su oni u tipskoj službi odnošeni u pustinju i tako zauvijek odvojeni od zajednice." (Patrijarsi i proroci, str. 291)
"Isto je tako bilo vidljivo da je – dok je žrtva okajnica upućivala na Krista kao žrtvu a veliki svećenik predstavljao Krista kao posrednika – jarac predstavljao Sotonu, začetnika grijeha, na koga će na kraju biti stavljeni svi grijesi iskreno pokajanih. Kad je veliki svećenik krvlju žrtve okajnice odstranio grijehe iz Svetišta, stavio ih je na jarca za Azazela. Kad Krist na kraju svoje službe, putem svoje vlastite krvi bude odstranio grijehe svog naroda iz nebeskog Svetišta, stavit će ih na Sotonu koji će u izvršenju osude morati snositi završnu kaznu. Jarac je za Azazela odveden na pusto mjesto da se više nikada ne vrati u izraelsku zajednicu. Tako će Sotona zauvijek biti prognan ispred Boga i Njegova naroda, da bi u završnom uništenju grijeha i grješnika bio zauvijek izbrisan iz postojećeg života." (Velika borba, str. 363)
"Sada je veliki dan pomirenja i naš Zastupnik stoji pred Ocem, moleći kao naš posrednik. Umjesto da se ogrćemo plaštem samopravednosti, mi se trebamo svakog dana poniziti pred Bogom, priznati svoje osobne grijehe, tražiti oprost svojih prijestupa i surađivati s Kristom u pripremanju naše duše da odsjajuje božansku sliku." (7BC 933)
...
