Nebeska Svetinja

Domenika je napisao/la:

[quote="spetrov"

Treći anđeo je pokret svih onih ljudi koji prihvataju na sebe odgovornost da upozore ovaj svijet o velikoj prevari koju sotona upravo sprovodi na zemlji a koja će kulminirati u potpunom ukidanju slobode savjesti, nametanju jednog žiga ili obilježja kojim će svi oni koji budu djavolu poslušni biti odvojeni za vječnu smrt.

...Hvala na odgovoru,
a sad podpitanje: Dali si i ti, u pokretu trećeg angela..?[/quote]

jesam

Idemo dalje, Dusko :

Ukoliko se slažemo u ovim stvarima možemo nastaviti o Svetinji, koji trebamo lekara i pouku

.
Jeste, Duško:

Mnogi su obmanuti u pogledu svoga stvarnog položaja pred Bogom. Oni

su zadovoljni sobom što nisu učinili zla djela, a zaboravljaju na dobra i plemenita djela koja Bog traži od njih, a koja su zanemarili da učine. nije dovoljno da su oni drveta u Božjem vrtu. Bog očekuje od njih da donesu rod. On ih čini odgovornima za sva dobra djela koja su njegovom milošću mogli da učine a nisu učinili. Oni su upisani u nebeskim knjigama kao oni koji zemlji smetaju. Ali čak i slučaj ovih ljudi nije sasvim bez nade. Za one koji ne cijene Božju ljubav i zloupotrebljavaju njegovu milost, srce Ljubavi koje dugo trpi još uvijek se moli.

»Zato govori: ustani ti koji spavaš, i uskrsni iz mrtvih, i obasjat će te Krist.

Gledajte, dakle, da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri, pazite na

vrijeme, jer su dani zli.« Efežanima 5, 14–16.

Na put Svetinje ne moze nitko doci ako ne osluskuje hod Kristov u Svetinji i ne krene za Njim vapeci Bogu jer svaki koji je o ovim predmetima primio svjetlost, mora svjedočiti o velikim istinama koje mu je Bog povjerio. Svetinja na nebu je središte Kristovog djela za ljude. Ona ima značaja za svako ljudsko biće na zemlji. Ona nam otvara pogled na plan spasenja, vodi nas sve do svršetka vremena i ujedno nam otkriva slavan svršetak borbe između pravde i grijeha. Od najveće je važnosti da ove stvari temeljito istražujemo i da smo spremni da svakome tko nas pita damo odgovor za naše nadanje.Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskoj svetinji isto je tako važno u planu spasenja kao i njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je otpočeo djelo koje je poslije svoga uskrsnuća otišao da dovrši na nebu. Mi moramo vjerom ući iza zavjese gdje »Isus uđe naprijed za nas«, (Jevrejima 6, 20.) Tamo blistavo odsjajiva svjetlost križa sa Golgote. Tamo možemo dobiti jasnije razumijevanje o tajni spasenja. Spasenje ljudi je izvojevano neizmjernom žrtvom neba; prinesena žrtva zadovoljava sve zahtjeve Božjeg prekršenog zakona. Isus je otvorio put ka prijestolu svoga Oca. Preko njega mogu iznijeti pred Boga iskrene želje svi oni koji njemu dolaze sa vjerom.»Tko krije prijestupe svoje, neće biti sretan; a tko ih priznaje i ostavlja, dobit će milost.« Priče 28, 13. Kad bi oni koji svoje pogreške skrivaju i opravdavaju mogli vidjeti kako se sotona tome raduje, kako se ruga Kristu i svetima navodeći njihove postupke, požurili bi da priznaju svoje grijehe i da ih odbace. Sotona pokušava da pomoću mana njihovog karaktera zavlada cijelim bićem i zna da će mu to uspjeti ako oni gaje te mane. Zato se neprestano trudi da prevari Kristove sljedbenike svojim kobnim lukavstvom, tvrdeći im da ne mogu nadvladati zlo. Ali za njih Isus posreduje svojim ranjenim rukama i slomljenim tijelom, i on kaže svakome koji hoće da ga slijedi: »Dosta ti je moja blagodat.« 2. Korinćanima 12, 9. »Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer ja sam krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.« Matej 11, 29. 30. Zato neka nitko ne misli da su njegove mane neizlječive. Bog će nam dati vjeru i milost da ih nadvladamo.

Mi sada živimo u vrijeme velikog dana očišćenja. U simboličkoj službi staroga zavjeta, dok je poglavar svećenički vršio očišćenje za Izraelce, svi su morali da »muče« svoje duše ispovijedanjem grijeha i poniženjem pred Gospodom, da ne bi bili istrijebljeni iz naroda. Na isti način oni koji žele da njihova imena ostanu u knjizi života treba sada u još ovo nekoliko preostalih dana vremena milosti, koje im je dano da se ponize pred Bogom žalošću svog grijeha i iskrenim pokajanjem. Oni moraju da duboko i savjesno ispitaju svoja srca.
Moraju odbaciti lakomisleni i tašti duh kome su se mnogi kršćani predali. Sve one koji žele da pobijede zle sklonosti koje hoće da zavladaju njima čeka još teška borba. Djelo pripremanja je osobni posao. Mi nećemo biti spaseni grupno.
Drugim riječima trebamo načiniti upedate i dunload po Bogu - biti u skladu sa suvremenim kretanjem Isusovim u Nebeskon svetinji.

Dok se na nebu vrši istražni sud i dok se grijesi pokajanih vjernih uklanjaju

iz svetinje, u Božjem narodu na zemlji mora da se obavi naročito djelo čišćenja, odstranjivanje grijeha, na što ukazuje Duško. Tko od kršćana to radi?Ovo djelo je jasnije opisano u vijestima Otkrivenja 14. glave.

Na pitanje: šta je nebeska svetinja?, svetinja nad svetinjom , Sveto pismo daje jasan odgovor. Izraz »svetinja«, kako se upotrebljava u Bibliji, odnosi se prvo na šator od sastanka koji je Mojsije podigao po uzoru nebeske svetinje, a zatim na pravi šator na nebu, na koji je upućivala zemaljska svetinja. Kristovom smrću prestala je simbolička služba. »Pravi šator« na nebu je svetinja novoga zavjeta. A pošto se proročanstvo u Danijelu 8, 14 ispunilo u novom zavjetu, mora i svetinja na koju se ovo odnosi da bude svetinja novoga zavjeta. Na kraju 2300 dana to jest 1844. godine, nije bilo na zemlji nikakve svetinje već mnogo vjekova. Prema tome, proročanstvo: »Do dvije hiljade i tri stotina dana i noći, onda će se svetinja očistiti«, nesumnjivo se odnosi na svetinju na nebu. Ali još ostaje da odgovorimo na najvažnije pitanje: šta je čišćenje svetinje? Da je takava služba postojala u vezi sa zemaljskom svetinjom, potvrđuje nam Stari zavjet. Ali zar na nebu ima nešto što treba da se očisti? U Hebrejima 9. glavi jasno se govori o očišćenju zemaljske kao i nebeske svetinje. »I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje. Tako je trebalo da se slike nebeskih stvari ovima čiste, same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih« (Hebrejima 9, 22. 23), – to jeste dragocjenom krvlju Kristovom. Čišćenje u simbolu i u stvarnoj službi mora biti izvršeno krvlju: u zemaljskoj svetinji krvlju životinja, a u nebeskoj krvlju Kristovom. Pavao navodi razlog zašto ovo čišćenje mora da se obavi krvlju: zato jer bez prolivanja krvi nema opraštanja. Oproštenje ili uklanjanje grijehaje djelo koje treba da se izvrši. Ali kako može grijeh da bude u vezi sa svetinjom, bilo da je ona na nebu ili na zemlji? Ovo možemo doznati pomoću zemaljske službe, jer svećenici koji su svoju službu obavljali na zemlji, služili su »slici nebskih stvari«, Hebrejima 8, 5.
Služba zemaljske svetinje sastojala se iz dva dijela. Svećenici su svaki danslužili su svetinji, dok je poglavar svećenički jednom u godini obavljao u svetinji nad svetinjama naročito djelo pomirenja za očišćenje svetinje. Pokajani grešnici dovodili su svakodnevno svoje žrtve pred vrata šatora od sastanka i, položivši svoje ruke na glavu životinje za žrtvu, priznavali su svoje grijehe. Na ovaj način su ih slikovito prenijeli sa sebe na nevinu žrtvu. Zatim je životnja zaklana. »Bez prolivanja krvi«, veli apostol, »nema oproštenja«. »Jer je duša tijela u krvi.« Leviti 17, 11. Prekršeni Božji zakon tražio je život prestupnika. Krv koja je predstavljala grešnikov život, čiju je krivicu nosila životinja za žrtvu, odnio je svećenik u svetinju i njome poprskao pred zavjesom, iza koje se nalazio kovčeg zavjeta, u kojem se nalazio zakon koji je grešnik prestupio. Ovim obredom grijeh je krvlju slikovito prenesen u svetinju. U nekim slučajevima nije krv unesena u svetinju, ali tada je svećenik jeo meso žrtve, kao što je Mojsije uputio sinove Aronove, rekavši im: »Dade vam je Gospod da nosite grijehe svega zbora.« Leviti 10, 17.) Ova oba obreda podjednako se predstvaljala prenošenje grijeha od pokajnika na svetinju.
To je bilo djelo koje se iz dana u dan obavljalo preko cijele godine. Na ovaj način su grijesi Izraelaca prenošeni u svetinju, i bilo je potrebno posebno djelo da se odande uklone. Bog je zapovjedio da se očisti svako odjeljenje u svetinji. »I tako će očistiti svetinju od nečistote sinova Izraelovih i od prijestupa njihovih u svim grijesima njihovim; tako će uništiti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovih.« Moralo se izvršiti i očišćenje oltara, i »očistit« će ga i posvetiti od nečistota sina Izaraelovih.« Leviti 16, 16. 19.)
Jednom u godini, na veliki Dan očišćenja, ulazio je poglavar svećenički u svetinju nad svetinjama da očisti svetinju. Ovim djelom završavao se godišnji niz službi. Na Dan očišćenja dovodila su se dva jarca pred vrata šatora od sastanka.
Za njih se bacala kocka: »jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu.« Leviti 16, 8. Jarac na koga je pala kocka za Gospoda trebalo je da bude prinesen za narod kao žrtva zagrijeh. Svećenik je njegovu krv odnio iza zavjese i njome pokropio po poklopcu milosti i pred njim. Krvlju je trebalo pokropiti i kadioni oltar koji je stajao pred zavjesom. »I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živome, neka ispovijedi nad njim sva bezakonja sinova Izraelovih i sve prijestupe njihove u svim grijesima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju.« Levit. 16, 21. 22. Azazelov jarac za grijeh nije se više povratio u Izraelov logor, a čovjek koji ga je odveo morao je oprati sebe i svoje haljine prije nego što je ušao u logor.
Cio obred je bio određen da Izraelcima usadi u srce svijest o svetosti Boga i njegovoj odvratnosti prema grijehu, i da im pokaže da ne mogu doći u dodir sa grijehom a da se ne oskvrne njime. Dok se vršilo ovo djelo očišćenja, svaka se duša morala kajati. Svi poslovi morali su biti obustavljeni, a cio zbor Izraelaca morao je ovaj dan provoditi u svečanom pokajanju pred Bogom, u molitvi, postu i dubokom ispitivanju srca.

Ima li takve molitve ,
posta i dubokog kajanja danas
usmjerenih na očišćenje duše , karaktera radi spasenja iz dubokog gađenja nad grijehom i iz ljubavi i neodoljive potrebe prema Isusu i svetosti - bez sveze sa Svetinjom i doktrinom o svetinji, kod koga?




Zadnja promjena: jakob; sub 05 tra 2008, 22:07; ukupno mijenjano 1 put.

jakob je napisao/la:

Ima li takve molitve ,
posta i dubokog kajanja danas
usmjerenih na očišćenje duše , karaktera radi spasenja iz dubokog gađenja nad grijehom i iz ljubavi i neodoljive potrebe prema Isusu i svetosti - bez sveze sa Svetinjom i doktrinom o svetinji, kod koga?

Ima, kod onih koji su izabrani da ispune Bozju volju i budu zapecaceni. Samo oni koji primaju Pecat Bozji mogu reci iz dubine duse da vape Bogu da se smiluje svom narodu i oprosti mu grijehe. Oni placu i ridaju zbog svih grijeha koji se cine u adventistickim redovima. Svi ostali se spremaju da prime jedan zig, znak sotonskoj pripadnosti a to je cijeli svijet.

spetrov je napisao/la:

jakob je napisao/la:

Ima li takve molitve ,
posta i dubokog kajanja danas
usmjerenih na očišćenje duše , karaktera radi spasenja iz dubokog gađenja nad grijehom i iz ljubavi i neodoljive potrebe prema Isusu i svetosti - bez sveze sa Svetinjom i doktrinom o svetinji, kod koga?

Ima, kod onih koji su izabrani da ispune Bozju volju i budu zapecaceni. Samo oni koji primaju Pecat Bozji mogu reci iz dubine duse da vape Bogu da se smiluje svom narodu i oprosti mu grijehe. Oni placu i ridaju zbog svih grijeha koji se cine u adventistickim redovima. Svi ostali se spremaju da prime jedan zig, znak sotonskoj pripadnosti a to je cijeli svijet.

Kako se to odvija, volio bih da govorimo o ljepoti svetosti slobodnog puta svakom koji vjeruje u Isusa Krista - o putu u nebesku svetinju koji je svojom krvlju otvorio Isus.., volio bih da govorimo o evandjelju toga puta
- o radosti koju Isus pruza covjecanstvu danas kada se denominacije doktrinalno natjecu prosiriti i suziti ili iskriviti taj put i kada neki izvode predestinaciju ogranicenog broja spasenih koji pristupaju tom putu..
Nece se samo dio adventista usmjeriti na taj put , usmjeravaju se koji prihvate poruku s neba - Kristov poziv na taj put u nebesku svetinju, koji se daju voditi Duhom Svetim..Kada se ova divna istina o zivom putu u nebesku svetinju prikaze ljudima iz iskustva ljubavi oplemenjenih usana - kako kaze Dusko, tada se ljudi predaju Duhu Svetome na osvjedocenje..
Hajdmo ukloniti "doktrinalne"- ljudske prepreke prilazu tom divnom nebeskom putu u Nebesku svetinju, prikazimo ovu nebesku sitinu nebeskim jezikom - posvecenim iskustvom, ne zatrpavajmo taj put eshatoloskim misterijima teoloskom dogmatikom koja ljude odbija , pogledajmo jednostavnost evandjelja - na put su pozvani svi kao sto su na dan pomirenja bili pozvani svi Izraelci i polagali ruke na zrtvu kako bi na nju prenijeli svje grijehe a svecenik prenio grijehe krvlju u svetinju, jer , sada imamo Nebeskog Svecenika Isusa Krista koji ocekuje da cemo prenijeti Njegov poziv covjecastvu da svoje grijehe prizna na tom slobodnom putu u Nebesku svetinju i prizna ih Isusu na iskren nacin jer su grijesi vec na Njega polozeni..Govorimo i vodimo i dijalog o bliskom susretu sa Isusom koji je moguc svakom covjeku pod uvjetom da vjeruje i primi milost evandjelja, pustimo ljude direktno Isusu - ne prijecimo im put ljudskim zamislima uvjeta spasenja - novofarizejstinom o Nbeskoj svetinji kao sto su u star vrijeme farizeji sprijecavali Izraelce da pristupaju u skladu sa nadom u Zemaljsko svetiste kao slike sadasnjih dana ...

Božji blagoslov.

Dosada nisam imao priliku razgovarati sa nekim o tome sasvim otvoreno i izložiti proveri ono što mi je pokazano pre šest godina u vezi sa svetinjom. U stvari bilo je govora o tome na par skupova gde smo izneli nešto što je u vezi sa tom prevažnom temom i crtali na tabli u nekim crkvama, ali do sada ni jednom nije došlo do povratnog odgovora koji je potreban da bi se primio blagoslov "mnoštva savetnika" gde je mudrost. Ne verujem da je jedan čovek u stanju da sve sagleda, a kao drugo znamo da nas u Hristu Gospod uvek čini zavisnim jedan od drugoga da se ne bi poneli.

Do te subote (18.05.2002) sam se godinama bavio proročanstvima, iščitavajući i moleći se za nešto što sam osećao da mi nedostaje u saznanju. Posebno sam obraćao pažnju na Mat.24 i Dan. 9-12 poglavlje.

Tog dana, zbog okolnosti, nisam mogao biti na bogosluženju, već sam proveo dan sam sa sobom i Gospodom. Ponovo sam čitao ova poglavlja, a pri ruci mi je bila Golubićeva knjiga o Hristovom prvosveštenstvu.

Tu se desilo da mi je Sveti Duh u jednom momentu otvorio oči za nešto što do tada nikako nisam mogao da vidim i razumem. Počinjem od slike koju nalazimo u Dan.8,9-14:

I iz jednog od njih iziđe jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji.

I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvezda, i pogazi ih.


I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze Mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan Njegov obori.


I vojska bi dana u otpad od žrtve svagdašnje, i obori istinu na zemlju, i šta činjaše napredovaše mu.

Tada čuh jednog sveca gde govoraše; i jedan svetac reče nekome koji govoraše: Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska?
I reče mi: Do dve hiljade i tri stotine dana i noći; onda će se svetinja očistiti.

Zamolio bi svakog ko je pokrenut da kaže ovde kako on vidi šta u ovim stihovima piše. To će biti od velike pomoći jer onda možemo steći kompletniju sliku i prepoznati eventualne istine ili zablude.

Nadam se da usput mozemo paralelno sa ovim prikazom svetinje:

Vjerujem da ce i pitanje o tome gdje se nalai kovceg saveza pridonijeti Duskovoj zamisli o iznosenju pitanja vezanih za svetinju:
https://www.youtube.com/watch?v=r6Ti-9lVJy4&feature=related





Vratimo se nacas u Babilon za vrijeme Nabukodonozora, u Danielovoj viziji
kovceg saveza ima veliki znacaj za razumijevanje dogadjaja vezanih za povijest svijeta do danasnjih dana i nadalje u pitanju svetske moci malog roga..

spetrov je napisao/la:

Domenika je napisao/la:

[quote="spetrov"

Treći anđeo je pokret svih onih ljudi koji prihvataju na sebe odgovornost da upozore ovaj svijet o velikoj prevari koju sotona upravo sprovodi na zemlji a koja će kulminirati u potpunom ukidanju slobode savjesti, nametanju jednog žiga ili obilježja kojim će svi oni koji budu djavolu poslušni biti odvojeni za vječnu smrt.

...Hvala na odgovoru,
a sad podpitanje: Dali si i ti, u pokretu trećeg angela..?

jesam[/quote]


....Dali si uspio u svome radu...privođenju ljudi k Bogu...
Žig je samo pitanje trenutka, kad će biti obvezan...mnogi ga već imaju...
Masa artikala ima žig zvjeri...i nitko se zato ne buni...
Bez tog znaka...nebuš mogel...ni kupit ni prodat... ...

Riječ je ovdje i za sada zaista o Nebeskoj svetinji o čemu se u kršćanskim denominacijama dosta malo zna u svezi adventističke eshatologije..Inzistiranje na aplikacijama -žig-
samo su sredstvo izbjegavanja osnovnih istina o svetinji i navođenje na fundamentalističke varijante nebeskog suda..
Ovdje hoćemo razgovor o radosti Svetinje i o njenoj sadašnjoj stvarnosti koju možemo vidjeti i u Hebrejima i u Otkrivenju...a posebno u Danielu kako je pisao Dusko..

Zaista u Hebrejima 9;12 mozemo vidjeti da je nas Isus usao sa svojom krvlju u Svetinju nad Svetinjama i zato danas mozemo sa sigurnoscu reci da smo otkupljni i spaseni.Zato nas Hrist sada sjedi Ocu s desna.

Domenika je napisao/la:

....Dali si uspio u svome radu...privođenju ljudi k Bogu...
Žig je samo pitanje trenutka, kad će biti obvezan...mnogi ga već imaju...
Masa artikala ima žig zvjeri...i nitko se zato ne buni...
Bez tog znaka...nebuš mogel...ni kupit ni prodat... ...

Ja sam obican smrtnik... cesto ne znam sta ja uspjesno a sta ne. Tjesi me to sto je Isus, dok je bio na zemlji, imao jako malo "vidljivog" uspjeha... Cak i kada je cinio dobro ljudi su govorili da je On on varalica, a kada je ukoravao i govori ostre ali istinite rijeci na fariseje i svestenstvo, uzvratili su mu time da su ga proglasavali "djavoljim sinom".

Ja ne razmisljam da li nekoga privodim ili ne i da li sam ja uspjesan ili ne... ko sam ja da bih se bavio sa tim... Zelim da znam sta je istina i molim se Bogu da zivim po njoj a da mi Biblija i samo Biblija bude jedino mjerilo te istine... i to je sve... sa radoscu dijelim ono sto nalazim u Bibliji sa svojim bliznjima i tako zivim.

Ali, cijela ova prica je licna i nekome moze da zvuci ovako nekome onako... ali Hrist u Svetinji nad svetinjama posreduje upravo za one koji imaju licni odnos sa Njim, a ne kolektivni, crkveni ili teorijski... kako je to zalosno... mnogi koji se danas hvale poznavanjem svetinje, zapravo - nikada nisu tamo krocili svojom vjerom i ne znaju sta znaci biti u prisustvu zivoga i strasnog Boga.

Ruta je napisao/la:

Zaista u Hebrejima 9;12 mozemo vidjeti da je nas Isus usao sa svojom krvlju u Svetinju nad Svetinjama i zato danas mozemo sa sigurnoscu reci da smo otkupljni i spaseni.Zato nas Hrist sada sjedi Ocu s desna.

Draga Ruta, dogadjaji u Svetinji su najbliskijim vezama sjedinjeni sa dva vazna dogadjaja:

1. Istrazni sud i
2. Zapecacenje

Svetinja ne garantuje nikome spasenje ko nije zapecacen i na Istraznom sudu proglasen cist od svih grijeha. Sigurnost spasenja je veoma prevarljiva stvar.

Kao sto moramo biti sigurni da su nam na krstu svi grijesi oprosteni, tako u svetinji moramo miloscu Bozjom i nasim neprestanim kajanjem od grijeha dobiti ociscenje od svakog grijeha. Tek kada Bog stavi pecat na to djelo na nasem celu, kada nekog od nas proglasi izabranim i zapecacenim - mozemo odahnuti! A to Bozja rijec naziva: odmor od lica Gospodnjeg.

Božji blagoslov a naša ljubav. Kao kad je i David bio u Duhu da nije mogao izdržati da postoji samo jedan jedini čovek na svetu koji Boga ne ljubi.

Svetinja je slika duhovnih realnosti. Kada je Isus pričao Nikodimu o novorođenju pitao je kako je moguće da on kao učitelj u Izraelu ne zna za to. Jedan naš brat je uveren da je ovde Isus između ostalog mislio na to da je svetište u pustinji bilo obima tačno 270 lakata. 270=30dana x 9 meseci - koliko žena nosi dete pre nego ga rodi.

To je zaista mera okola, koji je bio ograđen lanenom ogradom bele boje (što je simbol za pravdu svetih - Hristovu pravdu), sa četiri ulaza u četiri crvene nijanse, što odgovara četiri Hristove rane na krstu ("...i ranama Njegovim mi se iscelismo).

Sigurno je to da u novom stvorenju, u novom životu u Hristu stvarnost određuju elementi koje je moguće sagledati samo duhovnim očima. Drugačija je zajednica sa Hristom čoveka koji živi po većoj svetlosti u vezi Hrista, jer Ga njegova vera prati "i iza najdalje zavese", otvara mu mogućnost velikog i brzog duhovnog napredovanja i svetog života.

Zato smatramo da je istina o Svetinji i Hristovoj prvosvešteničkoj službi za ovo vreme ključna.

I iz jednog od njih iziđe jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji.

I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvezda, i pogazi ih.


I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze Mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan Njegov obori.


I vojska bi dana u otpad od žrtve svagdašnje, i obori istinu na zemlju, i šta činjaše napredovaše mu.

Tada čuh jednog sveca gde govoraše; i jedan svetac reče nekome koji govoraše: Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska?
I reče mi: Do dve hiljade i tri stotine dana i noći; onda će se svetinja očistiti.

O kojoj se svetinji ovde govori? Ako je to nebeska svetinja, kako je moguće da mali rog (koji je mali tek u početku) može svojim delovanjem da dopre do tamo i čak da ugrozi samog Hrista? Šta je krasna zemlja?

O kakvoj se vojsci ovde radi, i zvezdama koje bivaju oborene?

U koje vreme da smestimo ovo proročanstvo?

Heb 9;12 usao je jedan put zauvjek u Svetinju nad svetinjama,ne krvlju jaraca i junaca,nego vlasitom krvi,i pribavio nam VJECNI OTKUP.
Spetov je li ti kazes da mi nismo vjecno otkupljeni?

Ruta tvoj prigovor je iracionalan, zato jer uopće ne piše da je ušao u Svetinju nad svetinjama, nego u Svetinju, to stoji u grčkom izvorniku (i hrpi drugih prijevoda).

"and not through ^(A)the blood of goats and calves, but ^(B)through His own blood, He ^(C)entered the holy place ^(D)once for all, having obtained ^(E)eternal redemption." Heb 9,12 (NASB)

Dakle ušao je u "the holy place", a ne u "the most holy place", tj. u svetinju, a ne Svetinju nad svetinjama.

Kako ti objašnjavaš namjerno krivo prevođenje tog retka od strane autora Biblije koju si ti citirala?

Ili ti je namjera inzistirati na krivom prijevodu, i tjerati dalje mak na konac, pozivajući se na krivi prijevod...

¹² Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe večni otkup. (Karađićev prijevod)

[12] Neither by the blood of goats and calves, but by his own blood he entered in once into the holy place, having obtained eternal redemption for us. KJV

12he^(X) entered^(Y) once for all into the holy places, not by means of^(Z) the blood of goats and calves but^(AA) by means of his own blood,^(AB) thus securing an eternal redemption. (ESV)

12 nor yet through the blood of goats and calves, but through his own blood, entered in once for all into the holy place, having obtained eternal redemption. (ASV)

12 neither by blood of goat bucks, or of calves, but by his own blood, entered once into the holy things, that were found by an everlasting redemption. (Wycliffov prijevod NZ iz 1395)

Ali prvenstveno me zanima zašto pokušavaš nešto dokazati koristeći krivi prijevod, to me tako fascinira, kada bi u tom retku stvarno pisalo ono što ti tvrdiš, tada bi ja bio u krivu, ali kao što vidiš, u tom retku Heb 9,12 piše nešto drugo od onoga što ti impliciraš.

(ovo se odnosi na prvi dio retka kojeg citiraš...)

Zadnja promjena: inliner; sri 09 tra 2008, 13:24; ukupno mijenjano 4 put/a.

Da bi se dotakao tvoje misli imao sam osjećaj da prije nego uopće krenemo u razmatranje nekog biblijskog stiha damo točan prijevod.

Dakle ispravan prijevod Hebreja 9,12 glasi -

"ušao je jedanput zauvjek u Svetinju, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlasitom krvi, i pribavio nam vječni otkup".

Dakako kako Isus Krist posreduje za nas na Nebu što je očito iz ostatka Biblije -

"Krist naime nije ušao u Svetinju napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim" (Heb 9,24)

te da Krist može "zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Hebrejima 7,25)

Očito je da je Krist nakon smrti nastavio svoju posredničku ulogu u nebeskoj Svetinji (to doslovce piše u Biblij), te da tamo nastavio posredničku ulogu.

"Zato je trebalo, da bude u svemu sličan braći, da bude milosrdan i vjeran veliki svećenik pred Bogom, da okaje grijehe naroda." (Heb 2,17)

"Zato, braćo sveta, sudionici zvanja nebeskoga, pogledajte na
poslanika i velikog svećenika vjeroispovijesti naše, Isusa." (Heb 3,1)

"A ovaj, budući da ostaje dovijeka, ima vječno svećeništvo." (Heb 7,24)

"Ali Krist se je pojavio kao veliki svećenik budućih dobara i ušao u veći i savršeniji šator, koji nije rukom načinjen, to jest, nije od ovoga svijeta" (Heb 9,11)

Drugim riječima, Isusova žrtva na križu bila je potpuna i savršena, ali je iz Biblije očito ako čitaš poslanicu Hebrejima, da je Isus nastavio svoju posredničku žrtvu za nas, jer su se događaji u zemaljskoj svetinji bili usporedba onih koji su se nakon Isusove smrti nastavili odvijati na nebu.

Drugim riječlima nakon što bi svećenici prinjeli žrtvu (koja nije savršena), posao ne bi bio završen, nego bi krvlju trebalo poškropit žrtvenik i što ti ja znam već.

Za razliku od zemaljskog velikog svećenika, žrtva koju je Krist prinio zbila se jedanput i zauvijek, savršena i potpuna, ali je on nakon smrti nastavio posredničku ulogu u Svetinji na nebu (što piše na puno mjesta u Svetom Pismu).

Na taj način, time što je on bio savršena žrva i što je nastavio posredničku službu u nebeskom svetištu za nas i naše grijehe, osigurao nam je VJEČAN OTKUP.

Dakako ta Njegova služba (Velikog svećenika) neće trajati vječno u nedogled nego ima svoj kraj!

Tako da se izraz "Vječan otkup" ne odnosi na trajanje njegove službe, nego na posljedicu njegovog djelovanja.

Da mi više ne moramo prinostiti žrtve kao Židovi, nego je on prinio sebe kao savršenu žrtvu za naše grijehe, i nstavio službu Velikog svećenika na Nebu, čime nam je pribavio "vječno spasenje" (Heb 5,9), koje također neće trajati u nedogled, niti ćemo se mi vječno spasavati, nego će posljedica "vječnog spasenja" biti vječna.

Ali to spasenje, odnosno otkup, tj. izmirenje svih ljudi sa Bogom je UVJETNO. Drugim riječima, daje se samo onima koji ga i prihvate.

Samo oni koji ga prihvate vjerom (dakle koji povjeruju u Isusa kao Boga, Spasitelja i Otkupitelja) i koji usklade svoj život sa voljom našeg Nebeskog Oca imaju pravo na to spasenje!

Oni koji ne vjeruju u Isusa, ili su samo zaboravni slušaoci, a ne izvršioci riječi neće imati udjela u Kristovom kraljevstvu. To je očito iz cijelog niza BIblijkih redaka koje sada nema smisla nabrajati.

(ovaj komentar se odnosi na tvoju ttvrdnju koju si ti uputila spetrovu... i pojam "vječno otkupljenje".)

Zadnja promjena: inliner; sri 09 tra 2008, 13:08; ukupno mijenjano 1 put.

Ruta je napisao/la:

Heb 9;12 usao je jedan put zauvjek u Svetinju nad svetinjama,ne krvlju jaraca i junaca,nego vlasitom krvi,i pribavio nam VJECNI OTKUP.
Spetov je li ti kazes da mi nismo vjecno otkupljeni?

Draga Ruta, otkup koji je Hrist učinio za SVOJU djecu je vječan, i po tom pitanju - Bibilja je jasna. Međutim, ovaj otkup mora biti potvrđen - a ne samo verbalno izrečen. Naime, na krstu Golgote Isus je oprostio sve grijehe svijeta, i prošle i buduće - cijelom čovječanstvu bez izuzetka! Dakle, i onima koji vjeruju, i onima koji ne vjeruju. To je Njegov izbor kroz Njegovu milost bez naše zasluge.

Ali, draga Ruta i ti i ja svi ljudi koji čitaju Bibliju, svjedoci smo za istinu da nije cijelo čovječanstvo povjerovalo u oproštaj grijeha na krstu golgote, te - iako verbalno i činjenično oproštaj stoji - on se daje samo onima koji oproštaj prihvate za sve.

Ovo je nauka u kojoj se slaži i protestantske zajednice i adventističke.

Međutim, Biblija uči da je Isus ušao u nebesko svetilište i da je za NAS našao vječni otkup! Izraz NAS sjajno je objasnio John Bunjan, jedan od utemeljivača protestantizma i pisac knjige Put Hrišćanina (koji je živio više od 200 godina prije nego će se pojaviti adventisti).

Riječ "NAS" ili "SVE" u Bibiji se odnosi samo na one koji vjeruju.

Dakle ulaskom u svetinju, Isus je našao vječni otkup za one koji vjeruju, tj. samo za one koji su prihvatili oproštaj grijeha na krstu, bez ijedne jedine zasluge sa svoje strane!

Za razliku od oproštaja grijeha na krstu Golgote koji je bez uslovan, tj. dat na osnovu milosti Onoga koji prašta i vjere onoga koji prima oproštaj - Vječni otkup je u danima u kojima mi živimo (dakle 2008) uslovljen jednim važnim događajem: Zapečaćenjem.

Samo oni koji "tvrdo ostanu u vjeri do kraja", ili "oni koji nisu ustuknuli nazad", ili oni "koji propovjedaju gledajući da i sami ne budu izbačeni" - stiču pravo da budu zapečaćeni.

Zato, pravo na vjeru da si vječno otkupljena imaš apsolutno, ali to nije garancija da ćeš i biti otkupljena ako ne živiš u skladu sa svojom vjerom.