Danijele, crni Danijele...
Ti očito ne shvaćaš što je Septuaginta, kad pišeš da je to
kanon biblijskih knjiga novog zavjeta originalno napisanih na grčkom.
Ne, Septuaginta je kanon starog zavjeta, samo je na grčkom, a ne na hebrejskom. Septuaginta je prijevod Starog zavjeta, kužiš? Shvaćaš li da je većina starozavjetnih citata u NZ-u, navođena od strane pisaca NZ-a direktno iz Septuaginte? Stoga, ako ćeš reći da Septuaginta nije nadahnuta zbog toga što je prijevod – tada dobar dio NZ-a nije nadahnut!
Slažeš li se s ovime:
Svetište na Zemlji je po funkciji tip nebeskog Svetišta. Dakle, nebesko Svetište je antitip zemaljskog Svetišta po funkciji, zbog toga što je nebesko Svetište počelo imati svoju funkciju u planu čovjekovog spasenja tek nakon što je zemaljsko Svetište imalo svoju funkciju na Zemlji. Tek nakon Kristovog uznesenja je nebesko Svetište započelo svoj rad, jer je Isus, po funkciji antitip zemaljskog prvosvećenika, ušao u njega. Praznici: pasha, pedesetnica, praznik truba, dan pomirenja i praznik sjenica – također su tipovi Kristovog djelovanja za naše spasenje, zar ne? Slažeš li se dovde?
Svakako da se Kristovom smrću ispunio jedan dio dana pomirenja - onaj žrtveni dio. To Pavao ovdje definitivno naglašava – žrtveni sustav se ispunio na križu. Sve životinjske žrtve su ispunile svoj smisao na križu. Ali drugi dijelovi praznika se odvijaju po redu u planu spasenja: umro je na pashu, Duh se izlio na pedesetnicu, praznik truba (dan s kojim je počela priprema za deseti dan – dan pomirenja, tj. očišćenja i trenutak za samoispitivanje i pokajanje – Židovi i danas nazivaju ovih 10 dana «dani pokajanja») je bio 1844. godine, a praznik sjenica (vrijeme radosti i zahvalnosti nakon očišćenja od svih grijeha) je budućnost. OK? [/size]
Dakle, svojom krvi, a ne krvlju životinja, Krist je ušao u nebesko Svetište, da bi tamo započeo službu za dovršetak ostvarenja plana našeg spasenja (u Hebrejima 7:25 vidimo da je riječ o dnevnoj, a ne godišnjoj službi i zbog toga to još nije dan pomirenja). Kao što je Mojsije posvetio zemaljsko Svetište prije nego što je prvosvećenik započeo u njemu službu, isto tako je i Krist posvetio nebesko Svetište svojim ulaskom u njega, a to posvećenje On nije učinio krvlju životinja, nego vlastitom krvlju. U Hebrejima 9. poglavlju je jasno da se govori o posvećenju nebeskog svetišta, jer zašto bi se inače u istom poglavlju spominjalo posvećenje zemaljskog Svetišta u tom kontekstu i zašto bi Pavao koristio upravo te izraze? Međutim, htio sam naglasiti da Krist nije svojim ulaskom u Svetište odmah započeo dan pomirenja. Budući da je nebesko Svetište antitip zemaljskog, sve se odvija po redu, kao i u zemaljskom Svetištu.
E sad, što se tiče dana pomirenja...
Dan pomirenja sadrži u sebi puno više elemenata, nego samo smrt jarca. To moraš shvatiti. Prema Bibliji nam je jasno da je Kristova smrt antitip smrti jarca u danu pomirenja. Međutim, u danu pomirenja imamo i elemente suda, čišćenja Božjeg vjernog naroda od grijeha (tj. konačno i potpuno oslobađanje istog od osude grijeha), čišćenje Svetišta od svih grijeha i stavljanje svih grijeha na jarca Azazela i protjerivanje istog u pustinju. Međutim, do sada je završeno samo ovo prvo - žrtva za grijeh je zaklana (Isus je dao život na križu). Što se tiče suda, na osnovu Daniela 7-9 poglavlja, možemo izračunati da je tzv. «istražni sud» započeo 1844. godine. Ovaj zaključak nije u sukobu s ostatkom Biblije. Mogli bismo čak otvoriti temu specijalno za «istražni sud u Bibliji», da ti pokažem da se kroz cijelu Bibliju u mnogo momenata provlači ova ideja i ovakav Božji način djelovanja. Upravo u Hebrejima 9. i 10. poglavlju možemo lijepo vidjeti da je riječ o sudu, i to istražnom sudu, i to da će se suditi Božjem narodu, a sud se smješta u budućnost od tog vremena, dakle od 1. stoljeća (Hebrejima 9:27, 10:25-30).
Kad čitamo Hebrejima o Kristovom djelu 1. stoljeća, je li riječ o danu pomirenja? Ne! Čitamo o službi u Svetinji, prvom odjeljenju (Hebrejima 7:25) – «da se može moliti, posredovati» - dnevna služba! U 9. poglavlju, ukazujući na budućnost, Pavao ukazuje na sud koji će doći (9:27) – «a potom sud»! Sud je budućnost od ovog vremena. Za mene je Hebrejima 10:25 poprilično jak tekst – približava se dan suda! Toliko se spominje ovaj dan koji se približava... (ovo je pisano u 1. stoljeću, to moramo imati na umu...). Moguće je, i čak sigurno, da Pavao ovdje govori o danu pomirenja koji je još uvijek budućnost, jer je dan pomirenja povezan s ovim sudom, koji je budućnost. Još jedan dokaz za ovo su retci koji slijede: 26-28 - ovdje je opis suda iz koje perspektive? «strašno čekanje suda...» Pavao spominje sud u Mojsijevo vrijeme, to je prošlost, ali to vidi kao tip budućeg suda. Kakav je to sud? «Oganj koji će pojesti one koji se suprote»? Izvršni sud? Da, ali što još? «Svjedočanstvo dva ili tri svjedoka» - kakav je to sud? Istražni, imamo istražni proces, a tek onda dolazi osuda i onda kazna. Hebrejima poslanica jasno naučava da je to budući sud koji se sastoji od istražne i izvršne faze. Kome će se suditi? Neki kažu da Božji narod nikad nije predmet suda. Ali pogledaj 30. redak – «Gospod će suditi narodu svojemu» (vidi 5. Mojsijeva 32:36, Psalam 50:4)! Onima koji sve rade u Njegovo ime! Bog će suditi onima koji se deklariraju kao Njegov narod! Da se razumijemo, ja nikad nisam bio slijepi vjernik Adventističke crkve, nego sam pokušavao shvatiti što točno Biblija naučava. Nakon dosta istraživanja, mogu reći da u poslanici Hebrejima vidim istu poruku kao što je adventistička. Dan pomirenja (yom kippur) i istražni sud u Hebrejima poslanici još su uvijek budućnost, a isto tako i izvršni sud.
