Međugorska ukazanja i proročanstva

Ali po cemu je rijec gospoda uvredljiva? Meni to nije jasno. KC ima dosta pokreta, i vise tipova duhovnosti, ali svi su jedinstveni, pod Papom, Katekizmom KC, Zakonikom kanonskog prava. Dakle takve formacije su dio Katolicke Crkve. Katolicka Crkva nije razjedinjena. Sve su to katolici.

benedict je napisao/la:

Ali po cemu je rijec gospoda uvredljiva? Meni to nije jasno. KC ima dosta pokreta, i vise tipova duhovnosti, ali svi su jedinstveni, pod Papom, Katekizmom KC, Zakonikom kanonskog prava. Dakle takve formacije su dio Katolicke Crkve. Katolicka Crkva nije razjedinjena. Sve su to katolici.

a ovi neznam po vasim ciframa

Dok ovdje imamo 37 000 potpuno zasebnih, institucionalno odvojenih i nepovezanih crkvi, sa vlastitim, različitim i međusobno oprečnim doktrinama.

A na ovoj preko 3700 razlicitih krscanskih grupa

http://www.realtruth.org/articles/080229-004-acof.html
_________________

Svi protestanti, i u cemui je problem?Zamisli egzistiraju svi samostalno!
Samo bi se trebalo dogovoriti koji ce broj biti priznat,da ne bi sutra netko uzeo ovaj podatak od 37.000 kao argument.Ali u ostalom zar nije ovo ovdje off topic ili neki drugi pokusaj?

Pokreti unutar KC su dio Crkve, nisu neka druga Crkva. Jedno stado i jedan pastir. Taj podatak od preko 37 000 razlicitih vjerskih zajednica donosi i svjetska krscanska enciklopedija. Zanimljivo je kako je vjernika sve manje a crkava sve vise. U americi je dovoljno 30 vjernika koji vjeruju u isto pa da bi se mogla registrirat crkva. Gdje je tu jedno stado i jedan pastir? Ali ovo nije tema o Medjugorju, malo smo zalutali.

benedict je napisao/la:

Pokreti unutar KC su dio Crkve, nisu neka druga Crkva. Jedno stado i jedan pastir. Taj podatak od preko 37 000 razlicitih vjerskih zajednica donosi i svjetska krscanska enciklopedija. Zanimljivo je kako je vjernika sve manje a crkava sve vise. U americi je dovoljno 30 vjernika koji vjeruju u isto pa da bi se mogla registrirat crkva. Gdje je tu jedno stado i jedan pastir? Ali ovo nije tema o Medjugorju, malo smo zalutali.

Ti dalje tjeras bez pardona,koliko konacno ima 37.000 ili 3.700 tisuca,da se nebi sjetio sutra nekakav dobri bloger i uzeo ovaj tvoj podatak za tocnim,jer iako je 3.700 tocno zasto bi netko jos 10 puta to umnozio?
Ali ako Bog ne ubija te ljude s kojim pravom mi neki toliki dizemo prasinu,i vec reko idemo na drugi topic ili cu morati brisati ovdje ove postove s velikim brojkama i velikim ocima.

Zadnja promjena: Dina; sri 17 pro 2008, 15:49; ukupno mijenjano 1 put.

Ako cemo iskreno ima ih bezbroj, i svakim danom sve vise. Tocan podatak nema nitko. Nikoga ja ne osudujem. Ta i pojedinci iz Katolicke Crkve su krivi za dosta toga. Ali ja mislim da smo smo svi krivi sto se sve vise i vise dijelimo umjesto da se svi okupimo pod Kristovom zastavom. Svi smo djeca istog Oca. Kao da to zaboravljamo i natezemo se oko manje vaznih stvari umijesto da uvidimo smo svi jedno stado a Krist je nas Pastir.

benedict je napisao/la:

Ako cemo iskreno ima ih bezbroj, i svakim danom sve vise. Tocan podatak nema nitko. Nikoga ja ne osudujem. Ta i pojedinci iz Katolicke Crkve su krivi za dosta toga. Ali ja mislim da smo smo svi krivi sto se sve vise i vise dijelimo umjesto da se svi okupimo pod Kristovom zastavom. Svi smo djeca istog Oca. Kao da to zaboravljamo i natezemo se oko manje vaznih stvari umijesto da uvidimo smo svi jedno stado a Krist je nas Pastir.

Ovo je vec posteno,Krist je nas pastir i treba se truditi i zivjeti kao njegov pristav,a o podrazumjeva voljeti sve one za koje je Krist prolio svoju dragocjenu krv,i ne suditi drugoga za krivovjerje,kad Krist ima svuda svoje vjerne sluge.

Upravo zbog krscanskih standarda,jer krscani se medjusobno oslovljavaju sa braco i sestre,a ovo je cinicnim tonom oslovljavanje.

Uljudno je i postivati druge i postivati domacina,pa se drzati njihovih pravila-i jos jednom krscani se medjusobno pozdravljaju s braco i sestre,bez cinicnih pozdrava.

Tako je, međutim mala vrijednost od ovako časnog pozdrava u slučaju teatraliziranja… očigledno je da ovi ljudi nemaju ni najmanjih namjera za uspostavom bilo kakvog zajedništva sa drugim kršćanima – čak ni na zajedničku molitvu, a kamoli nešto više, i ja prema tome ne vidim kriterij po kojem bi ih mogao prepoznati kao svoju braću. Jedino da se pretvaram i glumim, što si sasvim sigurno neću dopustit – tako da, bez teatraliziranja, titula koju sam koristio ne samo da nije cinično, nego je štoviše iskazivanje velikog poštovanja. Ovo govorim potpuno iskreno.

Na koncu, budimo realni – netko tko svim silama vrbuje pripadnike bilo čije Crkve, neće biti dočekan s palmovim granama, zar ne?

I sto tebi smeta,a voljela bi ovaj spisak od bas 37.000 protestanskih denominacija bi voljela upravo od tebe dobiti.

Ovo su doduše malo stariji podaci (iz 2001. god.), no broj neprestano raste i danas je premašio 37 tisuća, ako ne i više:

http://www.bringyou.to/apologetics/a106.htm

Ovo s Biblijom je cista izmisljotina da bi uvrijeda protestantima bila jaca,protestanti nemaju posrednike u molitvi.

Ponovno, u kojem smislu posrednike, Dina? Kao predmet koji nas pomaže u pobožnosti, ili zastupa pred Bogom? Ako ovo prvo, imate ih i vi i mi, jer tu spadaju slike, Biblija, molitvenici, vjersko štivo itd., dakle sve ono što nije izravni produkt našeg uma nego vanjski element koji koristimo u pobožnosti.

Svi protestanti, i u cemui je problem?Zamisli egzistiraju svi samostalno!

Problem je u raznovrsnosti i kontradikciji među doktrinarnim sustavima gdje svaka denominacija polaže pravo na ispravnost vlastitog shvaćanje Biblije i vlastitog prosvjetljenja Duhom Svetim, pa ipak vlada posvemašnja razjedinjenost i proturječje. Napomenimo da je ovo, kao izravno produkt reformacije i reformacijskog svjetonazora, direktno oprečno poruci sv. Pavla:

''Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!'' (Ef 4, 2-6 )

– čak ni na zajedničku molitvu

Pa ako se ne zivi svaki dan u ljubavi i zajednici,glumenje nikih zajednicke molitve u vrijeme molitvenih osmina je laz pred Bogom.

Ovo su doduše malo stariji podaci (iz 2001. god.), no broj neprestano raste i danas je premašio 37 tisuća, ako ne i više:

[url=http://www.bringyou.to/apologetics/a106.htm

http://www.bringyou.to/apologetics/a106.htm[/quote[/url]]
Verojatno se zato neki trude uporno verificirati ovaj broj,kak bi netko danas sutra to uzimao za argument iscjepkanosti protestanata.A ako Bog to dozvoli 500 godina postojanja protestantizma,i nikoga ne pali na lomaci,zasto bi mi neki to sebi dopustili,sad u 21 st.i pred Kristovim vratima,Bog ima u svim crkvama svoju vjernu djecu,a ima i one od kojih ce okrenuti lice i reci,,idite od mene nepoznajem vas''.
Pa tko je veci od ljudi da sudi ljudima sto i kako ce vjerovati,vjera je stvar koju svaki covjek mora i moze osobno izgraditi s Bogom.Uzalud milijuni nominalnih krscana.

''Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!'' (Ef 4, 2-6 )

Pa vidis da s nekima nije to uopce moguce u virtualnom svijetu,jer su puni prjevara i podmetanja,uzimaju si sto oblika i 100 laznih predstavljanja,zapravo duple arsine,sebi mjeri ovako drugom onako.Bibliju citira kad njemu pase,a kad ne i cjele zapovijedi odbacuje i ne prizna Bibliju kao autoritet,ali ju zna dobro koristiti kad njemu pase.
Ja jedno zanm,daje Krist umro za svkog covjeka,i svatko ima prilike cuti njegov poziv i glas i doci k njemu,a odluka je na covjeku,hoce li prihvatiti veliku Kristovu ljubav i Veliku Kristovu zrtvu.Neki tim putem idu sporo neki brze.

Ponovno, u kojem smislu posrednike, Dina? Kao predmet koji nas pomaže u pobožnosti, ili zastupa pred Bogom? Ako ovo prvo, imate ih i vi i mi, jer tu spadaju slike, Biblija, molitvenici, vjersko štivo itd., dakle sve ono što nije izravni produkt našeg uma nego vanjski element koji koristimo u pobožnosti.

Protestanti nemaju slike kao ikone,to je nesto sto je u povijesti ljudske kulture,niti se protestanti krizaju pred slikama i pred Biblijom.Molitvenike takodje nemamo,barem mi u mojoj denominaciji a ne zanm da i drugi imaju.Nas se ne moze vratiti 500 god unazada a niti prisilno natjerati na nesto sto drugacije vjerujemo.Marija je Kristova majka preko koje se je Bog posluzio i tako je prihvatamao i tako je postivamo,ona nas ne moze zastupati pred Kristom,niti bilo koji covjek nase grijehe oprostiti na zemlji,jer da moze prvo bi sebi oprostio.
I uzalud nasa tolika znanja,ako nemamo ono sto Krist od nas trazi,nas posten svakodnevni zivot,bez lazi pretvaranja i krivog predstavljanja.
Jer to sve mozemo samo pred covjekom,a nebo zna cistu i pravu istinu o svakom ponaosob.
Vjeujem da nisam napisala na indijanskom jeziku i da me se dosta dobro moze razumjeti.

Verojatno se zato neki trude uporno verificirati ovaj broj,kak bi netko danas sutra to uzimao za argument iscjepkanosti protestanata.A ako Bog to dozvoli 500 godina postojanja protestantizma,i nikoga ne pali na lomaci,zasto bi mi neki to sebi dopustili,

Po istoj logici možemo argumentirati da je islam potpuna Božja istina jer eto, postoji više od trinaest stoljeća i broji više od milijardu pripadnika, čime se etablira kao pojedinačno najveća vjerska zajednica u svijetu. Vjerujem da se nećeš složiti s ovom konstatacijom.

Štoviše, činjenica da protestantizam postoji 500 godina uz dužno poštovanje, ne ide mu nimalo u prilog jer time samo dokazuje kako ne udovoljava kriteriju apostolske Crkve – za koju Isus svjedoči da će postojati u kontinuitetu, od Pedesetnice pa do konca svijeta. Ne može se pojaviti neka nova objava, ili pak revizija koja bi imala vratiti stvari u početno stanje. Isus najozbiljnije jamči da Crkvu vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18 ) i da će ostati stup i uporište istine sve do konca svijeta (1 Tim 3,15), tako da, tko ovome proturječi, potpisuje vlastito svjedočanstvo protiv Božje riječi. Ništa više od toga nije potrebno reći.

I brojka je točna – dokumentirana Svjetskom kršćanskom enciklopedijom, i vrlo se lako u to uvjeriti najjednostavnijom provjerom.

Protestanti nemaju slike kao ikone,to je nesto sto je u povijesti ljudske kulture,niti se protestanti krizaju pred slikama i pred Biblijom.Molitvenike takodje nemamo,barem mi u mojoj denominaciji a ne zanm da i drugi imaju.

U redu, smatraš da bi bilo pogrešno moliti već napisane i formulirane molitve, ili ih nužno trebamo stvarati iz glave kako bi naši postupci bili u skladu s Božjom voljom? Isto tako, je li krivo ponavljati molitve ili ne? Ili, je li pogrešno što Židovi mole i klanjaju se pred Zidom plača, odnosno trebaju li izbjegavati ovo mjesto zbog bojazni od krivog bogoštovlja?

I uzalud nasa tolika znanja,ako nemamo ono sto Krist od nas trazi,nas posten svakodnevni zivot,bez lazi pretvaranja i krivog predstavljanja.
Jer to sve mozemo samo pred covjekom,a nebo zna cistu i pravu istinu o svakom ponaosob.

Apsolutno, u potpunosti potpisujem.

Caesar je napisao/la:

Štoviše, činjenica da protestantizam postoji 500 godina uz dužno poštovanje, ne ide mu nimalo u prilog jer time samo dokazuje kako ne udovoljava kriteriju apostolske Crkve – za koju Isus svjedoči da će postojati u kontinuitetu, od Pedesetnice pa do konca svijeta. Ne može se pojaviti neka nova objava, ili pak revizija koja bi imala vratiti stvari u početno stanje. Isus najozbiljnije jamči da Crkvu vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18 ) i da će ostati stup i uporište istine sve do konca svijeta (1 Tim 3,15), tako da, tko ovome proturječi, potpisuje vlastito svjedočanstvo protiv Božje riječi. Ništa više od toga nije potrebno reći.

Pa naravno da ce crkva uvek postojati,i to je i istina ali ako cemo zaci malo dublje i otvorenije bez prebacivanja lopte sa jedne strane na drugu, crkva u kontinuitetu neznaci nuzno jednu organizaciju, nego je crkva u rastrkana svuda po svetu, i ako cemo jos malo crkva je se delila na gradove u pocetku, i apostol Pavle navodi da se uopste nije kosnultvovao sa telom, nego je po danoj mu objavi krenuo da svedoci neznaboscima, ali kada je se nasao sa apostolima oni su utvrdili da je to sto je govorio ispravno.A trazili su se u temeljnim istinama, zar ne?Tako da su bili saglasni sa Pavlom da on ide i nastavi sa neobrezanjem.Sto se tice toga sta odgovara kriteriju sta je crkva a sta nije on je definisan pismom i tu nema koliko mi se cini puno nedoumica:"Crkva je telo Hristovo sacinjeno od individua, rodjenih ne od tela vec od Duha Svetog, kojima je glava Hrist, a koji su vodjeni Duhom Svetim u podloznosti svojim nadglednicima, koji su podlozni Hristu.Ali svaki rodjeni od Duha ima zajednicu sa Bogom po tom istom Duhu, i po Njemu moze rasuditi sta je istina i sta nije.Tako da taj kriterij koji si naveo jeste tacan, ali ga trebas dopuniti pravom definicijom crkve, i protestanska crkva, je ona ista crkva koja je bila i za vreme apostola, linija nije prekidana niti ce biti, jedino sto se promenilo je naziv udruzenja, i apsolutno nasleduje ucenje koje su zastupali apostoli, u kojoj meri to je posebna stvar,ali da budemo iskreni da Bog nekim cudom vrati apostole da ponovo vode crkvu, bilo bi disciplinovanja na sve strane, i medju protestantima, i medju pravoslavnima, a i medju katolicima.Zato mislim da je glupavo igrati na razlike i greske, samo nam se djavo tako u lice smeje.
Neka se proslavi ime Bozije medju narodima kroz Njegovu crkvu, one koji su spremni da se odreknu svega zbog Njegovog imena!

Po istoj logici možemo argumentirati

Ma vidi cezar,Bogu su potrebni ljudi,ljudi koji see ne mogu niti kupiti niti prodati,ljudi koji ce biti vjerni kao magnetna igla polu.Sto mislis koja je prednost u duzini postojanja neke crkve?
Bog trazi osobnu vjeru sjeti se price o vinogradu.Sto ja imam od toga sto je moja ur oma bila dobra vjernica ako ja nisam,to je mozda za povijest znacajno,ali to ne moze spasti covjeka.

U redu, smatraš da bi bilo pogrešno moliti već napisane i formulirane molitve, ili ih nužno trebamo stvarati iz glave kako bi naši postupci bili u skladu s Božjom voljom?

Cuj, ne mislim da je pogresno,ali nije potrebno.Ako ja imam prisni odnos s mojim ocem,pa zar cu dolaziti svaki dan,sa sablonom u razgovoru s njim?Ne. Bog cuje svaku moju izgovorenu i neizgovorenu molitvu,to treba shvatiti kao slobodu duha,kao izgradjivanje prisne veze s Ocem Nebeskim.Vidi kako samo psalmista moli u psalmima.Zasto bi ja morala uciti napamet tekstove i govoriti mehanicki,kad ja mogu lijepo moliti moga Oca nebeskog,iako priznajem da u najtezim zivotnim trenucima molim Oce nas,jer mi je najljepsa molitva.

I brojka je točna – dokumentirana Svjetskom kršćanskom enciklopedijom, i vrlo se lako u to uvjeriti najjednostavnijom provjerom.

Treba vidjeti tko je i kad i s kakvim namjerama taj podatak uneo,osim toga ja bi vojela vidjeti spisak,ali opet kazem,Bogu treba kvaliteta vjernika,ma koje god vjere bili.

. Ali ne, oni se spajaju uistinu u vašem srcu ako sveto živite u svakodnevnom životu.'' (sv. Josemaria Escriva)

Ovo je predivno receno,trebali sto dodati?Ne.treba li sto oduzeti ?Ne.Nase sveto zivljenje mora biti u svakodnevnom zivotu.Trgovci vjere brzo nestanu s pijedestala ove zemlje.

amos je napisao/la:

.Sto se tice toga sta odgovara kriteriju sta je crkva a sta nije on je definisan pismom i tu nema koliko mi se cini puno nedoumica:"Crkva je telo Hristovo sacinjeno od individua, rodjenih ne od tela vec od Duha Svetog, kojima je glava Hrist, a koji su vodjeni Duhom Svetim u podloznosti svojim nadglednicima, koji su podlozni Hristu.Ali svaki rodjeni od Duha ima zajednicu sa Bogom po tom istom Duhu, i po Njemu moze rasuditi sta je istina i sta nije.Tako da taj kriterij koji si naveo jeste tacan, ali ga trebas dopuniti pravom definicijom crkve

Potpuno se slažem, ovaj pojam trebamo nadopuniti, ali imajući na umu duboku stvarnost hijerarhijskog ustrojstva Crkve, sa vlašću ključeva, odnosno službenim autoritetom naučavanja i upravljanja Crkvom predanim apostolima. A od apostola njihovim nasljednicima, biskupima, koji ovaj slijed imaju sačuvati do konca svijeta, kako bi Crkva vođena Duhom Svetim ostala stup i uporište istine. Svima nam je vjerujem dobro poznata činjenica izabranja apostola, predaje vlasti kako nad nečistim duhovima i svakom bolešću, a zatim i vjernog tumačenja Kristovog nauka i potpune vlasti upravljanja – očitovana u ključevima kraljevstva nebeskog, predanih u Petru, preko njega i u zajedništvu s njime čitavoj Crkvi (Mt 16,19; 18,18 ), i ne bih se u ovom trenutku zadržavao u toj točci. Ovdje želim ukazati na činjenicu da u sv. Pismu, a što kasnije biva podrobnije razrađeno u Predaji Crkve, eksplicitno razabiremo predanje iste ovlasti, od strane apostola, prema biskupima. Pogledajmo dakle, kako sv. Pavao predaje Timoteju i Titu isključivu vlast da naučavaju evanđelje i postavljaju službenike Crkve:

''To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire.'' (Tit 2,15)

''Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri.'' (1 Tim 1,3-4)

''Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio'' (Tit 1,5)

Obojica su u službi biskupa, i samo njime – nikome drugome, pripadaju dotične ovlasti, iz naproste implikacije koju stanje vlasti sa sobom nosi. Doista, nitko se drugi mimo njih ne smije odlučivati da postavlja službenike Crkve ili da bude ovlašteni tumač i čuvar autentičnog poklada vjere, jer u protivnome – ovakva vlast uopće ne bi imala smisla. Jer, vlast ima smisao samo u tom slučaju ako određene odluke donesene od manjine obvezuju većinu, upravo kao što je vidljivo u gornjim primjerima.

Isto tako, primijetimo još važniju činjenicu disciplinske vlasti, a to je ovlast izopćenja iz zajednice:

''Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata.'' (2 Sol 3, 14-15)

''Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti.'' (1 Tim 1,20)

''A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni. S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje.'' (Tit 3,10)

Dakle, biskup ima ovlast izopćiti nepokornog člana iz zajednice, bilo da se radi o moralnom prijestupniku ili krivovjercu. Samo on, i nitko drugi. Jer u protivnom, opet, vlast kao takva bi prerasla u apsurd i zbrku, jer bi svaki član trebao imati vlast nad svakim da izopći iz zajednice. Što je očita kontradikcija koju vjerujem ne treba posebno objašnjavati. Tako da ova izjava:

i protestanska crkva, je ona ista crkva koja je bila i za vreme apostola, linija nije prekidana niti ce biti

…nipošto ne stoji. Martin Luther je taj čovjek koji je bez ikakve ovlasti preuzeo sebi pravo da službeno naučava i osnuje vlastitu, odijeljenu Crkvu, na koju je onda uzurpirao sve ovlasti pravih biskupa. Bez da ih on sam posjeduje, jasno. Dakle, moramo razlikovati čisto ljudsku inicijativu postavljanja samih sebe tumačem i sucem vjere, od autoriteta predanog od samog Boga, iza kojeg On osobno stoji. Posljedice su očite, čovjekov se razum sam po sebi može tisuću puta prevariti i pogrešno protumačiti poklad vjere, no kada iza istog stoji Bog, tada ne može doći do zablude i vrata paklena, prema Božjem obećanju za koje ipak vjerujemo da je jače od svake ljudske sile, ne mogu nadvladati Crkvu, i ona ostaje stup i uporište istine do konca vremena. I to je dakle potpuna vizija Crkve onakvom kakvu ju je zamislio i ustanovio Krist – kao zajednice vjernika rođenih iz vode i duha, ali istovremeno i vidljive, hijerarhijske zajednice u kojoj preko apostolskih nasljednika Bog izvršava svoje obećanje da ćemo uvijek i u svakom trenutku imati poklad vjere sačuvanim i prisutnim u ovome svijetu, po Duhu Svetom koji uvodi u svu istinu. Ta potpuno istina dakle mora biti sačuvana i dan danas kao što je bila prisutna u apostolsko vrijeme, jer doista – Bog je vjeran svojim obećanjima.

Zadnja promjena: Caesar; pet 19 pro 2008, 20:51; ukupno mijenjano 1 put.

Dina je napisao/la:

Ma vidi cezar,Bogu su potrebni ljudi,ljudi koji see ne mogu niti kupiti niti prodati,ljudi koji ce biti vjerni kao magnetna igla polu.Sto mislis koja je prednost u duzini postojanja neke crkve?
Bog trazi osobnu vjeru sjeti se price o vinogradu.Sto ja imam od toga sto je moja ur oma bila dobra vjernica ako ja nisam,to je mozda za povijest znacajno,ali to ne moze spasti covjeka.

U jednom pogledu točno – samo ćemo mi odgovarati pred Bogom za vlastite postupke, međutim mislim da ćeš se složiti kako nije baš svejedno da li krštenje rađa za novi život ili pak je puki simbol, imamo li u euharistiji stvarno prisutnog Krista koji nas čini dostojnim vječnog života, ili također samo simbol koji kao takav ništa ne znači, zatim treba li svetkovati subotu ili nedjelju, može li se spasenje izgubiti ili ne, tj. ovisi li o jednom trenutku naše ispovijesti vjere ili pak se radi o procesu itd. Ovo su razlike koje variraju od jedne do druge Crkve ili zajednice, no u konačnici mogu bitno utjecati na naše spasenje, i vjerujem da nema tog čovjeka koji bi si nonšalantno dopustio bude zaveden u stranputicu krivim naukom svojih učitelja. Prema tome, svatko bi trebao dobro razmisliti o dotičnim pitanjima i preispitati na kojem temelju leži sigurnost ispravnog tumačenja u vlastitoj zajednici? Ljudskom razumu, ili nečem puno snažnijem od toga?

Cuj, ne mislim da je pogresno,ali nije potrebno.Ako ja imam prisni odnos s mojim ocem,pa zar cu dolaziti svaki dan,sa sablonom u razgovoru s njim?Ne. Bog cuje svaku moju izgovorenu i neizgovorenu molitvu,to treba shvatiti kao slobodu duha,kao izgradjivanje prisne veze s Ocem Nebeskim.Vidi kako samo psalmista moli u psalmima.Zasto bi ja morala uciti napamet tekstove i govoriti mehanicki,kad ja mogu lijepo moliti moga Oca nebeskog,iako priznajem da u najtezim zivotnim trenucima molim Oce nas,jer mi je najljepsa molitva.

Točno je da ista molitva može prijeći u rutinu i odvući čovjekove misli od Boga, međutim mislim da nije ništa drukčije ni kod nešto slobodnije i kreativnije forme – bitno je u svemu koliko smo srcem željni da susretnemo Boga. Jer ako toga nedostaje, mislim da nijedna vrst molitve neće biti ono što bi trebala. Tako da ima ljudi koji mole napamet a nisu na pravi način povezani s Bogom, i ima onih koji mole krunicu a da jesu, i obrnuto. Sve je dakle u našem srcu i duši, dok pitanje ponavljamo li molitvu ili ne jest posve sporednog karaktera.

Spominjući psalme, u 136. se moli litanijski i odgovara neprestano istim riječima, dok u Otkrivenju (4, 8-11) vidimo da anđeli Bogu pjevaju također neprestano istu pjesmu hvale, tako da je ovo mislim dobar dokaz da u koncu nije bitna naša originalnost, nego duhovna snaga kojom ulazimo u molitvu.

Treba vidjeti tko je i kad i s kakvim namjerama taj podatak uneo,osim toga ja bi vojela vidjeti spisak,ali opet kazem,Bogu treba kvaliteta vjernika,ma koje god vjere bili.

Namjere su strogo znanstvene i utemeljene na činjenicama, i vrlo ih je jednostavno provjeriti:

Ovo je predivno receno,trebali sto dodati?Ne.treba li sto oduzeti ?Ne.Nase sveto zivljenje mora biti u svakodnevnom zivotu.Trgovci vjere brzo nestanu s pijedestala ove zemlje.

Slažem se, život u skladu sa porukom Isusa Krista – nameće se za nas kršćane kao jedini put do Života.

Caesar je napisao/la:

Potpuno se slažem, ovaj pojam trebamo nadopuniti, ali imajući na umu duboku stvarnost hijerarhijskog ustrojstva Crkve, sa vlašću ključeva, odnosno službenim autoritetom naučavanja i upravljanja Crkvom predanim apostolima...

Tvoja argumentacija stoji kada je u pitanju pokoravanje autoritetima, ali cinjenica da je u to doba bila nesto drugacije situacija u crkvi, i da tada nisi mogao postaviti argument a da ne zaglavis verige ili lomacu, i da ono sto je zeleo u pocetku Martin Luther koji je bio doktor teologije i svestenik postavljen od crkve, koji je pripadao jednom od redova crkve, nije bilo cepanje crkve.Ali tada je crkva imala pored verskog i jak politicki uticaj, i reforma crkve koju je zapoceo Luther se zavrsila politickom akcijom jednog od princeva koji je u tome video svoju priliku da se konacno otkaci od uticaja pape koji u to doba se nije bas proslavio duhovnoscu, i to su priznali i katolici.Tako da sukob izmedju Lutera i crkve je protiv Luterove volje postao politicki, a ne verski.I raskol koji se desio je imao politicki karakter a ne verski.Jer verski raskol ne postoji.I opet kazem Bog je kroz istoriju podizao ljude kada bi hteo da reformira svoju crkvu, ili svoj narod i retko je se dogadjalo da je podizao nekog ko je u vrhu, posto je uvek problem i nastajao bas u tom samom vrhu, kada bi se odvratio od Gospoda i naveo narod na pogresne prakse.Tada bi Gospod podigao proroka koji bi govorio ono sto je volja Bozija, i cesto se desavalo da prorok nebi bi cak ni deo svestenstva, ali je podizao i u svestenstvu samom ljude.Tako da posto sam protestant zahvalan sam Bogu sto danas mogu da citam slobodno Njegovu rec, zahvalan sam Bogu sto mi nisu potrebni nikakvi predmeti da bi mu prisao, zahvalan sam Mu sto nemoram da hodocastim da bi mi se objavio, i naravno zahvalan sam mu sto me sada niko nece spaliti na lomaci zato sto nosim Njegovu rec.Nije mi drago zbog podela koje postoje, ali se trudim da ja licno u srcu imam podjednaki bratski osecaj i prema istinskoj braci iz pravoslavne, i prema istinskoj braci iz katolicke, i naravno prema braci iz svih potestanskih denominacija.Tako da necu uci u dublju raspravu na tu temu, nego cu ti samo reci da se preispitas i pazljivo nastupas jer postoji opasnost da uvredivsi ijednog od malenih koji veruju u Gospoda uvredis samog Gospoda.I onda propade svo zastupanje svoje udruge, ako si uvredio glavu crkve koji je Isus Hrist.Neka te Gospod blagoslovi i cuva.
Neka se proslavi ime Bozije medju narodima kroz Njegovu crkvu, one koji su spremni da se odreknu svega zbog Njegovog imena

amos je napisao/la:

Tvoja argumentacija stoji kada je u pitanju pokoravanje autoritetima, ali cinjenica da je u to doba bila nesto drugacije situacija u crkvi, i da tada nisi mogao postaviti argument a da ne zaglavis verige ili lomacu, i da ono sto je zeleo u pocetku Martin Luther koji je bio doktor teologije i svestenik postavljen od crkve, koji je pripadao jednom od redova crkve, nije bilo cepanje crkve.Ali tada je crkva imala pored verskog i jak politicki uticaj, i reforma crkve koju je zapoceo Luther se zavrsila politickom akcijom jednog od princeva koji je u tome video svoju priliku da se konacno otkaci od uticaja pape koji u to doba se nije bas proslavio duhovnoscu, i to su priznali i katolici.Tako da sukob izmedju Lutera i crkve je protiv Luterove volje postao politicki, a ne verski.

Jednim dijelom točno – Luther u samim počecima nije imao namjere napuštati Crkvu, međutim kasnije je u temelju promijenio svoje razmišljanje, i posljedice su nam poznate. Ono s čime se nikako ne slažem, i što objektivno ne stoji, jest posljednja rečenica. Radilo se doista o sukobu koji je, nažalost, zadobio političke konotacije, međutim ne smijemo zaboraviti kako u pozadini reformacije stoje razlozi doktrinarne naravi. Lutherova pobuna protiv legitimnog autoriteta Crvke (kao što si sam istaknuo) dakle ne proizlazi iz prvotne želje za duhovnom obnovom, nego postavljanjem nove, i promijenjene doktrine koju je zacrtao u svojim programskim točkama. A to je upravo ono što se izričito zabranjuje opomenama sv. Pisma – dakle nitko od pojedinaca nema pravo naviještati vlastito evanđelje suprotno onome što ga Crkva kao stup i uporište istine (1 Tim 3,15) čuva u sebi, jer potpada pod osudu (Gal 1, 8-9 ). A Luther je, htjeli mi to priznati ili ne, zastupao neke posve drukčije evanđelje, temeljeno na individualnoj snazi razuma, iza koje ne stoji Božje jamstvo nezabludivosti. Štoviše, Petar nam poručuje da zbog vlastite navezanosti na zemaljsko možemo zanemariti poticaje Duha i upasti u zabludu (1 Pt 3,16 ), i trebamo u svakom slučaju vrlo ozbiljno uzeti navedena upozorenja.

Međutim, ključno u cijeloj priči, kao što sam istaknuo:

I raskol koji se desio je imao politicki karakter a ne verski.Jer verski raskol ne postoji.

Ova konstatacija ni u kom slučaju nije točna. Moramo biti svjesni da je Luther uveo posve različit dokrinarni sutav – dakle odbacio autoritet Crkve i Petrova nasljednika, autoritet sv. Predaje, odbacio nadahnuće 7 knjiga SZ-a, uveo posve nov i različit nauk o opravdanju, zadržao samo dva sakramenta itd., te prema tome stvorio i vjerski raskol – najveći na Zapadu sve do dana današnjeg. To su smatram temeljne činjenice koje moramo imati na umu pri vrednovanju reformacijskog pokreta.

Nije mi drago zbog podela koje postoje, ali se trudim da ja licno u srcu imam podjednaki bratski osecaj i prema istinskoj braci iz pravoslavne, i prema istinskoj braci iz katolicke, i naravno prema braci iz svih potestanskih denominacija.Tako da necu uci u dublju raspravu na tu temu, nego cu ti samo reci da se preispitas i pazljivo nastupas jer postoji opasnost da uvredivsi ijednog od malenih koji veruju u Gospoda uvredis samog Gospoda.I onda propade svo zastupanje svoje udruge, ako si uvredio glavu crkve koji je Isus Hrist.Neka te Gospod blagoslovi i cuva.

Slažem se, hvala ti na dobrim željama, neka i tebe Gospodin blagoslovi i čuva.

Evo jedan dobar katolički blog koji razotkriva Međugorska ukazanja iz katoličke perspektive

http://istineodnosnolazi.blog.hr/

Drago mi je da postoje takvi blogovi zbog toga što je red da vidimo i drugu stranu medalje.
Što je od svega toga istina u to neću ulaziti jer imam vremena
da mi jednog dana sama istina to kaže.

Pozdrav svima.Nova sam članica na Vašem forumu.Nažalost,moram reagirati na ovaj tekst koji sam upravo pročitala.Doista ne želim osuđivati nikoga i ničije postupke.Pa zar vam nisu dovoljan dokaz za Međugorska ukazanja tisuće i tisuće ljudi iz najudaljenijih djelova naše lijepe Zemlje koja posjećuju to čarobno mjesto.Zar Vam nisu dovoljan dokaz tisuće i tisuće najkamenijih srca koja su tamo ronila suze satima,tisuće preobraćenih svih vjera i vjeroispovjesti.Tisuće ozdravljenih od najopakijih bolest današnjice?
Dragi moji,vjerujte,Naš Gospodin pronalazi najčudnije putve do naših srca.Pa tako i preko svoje Majke koju nam je poslao i dao da nas štiti i moli za nas.Svi koji smo se dali svim srcem pod njezin plašt ljubavi(ma gdje god ona bila)smo na dobrom putu ka Sinu Njezinom,Gospodinu našemu.
Dragi moji ,najveća čuda i največe istine se događaju u našim srcima.Na nama je koliko ćemo otvoriti naša srca za Gospodina.
NEKA NAS PRATI MILOST NJEGOVA PO ZAGOVORU NJEGOVE MAJKE.DA UVIJEK USPIJEMO HODAT NJEGOVIM PUTEM I ODUPRJETI SE SVIM NAPASTIMA.AMEN