stefani je napisao/la:
Da smo deca nase Majke Marije, ne bih se slozila. Kao sto biblija govori vera nije samo stvar osecaja vec i razuma. Mozes li mi objasniti kako je ona nama majka? Ja sam paganka ona bese jevrejka ili se varam?
Mi znamo da se nijedna Isusova riječ ili čin, zapisani u evanđeljima, ne zadržavaju na značenju koje ne bi imalo dublji smisao za sveukupnu poruku spasenja. Primjer: u smokvi koju je Isus prokleo svoj pogled ne ograničavamo samo na scenu drveta koje je usahlo, nego prepoznajemo dublji smisao, sa porukom: kršćanine, ako ti ne iskoristiš svoje vrijeme, doživjet ćeš sličnu sudbinu kad gospodar bude htio ubrati plodova. Kada su došli mudraci s istoka da se poklone djetetu Isusu, mi tu ne vidimo samo mudrace koje je Bog vodio do betlehemske štalice, nego prepoznajemo oznaku svih pogana koji će biti uključeni u Božji spasonosni plan. Kada čitamo da se pri trenutku Isusove smrti razderala hramska zavjesa, mi ne zadržavamo samo pogled na pukom činu, u kojemu uz nedovoljno poznavanje Biblije ne bismo vidjeli ništa osobito, nego u zemaljskom svetištu vidimo pralik nebeskog, u kojem nam je isus svojom smrću otvorio izravan pristup k Bogu. I tako dalje, popis situacija s dubljim značenjem, a koje izravno ne piše u tekstu, mogli bismo nabrajati još jako, jako dugo.
Pogledajmo sada isto tako jednu drugu situaciju, u kojoj laičkim pogledom ne bismo primijetili ništa osobito:
''Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga časa uze je učenik k sebi.''
(Iv 19, 26-27)Doista, u tadašnjem društvu ovakva situacija – da sin predaje majku udovu na skrbništvo rođaku ili prijatelju, ne bi predstavljala ništa naročito ni spektakularno. Međutim, budući da se radi o Isusu, mi znamo da se radi o nečem osobitom, i da ova scena, kao i sve ostale koje se tiču Isusovog lika i djela, imaju svoju dublju simboliku. I zato u apostolu Ivanu prepoznajemo simbol Kristovog učenika, koji će se kasnije protegnuti na svakog kršćanina, a u Mariji, Isusovoj majci, prepoznajemo sada ne više samo Isusovu majku, nego majku svakog njegovog učenika. Odnosno, svakog kršćanina.
Na jednak način, u Otkrivenju vidimo da je ta ista Žena, majka vladaoca svih naroda, majka svih onih što drže Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo:
''I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.''
''I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.''
(Otk 12, 1-5. 17)Ovdje istodobno vidimo poveznicu s onim prvim evanđeljem koje je naviješteno nakon čovjekovog pada
(Post 3,15) – da će jedna druga žena koja će, nasuprot Evi koja je potratila Božje povjerenje, ostati vjerna sve do kraja i tako svojom poslušnošću omogućiti povratak onog što je ljudski rod kroz Evu izgubio. Ta druga žena je, zaključujemo iz teološkog promišljanja, a ovdje jasno vidimo – Marija. I stoga je ona postala majkom svih dionika novog potomstva, otkupljenog Kristovom smrću na križu. A to potomstvo su kršćani.
Marija je Isusu bila inkubator,znaci nosioc semena koje je u Genezi Bog obecao da ce zena dobiti. Kao sto svi znamo zena nema seme ona ima jajnu celiju. Bog je Isusov zametak stvorio,znaci nije ga smesao sa Marijininom jajnom celijom. Da Ga je stvorio mesajuci deo Marije, Isus bi imao udela u gresnoj covekovoj prirodi. Ne uci li nas biblija da je Isus bio jagnje bozije bez greha.
Dakle Marija nije bila bioloska majka Isusu, ona je bila samo nosioc bozijeg Sina.
Ne razumijem ideju ove argumentacije, prvenstveno jer se radi o nagađanjima o kojima nemamo nikakav pojam – u Pismu stoji da će Marija začeti i roditi Sina
(Lk 1,31). Što znači da je Marija, jer ga je začela i rodila, njegova prava majka. I to osobe Isusa Krista, koji je istovremeno Bog i čovjek. Te je Marija, iz toga razloga, ne samo majka Isusova, nego i majka Božja. Ovo je logička implikacija naše vjere u Isusovo božanstvo, prema kalcedonskoj formuli.
Da je to tako potvrdjuje nam i sam Isus. Razapet na krstu oslovljava Mariju, zeno, a ne majko. Ne trebamo se plasiti da sledimo Isusa u svemu , pa time i u ovome.
Kao što smo gore pokazali – ovaj je zaključak pogrešan, jer je i premisa pogrešna. Izraz ''Žena'' u svojem smislu nije ograničen na našu svakodnevnu uporabu, nego odaje dublji smisao, neizmjerno veći nego je to Marijino ime – jer označuje Marijin položaj u otajstvu otkupljenja, kao nove Eve i majke novog potomstva Božjeg, ostvarenog u Isusu Kristu.
U pocetku bese Rec i ta Rec posta telo nazvano Isus. Tu Rec imamo u pisanoj formi kao knjigu nazvanu biblija. Tu istu su pisali ljudi nadhnuti Svetim Duhom kojeg predpostavljam drzis za Boga. Da li su se prilagodjavali spisi ili menjali prevodi i tumacenja, vrlo ne bitno. Koliko god su se prevodi razlikovali i njeni prevodioci suprostavljali stihovi pisma nisu bili suprotni jedan drugome. Poruka jeste jasna Biblija je Rec bozija, koju treba citati i verovati.
Ne uci li nas biblija da je Isus hleb zivota, Rec. Razmisli koja Rec? Rec koja je izasla iz usta Bozijih.Gde cemo tu Rec naci ako ne u bibliji? Ko tu Rec ne veruje u Bozijim ocima je deklarisam kao ne vernik. Kao takav ce biti i sudjen.
Potpuno netočno. Prvenstveno, Ivanov prolog ne donosi ikakvih naznake o tome gdje su zapisani detalji o Isusovu životu, i jesu li uopće zapisani. Govori se o Isusu kao vječnoj Božjoj riječi koja se utjelovila radi našeg spasenja. O pisanoj Božjoj riječi nema nikakvog govora. Štoviše, ovdje se ističe u kojem smislu trebamo promatrati pojam Božje riječi. Dosad se radilo samo o riječima koje nam je Bog govorio kroz svete pisce i proroke, u Isusu se objavljuje na jedan puno savršeniji način – te samim time prethodni pojam postaje navještaj i slika budućeg. Odnosno, Pismo sada više nije vrhunac iz kojeg spoznajemo Boga, već nam se Bog objavljuje na jedan puno savršeniji način – kroz svojeg Sina.
A o načinima na koje nam je vječna Riječ odlučila priopćiti svoje riječi, također bi se dalo raspravljati. U svakom slučaju, isključivo pismenog oblika nisu, niti postoji ikakav valjan argument u prilog toj tezi.
Duh koji je bio pusten na narode u mracnom dobu je palio biblije da bi narod ostao u neznanju. Danas je taj isti duh prisutan samo sto narod ne tera da bibliju pali vec da je ne cita. Ili da narod misli da je to toliko promenjeno da nije vredno citati.
Zanimljivo, kako to da je Biblija ipak u isto vrijeme neumorno prepisivana od strane vrijednih redovnika? O ovoj činjenici znamo jako puno, dok s druge strane, dozvoli da izrazim iskrenu sumnju u vjerodostojnost izvora na kojima se temelji tvoja tvrdnja.
