Ukazanja BDMarije od 16.st do danas- Veliki znak 1. i 2.

Ukazanja BDMarije su jako česta u zadnjih 170 godina i događala su se na svim kontinentima svijeta

evo jedna lijepa knjiga -zbirka, kompilacija ukazanja od Guadalupe u Meksiku 1531 pa sve do 20. stoljeća
knjiga se sastoji od 2 toma: Veliki znak 1 i Veliki znak 2


Knjige u kojima se opisuju mjesta ukazanja na koja ljudi
hodočaste, u kojima se govori što je bilo i kako je bilo.
Veliki Znak 1 http://www.tebe-trazim.com/index.php?option=com_remository&Itemid=26&func=fileinfo&id=49
Sadržaj
Uvod, Čudotvorna medaljica,La Salette, Lurd, Fatima.
Beauring Tri vrela, Seredne, Turzovka, Egipat, Enzo Alocci,
Sveti Mihael, Natuzza Evolo, Maropati, Čudesan nebeski znak, Poruka milosrdne Ljubavi, Tri Zdravo-Marije, Pouzdanje u Mariju,Čudo s hostijama, Leon Theunis, Papa o krunici, Marija se ukazuje u Poljskoj, Moramo li vjerovati znakovima, Čudesna fotografija.

Veliki Znak 2 http://www.tebe-trazim.com/index.php?option=com_remository&Itemid=26&func=fileinfo&id=50
Sadržaj
Uvod, Cesarica svih Amerika, Naša Gospa od Guadalupe, Banneux,
Sirakuza, Kerizinen, Garabandal, Montichiari , San Damiano, Oulx Susa, Ukazanja B. D. Marije na području njemačkog jezika, Eisenberg, Mihael, Progresizam i slobodno zidarstvo, Crkva u požaru, Malahijina proročanstva, Don Boskovo viđenje, Viđenje sv. Pija X, Ravena,
Ukazanja u Japanu, O San Damianu, Garabandalska opomena,
Vodice kod Šibenika, Pogled u budućnost (Leonie van den Dyck)
Meteorološko oružje, Tri dana mraka, Majka od Neprestane Pomoći, Lasalettski križ.

evo samo malo predgovor, uvod iz Velikog znaka 1

Veliki znak


Ukazanja i poruke Presvete Djevice





Izdavač:
Josip Sukner
Pribić Crkveni 27
47230 Krašić
Crteži:
Miro Glavurtić
Design:
Klara Anđus
Tisak:
Narodna tiskara Kutina



Veliki znak


Josip Sukner



Zagreb 1975



U skladu s dekretom Pape Urbana VIII i uredbom II Vatikanskog Sabora pisac izjavljuje da ne želi preteći sud Crkve kome se potpuno podvrgava. Riječi »ukazanja, poruke, čudesa« i slično imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedočenja. IMPRIMATUR, to jest crkveno dopuštenje za tisak nije više potrebno prema dekretu od 20. XII 1966. kad je Sv. Kongregacija za Nauk Vjere izdala dekret od 15. XI 1966. koji je Papa Pavao VI odobrio 14. X 1966. i naredio da se tiska. Ovim dekretom, koji je stupio na snagu tri mjeseca nakon objelodanjivanja, bili su stavljeni izvan snage kanoni Crkvenog zakonika br. 1399. i 2318. Prema tome nije više zabranjeno tiskati bez crkvenog odobrenja spise o ukazanjima, objavama, proročanstvima, čudesima itd.
SADRŽAJ

Uvod

4
udotvorna medaljica

9
La Salette

18
Lurd

32
Beauring

75
Tri vrela
81
Seredne
93
Turzovka
103

Egipat

114
Enzo Alocci

117

Dodatak:
Sveti Mihael

133

Natuzza Evolo

136
Maropati
138
Čudesan nebeski znak
139
Poruka milosrdne Ljubavi
141

Tri Zdravo-Marije

150
Pouzdanje u Mariju

151

Čudo s hostijama

151
Leon Theunis

152
Papa o krunici

158
Marija se ukazuje u Poljskoj

163
Moramo li vjerovati znakovima

164
Čudesna fotografija

165


V e l i k i z n a k pokaza se na nebu:

Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i »vikala je u bolovima« i mukama »rađanja«. Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavi mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih »na zemlju«. Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim se rodi. I ona »rodi« sina — »muškarca« — koji »će vladati« svim narodima željeznim žezlom. Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonište, da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. Uto se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogaše izdržati. I »mjesta« za njih »nije bilo« na nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara »Zmija« koja se zove »đavao« — »sotona«, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.
Uto čuh jak glas u nebu gdje govori:
»Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast našega Boga, i vlast njegova Pomazanika, jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve do smrti. Zato "se veselite, nebesa" i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima još malo vremena«!
Kada Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodila muško dijete. Ali Ženi bijahu dana dva krila velikog orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se — daleko od Zmije — hraniti »jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena«. Tada Zmaj ispusti iz svojih usta za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomože Ženi: otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta. Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo«.
II Vat. — Dogmatska konstitucija »Lumen gentium« gl. 12
Sveti Božji narod ima dio i u proročkoj službi... Osim toga, isti Duh Sveti ne samo po sakramentima i službama
Božji narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove »dijeleći kako hoće« dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnim i spremnim da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: "Svakomu se daje očitovanje Duha na korist«. Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, i više raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.
... Sud o njihovoj ispravnosti i urednoj upotrebi spada na one, koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati što je dobro.
Karl Rahner (»O viđenjima i proroštvima« — Tyrolia 1952. str. 32 i sl
Privatne su objave u svojoj biti zapovijed, koju, u određenoj situaciji povijesti spasenja, kršćanstvo treba da prihvati. To u biti nisu nove istine, nego tek neki nalog. Što treba u danoj situaciji uzeti kao volju Božju ne može se logično na jasan način izvesti iz sasvim općih principa dogme i morala, a niti pomoću analize situacije koja je pred nama. Ovi izvodi ne mogu ništa temeljito reći, koja, od raznih unutar ovog prostora još mogućih, odluka sada označuje stvarnu volju Božju i kako je treba pronaći.
Zato Bog u Crkvi uvijek nanovo budi karizmom obdarene osobe po kojima daje pobudnu riječ što se sada ima dogoditi.
Tko bez ispitivanja prelazi preko takvih naloga, a obzirom na ove iskazane milosti, krši opomenu Duha Svetoga: »Duhove podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga« (1 Iv 4,1) i »Sve provjeravajte, što je dobro zadržite« (1 Sol 5,21)

... Ako postoji činjenica de je sigurno Bog govorio, to jest, ako je to na dovoljan način dokazano, tada postoji za me bez daljnjega dužnost da poslušam, da budem pažljiv i da vjerujem, u slučaju samo da se i na mene odnosi sadržaj poruke na bilo koji način.

Uvod


ikad se, u povijesti spasenja, nije dogodio ni jedan važan događaj, a da nam ga Nebo ne bi prije navijestilo. O tom nam svjedoče svete knjige Starog i Novog Zavjeta kao i dvotisućljetna povijest svete Crkve. Uvijek je bilo karizmama obdarenih pojedinaca, vidjelaca i vidjelica, koji su nam unaprijed javljali, ne samo radosne vijesti spasenja, nego i kazne Božje, ako se svijet ne bi obratio.
»Komponenta karizmatičko-proročka nije za Crkvu samo važna, nego i bitna ukoliko uključuje sve karizme Duha, pa i one izvanredne« (Segno dei tempi, 11).

Danas ne možemo ni zamisliti Crkve bez »privatnih objava«, jer se sve važnije pobožnosti, zapravo život Crkve, osnivaju baš na njima; tako napr.: Blagdan Tijelova, Presv. Srca, pobožnost prvih petaka i prvih subota, krunica, škapular itd.
Ipak ti izvanredni karizmi često su potiskivani i ugušeni pod utjecajem izvjesne dijalektike što se kroz vjekove u korijenila u Crkvi i postala kao neka vrsta predusretanja s nepovjerenjem, prezirom, a ponajviše čak i progonstvom. Sjetimo se samo slučaja Patra Pija protiv kojeg je njegov vlastiti biskup napisao pastirsko pismo u kojem ga naziva prevarantom i varalicom, a rimska Kurija nekoliko mu je puta zabranila ispovijedanje i služenje svete mise u javnosti. A danas se vodi proces za njegovu beatifikaciju.
Na sreću II Vat. Koncil u svojoj konstituciji »Lumen gentium« gl. 12. upozorava na tu stvar i ističe da te karizme treba da primimo »sa zahvalom i utjehom«, a na upravljače Crkve spada osobito »ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati što je dobro«.

»Crkvene vlasti ponajviše šute čekajući da vide kako će se stvar potvrditi. To stanovište posve je razumljivo, i pomisao da bi mogli na djelu biti varalice i obmanjivači preporučuje oprez. Ali se s druge strane mora misliti i na to da je gotovo u svim objavljivanjima posljednjega vremena sadržana zapovijed da se odmah objave. Kako bi vjernici slijedili Božja nadahnuća, ako o njima ništa ne doznaju? Nije li držanje u tajnosti jednako opasno kao i prebrzo propagiranje? Točno istraživanje zahtijeva često duge godine. Tko zna nije li onda već prekasno obavještavati javnost.

Svaki, koji je uvjeren da su ukazanja i poruke istinite, dužan je govoriti o tome. Rizik da postane smiješan tek je sitnica u usporedbi s odgovornošću koju ima pred ljudima.« (A. Machač).
Ne znamo razloga zašto je Crkva dokinula potrebu »imprimatura« za tiskanje privatnih objava, ukazanja, proroštava itd. Ali, možda je baš ovaj gore navedeni razlog: crkvene istrage u takvim slučajevima (ukazanjima, porukama, čudesima...) znaju biti jako duge. S druge pak strane: radi strašnog otpada od Boga i vjersko-ćudorednog života Majka se Božja često i na sve više mjesta ukazuje. Crkva stoga ne želi, da svojom strogošću stavlja zapreke brzom primanju poruka Neba i omogućuje, da se o njima što prije piše, ne bi li se Božje i Marijine želje što prije ostvarile. Stvar je doista hitna. Naš Gospodin preko svoje Majke upozorava nas da je stvar hitna i da moramo koliko najbrže možemo proširiti Njihove poruke, dok još imamo vremena; da se spasi što se još spasiti dade i hoće. Naša nebeska Majka još više opominje, nego u Fatimi. Na sve strane plače u svojim kipovima i suzama i krvlju (analiza pokazuje da su to prave ljudske suze i da je to prava ljudska krv grupe A), poručuje nam preko vidjelaca i vidjelica iz cijeloga svijeta, pa eto i kod nas, a na sve to se šuti, upravo se ignorira plač Majke. Posve je razumljivo da mogu pogriješiti i oni, koji stvar strogo istražuju, pa kako ne će oni, koji stvar a priori odbacuju.
Piacentiski biskup Manfredini zabranio je Rozi Quatrini da preno

Ne postoji četvrta fatimska tajna! Tako je državni tajnik Svete
Stolice kardinal Tarcisio Bertone, u knjizi - intervjuu ''Posljednja
fatimska vidjelica'' odgovorio Giuseppeu De Carliju, voditelju pothvata
nastalog iz suradnje između Talijanske državne televizije i Vatikanske
televizijske postaje. Sestra Lucija se povjerila upravo kardinalu
Bertoneu, koji je po želji Ivana Pavla II. vršio provjeru prije
objavljivanja trećega dijela Fatimske tajne.

Na upit hoće li knjiga zaustaviti polemike, kazao je kako ne misli da
će se polemike smiriti, ali u knjizi imamo mjerodavnu tvrdnju koja
dolazi od državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Bertonea, koji je
bio veza između sestre Lucije i Vatikana, a bio je jedini koji se
susreo sa sestrom Lucijom prije njezina preminuća, zaključio je De
Carli.

Više na http://www.kriz-zivota.com/zoom/2275/ne_postoji_cetvrta_fatimska_tajna/

pa ukazivanje ... treba vera za to ! moja je vera slaba