Zanimljiv si ti u svojim diskusijama,gdje kako god okrenes ti si jedini u pravu,pa lijepo je to,ne pitati kako je drugi mozda dosao do svog uvjerenja,jer priznat ces,nominalnih krscana ima na milijune,sto bas njihovi zivoti nisu na slavu niti Bogu niti od koristi bilo kome.
Ali Dina, ja uvijek pitam kako je netko došao do svog uvjerenja. Moji postovi jesu dugački i možda ih nitko i ne čita pažljivo, no kad bi čitali, vidjeli bi da ja uporno i želim čut tuđe konkretno mišljenje i neslaganje. S naglaskom na konkretno, jer protiv općenitih prigovora ne znam što bih rekao.
Evo, gubavac je konkretno rekao da mi vjerujemo da je Marija nekakva boginja i da joj se klanjamo. Na to sam mogao odgovoriti napdom na njega, ili konkretnim odgovorom. I ako pogledaš, vidjet ćeš da je odgovoreno konkretno.
To je način na koji i ja želim da se meni odgovori, ne napadom na mene nego da se konkretno izdvoji ono s čim se ne slažete i da mi tu pokažete da nisam u pravu. Pa evo, i tebe sam ranije pozvao da me ispraviš ako nije točno moje zapažanje. Zar nisam? A ipak, opet je odgovor o meni a ne o konkretnom pitanju.
[/quote]To što ja kažem da vjerujem da čovjek ne može sam u sebi tražit sigurnost za vjeru koju nosi nego da temelj mora biti položen na nečem daleko čvršćem od vlastitog uvjerenja u vlastite sposobnosti i nadahnutosti, ne znači da netko ne može vjerovat upravo suprotno od toga.
A ova teza mi je jos zanimljivija,koju si ti nama dao skoro malte ne pakao doktrinu,koju moramo mi reformirani usvojiti,zato jer ti i tvoja saznanja su takva,polako dragi moj,i potiho.Mene u istinu prvo zanima osobni odnos s Vertikalom, nikako preko ili okolo.
I što da ja zaključim? Slažeš li se ti s tezom ili je odbijaš? Ako se slažeš zašto se slažeš, a ako ne, zašto ne?
Kažemo da nam je stalo do dijaloga. U redu, slažem se s time. No zar dijalog ne bi trebao biti onda konkretan odgovor na postavljeno pitanje ili tvrdnju? Ako se varam i nisam u pravu, zar nije u kršćanskom duhu na to upozorit i ukazat gdje je pogreška u misli?
A evo, ja i dalje ne znam gdje je pogreška u toj misli. Znam što misliš o meni, no ne znam što misliš o tvrdnji.
Uistinu, ako govorimo o Istini kao putu, možemo li se Istine odreć kad se nađemo u situaciji da pred očima imamo tisuće raznih i različitih (i često suprostavljenih) misli? A ako se ne želimo odreć Istine, po kojem ključu razaznajemo koja tvrdnja je Istinita, a koje nisu?
Još jednom ponavljam, mi, katolici, kažemo... učenje koje Crkva iznosi je Istinito jer je Istinito Božje obećanje da će Bog pratit Crkvu od početka do kraja. Sigurnost naše vjere ne leži u nama samima nego u Bogu i vjeri da je njegovo obećanje sigurnije od naše osobne "najsigurnije" misli.
Kad pitam u čemu leži vaša sigurnost (pored svih tisuća tumačenja), što vi kažete? (ne treba zaboravit da i Jehovini svjedoci tvrde da su njihova djela najbolja)